Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-824/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BITČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja BIT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Luka Vukšić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-229/2021-30 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika BI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-229/2021-30 od 24. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku BI da 1. tužiteljici BITČ i 2. tužitelju BIT preda u posjed nekretninu označenu kao 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-5), dvosobni stan u prizemlju lijevo sa nusprostorijama, koji je neodvojivo povezan s cijelom nekretninom opisanom kao ulična i dvorišna stambena zgrada u [adresa] sa dvorištem ukupne površine 337,9 čhv, odnosno 1215 m2, zk.č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana (stavak I. izreke) te mu se nalaže naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 605,27 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2024. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed stana opisanog u izreci slobodnog od osoba i stvari, čiji su vlasnici, a kojeg tuženik prema njihovim tvrdnjama drži u posjedu bez valjane pravne osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 5. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, time što sud nije proveo dokaz njegovim saslušanjem.

6. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 1. ZPP sud je dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Time se manifestira klasično procesno načelo prava stranaka na kontradiktorno raspravljanje, što znači da se svakoj stranci treba omogućiti da poduzima sve one procesne radnje koje može poduzeti i druga parnična stranka. U ostvarenju prava stranaka na kontradiktorno raspravljanje sud mora svakoj stranci omogućiti pravo da bude prisutna kod izvođenja dokaza, da postavlja pisanja svjedoku i vještaku, da se izjasni o rezultatima dokazivanja i da u pogledu toga dade i svoje pravno shvaćanje, što je sud prvoga stupnja i omogućio tuženiku, pa time što nije proveo dokaz saslušanjem tuženika ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvoga stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi, a što je utvrdio i sud prvoga stupnja:

-da su 1. tužiteljica KITČ i 2. tužitelj BIT suvlasnici nekretnine-dvosobnog stana u prizemlju lijevo sa nusprostorijama u [adresa], upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-5);

-da je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu od 1959. bio djed tuženika KI, a nakon stupanja Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje u tekstu: ZNS) 6. studenog 1996. isti je stekao svojstvo zaštićenog najmoprimca;

-da je uz KI član njegovog domaćinstva bila i supruga RI, baka tuženika;

-da je tuženik kao davatelj uzdržavanja s djedom KI kao primateljem uzdržavanja sklopio 29. svibnja 1997. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim tuženiku daje na sukorištenje i stanovanje predmetni stan;

-da je nakon smrti KI na predmetnom stanu kao član domaćinstva status zaštićenog najmoprimca stekla RI, baka tuženika;

-da je RI kao primateljica uzdržavanja sklopila s tuženikom kao davateljem uzdržavanja 18. svibnja 2005. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim tuženiku daje na sukorištenje i stanovanje predmetni stan;

-da iz uvjerenja o prebivalištu Policijske uprave Zagrebačke proizlazi da je tuženik na adresi [adresa], prijavljen od 6. ožujka 2018.

10. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključuje da su tužitelji dokazali sve pretpostavke propisane odredbom čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) za pravu vlasničku tužbu, odnosno da su dokazali da su suvlasnici predmetnog stana te da je tuženik u posjedu toga stana bez valjane pravne osnove, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane presude.

11. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isti nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se u suštini svode na tvrdnju da se na tuženika ne mogu primijeniti odredbe ZNS jer je on obvezu uzdržavanja djeda preuzeo i prije stupanja na snagu toga zakona, pa se na njega imaju primijeniti odredbe Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 22/92, 70/93), valja istaći da tuženik u tijeku postupka nije niti tvrdio niti dokazivao da bi bio član domaćinstva ranijih nositelja stanarskog prava, odnosno zaštićenih najmoprimaca KI i RI kako je to bilo propisano odredbom čl. 12. Zakona o stambenim odnosima, odnosno čl. 37. st. 1. ZNS, pa na tuženika nisu mogle preći prava i dužnosti zaštićenih najmoprimaca (čl. 38. st. 1. ZNS).

13. Nadalje, pravni prednici tuženika, odnosno njegovi djed i baka od trenutka kada su stekli status zaštićenih najmoprimaca 6. studenog 1996. (kada je snagu stupio ZNS) nisu smjeli raspolagati stanom, pa niti sklapati Ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, jer je pravo zaštićenog najmoprimca strogo osobno, neprenosivo pravo koje je imalo cilj samo pravo korištenja stana za života zaštićenog najmoprimca.

14. Stoga tuženik nema valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana kako je to pravilno utvrdio sud prvoga stupnja, niti je u konkretnom slučaju posjed tuženika pravno relevantna činjenica kojom bi se mogao protiviti vlasničkoj tužbi jer nema status zaštićenog najmoprimca niti je član domaćinstva zaštićenog najmoprimca, a nije niti stekao vlasništvo stana predmetnim Ugovorima.

15. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

16. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić