Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-132/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb (OIB: 02535697732), Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri protiv ovršenika KI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Ovr-61/2020-3 od 23. siječnja 2020., dana 20. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Ovr-61/2020-

3 od 23. siječnja 2020.:

- potvrđuje se u dijelu određene ovrhe radi naplate tražbine u iznosu od 13.250,13 Eur[1] sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 13.083,94 Eur (98.580,97 kn) od 21. siječnja 2020. do isplate te u dijelu ovrhovoditelju odmjerenih troškova u iznosu od 165,90 Eur (1.250,00 kn);

-preinačuje u dijelu određene ovrhe temeljem rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1079/13 od 24. svibnja 2013. radi naplate tražbine u iznosu od 2.370,00 kn (314,55 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 24.5.2013. do isplate te rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1356/16 od 7. travnja 2016. radi naplate tražbine u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 7.4.2016. do isplate te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija.

- ukida u dijelu određene ovrhe na temelju rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-166/07 od 7. ožujka 2007. radi naplate tražbine u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 7.3.2007. do isplate pa se u ukinutom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi od 23. siječnja 2020. koje je ovom sudu na žalbeno odlučivanje dostavljeno 24. ožujka 2025., određena je ovrha na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježbom ovrhe na nekretnini, utvrđenjem vrijednosti, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i to na temelju ovršne isprave – solemniziranog ugovora o kreditu od 21. studenog 2001. radi naplate tražbine u iznosu od 13.250,13 Eur u kunskoj protuvrijednosti izraženoj prema srednjem tečaju ovrhovoditelja u iznosu od 98.580,97 kn (13.083,94 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2020., na temelju rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-166/07 od 7. ožujka 2007. radi naplate tražbine u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 7.3.2007. do isplate, rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1079/13 od 24. svibnja 2013. radi naplate tražbine u iznosu od 2.370,00 kn (314,55 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 24.5.2013. do isplate te rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1356/16 od 7. travnja 2016. radi naplate tražbine u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 7.4.2016. do isplate. Toč.II. izreke troškovi ovrhovoditelja odmjereni su u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 Eur).

2. Pravovremenom žalbom ovršenik pobija opisano rješenje o ovrsi bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, no s prijedlogom ovom sudu da ga preinači i odbije ovršni zahtjev.

2.1. Žalitelj - u bitnome – osporava visinu ovrhovoditeljeve tražbine, ističe prigovor zastare i prigovor da na ovršnoj ispravi nije iskazana ovršnost po javnom bilježniku, a osporava i pravo na kamatu ovrhovoditelju.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

5. No ponajprije valja navesti da je predmetni postupak započeo 20. svibnja 2013. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave – solemniziranog ugovora o kreditu od 21. studenog 2001. na kojemu je javni bilježnik Ružica Gagro iz Belišća iskazala ovršnost s danom 9. listopada 2006. čime je uvjetovana primjena Ovršnog zakona (dalje: OZ) objavljenog u "Narodnim novinama" broj 112/12 i 25/13.

5.1. Nadalje valja navesti da je ovrhovoditelj zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-1356/2016-19 od 15. studenog 2019. obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe prema rješenju o ovrsi broj Ovr-1356/2016-3 od 7. travnja 2016. na plaći ovršenika te pozvan da dostavi podatke o novom poslodavcu ovršenika ili da predloži promjenu ovrhe novim sredstvom/predmetom pa je ovrhovoditelj 20. siječnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje o ovrsi. Prema odredbi čl.5.stav.6. OZ-a žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz čl.5. stav. 3. OZ-a ne može se izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi. Pobijano rješenje u tom smislu ne sadrži odnosnu uputu o pravnom lijeku pa bi se iz iste moglo i zaključiti da pobijano rješenje o ovrsi uopće nije doneseno primjenom odredbe čl.5.stav.3. OZ-a.

5.2. Nadalje je utvrđeno i da je ovršenik rješenjem broj Ovr-61/2020-8 od 5. ožujka 2020. upućen da protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to iz razloga zbog kojih je izjavio žalbu, citira se "... da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala, odnosno da ne postoji, da je nastupila zastara tražbine te da ovrhovoditelj nije ovlašten temeljem elektroničkog izvatka iz poslovnih knjiga i pozivom na predmetni ugovor o kreditu sam određivati ovršivost, iznos i dospjelost svoje tražbine, kao i da ovrhovoditelj nije ovlašten obračunavati kamatu na kamatu (anatocizam), te zahtijevati veću kamatu od zakonom dopuštene". Uvidom u sustav E-spis utvrđeno je da je navedeni spor pravomoćno okončan obzirom da je presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P-688/2022-8 od 20. ožujka 2023. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje ovršenika) radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je upućen na parnicu – potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1004/2023-3 od 5. lipnja 2024. (citirana presuda priložena je i prvostupanjskom spisu).

6. Ispitujući stoga pobijano rješenje o ovrsi u okviru ovlasti iz odredbe čl.50. stav.5. OZ-a ovaj sud je utvrdio da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog iz čl.50. stav.1. toč.1., 3. i 5. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je ovrha određena na predmetu iz čl.4.stav.4. i 5. OZ-a, a nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22).

7. No utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhu odredio na osnovu rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr- 166/07 od 7. ožujka 2007. radi naplate tražbine u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7.3.2007. do isplate (jer isto uopće ne prileži predmetnom spisu), rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1079/13 od 24. svibnja 2013. radi naplate tražbine u iznosu od 2.370,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24.5.2013. do isplate te rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1356/16 od 7. travnja 2016. radi naplate tražbine u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7.4.2016. do isplate jer citirana rješenja o ovrsi od 24.5.2013. i 7.4.2016. ne mogu predstavljati ovršne isprave u odnosu na troškove tih postupaka jer ne sadrže kondemnaciju (nalog za podmirenje), a niti paricijski rok, dok rješenje o ovrsi broj Ovr-166/07 uopće ne prileži spisu.

7.1. Naime, u smislu odredbe čl. 22. OZ-a sud određuje ovrhu na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, a ovršna isprava je, sukladno odredbi čl. 23. toč. 1 OZ-a i ovršna sudska odluka – iznimno i rješenje o ovrsi kada je njime odlučeno o trošku postupka ovrhe koji je naložen na platež ovršeniku u određenom paricijskom roku ako je steklo svojstvo pravomoćnosti, a protekom paricijskog roka i kvalitetu ovršnosti. Obzirom da u konkretnom slučaju rješenja o ovrsi od 24.5.2013. i 7.4.2016. sadrže tek konstataciju da se ovrhovoditelju „odmjerava" trošak to je evidentno prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje u odnosu i na troškove postupka odmjerene ovrhovoditelju citiranim rješenjima o ovrsi, pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl.25.stav.1. OZ-a.

8. Obzirom da rješenja o ovrsi istog prvostupanjskog suda broj Ovr-1079/13 od 24. svibnja 2013. i broj Ovr-1356/16 od 7. travnja 2016. ne predstavljaju ovršne isprave u odnosu na njima odmjerene troškove postupka to je djelomičnim usvajanjem žalbe ovršenika valjalo preinačiti pobijano rješenje o ovrsi i odbiti prijedlog za ovrhu u dijelu zatražene ovrhe radi naplate tražbine u iznosu od 2.370,00 kn (314,55 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 24.5.2013. do isplate (temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-1079/13 od 24.5.2013. i naplate tražbine u iznosu od 1.250,00 kn (165,90 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od 7.4.2016. (temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-1356/16 od 7.4.2016.) do isplate sve pozivom na odredbu čl.380. stav. 3. ZPP-a u vezi sa čl.21. stav.1. OZ-a, a ukinuti rješenje o ovrsi u dijelu određene ovrhe temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-166/07 od 7. ožujka 2007. radi naplate tražbine u iznosu od 265,45 Eur (2.000,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 7.3.2007. do isplate te predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje tijekom kojeg će ponajprije pribaviti citirano rješenje o ovrsi te potom odlučiti o preostalom ovršnom zahtjevu ovrhovoditelja.

8.1. U preostalom dijelu žalbu ovršenika valjalo je odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 380.toč.2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje o ovrsi u dijelu određene ovrhe radi naplate tražbine u iznosu od 13.250,13 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 13.083,94 Eur (98,580,97 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2020. te u dijelu ovrhovoditelju odmjerenih troškova postupka.

U Varaždinu, 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Dijana Hofer