Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-352/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoša Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10203/2023-34 od 6. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ZG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10203/2023-34 od 6. ožujka 2024. pod stavkom III. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njezinom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka.

II. Odbija se žalba tužene Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod stavkom I., III. te IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici ZG na ime preplaćene valutne klauzule vezane za tečaj CHF iznos od 3.880,57 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak I. izreke), dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu na ime preplaćene promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.182,89 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke) te se nalaže tuženoj nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.585,30 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2024. do isplate (stavak III. izreke) a odbija zahtjeve tužene za naknadu troškova parničnog postupka (stavak IV. izreke).

2. Protiv navedene presude pod stavkom III. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njezinom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka žali se tužiteljica radi pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom sudu drugoga stupnja da presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Također, protiv dijela navedene presude pod stavkom I., III. te IV. izreke žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaći da je u ovome predmetu tužiteljica tužbom tražila utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u čl. 1. Ugovora o kreditu broj 538-50-4198818 kojeg su 20. lipnja 2007. sklopili tužena kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita te isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u čl. 2. te isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i utvrđenje ništetnosti odredbe o jednokratnoj naknadi od 3,30% sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu te isplate po toj osnovi.

6. Presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-4271/20-22 od 10. siječnja 2022., koja je u tome dijelu potvrđena presudom ovoga drugostupanjskog suda Gž-237/2022- 3 od 5. rujna 2023., utvrđene su ništetnim navedene odredbe Ugovora o kreditu pa je u nastavku postupka valjalo odlučiti o isplati s osnova preplaćenih iznosa zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi.

7. U odnosu na prigovor tužene o povredi prava na pravično suđenje s aspekta "jednakosti oružja" valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tužena bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije dovedena u nejednak položaj u odnosu na tužitelja pri čemu tužena niti ne konkretizira koji to dokazi koje je predložila nisu izvedeni.

8. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer presuda, suprotno žalbenim navodima ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili, te kako ih je ocijenio.

9. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. i čl. 191. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena. Naime, tužiteljica je podneskom od 23. studenog 2023. smanjila tužbeni zahtjev tako što je potraživala preplaćene iznose po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli kojem se smanjenju tužena protivila. Smanjenje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe je djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari uvijek potreban pristanak tuženika.

10. Budući da se u ovom slučaju tužena protivila povlačenju tužbe sniženjem iznosa tužbenog zahtjeva o tome dijelu zahtjeva je trebalo odlučiti, pa je pravilno sud prvoga stupnja postupio kada je odlučivao i o povučenom dijelu zahtjeva.

11. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, kao što nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na utvrđenje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te da li su o istima stranke pregovarale valja istaći da je o navedenim okolnostima pravomoćno odlučeno gore citiranim presudama suda prvoga stupnja te ovoga drugostupanjskog suda pa o takvim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ponovno odlučivati.

13. Nedvojbeno je da je zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetnim. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14) govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine.

14. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je u postupku financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli preplatila tuženoj 3.880,57 EUR-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu da isplati tužiteljici navedeni iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tužene kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužena sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tužena nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl.1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužiteljici nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO.

17. Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi o pogrešnoj primijeni materijalnog prava u odnosu na zastaru potraživanja s obzirom da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja tužbu iz čl. 241. ZOO koja ima učinak prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/2018 od 20. ožujka 2018.).

18. Stoga, zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za CHF nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle, nastupila je 15. lipnja 2023., dok je tužba u ovome predmetu podnesena 2. rujna 2020.

19. Odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja je suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP utvrdio da njezin uspjeh u sporu iznosi 77 % obzirom da je s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela 100 % dok je s visinom uspjela 54 % što znači da uspjeh tužiteljice iznosi 77 % (100 % + 54 % = 154 % : 2 = 77 %), dok uspjeh tužene koja s osnovom nije uspjela, a s visinom je uspjela 46 % iznosi 23 % (46 % : 2 = 23 %) pa kada se od uspjeha tužiteljice od 77 % oduzme uspjeh tužene od 23 % proizlazi da je tužiteljica u sporu uspjela 54%.

20. Pri tome tužiteljici valja naznačiti da se tužena protivila povlačenju tužbe sniženjem iznosa tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud prvoga stupnja morao odlučivati o prvotno postavljenom zahtjevu, pa se iz tih razloga ne može uzeti da je tužiteljica u sporu u cijelosti uspjela sa visinom svojeg (sniženog) zahtjeva.

21. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužene pravilno je sud prvoga stupnja odlučujući o troškovima postupka primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) kojom je Tbr. 54. propisano da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR-a.

22. Naime, p rema odredbi Tbr. 52. st. 2. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a to je upravo Tarifa NN 138/23.

23. Također, sud prvoga stupnja pravilno je tužiteljici za pristup na pripremno ročište priznao trošak u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9/1 Tarife jer iz sadržaja zapisnika s tog ročišta proizlazi da je tužiteljica izložila tužbu, a tužena odgovor na tužbu, zbog čega se isto smatra ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tbr. 9/1 Tarife.

24. Nadalje, sud prvoga stupnja pravilno je tužiteljici priznao sastav podneska od 27. siječnja 2021. te 29. lipnja 2021. sukladno Tbr. 8/1 Tarife u visini od 100 bodova za svako jer su i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda isti obrazloženi i kao takvi bili nužni za vođenje parnice.

25. Pravilno je sud prvoga stupnja dosudio tužiteljici sudsku pristojbu na presudu poslovni broj P-4271/20- 22 od 10. siječnja 2022. određenu rješenjem od 10. siječnja 2022. (list 151 spisa).

26. To stoga što je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23, dalje u tekstu: ZSP/23) kojim je u čl. 11. st. 1. toč. 20. propisano da su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, stupio na snagu 20. svibnja 2023. dok je prijelaznim i završnim odredbama, odnosno čl. 37. ZSP/23 određeno da se pristojbena obveza nastala do dana stupanja na snagu ZSP/23, kao što je to ovdje slučaj, plaća po Zakonu o sudskim pristojbama (74/95, 57/96, 138/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15).

27. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

28. U nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 20. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić