Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1
Novska
Poslovni broj: P-61/2025.-32.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
NA TEMELJU ODRICANJA
Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SG (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Mate Puljiz odvjetnik iz Novske protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka, Jadranski trg 3a. (OIB 23057039320) kojeg zastupa punomoćnik Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 20. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SG koji glasi:
"Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102876591 koji su 1. ožujka 2006. sklopili tužitelj SG i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka da tužitelju SG isplati iznos od 5.398,65 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče - na iznos od 11,26 eura od 1. studenog 2008.,
- na iznos od 12,95 eura od 1. siječnja 2009.,
- na iznos od 15,26 eura od 1. veljače 2009.,
- na iznos od 16,42 eura od 1. ožujka 2009.,
- na iznos od 13,66 eura od 1. travnja 2009.,
- na iznos od 13,26 eura od 1. svibnja 2009.,
- na iznos od 8,93 eura od 1. lipnja 2009.,
- na iznos od 5,12 eura od 1. srpnja 2009.,
- na iznos od 6,45 eura od 1. kolovoza 2009.,
- na iznos od 9,27 eura od 1. rujna 2009.,
- na iznos od 7,66 eura od 1. listopada 2009.,
- na iznos od 6,09 eura od 1. studenog 2009.,
- na iznos od 9,70 eura od 1. prosinca 2009.,
- na iznos od 13,12 eura od 1. siječnja 2010.,
- na iznos od 16,71 eur od 1. veljače 2010.,
- na iznos od 15,77 eura od 1. ožujka 2010.,
- na iznos od 21,82 eura od 1. travnja 2010.,
- na iznos od 20,26 eura od 1. svibnja 2010.,
- na iznos od 23,31 eur od 1. lipnja 2010.,
- na iznos od 40,46 eura od 1. srpnja 2010.,
- na iznos od 36,56 eura od 1. kolovoza 2010.,
- na iznos od 51,20 eura od 1. rujna 2010.,
- na iznos od 43,48 eura od 1. listopada 2010.,
- na iznos od 37,67 eura od 1. studenog 2010.,
- na iznos od 55,33 eura od 1. prosinca 2010.,
- na iznos od 66,26 eura od 1. siječnja 2011.,
- na iznos od 58,34 eura od 1. veljače 2011.,
- na iznos od 59,50 eura od 1. ožujka 2011.,
- na iznos od 53,81 eur od 1. travnja 2011.,
- na iznos od 55,57 eura od 1. svibnja 2011.,
- na iznos od 74,91 eur od 1. lipnja 2011.,
- na iznos od 77,62 eura od 1. srpnja 2011.,
- na iznos od 99,03 eura od 1. kolovoza 2011.
- na iznos od 91,26 eura od 1. rujna 2011.,
- na iznos od 79,15 eura od 1. listopada 2011.,
- na iznos od 78,83 eura od 1. studenog 2011.,
- na iznos od 77,51 eura od 1. prosinca 2011.,
- na iznos od 81,91 eura od 1. siječnja 2012.,
- na iznos od 86,75 eura od 1. veljače 2012.,
- na iznos od 86,89 eura od 1. ožujka 2012.,
- na iznos od 83,85 eura od 1. travnja 2012.,
- na iznos od 85,20 eura od 1. svibnja 2012.,
- na iznos od 86,90 eura od 1. lipnja 2012.,
- na iznos od 84,94 eura od 1. srpnja 2012.,
- na iznos od 85,11 eura od 1. kolovoza 2012.,
- na iznos od 83,31 eura od 1. rujna 2012.,
- na iznos od 79,97 eura od 1. listopada 2012.,
- na iznos od 84,04 eura od 1. studenog 2012.,
- na iznos od 85,52 eura od 1. prosinca 2012.,
- na iznos od 84,93 eura od 1. siječnja 2013.,
- na iznos od 78,98 eura od 1. veljače 2013.,
- na iznos od 83,10 eura od 1. ožujka 2013.,
- na iznos od 84,05 eura od 1. travnja 2013. i
- na iznos od 2.669,83 eura od 18. travnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Odbija se prigovor radi prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
II Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 5.5.2020. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102876591 dana 1.3.2006., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost 33.500,00 CHF koje se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila, da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d Rijeka u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorna o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te da je tužitelj plaćao više iznose anuiteta od onog koji bi plaćao da je primjenjivan tečaj CHF na dan korištenja kredita. Predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe istog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 38.741,30 kuna sada 5.141,85 eura na ime povrata preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja za vremenski period od 30.9.2008. do 30.4.2013. uz zakonsku zateznu kamatu na pojedinačni mjesečni iznos više plaćenog anuiteta koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.Podneskom primljenim 17.2.2022. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev i predložio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 40.676,14 kuna sada 5.398,65 eura na ime razlike tečaja uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog anuiteta do isplate.
3.Podneskom primljenim 29.4.2025. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva radi čega je odlučeno kao u stavku I i II presude temeljem članka 331a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).
4.Tuženik je istakao prigovor radi prijeboja iznosa od 1.934,89 kuna sada 256,80 eura kao negativne razlike u tečaju tj. iznosa anuiteta koji je tuženik platio po nižem tečaju od onoga koji je važio u vrijeme stavljanja kredita na raspolaganje.
5.Člankom 323. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovara svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. S obzirom da je utvrđeno da je tuženik prilikom sklapanja ugovora koristio nepoštenu ugovornu odredbu i time doveo do ništetnosti iste odgovoran je za štetu koju trpi protivna strana, ali protivna strana nije odgovorna za eventualnu štetu koju trpi tuženik koji je doveo do ništetnosti. Radi toga je prigovor tuženika odbijen kao neosnovan.
6.Tužitelj je podneskom od 17.2.2022. preinačio tužbu tako što je povećao tužbeni zahtjev, a tuženik se protivio navedenoj preinaci. Kako je sud smatrao da bi preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama ista je prihvaćena, a temeljem članka 190. Zakona o parničnom postupku
7.Tuženik je dalje istakao i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
8.Uvidom u ugovor utvrđeno je da je u ugovor o kreditu, a koji je očito unaprijed formuliran, unesena i odredba o nadležnosti suda u sjedištu kreditora za slučaj spora. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, već samim tim što je odredba o nadležnosti suda unesena u ugovor, a da se prethodno o njoj nije pregovaralo, ista je nepoštena i samim tim ništetna.
9.Dalje je člankom 82. tč.19. istog zakona propisano je da bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. tog zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom. Udaljenost [adresa] i [adresa] je nešto više od 300 km što bi za tužitelja, radi evidentnih troškova te potrebnog vremena za putovanje, otežalo ostvarivanje prava pred sudom osobito kada se ima u vidu da je rijetko da se postupak dovrši na jednom ročištu, a što dalje znači da bi tužitelj nekoliko puta morao putovati u Rijeku. To bi sigurno dovelo do otežanog ostvarivanja prava pred sudom slijedom čega bi tužitelj bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika.
10.Kako je odredba ugovora o mjesno nadležnosti suda ništetna dolazi do primjene članak 19.l. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16.) kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. S obzirom da je tužitelj pokrenuo postupak kod suda na čijem području on ima prebivalište očito je da je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda neosnovan.
U Novskoj 20. svibnja 2025.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka istog. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.
Dna
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
