REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1631/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E PRESUDA

I

RJEŠENJE

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja COCO d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Vogrinca 17, OIB: 21624704988, koga zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik iz Zagreb, Jurja Barakovića 11, protiv tuženika ADDIKO BANKA d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnica Marija Radelja odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi isplate novčane tražbine u iznosu od 13.250,00 eur, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 7. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.

1. Utvrđuju se da su ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 011-33/2006, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarski franka, sadržane u odredbi čl. 1. i čl. 4. Ugovora o kreditu.

2. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 10.743,93 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od podnošenja tužbe do isplate.

3. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude do isplate.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 2.506,07 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od podnošenja tužbe do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 13. lipnja 2023. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je tužitelj s tuženikom (ranije HYPO ALPE ADRIA BANK) sklopio ugovor o kreditu broj 011-33/2006 prema kojem mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 210.000,00 CHF, s rokom otplate u trajanju od 120 mjeseci, a tužitelj se obvezao vratiti taj iznos te plaćati ugovorene kamate prema promjenjivoj ugovorenoj kamatnog stopi 3,75%. Dospijeće svakog anuiteta je prvog dana u mjesecu, a anuiteti se plaćaju u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja te je početak otplate bio 1. srpnja 2006.

2. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik prvotno ugovorenu kamatnu stopu mijenjao nekoliko puta odnosno da je nezakonito i protupravno mijenjao stopu kamatne stope koju su stranke ugovorile te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o ugovornoj redovnoj kamati koje je tijekom postojanja obveze promijenio u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

3. Isto tako, tužitelje je u obrazloženju tužbe naveo da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev protiv tuženika te je presudom utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

4. Tužitelj smatra da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZoZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navodi i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorene odredbe imaju na potrošače te da je pri tome Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir da su takvi ugovori, iako tipizirani, pisani stručnom terminologijom, nerazumljivom i nepoznatom prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

5. Tužitelj smatra da je smatra da su zbog ništetnih odredba Ugovora o kreditu broj 011-33/2006 u odnosu na klauzulu kojom je glavnica kredita vezana uz švicarski franak, tužitelju nastala šteta u iznosu od 13.250,00 EUR s osnove promjene tečaja u kom iznosu su i zakonske zatezne kamate s osnova promjene tečaja, te potražuje i pripadajuće zakonske zatezne kamate nakon podnošenja tužbe, kao i troškove parničnog postupka, time da je uz tužbu tužitelj dostavio kopiju Ugovor o kreditu broj 011-33/2006 (list 6-11 spisa).

6. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe, time da nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 011-33/2006 od dana 27. siječnja 2006. (dalje u tekstu Ugovor), ali da osporava navode tužitelja o ništetnosti ugovora, odnosno ugovornu odredbu da je glavnica kredita vezana za švicarski franak kao i iznos naknade štete koji tužitelj od tuženika potražuje s te osnove.

7. Tuženik navodi da je sklopio Ugovor o kreditu 011-33/2006 od dana 27. siječnja 2006. trgovački ugovor te tužitelj u smislu pravnih propisa i sudske prakse na koju se poziva zahtjevaći pravnu zaštitu nema svojstvo potrošača, odnosno da Zakon o zaštiti potrošača, kao i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ koja je implementirana Zakonom o zaštiti potrošača, potpuno su neprimjenjivi u predmetnom postupku, imajući u vidu da tužitelj nije imao svojstvo potrošača prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

8. U odnosu na tvrdnje tužitelja vezano za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli tuženik odgovoru na tužbu navodi da se sporu između stranaka radi o nepotrošačkom Ugovoru o kreditu, a radi čega nisu primjenjive odredbe koje proizlaze iz Zakona o zaštite potrošača, kao i da je tužitelj kao trgovac u skladu s čl. 10. Zakona o obveznim odnosima kao sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka).

9. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu, slijedom čega nema osnove ni da se sporna odredba utvrdi ništetnom niti ocijeni odredbom koja bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da je tužitelj još u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio upoznat s navedenom odredbom Ugovora o kreditu.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, time da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj (vjerojatno tuženik, greška u pisanju) smatra da se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa.

11. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je naveo da specificira tužbeni zahtjev, odnosno naveo da tužitelj potražuje iznos od 10.743,93 eur, zajedno sa zakonskim zateznim od podnošenja tužbe do isplate, odnosno povukao je tužbu za iznos od 2.506,07 eur, nakon čega je tuženik zatražio trošak zastupanja za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

12. Uz podnesak od dana 16. travnja 2024. tuženik je dostavio dokumentaciju, u skladu s rješenjem suda (list 31-58 spisa), a u podnesku od dana 08. siječnja 2025. tuženik je naveo da ima primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka, time da je na ročištu održanom dana 7. svibnja 2025. godine naveo da nema primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

13. Obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 2.506,07 eur, tuženik je u podnesku od dana 31. siječnja 2025. naveo da je suglasan sa djelomičnim povlačenjem tužbe, te zatražio trošak zastupanja za povučeni dio tužbe.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora koji se odnosi na na klauzulu kojom je glavnica kredita vezana uz švicarski franak (čl. 1 Ugovora o kreditu), odnosno na otplatu kredita, čl. 4, kojom je određena otplata kredita, odnosno promjena tečaja na dan plaćanja anuiteta, obzirom da je tužitelj u tužbi naveo da smatra da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 011-33/2006 u odnosu na klauzulu kojom je glavnica kredita vezana uz švicarski franak, a na koje bi sud trebao paziti po službenoj dužnosti pa posljedično tome i isplata preplaćenih iznosa.

15. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja je dostavljena u spis i to kopiju Ugovora o kreditu br. 011-33/2006 od 27. siječnja 2006. (list 6-12 spisa), kopiju obavijesti o promjeni kamatne stope po kreditu do 30. kolovoza 2013. (list 31 spisa), kopiju obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita br. 25110033 od 21. siječnja 2009. (list 32 spisa), kopiju otplatnog plana od 21. siječnja 2009. (list 33-34 spisa), kopiju otplatnog plana od 15. travnja 2024. (list 35-36 spisa), kopiju pregleda promjenu za klijenta COCO Zagreb od 15. travnja 2024. (list 37-53 spisa), kopiju specifikacija uplata od 15. travnja 2024. (list 54-58 spisa), kopiju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića (list 71-81 spisa), priležeću dokumentaciju uz nalaz i mišljenje vještaka (list 82-109 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja EV (list 127-129 spisa).

16. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

17. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o kreditu broj 011-33/2006 ovjerenom 27. siječnja 2006. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-1285/06, odnosno OV-1286/06 (dalje: Ugovor) kojim je tuženik odobrio tužitelju namjenski kredit za kupnju nekretnine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 210.000,00 CHF.

18. Odredbom čl. 2. Iznos, namjena i korištenje kredita Banka odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 210.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, i to po niže navedenim uvjetima, odnosno iznos kredita je određen s valutnom klauzulom, te je tužitelj bio u obvezi kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, time da se anuiteti podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja počevši od 01. srpnja 2006. Dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu za tekući mjesec (čl. 4 Ugovora), time da je tužitelj smatrao da su ove odredbe ništetne.

19. Iz navedenih odredbi proizlazi da je ugovorom o kreditu vrijednost obveze u valuti Republike Hrvatske izražena u odnosu prema stranoj valuti CHF.

20. Uvidom u kopiju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića (list 71-81 spisa), priležeću dokumentaciju uz nalaz i mišljenje vještaka (list 82-109 spisa), sud je utvrdio da je vještak u svom Nalazu (list 80 spisa) naveo da bi bila razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos po pojedinim mjesecima, odnosno da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 10.743,93 eur, te je tužitelj u podnesku od dana 13. siječnja 2025. naveo taj iznos kao dokaz visine tužbenog zahtjeva, time da je potraživao utuženi iznos od dana podnošenja tužbe pa do plateža.

21. Sud u potpunosti poklanja vjeru sačinjenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka držeći da je sačinjen stručno, uvjerljivo i logično i u skladu sa danim zadatkom suda, time da stranke nisu imale primjedbi ni upita, tako da nisu dovedeni u razumnu sumnju utvrđenja vještaka iznesenim u nalazu i mišljenju.

22. Sud smatra da tužiteljevi navodi ne ukazuju na ništetnost ugovornih odredbi. Razlozi za ništetnost propisani su zakonskim odredbama, slijedom čega je sud odbio navode tužitelja vezano za ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno za osnovu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužitelj odbijen s umanjenim tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

23. Prvenstveno valja istaknuti da tužitelj nije potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07) pa se na njega ne odnose propisi o zaštiti potrošača, niti presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u kolektivnom sporu, poslovni broj P-1401/12. Tužitelj i tuženik su trgovačka društva pa je ugovor između stranaka trgovački ugovor, a ne potrošački ugovor, a na koju okolnost je tuženik ukazivao u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka.

24. Tužitelj nije potrošač, već trgovac pa je dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZOO-a.

25. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO) propisano je da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

26. Prema odredbi čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

27. Sukladno navedenim odredbama, ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno zakonskom odredbom pa odredbe ugovora o financijskom leasingu kojim je vrijednost ugovorne obveze vezana uz odnose valute Republike Hrvatske prema valuti CHF nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a. Nisu odlučni tužiteljevi navodi kako je anuitete plaćao u kunama i kako je valuta kune ostala stabilna, dok je CHF aprecirao, jer te okolnosti nisu preduvjet za dopuštenost ugovaranja valutne klauzule, budući da odredba čl. 22. st. 1. ZOO-a ne propisuje takve preduvjete.

28. Kako je već obrazloženo, ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno odredbom čl. 22. st .1. ZOO-a i takva ugovorna odredba nije protivna niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva. Daljnji propisani razlozi ništetnosti su nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva činidba (čl. 270. ZOO-a), uporaba sile (čl. 279. st. 3. ZOO-a), prividan ugovor (čl. 285. ZOO-a), nedopušten ili nemoguć uvjet (čl. 298. ZOO-a), zelenaški ugovor (čl. 329. ZOO-a). Tužitelj u odnosu na ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli svojim činjeničnim navodima ne ukazuje na niti jedan razlog ništetnosti propisan odredbama ZOO-a.

29. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja (list 127-129 spisa) , pa kada bi bili točni navodi zakonskog zastupnika tužitelja da je tužitelju da mu je rečeno da mora plaćati mjesečne iznose po većem iznosu, kao i da je dobivao obavijest da mora vršiti uplatu u većem iznosu, to i dalje ne bi predstavljao niti jedan od zakonom propisanih razloga za ništetnost.

30. Slijedom svega navedenog, ne postoji niti jedan zakonom propisan razlog za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pa je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, pa slijedom toga ni razlog za isplatu smanjenog utuženog iznosa.

31. U odnosu na prigovor zastare tuženika navodi se da tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, time da sud smatra da nije ništetna odredba na koju je tužitelj upirao tijekom postupka, odnosno odredbe čl. 2. i čl. 4 Ugovora o kreditu.

32. Sud smatra da tužiteljevi navodi ne ukazuju na ništetnost ugovornih odredbi. Razlozi za ništetnost propisani su zakonskim odredbama, slijedom čega je sud odbio navode tužitelja vezano za ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno za osnovu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužitelj odbijen s umanjenim tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

33. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi se da je tužitelj u podnesku od dana 13. 01.2025. godine djelomično povukao tužbu za iznos od 2.506,07 eur, tuženik se nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja, time da je tuženik tražio trošak zastupanja za povučeni dio tužbe.

34. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022,155/23) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023).

35. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe članka 155. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 158. stavak 1. ZPP- a. Naime, kako do povlačenja tužbe nije došlo zbog toga što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, sukladno odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a tužitelj je tuženiku dužan naknaditi troškove postupka, time da je vrijednost predmeta spora za povučeni dio tužbenog zahtjeva 2.506,07 eur. Tuženiku je priznat trošak za povučeni dio tužbe za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. OT) 200,00 eur, zastupanje na ročištu (Tbr.9.1. OT) 7. ožujka 2024. 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 16. travnja 2024 (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 5. srpnja 2024 (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, trošak sastava podneska od 7. siječnja 2025. kojim se tuženik očitovao na navode Nalaza i mišljenja vještaka financijske struke 200,00 eur, trošak sastava podneska od 29. siječnja 2025. kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja o djelomičnom povlačenju tužbe 200,00 eur uvećano za pripadajući PDV 25%, 300,00 eur, ukupno 1.500,00 eur.

36. Nakon povlačenja tužbe, vrijednost predmeta spora bila je 10.743,93 eur, slijedom čega je tuženiku priznat trošak zastupanja za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. OT) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište održano dana 7. ožujka 2024. (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, pristupa na ročište održano dana 16. travnja 2024. (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, pristupa na ročište održano dana 5. srpnja 2024 (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, trošak sastava podneska od 8. siječnja 2025. kojim se tuženik j očitovao na navode Nalaza i mišljenja vještaka financijske struke 200,00 eur, trošak sastava podneska od 31. siječnja 2025. kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja o djelomičnom povlačenju tužbe 200,00 eur, pristupa na ročište održano dana 12. veljače 2025. (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 7. svibnja 2025. (Tbr.9.1. OT) 200,00 eur, 1.400,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 350,00 eur, 1.750,00 eur, odnosno tuženiku je priznat sveukupno trošak zastupanja 3.250,00 eur ( 1.500,00 eur + 1.750,00 eur), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

37. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od dana 16. travnja 2024. kojim je tuženik dostavio dokumentaciju potrebnu iz izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke , obzirom da je tuženik neposredno prije ročišta održanog toga dana dostavio dokumentaciju, a to je mogao učiniti na ročištu, slijedom čega sud smatra da taj podnesak nije bio nužan za vođenje postupka (Tbr. 8. toč 4.) 250,00 eur (200,00 eur + PDV 25%, 50,00 eur) slijedom čega je odlučeno kao pod toč III izreke.

U Zagrebu, 20. svibnja 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

COCO d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Vogrinca 17, OIB: 21624704988 po odvjetniku Jasminu Juzufhodžiću uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

ADDIKO BANKA d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 po odvjetnici Mariji Radelja