Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-540/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačke banke d.d. (OIB: 92963223473) iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ĆL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Nebojši Bestiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pl-1995/2022-34 od 28. ožujka 2025., dana 20. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pl-1995/2022-34 od 28. ožujka 2025.u pobijanom dosuđujućem dijelu toč. I/ izreke te u odluci o troškovima postupka pod toč.III/izreke.
II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Toč.I izreke pobijane prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog broj Pl-37/2022 od 9. veljače 2022. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 670,78 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 597,25 Eur od 24. ožujka 2021. do isplate. Toč.III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.554,58 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2025. do isplate. Nepobijanom toč.II izreke ukinut je platni nalog broj Pl-37/2022 od 9. veljače 2022. u dijelu naloga tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu na iznos od 30,84 Eur od 30. ožujka 2021. do isplate te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu u odnosu na toč.I – i toč.III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijane dijelove prvostupanjske presude preinači podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik zahtijeva i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Naime, prvostupanjski sud svoje stajalište obrazlaže utvrđenjem da su parnične stranke 20. prosinca 2004. sklopile Ugovor o tekućem računu kojim se tuženik obvezao da neće stvarati veće obveze od iznosa raspoloživih sredstava po tekućem računu, a istim je pristao na primjenu Općih uvjeta poslovanja tuženika i Općih uvjeta poslovanja tuženika za tekuće i žiro račune, a da su potom 26. listopada 2006. sklopile Ugovor o univerzalnom paket računu 1 za sve, koja usluga je zajednički naziv za više bankarskih računa i s njima povezanih usluga, a kojim se tuženik također obvezao da neće stvarati obveze veće od iznosa raspoloživih sredstava (čl. 3.1.) i da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti i Opći uvjeti poslovanja tuženika za tekuće i žiro račune iz kojih proizlazi obveza tuženika da je bez odgode u obvezi podmiriti nastali dug uvećan za pripadajuće kamate, naknade i troškove, kao i da se kamate obračunavaju i naplaćuju sukladno Odluci o kamatnim stopama banke i Pravilnikom o načinu obračuna kamate i revalorizacije.
5.1. Utvrdivši da su stranke bile u ugovornom odnosu iz čl. 1007. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23) odnosno da su sklopile ugovor o bankarskom tekućem računu, kojim se tužitelj obvezao tuženiku otvoriti tekući račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama novčanih sredstava i odobrenog kredita, a da tuženik nije dokazao da je podmirio svoje dugovanje nastalo po ugovorenim računima, postojanje kojeg proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga i prometa po kreditu, a za koje mu je bila odobrena obročna otplata, pa kako je i provedenim vještačenjem utvrđeno da dugovanje tuženika s tog osnova iznosi ukupno 670,87 Eur (na dan 23. ožujka 2021.) dok je tužitelj zatražio neznatno niži iznos od 670,78 Eur to je platni nalog primjenom odredbe čl. 451. stav. 3. ZPP održan na snazi za iznos od 670,78 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 597,25 Eur od 24. ožujka 2021. do isplate, sukladno čl. 29. stav. 1. ZOO. Ostatak iznosa čini redovna kamata u iznosu od 30,84 Eur i zatezna kamata obračunata na iznos glavnice do 23. ožujka 2021. u iznosu od 42,69 Eur.
6. Zauzeto stajalište suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilnim prihvaća i ovaj sud, budući je isto zasnovano na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, uz istovremeno pravilnu primjenu materijalno-pravnih i postupovnih odredaba, time da je sud prvog stupnja za sva svoja činjenična utvrđenja, ocjenu izvedenih dokaza i zauzeto stajalište dao logične i uvjerljive razloge, koje žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju.
7. Naime, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. stav.1. u vezi sa čl. 108. stav.3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) tvrdnjom da tužitelj u spis nije dostavio izvornike isprava, valja tek kratko navesti da je predmetni spor – spor male vrijednosti (sukladno odredbi čl. 460.ZPP-a) pa valja navesti da se u smislu odredbe čl.467. stav.1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. ZPP-a osim toč.3. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7.1. Žalbom ponovljeni prigovor anatocizma otklonjen je jasnim utvrđenjima provedenog financijskog vještačenja koje je jasno razlučilo glavnu tražbinu od obračunate redovne (ugovorne) i zatezne kamate.
8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa i u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, utvrdivši pri tom da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, kraj činjenice što žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog dijela prvostupanjske presude, valjalo je žalbu tuženika pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjski presudu u toč.I – i toč.III izreke imajući pri tom u vidu da odluku o troškovima postupka žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova dok sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
8.1. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom da sa žalbom nije uspio.
9. U nepobijanom, odbijajućem dijelu, sadržanom u toč.II izreke, navedena presuda nije bila predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP-a).
U Varaždinu, 20. svibnja 2025.
Sutkinja
Dijana Hofer
