REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-160/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ŽV izjavljenoj po branitelju Petru Fumiću, odvjetniku iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 343/2025-16 od 25. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženi GV zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženom ŽV uračunava se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženi GV djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, dok je na temelju članka 148. stavaka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi GV po branitelju po službenoj dužnosti Petru Fumiću, odvjetniku iz Zagreba te uvodno najavljuje žalbu zbog svih žalbenih razloga, a osobito radi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da je pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog ŽV nije osnovana.

6. Optuženik smatra da je iz istih razloga zbog kojih osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 "jer je prvostupanjski sud na temelju pogrešnog pravnog pristupa, ne prihvaćajući obranu optuženika, pogrešno i neosnovano utvrdio da su se u radnjama optuženika ostvarila sva subjektivan i objektivna obilježja kaznenog djela…. Takvim postupanjem prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz razloga što je obrazloženje presude nejasno i nepotpuno te je isto u suprotnosti sa provedenim dokazima…“. Nadalje ističe da se presuda ne može ispitati jer razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, a oni koji su navedeni su u cijelosti su proturječni činjenicama utvrđenim u postupku, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Smatra da je prilikom donošenja presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe kaznenog zakona jer u kontekstu u kojem su izgovorene riječi navedene u činjeničnom dijelu optužbe istima nije ostvareno objektivno obilježje kaznenog djela prijetnje. Kako upravo iz obrane optuženika proizlazi da nije bio svjestan što govori proizlazi nedostatak osnovnog elementa kaznenog djela – svijest o protupravnosti, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir.

7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda je jasna i u skladu sa njenim obrazloženjem, dok je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama bez proturječja, slijedom čega nije ostvarena ova žalbena osnova. Izloženim žalbenim prigovorom zapravo se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

7.2. Prema tome, kako nisu utvrđene povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi, a nema niti povreda iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

8. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ne iznosi nešto novo, što nije naveo u svojoj obrani, isti navodi da nije bio svjestan što govori, da su on i supruga kritične zgode jedno drugome svašta kazali, ali to nisu mislili, te da izrečenim riječima nije imao namjeru ustrašiti svoju suprugu te da ista nije ozbiljno shvatila njegove riječi. Optuženik zapravo na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanja svoje obrane, bez valjanih protuargumenata, pobija ispravnost činjeničnog stanja.

8.2. Protivno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo.

8.3. Naime, prvostupanjski je sud na temelju savjesne i kritične ocjene izvedenih dokaza, posebice iz obrane samog optuženika utvrdio da je optuženik uputio ozbiljne prijetnje prema svojoj supruzi RV. Dakle, u situaciji kada je kako to proizlazi iz obrane samog optuženika bio ljubomoran, te je smatrao da njegova supruga ima drugog muškarac, da je prethodno na Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu bio osuđen zbog nasilja u obitelji po prijavi supruge, da je tog poslijepodneva s ciljem da se uvjeri da ona nema drugog muškarca od nje tražio na uvid mobitel, a ona mu ga nije htjela dati na uvid, da su se svađali i jedno drugome svašta rekli, da ne spori da je izgovorio riječi prijetnje „Idem po pištolj koji ću kupiti na Žitnjaku pa ću ubiti prvo tebe, o djeci se ima tko brinuti, a onda ću ubiti sebe“ koje je izgovorio s ciljem da ju uplaši i u ljutnji ne bi li mu ona dokazala da nema drugog muškaraca, da bi tijekom te večeri ponovno od nje tražio da mu preda mobitel, a da je RV tijekom noći 11./12. siječnja 2025. podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika upravo zbog prijetnje te je optuženik u 3.30 sati te noći i uhićen, u takvoj situaciji, suprotno stajalištu žalitelja, izrečene riječi su u svemu bile podobne da na strani oštećene izazovu strah i bojazan za vlastiti život, što se uostalom i dogodilo budući je oštećena upravo tijekom noći 11./12. siječnja 2025. i podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje. U tako opisanom ponašanju optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

8.4. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik žrtvi prijetio da će ju usmrtiti i tako je ostvario bitna obilježja kaznenog djela – prijetnja – koje je počinio na štetu svoje supruge, pa se radi o obliku tog kaznenog djela koje je kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Pravilno je utvrdio i u dostatnoj mjeri obrazložio u točki 7. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud da su riječi koje je optuženik uputio supruzi RV bile ozbiljne i objektivno prikladne da kod nje izazovu osjećaj straha, što je on i imao za cilj jer i sam je u svojoj obrani naveo da ju je izgovorenim riječima želio ustrašiti ne bi li mu dokazala da nema drugog muškarac tako da mu preda mobitel da ga on pregleda. Okolnost da je nakon izgovorenih riječi oštećena ostala u stanu ne znači da se nije radilo o ozbiljnoj prijetnji jer za postojanje kaznenog djela prijetnje nije relevantno da li oštećena osjeća strah od optuženika već je relevantno da li je upućena prijetnja ozbiljna te podobna da kod oštećenika izazove osjećaj straha i osobne ugroženosti, a prijetnja koja se optuženiku stavlja na teret to svakako jest, posebice kada se ima u vidu kontekst u kojem su riječi prijetnje izgovorene kako je to i obrazloženo pod točkom 7. obrazloženja. Pritom je irelevantno je li optuženik mislio ostvariti ono čime je prijetio, već je bitno da je prema oštećenoj optuženikova upućena prijetnja, djelovala ozbiljno, pa je prvostupanjski sud na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio Kazneni zakon kada je optuženog ŽV proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka. 139. KZ/11.

8.5. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je samo zbog navoda u optuženikovoj obrani da nije bio svjestan što govori, izostala svijest o protupravnosti kao sastojku krivnje, jer optuženik je iznoseći dalje svoju obranu naveo da je točno da je izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, da ih je izgovorio s ciljem da ju uplaši, što ipak ukazuje da je optuženik bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a osim toga budući je prethodno bio osuđen upravo za kazneno djelo prijetnje njemu je itekako poznato da ono što čini je pravno zabranjeno.

8.6. Slijedom navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom te da su se u njegovom ponašanju ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

9. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da je sud nije cijenio kao olakotnu okolnost da je izrazio žaljenje zbog nastalog događaja, dok je s druge strane cijenio kao otegotnu okolnost da je djelo počinjeno izravnom namjerom, a što je isključivi oblik krivnje s kojim je moguće počiniti kazneno djelo prijetnje. Smatra da je odmjerena kazna suvišne tegotna s obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika.

9.1. Neosnovano se optuženik GV žali zbog odluke o kazni jer kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, suprotno tvrdnjama žalitelja, nije prestroga kazna već se radi o primjerenoj kazni s obzirom na ispravno utvrđene olakotne okolnosti (otac dvoje malodobne djece, da je zaposlen, da je iznoseći svoju obranu iako se očitovao na način da se ne smatra krivim učinio nespornim činjenične navode koji se odnose na subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje koje mu je stavljeno na teret), kao i otegotne okolnosti (kaznena osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na uvjetnu osudu, te da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po presudi broj K-367/23 od 9. studenog 2023., koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2024., a kojom je osuđen zbog spomenutih kaznenih djela, kao i prekršajna osuđivanost prema istoj žrtvi zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, po presudi koja je postala pravomoćna istog dana kada je počinio inkriminirano kazneno djelo). I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, blaža kazna od izrečene ne bi ostvarila svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u smislu individualne tako niti u smislu generalne prevencije.

9.2. Optuženik je u pravu kada u žalbi ističe da mu se nije moglo cijeniti kao otegotno počinjenje djela s izravnom namjerom, jer je za ovo kazneno djelo kazneno odgovoran samo počinitelj koji postupa s izravnom namjerom, no i pored toga što je prvostupanjski sud nepravilno cijenio optuženiku kao otegotnu okolnost oblik krivnje, ta okolnost nije imala posebnog odraza na visinu izrečene kazne.

9.3. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje i obrazloženje prvostupanjskog suda zašto izraženo žaljenje zbog inkriminiranog događaj od strane optuženika nije vrednovano kao olakotna okolnost.

10. Kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu članka 476. stavka.

1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić