Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-576/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 8. ožujka 2024. broj P- 315/2021-10, dana 20. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici od 8. ožujka 2024. broj P-315/2021-10 i rješava:
Općinski sud u Koprivnici je mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet se ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog svih razloga predviđenih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH i 70/19. dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu i preinači pobijano rješenja na način da prihvati prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, odnosno podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje te da tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je sa tuženikom sklopio 15. ožujka 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada prilikom prvog korištenja kredita i radi isplate preplaćenog iznosa. Navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici pozivajući se na odredbu čl. 12. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena nadležnost mjesta sjedišta tuženika – Općinskog suda u Zagrebu. Prilikom odlučivanja o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, prvostupanjski sud je izvršio uvid u stanje spisa i utvrdio da odredba o mjesnoj nadležnosti sadržana u Ugovoru o kreditu predstavlja odredbu unaprijed formuliranog ugovora, o kojoj stranke ugovora nisu pregovarale, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj te da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi tužitelj koji ima prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, pa prvostupanjski sud zaključuje da je za rješavanje spora u vezi s ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl.19.l točka. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16., dalje u tekstu ZPK) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, radi čega prigovor tuženika ocjenjuje neosnovanim.
6. Po ocjeni ovoga suda sud prvog stupnja pravilno je ocijenio da je prorogacijska klauzula u ugovoru o kreditu koji je zaključen između parničnih stranaka ništetna, ali osnovano tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 19.l ZPK-a kad je odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti tog suda. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., dalje: ZZP/03) ništetna pa se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Zagrebu) nikad nije niti postojala. U nedostatku takvog sporazuma, za određivanje nadležnosti prvostupanjskog suda primjenjuju se odredbe ZPP-a, a ne ZPK-a iz razloga što je čl. 19.l ZPK-a propis koji uređuje međunarodnu (apsolutnu), a ne mjesnu nadležnost u sporovima vezanim za ugovore o kreditu s međunarodnim elementom. Kako ugovor o kreditu između stranaka nije ugovor o kreditu sa međunarodnim elementom to se mjesna nadležnost ne može procjenjivati prema odredbi članka 19.l ZPK-a kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. studenog 2020. donesen je pravni stav da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti.
7. Mjerodavne odredbe ZPP-a sadrže odredbe o općoj mjesnoj nadležnosti iz čl. 46. st. 1. ZPP-a te odredbu o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz čl. 59. ZPP-a, prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Odredbe ZPP-a za ovu vrstu predmeta ne predviđaju posebnu nadležnost prema mjestu prebivališta ili boravišta tužitelja. Niti jedna postupovna odredba ZZP-a o nadležnosti ne ovlašćuje stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja. Imajući na umu da iz ugovora o kreditu proizlazi da je taj ugovor zaključen u Čakovcu gdje je i solemniziran, očito je da je riječ o sporu u odnosu na koji prvostupanjski sud nije nadležan niti prema odredbi o posebnoj mjesnoj nadležnosti iz članka 59. ZPP-a.
8. S obzirom na to da je u smislu članka 48. stavka 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, što je u ovom predmetu Zagreb, dok je u smislu članka 59. ZPP- a pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica izvan sjedišta pravne osobe (ako je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice), što je u ovom predmetu Čakovec, pogrešno je sud prvog stupnja u povodu prigovora tuženika odlučio da je mjesno nadležan.
9. Zbog toga je na temelju čl. 380. točke 3. ZPP-a preinačeno prvostupanjsko rješenje i predmet je ustupljen nadležnom prvostupanjskom sudu.
10. Imajući na umu da je tuženik uspio sa žalbom, uz primjenu čl. 155. st. 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 10/4, Tbr. 46., Tbr. 52/3 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) dosuđena mu je naknada za sastav žalbe u iznosu od 62,50 EUR. Tuženiku su na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatražene zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).
U Varaždinu 20. svibnja 2025.
Sutkinja
Bojana Skenderović