Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-2417/2019-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 23. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Željke Kupčerić-Trcović, odvjetnice u Đakovu i punomoćnice tuženika RV, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. Zagreb, odlukom objavljenom 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne sljedeće odredbe Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/ 51401652-5102946653 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, zaključenim između tužitelja ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tuženikom ERSTE& STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, i to:

- u članku. 2. :

„ …CHF… protuvrijednost u kunama obračunata prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

- u čl. 7. st.3. :

Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju , naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

Odredbe iz čl. 8. st. 1

Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 8,250% (osam cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode.

Odredbe iz čl. 8. st. 2.

Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

Odredbe iz čl. 10. st.1

Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisni kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,50 % (dva cijelih pedeset posto) naknada na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjesto HRK) obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati ukupan iznos od 4.358,51 EUR i to :

A) preostali dio dospjelih zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose po osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike u iznosu od 108,79 EUR,

B) zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652- 5102946653 o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 769,89 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od 01. listopada 2015. godine pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 13,56 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,56 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,55 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,54 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,53 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,52 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,51 € tekućim od 01. listopada 2015.g.

- na iznos od 13,50 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,50 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,48 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,47 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,46 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,45 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,44 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,43 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,42 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,40 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,39 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,38 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,36 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,35 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,33 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,32 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,30 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,29 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,27 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,26 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,24 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 13,22 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 13,20 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,62 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,60 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,59 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,57 € tekućim od01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,56 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,54 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,53 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,51 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,50 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,48 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,47 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,45 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,43 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,41 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,40 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,38 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,36 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,34 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,32 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,30 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,28 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,26 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,24 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,22 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,20 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8.18 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,15 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,13 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,11 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8.08 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,06 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 8,04 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,01 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7,91 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7,88 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7,86 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7,83 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7.80 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 7,77 € tekućim od 01. siječnja 2015.g.

- na iznos od 7,62 € tekućim od 01. veljače 2015.g.

- na iznos od 7,59 € tekućim od 01. ožujka 2015.g.

- na iznos od 7,56 € tekućim od 01. travnja 2015.g.

- na iznos od 7,53 € tekućim od 01. svibnja 2015.g.

- na iznos od 7,50 € tekućim od 01. lipnja 2015.g.

- na iznos od 7,49 € tekućim od 01. srpnja 2015.g.,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, dakle, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023., do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a (Narodne novine 155/23), dakle po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište i to uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke.

C) zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652-5102946653 o promjenjivoj valutnoj klauzuli iznos od 3.242,91 eura s pripadajućim Zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 0,23 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,58 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 10,44 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 11,20 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 11,97€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 9,68€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 10,08 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7,43 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 4,33 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 5,60 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 7,85 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 5,66 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 5,45 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 8,05 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 10,14 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 12,87€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 12,21€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 16,90€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 15,89€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 17,00€ tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 29,49 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 26,73 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 36,90 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 31,86 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 27,51 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 40,50 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 47,13 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 42,17 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 43,70 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 39,55 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 40,01 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 53,18 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 55,36 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 70,37 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 68,24 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 56,47 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 55,18 € tekućim od01.listopada 2015.g.

- na iznos od 54,37 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 57,36 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 41,42 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 42,92 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 38,84 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 39,29 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 52,23 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 54,37 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 69,11 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 67,02 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 55,46 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 55,18 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 54,37 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 59,54 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 55,56 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 58,15 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 58,83 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 57,33 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 53,13 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 51,47 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 53,20 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 54,96 € tekućim od 01.listopada 2015.g.

- na iznos od 58,21 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 56,64 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 57,49 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 58,08 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 59,83 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 60,83 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 60,12 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 58,85 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 58,22 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 58,76 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 60,27 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 62,21 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 62,54 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 63,21 € tekućim od01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,35 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 63,69 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,53 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,53 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,53 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,53 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,53 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 64,55 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 62,64 € tekućim od 01.listopada 2015.g

- na iznos od 62,64 € tekućim od 01.listopada 2015.g

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od te od 1. kolovoza 2015., sa kamatom po članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, dakle, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023., do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024., pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a (Narodne novine 155/23), dakle po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište i to uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke.

lll. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, da tužitelju ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.293,20 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija tužitelj ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 3.293,20 eura do iznosa od 4.355,70 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 12. travnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652-5102946653 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.125,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 18 godina u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Tužitelju je prilikom prvog korištenja kredita naplaćena jednokratna naknada u visini od 2,5% od iznosa kredita. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF, promjenjivu kamatnu stopu i kojima je ugovorena naknada u visini 2,5% od iznosa kredita, tužitelj smatra u cijelosti ništetnima, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi, kao i o razlogu zbog kojeg se naplaćuje naknada prilikom korištenja kredita. Pri tome se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u kojima je utvrđeno da je između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi kojima se glavnica kredita vezuje uz valutu CHF, promjenjivu kamatnu stopu i odredbe o naplati naknade prilikom korištenja kredita, tužitelj smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatio dugovani iznos. Zbog svega navedenog isti traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos, s tim da se je obvezao konačni tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti jer smatra da je nadležan sud u kojemu tuženik ima sjedište s obzirom da su ugovorom stranke ugovorile nadležnost u slučaju spora. Nadalje, u bitnom je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Mišljenja je da ugovorena valutna klauzula nije nepoštena i nedopuštena pa samim tim nije niti ništetna jer je tuženik tužitelju omogućio izbor između više predloženih ugovora, što tuženik smatra da predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe. Tužitelj je nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kredit, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Naglasio je da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva pa stoga niti tuženik nije mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, smatra da je tužitelj preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule podrazumijeva rizik moguće promjene tečaja jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. U odnosu na naplatu naknade prilikom prvog korištenja kredita, ističe da se ista odnosi na troškove obrade kredita. Smatra da je tuženik osnovano naplatio navedenu naknadu, jer je to imao pravo prema čl. 3. Ugovora i prema Općim aktima koje primjenjuje. Također ističe da je tužitelju pojasnio spornu odredbu na razumljiv način i da je tužitelj istu prihvatio potpisom Ugovora pred javnim bilježnikom. Na kraju je istakao prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer smatra da sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Također je istaknuo i zastaru u odnosu na vraćanje iznosa koji je naplaćen na ime naknade za obradu kredita, jer smatra da ista zastarijeva prema čl. 225. Zakona o obveznim odnosima u roku od pet godina.

3. Sud je rješenjem P-2417/2019-9, 28. rujna 2020 odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti s tim da je povodom žalbe tuženika navedeno rješenje potvrđeno od strane Županijskog suda u Zadru rješenjem Gž- 1288/2020-2, 8. siječnja 2021. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužitelj konačni tužbeni zahtjev postavio nakon provedenog vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke u podnesku zaprimljenom 17. veljače 2025. (str. 626-632 spisa).

4. U dokaznom postupku provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu te visine naplaćene naknade za obradu kredita, saslušan je tužitelj na okolnosti ima li isti svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarao s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobio informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: ugovor o kreditu (str. 5-7, 34-40 spisa), plan otplate (str. 8-9 spisa), potvrda o uplati (str. 13 spisa), pregled prometa po kreditu (str. 41-52 spisa), aneks ugovoru (str. 53-58 spisa), obavijest o izračunu konverzije (str. 59- 66 spisa), otplatni plan (str. 67-71 spisa), obrazac za prihvat izračuna konverzije (str. 72-73 spisa), informativni letci tuženika (str. 108-132 spisa), metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa (str. 137-143 spisa), obavijest o usklađivanu kamatne stope (str. 134 spisa), priopćenje za javnost (str. 145-147 spisa), pregled prometa (str. 210- 226 spisa), poziv na plaćanje s preslikom potvrde o uručenju (str. 273-276 spisa), izvod iz poslovnih knjiga sa izračunom kamate (str. 277-279 spisa), pisani iskazi (str. 280- 281 spisa), financijska kartica predmeta (str. 289 spisa), nalaz sudskog vještaka (str. 423-458 spisa), očitovanje vještaka, dopuna nalaza (str. 515 spisa), dopuna nalaza vještaka (str. 577-619 spisa), troškovnik tužitelja (str. 672 spisa).

4.1. Sud nije provodio dokaz saslušanjem zaposlenice tuženika MV u svojstvu svjedoka jer je tuženik odustao od njezinog saslušanja na raspravi održanoj 28. ožujka 2023., a što je razvidno iz raspravnog zapisnika str. 410-411 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi te naplati naknade prilikom isplate ili korištenja kredita.

6. Među strankama nije sporno da je između stranaka dana 12. travnja 2006.. sklopljen predmetni Ugovor (str. 5-8 spisa) te Aneks Ugovoru kojim je kredit konvertiran sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu hipotekarnog gotovinskog kredita u iznosu 30.125,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita s rokom otplate 18 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu kao i kamatna stopa te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan dospijeća. Nesporno je i da je tuženik naplatio naknadu od tužitelja prilikom korištenja kredita.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o naplati naknade u korist tuženika prilikom korištenja kredita. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno povrat naplaćene naknade koju je tuženik u svoju korist naplatio prilikom korištenja kredita, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik pripremio sadržaj ugovora te on nije mogao utjecati na izmjenu tog sadržaja niti su mu posebno pojašnjene odredbe o načinu mijenjanja kamatne stope niti vezano za rizik koji preuzima ugovaranjem valutne klauzule u švicarskom franku. Kredit je podigao za njegovog sada pokojnog oca, jer mu je trebao za adaptaciju kuće te je u tu svrhu i utrošen. Nitko osim njega nije vraćao kredit, a bio je zaposlen u firmi Brzina d.o.o., a prije toga u auto kući Perković te mu se obustavljalo od plaće za isplatu rata kredita. Naglasio je da mu je osobni bankar prije sklapanja ugovora o kreditu rekao da će mu biti manja rata kredita ako uzme kredit u švicarskom franku, a ne u eurima i da je taj kredit u švicarcima povoljniji. Kada je došao u banku, namjeravao je dići kredit u eurima, ali osobni bankar mu je preporučio kredit u švicarcima te isticao njegove prednosti pa se zato odlučio za kredit u švicarcima jer je mislio da će to biti povoljnije za njega. Sastao se dva do tri puta s osobnim bankarom, a sa njim je u banku išao i otac jer je trebalo staviti hipoteku na očevu kuću. Nitko mu u banci nije rekao za opasnost od promjene tečaja CHF, jer da je to znao ne bih podigao kredit u toj valuti. Nije očekivao da će rata kredita toliko porasti u budućnosti jer je početna rata bila oko 225 franaka. Pročitao je ugovor o kreditu prije potpisivanja. Otac mu je također pročitao ugovor o kreditu. Po zanimanju je automehaničar te tada nije čitajući ugovor imao nedoumica. Nije bio svjestan rizika valutne klauzule. Osobni bankar mu nije rekao ništa po pitanju promjene kretanja tečaja CHF. Nakon sklapanja ugovora nije naknadno mijenjao odredbe ugovora niti su ga zvali iz banke, a poštom je dobio kući dodatak ugovoru o kreditu radi konverzije iz CHF u EUR, s tim da ga je osobni bankar prethodno nazvao da li bih pristao na konverziju.

10. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Financije LB d.o.o. od 6. prosinca 2024. (str. 423-458 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio ukupno 4.249,73 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom. Od navedenog iznosa 769,89 EUR odnosi se na pretplatu po osnovi tečajne razlike, dok se na pretplatu po osnovi promjenjive kamatne stope odnose iznosi od 3.479,84 EUR (769,89 + 3.479,84 = 4.249,73). Prilikom izračuna pretplate kako je naprijed navedeno uzeti su u obzir iznosi kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, odnosno iznosi kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog (negativne razlike). Nadalje, vještak je utvrdio da je prilikom konverzije tužitelju priznat dodatkom ugovora iznos od 10.499,45 kn, a što prema tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.375,70 EUR. Zakonske zatezne kamate izračunate na pretplatu po osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike, računajući zateznu kamatu na svaku mjesečnu pretplatu počevši od dana dospijeća pojedinog anuiteta pa do 30. rujna 2015. iznose 1.484,48 EUR. Ako se iznos priznat konverzijom uračunava u pretplatu tad se istim prvo zatvaraju zatezne kamate koje su obračunate na pretplatu kamata i tečajne razlike pa ispada u tom slučaju da je djelomično namirena zatezna kamata obračunata na preplatu do dana s kojim je provedena konverzija u iznosu od 1.484,48 EUR te ostaje nepodmiren dio zateznih kamata u iznosu od 108,78 EUR (1.484,48 - 1.375,70 = 108,78).

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od

09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužitelj u ovoj parnici nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru koji je on kao potrošač zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Po stavu ovog Suda čak i da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit to nije zapreka da se isti poziva na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru temeljem utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu. Naime, prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi. U odnosu na ništetnost odredbe o naplaćenoj naknadi prilikom korištenja kredita, tužitelj se ne može pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora, jer u tom sporu nije utvrđivana ništetnost takve odredbe pa je u tome dijelu isti dužan dokazivati ništetnost temeljem odredbi tad važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

16. Navedeni zaključci koji se odnose na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da tužitelj nema svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se o njima prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Štoviše tuženik u tom smislu nije niti ponudio odgovarajuće dokaze, a iz kojih bi dokaza, da su izvedeni, bilo moguće zaključivati da su tužitelju pri sklapanju ugovora tuženikovi zaposlenici suštinski protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku te iz samog Ugovora proizlazi da je odobren gotovinski kredit koji je isti dao ocu za adaptaciju obiteljske kuće, a koju su kuću koristili isključivo za stanovanje te ju nisu nikome iznajmljivali te nisu obavljali u istoj nikakvu gospodarsku djelatnost, a iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici tuženika nisu ništa pojašnjavali vezano za same odredbe Ugovora, rizike i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe i rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Tuženik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit i ne bi mogao kupiti osobni automobil. Tuženik je istovjetno postupao vezano i za odredbu o naknadi koju je naplatio prilikom korištenja kredita, dakle, nije tužitelju omogućio da pregovara o toj odredbi niti je tužitelja obavijestio odnosno upoznao zbog kojeg je razloga, radi kojih troškova obrade… predmetna naknada naplaćena. Osim toga, naknada je naplaćena u proporcionalnom iznosu u visini od 2,5 % od iznosa odobrenog kredita, a ne u nekom fiksnom iznosu pa i zbog toga ostaje nejasno kakvu bi to naknadu prilikom obrade kredita tuženik imao, a da ista nije formulirano i jasno prezentirana u fiksnom iznosu. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i jednokratnoj naplati naknade prilikom korištenja kredita nepoštene u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

17. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi naznačenoj u točki 1. izreke, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta odnosno na promjenjivu kamatnu stopu koja se jednostrano mijenja odlukom tuženika. Nadalje, polazeći od utvrđenja opisanih u točki 16. Obrazloženja ove presude, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je omogućio tužitelju pregovaranje o odredbi koja se odnosi na jednokratnu naplatu naknade prilikom korištenja kredita, te istoga nije upoznao zbog čega je odnosno kakvih je točno troškova tu naknadu naplatio, utvrđeno je da je ništetan samo onaj dio odredbe Ugovora koji se odnosi na predmetnu naknadu. Stoga je sud odlučio kao u izreci pod I.

18. Ništetnost djela odredbi naznačene u točki 1. izreke ove presude zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio spornih odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu. Konačno, tužitelj je u skladu sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka, koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2. ZPP-a, pravilno postavio tužbeni zahtjev. Treba naglasiti da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (str. 627-632 spisa) pogrešno naznačio zbirne iznose koje potražuje, a što se može pripisati očitoj omašci u pisanju. Naime, iz pojedinačnih iznosa na koje tužitelj potražuje pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, a koji su iznosi prepisani iz tabličnih prikaza Nalaza vještaka (str. 588-590 spisa) proizlazi da u točki II. c. izreke presude zbirni iznos ne iznosi 3.242,91 EUR već 3.479,84 EUR. Također zbirni iznos svih iznosa koje potražuje tužitelj kako po osnovi pretplate tečajne razlike, pretplate po osnovi promjenjive kamatne stope te obračunatih zakonskih zateznih kamata na preplaćeni iznos od stvarnog plaćanja svakog pojedinog iznosa do dana s kojim je provedena konverzija, a koji je naznačen u točki II. izreke presude ne iznosi 4.494,57 EUR, već iznosi 4.358,51 EUR.

19. Utvrđeni preplaćeni iznos, koji predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO- a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja i kamatne stope sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci pod II. Pritom treba naglasiti da tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije potraživao naknadu koja je plaćena za obradu kreditnog zahtjeva iako je to spominjao u tužbi i tijekom postupka pa sud nije ni naložio isplatu te naknade jer da jest tad bi prekoračio tužbeni zahtjev.

20. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužitelj pristao pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženika nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 Č od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). S tim u vezi treba naglasiti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da:

".....bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima...". Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.

21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini pretplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći 13. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 12. lipnja 2019.. Dakle, tražbina tužitelja nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica..

22. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, treba naglasiti da je takva preinaka dozvoljena jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Naime, treba naglasiti da je sudska praksa u vrijeme podnošenja tužbe bila malobrojna i neujednačena, kako u pogledu pitanja zastre za istovrsne sporove tako i u pogledu osnovanosti meritornih zahtjeva. U takvim okolnostima, a što je općepoznata činjenica, pred sam istek roka zastare općinskim sudovima u Republici Hrvatskoj podneseno je na desetke tisuća istovrsnih tužbi od strane potrošača, s tim da do današnjeg dana nije u cijelosti ujednačena sudska praksa. Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog činjenice da tužiteljici nije bila dostupna sva dokumentacija vezana za predmetni kredit, ista nije mogla u vrijeme podnošenja tužbe postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, koji je postavila tek po zaprimanju dokumentacije te nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Stoga se navedeni razlozi zbog kojih je tužitelj u konačnici preinačio tužbu ne mogu pripisati krivnji tužitelja već naprijed navedenim okolnostima na koje isti nije mogao utjecati. Osim toga treba naglasiti da je navedena preinaka svrsishodna u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a za konačno rješenje svih spornih pitanja među strankama koji proizlaze iz predmetnog ugovornog odnosa. Postavljajući tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja u skladu sa Nalazom sudskog vještaka tužitelj je postupio koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2 ZPP-a. S navedenim u vezi treba naglasiti da je i prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., dopuštena preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

23. U odnosu na tuženikovo prigovaranje da se u obzir trebaju uzeti iznosi kada su tečaj i kamatna stopa bili niži od početno ugovorenog tečaja i kamatne stope te da se za te iznose treba umanjiti preplata, treba naglasiti da bi takav prigovor bio osnovan samo u okolnostima kad bi tuženik točno određene iznose, kada su tečaj i kamatna stopa bili niži, potraživao protutužbom ili prigovorom radi prebijanja ili materijalno pravnim prigovorom prijeboja, a što isti nije učinio. Naime, isti je tek paušalno istaknuo te prigovore općenito ih navodeći bez navođenja konkretnih iznosa koje prebija/potražuje po tim osnovama. Stoga je njegov prigovor u tom dijelu u cijelosti neosnovan, a što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem istaknutim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023..

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje R. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- za sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- za sastav obrazloženog podneska od 1. veljače 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife ), jer se tim podneskom tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- zastupanje na pripremnom ročištu održanom 16. ožujka 2021. u iznosu od

200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištima održanima 4. siječnja 2023., 21. veljače 2023., 28. ožujka 2023., 12. studeni 2024., i 23. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 22. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr 9.5. Tarife) ,

- sastav obrazloženog podneska od 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8.1. Tarife).

- sastav obrazloženog podneska od 16. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8.1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 17. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 8.1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr 9.3. Tarife).

Slijedom navedenoga tužitelju su za zastupanje priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.350,00 EUR. Na navedeni iznos je pridodan PDV po stopi od 25%, tako da je tužitelju za zastupanje priznat ukupni iznos od 2.937,50 EUR. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 355,70 EUR, budući je vještačenje bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Slijedom navedenog tužitelju je kao osnovan priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.293,20 EUR.

25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava obrazloženih podnesaka od 10. siječnja 2024., 31. siječnja 2024. i 6. prosinca 2024. jer je isti u navedenim podnescima u bitnom ponovio ono što je ranije isticao tijekom postupka na ročištima i u podnescima za koje su mu priznati troškovi. Isti je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja na ročištu od 22. listopada 2024. iznad priznatih 25 bodova ili 50,00 EUR bez PDV-a do zatraženih 50 bodova ili 100,00 EUR bez PDV-a jer je navedeno ročište odgođeno prije upuštanja stranaka u raspravljanje o meritumu spora.

Valpovo, 20. svibnja 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku