Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2203/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja IE, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru te zz tuženice TE, državnoodvjetničkog savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 20. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva, za cijelo, č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižbu prava vlasništva za cijelo predmetne nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ŽE, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 EUR ( tisućupedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. listopada 2024. navodi da je u zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa] upisana č. zem. [katastarska čestica]. Kao „vlasnik” da je upisan tuženik čiji upis je formalne prirode. Tužitelj da je vlasnik i posjednik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj napominje da je vlasnik nepredmetne nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina da se neposredno nalazi do predmetne nekretnine. Nekretnine koje se nalaze oko predmetne nekretnine oduvijek da su vlasništvo fizičkih osoba. Tužitelj da se osobno te putem svojih prednika (oca Ž i majke HE) nalazi preko sto godina u savjesnom posjedu predmetne nekretnine koji su posjed vršili tako da je navedenu nekretninu koristili i obrađivali prema njezinoj gospodarskoj namjeni (prije su se sadile razne poljoprivredne kulture, nalazio se vinograd koji je izvađen, sada su posađeni orasi, smokve, bajami, dunje). Kako je, obzirom na izloženo, tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine, tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 13. studenog 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da je dokumentacija dostavljena uz tužbu manjkava. Naime, imajući u vidu da tužitelj kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva navodi posjed odnosno dosjelost trebao bi u ovom postupku dokazati da je predmetnu nekretninu stekao dugogodišnjim posjedovanjem, tj. dosjelošću, a za što moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, međutim iz priloženih dokaza isto ne proizlazi. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) stavkom 3. propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, istu stječe dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 4. toga članka propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tih stvari ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Člankom 160. gore navedenog Zakona propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni i samostalni posjednici. Konačno, tužitelj u tužbi da nije dokazao pravni slijed od originarnog stjecatelja prava vlasništva predmetne nekretnine (u tužbi navodi oca I i majku HE kao svoje prednike) do sebe. Imajući u vidu naprijed navedeno tuženica smatra kako bi tužitelj u smjeru dokazivanja svojih navoda trebao dostaviti cjelovitu povijest posjedovanja za utuženu nekretninu, dokaze kojima potvrđuje pravni slijed stjecanja svoga prava vlasništva te ostalu dokumentaciju kojom bi dokazala osnovanost svojih navoda. Slijedom svega, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te ga obvezati na plaćanje parničnog troška tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj. N-DO-150/2024 ( list spisa 3-4), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 6), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru ( list spisa 7i 9), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 8), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 10), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 11), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 12), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 13), zk. izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 14), izjava EE ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, broj: OV-5083/2024 od 5. lipnja 2024. ( list spisa 30-31), izjava RE ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, broj: OV- 5086/2024 od 5. lipnja 2024. ( list spisa 32-33), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Baričevića, dipl.ing.geod. ( list spisa 42, 44-46), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušani su svjedoci RE ( list spisa 37), EE ( list spisa 37-38) i svjedok KE ( list spisa 38) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ŽE ( list spisa 53).

3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

6. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo upisana tuženica. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora te je isti odbijen odlukom ODO-a od 2. listopada 2024. pod brojem N-DO- 150/2024. ( list spisa 3-4).

7. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

8. Svjedok RE je u svom iskazu naveo da se predmetna parcela koliko pamti oduvijek nalazila u obitelji ŽE, sada ŽE, a ranije njegovih roditelja pok. IE i pok. majke HE. HE se sjeća, a IE se ne sjeća jer je ranije umro. Sva ova stabla koja se nalaze na ovoj parceli je sadio BE. Ranije je na ovoj parceli ŽE imao vinograd, a parcela oduvijek da je predstavljala jednu cjelinu. Vinograd se ne nalazi na ovoj parceli sigurno nekih 25 godina, a od tada je ŽE zasadio ova stabla bajama i oraha. Istaknuo je da koliko mu je poznato niti unutar obitelji BE nije bilo spora da ova parcela pripada upravo ŽE. Pamti da je ŽE imao i dvojicu braće koja su preminula, ali zna da njihova djeca ne polažu nikakva prava na ovoj parceli niti ih je ikad viđao. Zaključno je naveo da je njegova parcela udaljena niti sto metara od ove parcele gdje se danas nalaze. Sigurno ima 70 godina da obrađuje svoju parcelu, tako da je osobno prolazeći pored ove nekretnine svakodnevno viđao ŽE i njegovu suprugu T.

9. Svjedok EE je u svom iskazu naveo da je njegova parcela udaljena udaljena nekih petstotinjak metara od predmetne parcele. Nadalje, da još kao dijete pamti da je ova parcela oduvijek predstavljala jedinstvenu cjelinu, bila u jednom komadu, a viđao je majku od ŽE pok. HE koja je ovu parcelu obrađivala na način da je sadila bob, grah, krumpire i slično. Nadalje je naveo da je završio samo tri razreda osnovne škole, a od tada je sa svojim roditeljima svakodnevno pomagao u polju tako da se još kao dijete sjeća da je prolazio pored ove parcele i viđao pok. HE. Istaknuo je da se ne može izjasniti kada je HE umrla, ali zna da je njegov pokojni otac umro prije. Poslije pok. HE na ovoj parceli da je viđao samo ŽE sa suprugom i njegovom djecom. Koliko mu je poznato unutar obitelji BE nije bilo nikakvog spora u vezi ove nekretnine, oni su oduvijek bili jako pristojni ljudi, a niti mu je poznato da bi netko treći B ometao u korištenju ove parcele. Pred kraj života pok. HE kada više nije zbog starosti mogla obrađivati ovu zemlju, ŽE da je ovdje zasadio vinograd. To mu je poznato jer ga je ŽE i osobno zvao da mu pomogne u kalemljenju vinove loze, a to da je bilo puno prije Domovinskog rata. Kad vinograd nije uspijevao na ovoj zemlji, onda je ŽE odlučio zasaditi ova stabla smokava, bajama i oraha kao što se vidi na ovoj parceli danas.

10. Svjedok KE je u svom iskazu naveo da je parcela njegove obitelji koja danas pripada njegovom bratu udaljena nekih desetak metra od parcele od predmetne parcele i koja pripada ŽE. Nadalje je naveo da je još kao dijete dolazio na njihovu parcelu i sjeća se da je ovdje viđao pok. HE, majku tužitelja, a ona je ovu parcelu obrađivala na način da je sadila bob, grah, kukuruz, krumpir i slično. Prvi put da je ovdje došao 1952. i zna da je i tada viđao pok. HE na ovoj parceli. Andrijin otac pok. H je poginuo davno prije i on ga se ne sjeća. Ova parcela gdje se danas nalaze je u cijelosti pa sve do plota sa žičanom ogradom oduvijek pripadala obitelji ŽE. Poslije smrti pok. HE ŽE je najprije na ovoj parceli zasadio vinograd, a poslije je ovdje zasadio stabla bajama, smokava i oraha. Poznato mu je da je tužitelj imao jednu sestru i dvojicu braće, međutim oni su svi preminuli. Nije čuo da bi bilo spora niti unutar obitelji vezano za ovu parcelu, niti je ikad čuo da bi netko treći osporavao ŽE pravo vlasništva ove parcele. Pokojna HE je koliko se sjeća preminula pet do šest godina prije Domovinskog rata.

11. U svom stranačkom iskazu tužitelj BE je naveo od kad pamti sebe ovu parcelu koristi njegova obitelj. Točnije njegov otac pok. E je ovu parcelu naslijedio od svog oca pok. R. Istaknuo je da se djeda R baš i ne sjeća jer je on umro kad je imao svega par godina života, ali da su tu njegov otac kao i majka HE sadili poljoprivredne kulture poput graha, kukuruza, žita, odnosno svega što se moglo saditi na takvoj zemlji. Sjeća se da se i na magarcu oralo. Nadalje je naveo da su ga roditelji još kao dijete vodili na ovu parcelu gdje im je pomagao. Pamti da je ova parcela još dok je bio dijete bila ograđena „ciljima“.Točno se znalo koje su granice njihove parcele i do toga su orali, a granice su obilježavali i kamenom. U to vrijeme nisu imali za beton pa su na taj način omeđivali parcelu. Naveo je da je majka HE umrla 1975., dok se ne može sjetiti kad je umro otac pok. E, ali da nije doživio osamdesetu godinu života. Nadalje je naveo da se na ovoj parceli nalaze stabla bajama, oraha, smokava i dunja koja je on zasadio, a ranije je tu bio zasađeni vinograd kojeg je također zasadio i održavao i to puno prije Domovinskog rata. Nitko nikada njega i njegovu obitelji nije ometao u posjedovanju i korištenju ove parcele. Nadalje, da je imao dva brata i sestru, brat K je zadnji preminuo prije godinu dana i među njima nikada nije bilo spora i ova parcela je pripala upravo njemu jer su braća dobila drugu zemlju. Istaknuo je da su dogovorno postigli diobu imovine i ova parcela je pripala upravo njemu.

12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja oranicu ograđenu s tri strane betonskim zidom pokosom ceste i trajnim oznakama na terenu, dok s četvrte strane prema jugoistoku nema vidljivih trajnih oznaka jer se radi o vlasništvu tužitelja. Na predmetnoj čestici se nalaze i stablo smokve i stablo oraha.

13. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

14. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

14.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

14.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

15. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

16. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

17. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

18. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

19. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala tu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

20. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RE (rođen 1942.), EE (rođen 1940.) i KE (rođen 1948.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da sva trojica svjedoka imaju svoje parcele u neposrednoj blizini utužene nekretnine, da su imajući u obzir navedeno iskazivali na licu mjesta suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima. Pa su tako sva trojica svjedoka iskazala da je predmetna parcela od davnina u obitelji KE, oca pok. IE i majke pok. HE. Svjedoci EE i KE su suglasno naveli da su na predmetnoj parceli osobno viđali pok. HE koja je nekretninu koristila za obrađivanje sadnjom povrtnih kultura ( boba, krumpira i sl.). Nadalje, sva trojica svjedoka su navela da je tužitelj potom zasadio vinograd ( svjedok EE je istaknuo da je osobno pomagao u kalemljenju vinove loze), a potom da je zasadio stabla bajama, smokava i oraha. Zaključno su sva trojica suglasno navela da prema njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji HE nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine niti bi ih netko treći u tome ometao.

21. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka saslušanih na predmetu spora koji su u vrijeme iskazivanja imali 83, 85 i 77 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 60- 70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorile odnosno o osobama koje su ga koristile, a potom i samog tužitelja, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu su još koristili roditelji tužitelja i to majka pok. HE na način da je sadila poljoprivredne kulture, a iza njezine smrti predmetna parcela je pripala tužitelju ŽE, koji je predmetnu nekretninu nastavio obrađivati sadnjom vinograda, a zatim sadnjom stabala bajama, smokava i oraha ( što je sud i neposredno utvrdio uviđajem na licu mjesta) kojemu nitko kao niti njegovim prednicima nije osporavao vlasništvo navedene nekretnine koja je zajedno sa kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] ( upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo tužitelja za cijelo) predstavljala jedinstveni kompleks zemljišta koji je ograđen betonskim zidom i žičanom ogradom (što proizlazi iz priloženih fotografija sudskog očevida, a isto je sud i neposredno opažao uviđajem na licu mjesta), a niti ih je itko ometao u posjedovanju odnosno korištenju nekretnine, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

23. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

23.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištima od 27. siječnja 2025., 7. ožujka 2025. i 23. travnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 50 bodova, dakle ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 400,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 500,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak i predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, što sveukupno iznosi 1.050,00 EUR.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.