Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-451/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Džuzdanović Ligutić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, koju zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4041/2023- 10 od 3. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-4041/2023- 10 od 3. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja sadržan u točkama III., IV. i V., te se nalaže tuženoj da tužitelju sa osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama isplati iznos od 347,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i da mu sa osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF isplati iznos od 1.411,35 EUR- a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.799,38 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka 1. izreke), dok se tužitelj odbija s točkom I. i II. tužbenog zahtjeva, jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari (točka 2. izreke).

2. Iako tužena u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz cjelokupnog sadržaja žalbe, evidentno je da pobija presudu samo u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to pod točkom 1. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba tužene nije osnovana.

4. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je u ovome predmetu tužitelj tužbom tražio utvrđenje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli sadržanim u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-3009257 kojeg su 23. kolovoza 2005. sklopili tužena kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita te isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u čl. 2. te isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

5. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-3766/2019 od 9. prosinca 2021., koja je u tome dijelu potvrđena presudom ovoga drugostupanjskog suda Gž-137/2022- 2 od 12. rujna 2023., utvrđene su ništetnim navedene odredbe Ugovora o kreditu pa je u nastavku postupka valjalo odlučiti o isplati s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Što se tiče žalbenih navoda tužene da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 221. ZPP, jer da tužitelj na kojem je teret dokazivanja nije dokazao da je sadržaj konkretnog Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora koji je bio predmet razmatranja u presudi Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13, te žalbenih navoda koji se odnose na utvrđenje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te da li su o istima stranke pregovarale, kao i o svojstvu potrošača, valja istaći da je o svim navedenim okolnostima pravomoćno odlučeno gore citiranim presudama suda prvoga stupnja te ovog drugostupanjskog suda, pa o takvim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ponovno odlučivati.

8. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetnim. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14) govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 155. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine.

9. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

10. Prema čl. 104. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 210. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je u postupku financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba Ugovora o promjenjivim kamatnim stopama preplatio tuženoj iznos od 347,51 EUR, a po osnovi valutne klauzule preplatio tuženoj 1.411,35 EUR-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu da isplati tužitelju navedene iznose sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

11. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tužene kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužena sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tužena nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 214. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 186. ZOO.

12. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

13. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 14. lipnja 2019. dok za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 15. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

14. U odnosu na žalbene navode tužene da je nastupila i zastara potraživanja zateznih kamata, valja istaći da prema odredbi čl. 369. ZOO kad zastari glavno potraživanje zastarjela su i sporedna potraživanja kao što su kamate. Kako u konkretnom slučaju u vrijeme podnošenja tužbe sudu glavno potraživanje nije zastarjelo, budući da do dana podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, nisu zastarjela ni sporedna potraživanja kamata u smislu odredbe čl. 369. ZOO.

15. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP).

16. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno je sud prvoga stupnja odlučujući o troškovima postupka primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) kojom je Tbr. 54. propisano da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR-a.

17. Naime, p rema odredbi Tbr. 52. st.2. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a to je upravo Tarifa NN 138/23.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvoga stupnja.

19. U nepobijanom dijelu (točka 2. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić