REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1380/2023-11

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja OSATINA GRUPA d.o.o. Semeljci, Kralja Tomislava 91, OIB: 52123139126, kojeg zastupa opunomoćenica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, Stepinčeva 23, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, Vukovar, Olajnica 19, kojeg zastupa SF, službena osoba, radi izvršenja rješenja, 20. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443- 02-01-21-23-13 od 20. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443- 02-01-21-24-22 od 29. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovoga spora u iznosu od 3.750,00 (tri tisuće sedam stotina pedeset) eura, u roku od 30 dana od dostave odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-23-13 od 20. listopada 2023. (dalje: rješenjem o izvršenju/1), utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443- 02-01-19-22-1 od 13. siječnja 2023. (dalje: rješenje o uklanjanju) kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni izgrađenu građevinu tlocrtnih dimenzija cca 95,0 x 95,0 m, visine nasipa cca 3,4 m, dubine cca 6,0 m, koja je izgrađena bez građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], postalo izvršno 22. svibnja 2023. (toč. 1. izreke); utvrđeno je da tužitelj kao investitor u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja iz točke 1. izreke nije uklonio građevinu iz točke 1. na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (toč. 2. izreke); tužitelj kao investitor, kojeg zastupa direktor ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prisiljava se na izvršenje rješenja o uklanjanju prvom novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 eura / 99.982,82 kuna - fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kuna (toč. 3. izreke); Novčanu kaznu iz točke 3. izreke investitor je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na specificirani žiro račun primatelja, u roku od 8 (osam) dana od dana zaprimanja rješenja, pod prijetnjom izvršenja (toč. 4. izreke); Upozorava se investitor da će se u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati sljedećom novčanom kaznom (toč. 5. izreke); Upozorava se investitor, da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem (ovrha), ako ne postupi po točki 4. izreke i ako tuženiku ne dostavi dokaz o uplati u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja rješenja (toč. 6. izreke rješenja).

1.2. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-362-02/22-02/1056, URBROJ: 443-02-01-21-24-22 od 29. siječnja 2024. (dalje: rješenjem o izvršenju/2), utvrđeno je da je rješenje o uklanjanju (prethodno u toč. 1.1. obrazloženja presude citiranog sadržaja), postalo izvršno 22. svibnja 2023. (toč. 1. izreke); utvrđeno je da tužitelj kao investitor u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja iz točke 1. izreke nije uklonio građevinu iz točke 1. na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (toč. 2. izreke); tužitelj kao investitoru, kojeg zastupa direktor ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prisiljava se na izvršenje rješenja o uklanjanju prvom novčanom kaznom u iznosu od 26.544,56 eura (toč. 3. izreke); Novčanu kaznu iz točke 3. izreke investitor je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na specificirani žiro račun primatelja, u roku od 8 (osam) dana od dana zaprimanja rješenja, pod prijetnjom izvršenja (toč. 4. izreke); Upozorava se investitor da će se u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati sljedećom novčanom kaznom (toč. 5. izreke); Upozorava se investitor, da će se izvršenje novčanih obveza provesti sudskim putem (ovrha), ako ne postupi po točki 4. izreke i ako tuženiku ne dostavi dokaz o uplati u roku od 15 (petnaest) dana od dana zaprimanja rješenja (toč. 6. izreke rješenja).

1.3. Dakle, oba osporavana rješenja sadržajno su istovjetna u točkama 1. – 2., te 4. – 6. izreke, te se razlikuju isključivo u visini izrečene novčane kazne kojom se tužitelj kao investitor prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.

2.1. Tužitelj je tužbu protiv rješenja o izvršenju/1 podnio (pravodobno) 20. studenog 2023., te je tužbu protiv rješenja o izvršenju/2 podnio (pravodobno) 26. veljače 2024.

2.2. U tužbi izjavljenoj radi poništenja rješenja o izvršenju/1 tužitelj navodi da rješenje o uklanjanju nije pravomoćno, jer je pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem: Us l-113/2023. Nadalje, navodi da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo jer odredba članka 106. stavku 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine", broj: 115/18 i 117/21, dalje: ZDI) ne može predstavljati temelj za donošenje rješenja o izvršenju izricanjem prve novčane kazne. Naime, članak 106. stavak 1. ZDI-a propisuje da se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, te ZDI ne propisuje izricanje novčanih kazni. Mjerodavno materijalno pravo u pogledu izvršenja rješenja o uklanjanju predstavlja članak 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), koji uređuje situacije prisilnog izvršenja nenovčanih obveza novčanom kaznom. Na temelju članka 3. stavak 1. ZUP-a, taj zakon se primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi tog Zakona. Novčana kazna je rješenjem o izvršenju izrečena tužitelju kao investitoru, dakle pravnoj osobi OSATINA GRUPA d.o.o., što je suprotno odredbi članka 142. stavak 2. ZUP-a, te tuženik nije imao zakonsko ovlaštenje osporenim rješenjem tužitelju kao pravnoj osobi izreći novčanu kaznu, dok rješenje o izvršenju ne sadrži opomenu o novčanoj kazni, čime je prekršena i odredba članka 139. stavak 3. ZUP-a. Nadalje, tužitelj ističe i da novčana kazna nije obrazložena niti je određena na temelju provedbenog propisa, što je suprotno načelu zakonitosti propisanim člankom 5. ZUP-a. Naime, visina izrečene novčane kazne od 13.270,00 eura je gotovo maksimalna novčana kazna dopuštena odredbom članka 142. stavka 2. ZUP-a, dok prosječna bruto plaća ostvarena u Republici Hrvatskoj u 2022. godini iznosi 10.400,00 HRK/ 1.380,32 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn), čime se dolazi do maksimalnog dopuštenog iznosa od 104.000,00 kn/13.803, 17 eur, odnosno svega 533,17 eura više od izrečene novčane kazne. Također, tužitelj visinu prve novčane kazne koja je izrečena smatra protivnom odredbi članka 145. ZUP-a, koji određuje da se izvršenje provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja. Smatra da je donošenjem osporavanog rješenja povrijeđena i odredba članka 6. stavka 2. ZUP-a koja određuje da kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju najpovoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine" broj: 109/2023, dalje: Naputak/23), koji je stupio na snagu 30. rujna 2023., umjesto pravilno Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine" broj: 46/20., 80/20.; dalje: Naputak/20), koji je bio povoljniji za tužitelja iz razloga što je u člancima 14. g, 14. h te 14. i, propisivao iznimke u slučaju kojih građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama, a Naputak/23 ne propisuje nikakvu mogućnost iznimke takve vrste. Upravni postupak započet je krajem 2022. godine, a okončan rješenjem o uklanjanju (od 13. siječnja 2023.). Stoga primjenu Naputka/23 smatra nezakonitom retroaktivnom primjenom propisa koji je otegotniji po izvršenika/tužitelja, pri čemu se i tuženik u obrazloženju rješenja o uklanjanju pozvao na Naputak/20. U odnosu na Naputak i njegovu pravnu prirodu ističe da uopće ne može predstavljati mjerodavno materijalno pravo u konkretnom slučaju, jer nije riječ o podzakonskom općenormativnom aktu, a naročito nije riječ o aktu u smislu članka 5. ZUP-a (načelo zakonitosti) kojim je propisano da u upravnim stvarima javnopravna tijela rješavaju na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Naputci ne predstavljaju zakon, niti drugi propis, a nisu ni opći akti doneseni na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Naputak nema obilježje pravnog pravila, već se radi o internom aktu uprave, koji ima savjetodavno- tehnički karakter, te tijela javne uprave svoje akte ne mogu temeljiti na naputku (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: U-II-/2447/2018 od 10. ožujka 2020. godine, u kojem u točki 5. ocjenjuje da osporeni Naputak (o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori ("Narodne novine" br. 23/18) ni po sadržaju ni po svojim pravnim značajkama nije drugi propis (podzakonski općenormativni akt) u smislu članka 125. alineje 2. Ustava. U smislu navedene tvrdnje poziva se i na sadržaj Pojmovnika: "Hrvatska javna uprava", god. 9. (2009.), br. 2., str. 58 7-592, autora prof. dr. sc. AF. Navedeni pravni stavovi izneseni su i u pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3046/20-8 od 26. siječnja 2022.

2.3. Tužitelj ističe i da tuženik u pobijanom rješenju o izvršenju/1 ne obrazlaže na koji način je utvrdio da rješenje o uklanjanju nije izvršeno, te osporava i utvrđenje nastupa izvršnosti rješenja o uklanjanju. Također smatra da tuženik nije niti pravilno utvrdio činjenično stanje jer nakon što je tuženik donio rješenje o uklanjanju, iako uvjeren da za navedeni tip građevine nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, tužitelj je postavio zahtjev za ishođenje građevinske dozvole za predmetnu građevinu u Ivankovu, isključivo iz razloga što je bio pod pritiskom izdanog rješenja o uklanjanju predmetne građevine i činjenice da je tuženik odbio zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju do pravomoćnosti upravnog spora. Postupajući po zahtjevu tužitelja za izdavanje građevinske dozvole, Vukovarsko-srijemska županija, Služba za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša rješenjem KLASA: UP/I-361- 03/23-01/000168, URBROJ: 2196-14-02-23-0003 od 27. lipnja 2023. odbacila je zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za spornu građevinu poljoprivredne namjene - akumulaciju za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom, 2.b skupine na k. č. br.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da za navedenu gradnju, primjenom čl. 4. toč. 11. „Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20. i 74/22.; dalje: Pravilnik), za navedenu građevinu nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Navedeni članak 4. točka 11. Pravilnika propisuje da se građevine i oprema namijenjena biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru kao što je: akumulacija za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom mogu se graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom. Ističe da je predmetno rješenje o odbacivanju zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole dostavljeno na znanje tuženiku, te se isti očitovao na isto u upravnom sporu koji se vodi pred ovim sudom, poslovni broj: Us I -113/2022, dopisom od 16. kolovoza 2023. Stoga smatra da su u trenutku kada je citirano rješenje Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša od 27. lipnja 2023. postalo pravomoćno, nastupile okolnosti zbog kojih je prestala obveza izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju, u smislu članka čl. 104. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/2018, 117/2021, 67/2023) i članka 17. Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine" broj 153/2013, 115/2018), pa je tuženik dužan po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak pokrenut protiv tužitelja, što nije učinio.

2.4. Tužitelj navodi da je svjestan da u ovoj upravnoj stvari ne može s uspjehom iznositi prigovore protiv rješenja o uklanjanju, te poziva sud da izvrši uvid u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2984/21-3 od 03. veljače 2022. i Usž-2469/21-4 od 20. svibnja 2022. donesene između istih stranaka, a koje se tiču mogućnosti gradnje bez potrebe ishođenja građevinske dozvole, primjenom Pravilnika, a koji stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (da se predmetna gradnja mogla izvesti primjenom Pravilnika) potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u presudama poslovni broj: U-zpz-24/2022-6 od 11. siječnja 2023. i U-zpz-25/2022-7 od 5. travnja 2023. Slijedom navedenoga, predlaže da sud nakon održane rasprave poništi osporavano rješenje tuženika, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora uz pripadajuće zatezne kamate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbeni zahtjev smatra neosnovanim te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje, tuženik iznosi razloge zbog kojih rješenje o uklanjanju smatra pravilnim (i zakonitim), a koje razloge sud neće iznositi, jer nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari, primjenom odredbe članka 139. stavak 4. ZUP-a.

4. Tužitelj je 26. veljače 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode, te je naveo da je tuženik protiv tužitelja donio i rješenje o uklanjanju/2 kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne. Predlaže da sud, radi utvrđenja činjenice da za izgradnju sporne građevine nije potrebno ishođenje građevinske dozvole, izvede dokaz saslušanjem svjedoka ČF, ovlaštenog inženjera građevinarstva i glavnog projektanta koji je ujedno i sudjelovao u upravnom postupku za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu.

5. U tužbi protiv rješenja o izvršenju/2 tužitelj je sadržajno ponovio tužbene navode prethodno navedene u tužbi protiv rješenja o uklanjanju/1, izuzev iznosa novčane kazne, koji na temelju rješenja o uklanjanju/2 iznosi 26.544,56 eura, za koji smatra da je veći od najvećeg dopuštenog iznosa iz članka 142. stavak 2. ZUP-a. Slijedom navedenoga, predlaže da sud, nakon održane rasprave, poništi rješenje o izvršenju/2, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora uz pripadajuće zatezne kamate.

6. Primjenom odredbe članka 32. (tada važećeg) Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21; dalje: ZUS/10) sud je tuženiku rješenjem poslovni broj Us I-411/2024-2 od 29. veljače 2024., dostavio tužbu na odgovor, te mu je odredio rok od 30 dana od dana primitka prijepisa rješenja da uz svoj odgovor na tužbu dostavi sudu i sve spise koji se odnose na predmet spora, odnosno na navedeno osporavano rješenje tuženika.

7. Navedeno rješenje ovoga suda tuženiku je uredno dostavljeno 6. ožujka 2024., što je razvidno iz povratnice koja je priložena spisu, a tuženik nije u ostavljenom roku postupio po prethodno navedenom rješenju ovog suda, niti je zatražio odgodu ili obavijestio sud o eventualnim zaprekama za dostavljanje istoga.

8. Odredba članka 8. ZUS/10 propisuje (načelo učinkovitosti) da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.

9. Budući da je sud tuženiku odredio rok od 30 dana za dostavu odgovora na tužbu i spisa predmeta, u skladu s člankom 32. stavka 2. ZUS/10, a tuženik niti u roku od 60 dana od dana dostave rješenja ovoga suda broj Us I-411/2024-2 od 29. veljače 2024. nije udovoljio traženju suda, imajući u vidu procesnu disciplinu i načelo učinkovitosti, valjalo je rješenje o izvršenju/2 poništiti već i postojanjem razloga iz članka 58. stavak 1. ZUS/10, s obzirom na iskazanu pasivnost tuženika.

10. Međutim radi potrebe konačnog (i ujednačenog) rješavanja ove upravne stvari sud je 4. ožujka 2025., primjenom odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS), izvršio spajanje ovoga predmeta sa predmetom ovoga suda poslovni broj Us I - 411/2024, koji se vodi radi poništenja rješenja o izvršenju/2, obzirom da je u oba spora riječ o istim strankama, a sporovi su pokrenuti radi ocjene zakonitosti pojedinačnih odluka, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, sukladno načelu učinkovitosti, iz članka 8. ZUS-a.

11.1. Sud je, radi omogućavanja izjašnjavanja stranaka, u skladu s člankom 7. ZUS-a, 6. svibnja 2025. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika FF, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. ZUS-a.

11.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja izjavila je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i kod dokaznih prijedloga i prijedloga da sud izvrši uvid u spis ovoga suda poslovni broj Us I-113/2023.

11.3. Službena osoba tužitelja navela je da je dostava rješenja o uklanjanju uredno izvršena (tek) 23. siječnja 2023., uslijed čega smatra da rješenje o uklanjanju nije postalo izvršno prilikom donošenja prve novčane kazne.

11.4. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, sud je odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja u svojstvu svjedoka VF, dipl. inž. građ., kao osobe koja je izradila projektni prijedlog gradnje spornog objekta, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da predmet ocjene u ovome upravnom sporu nije zakonitost rješenja o uklanjanju. U tom smislu valja istaknuti da odredba članka 139. stavak 4. ZUP-a propisuje da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

12. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu, spis ovoga suda poslovni broj Us I-311/2023, kao i u spis provedenog upravnog postupka (koji je prethodio sporu poslovi broj Us I – 1380/2023), te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Najprije valja istaknuti da je sud izvanraspravno izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj Us I-113/2023 u kojemu je predmet spora ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju te je utvrdio da rješenje o uklanjanju nije steklo svojstvo pravomoćnosti.

14. Rješenje o uklanjanju uredno je dostavljeno tužitelju 23. siječnja 2023., te s obzirom na rok (dobrovoljnog) izvršenja od 120 dana od dana primitka, koji rok počinje teći prvog dana nakon izvršene dostave, isto je postalo izvršno 24. svibnja 2023., primjenom članka 80. ZUP-a, a ne 22. svibnja 2023., kako to pogrešno utvrđuje tuženik.

15. Naime, odredbom članka 133. stavak 4. ZUP-a propisano je da kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka.

16. Stoga oba osporavana rješenja sadržavaju pogrešku u utvrđivanju izvršnosti rješenja o uklanjanju, koja pogreška, obzirom da je stvarna izvršnost nastupila prije donošenja oba rješenja predstavlja otklonjivi nedostatak, koji je javnopravno tijelo moglo otkloniti u svako doba rješenjem o ispravku po članku 104. stavak 1. ZUP-a.

17. Točkom 2. izreke rješenja o uklanjanju tužitelj je upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, sukladno odredbama Naputka/20, dok su iznosi novčanih kazni specificirani na temelju članka 142. stavka 2. ZUP-a. Dakle, postupak je započeo prije stupanja na snagu Naputka/23, koji je stupio na snagu 30. rujna 2023. U tom smislu, ne ulazeći u ocjenu pravne snage Naputka kao izvora prava (te uvažavajući prethodno citirani stav Ustavnog suda Republike Hrvatske), valja istaknuti da je tuženik doista nepravilno retroaktivno primijenio odredbe Naputka/23, posebice uzevši u obzir propisane iznimke iz članka 14. g. i 14.h. Naputka/20.

18. Odredba članka 108. ZDI propisuje da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini 3. usklađivanje građenja 4. uklanjanje građevine 5. zabranu uklanjanja građevine 6. obustavu građenja.

19. Člankom 114. stavak 3. ZDI propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

20. Sud je utvrdio da je rješenjem Vukovarsko-srijemske županije, Službe za prostorno planiranje, gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000168, URBROJ: 2196-14-02-23-0003 od 27. lipnja 2023. (list 26 spisa), odbačen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za spornu građevinu poljoprivredne namjene - akumulaciju za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom, 2.b skupine na k. č. br.: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podnesen 14. lipnja 2023., dakle nakon donošenja rješenja o uklanjanju) uz obrazloženje da za navedenu gradnju, primjenom čl. 4. toč. 11. Pravilnika nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

21. Odredbom članka 104. ZDI propisano je da ako je stranka izvršila obvezu iz inspekcijskog rješenja ili iz nekoga drugog razloga prestane obveza izvršenja inspekcijskog rješenja, inspektor će po službenoj dužnosti rješenjem obustaviti postupak izvršenja inspekcijskog rješenja.

22. Također, članak 146. stavak 1. ZUP-a propisuje da će javnopravno tijelo obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti: 1. ako utvrdi da je obveza izvršena, 2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, 3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi, 4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga, 5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto, 6. u drugim propisanim slučajevima.

23. Tuženik u oba osporavana rješenja nije ocijenio od kakve je važnosti činjenica da nadležno upravno tijelo smatra da za predmetnu gradnju nije bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, uslijed čega je, unatoč izvršnosti rješenja o uklanjanju, bilo potrebno (do pravomoćnosti rješenja o uklanjanju) izvršiti test opravdanosti izvršenja istog rješenja, koji test u sebi sadržava i test razmjernosti između primijenjene mjere i legitimnog cilja koji se njome nastojao postići, što tuženik nije učinio.

24. Tuženik u obrazloženju oba osporavana rješenja navodi da je tužitelj izgradio predmetnu građevinu, što je utvrđeno provedenim očevidom od 28. prosinca 2022. i "124. studenog 2022." (pravilno: 14. studenog 2022.), te u rješenju o izvršenju/1 uopće ne navodi na koji način je utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, dok u rješenju o izvršenju/2 navodi da je utvrdio da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju na temelju provedenog očevida od 25. siječnja 2024. (koji zapisnik nije priložen spisu).

25. Stoga sud ocjenjuje pravilnim tužbeni navod tužitelja da u rješenju o izvršenju/1 tuženik uopće nije dao razloge u smislu utvrđenja odlučne činjenice je li tužitelj uklonio (navodno) bespravno izgrađen objekt, dok u odnosu na rješenje o izvršenju/2 nije pružio dokaze. Stoga je rješenje o izvršenju/1 nezakonito i uslijed manjka obrazloženja (i utvrđenja) odlučnih činjenica, prema članku 98. stavak 5. ZUP- a, te rješenje o izvršenju/2 uslijed manjka dokaza.

26. Odredba članka 142. stavka 2. ZUP-a, između ostaloga, propisuje da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Prosječna mjesečna bruto plaća isplaćena po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2002. iznosila je 10.400,00 kuna (dakle godišnje 124.800.00 kuna, što prema konverzijskom tečaju od 7,53450 iznosi 16.563,80 eura godišnje; iznos od deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini (2022.) iznosila je dakle 165.638,00 eura). U tom smislu zbroj novčanih kazni ne premašuje iznos definiran člankom 142. stavak 2. ZUP-a.

27. Međutim, kako su u oba osporavana rješenja kazne izrečene pravnoj osobi a ne odgovornoj osobi te pravne osobe, kako to propisuju i odredba članka 142. stavak 2. ZUP-a kao i članka 14. b. Naputka/20 (kao i članka 16. Naputka/23), sud rješenja nije mogao ocijeniti zakonitim.

28. Tako (i) Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž

- 1278/2024-3 od 15. prosinca 2024. navodi da je tuženik (Državni inspektorat) pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da je, primjenom Naputka/20, kao i ZUP-a, valjalo novčanu kaznu kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izreći odgovornoj osobi te pravne osobe.

29. Tuženik se u oba osporavana rješenja poziva na iznose kazni definiranih Naputkom/23, bez specifikacije kategorije kazne (skupine građevine prema Zakonu o gradnji – "Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19; koja kategorizacije utječe na visinu kazne), iako i Naputak/20 definira predmetnu kategorizaciju (skupine građevine prema Zakonu o gradnji – "Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19). Iz navedenog razloga, kao i potpunog izostanka obrazloženja vrste i visine kazne, te primjene članka 145. ZUP-a, sud oba rješenja nije mogao ocijeniti zakonitim.

30. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud smatra da su osporavana rješenja nezakonita, te je stoga, primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

31. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj u iznosu od ukupno 3.750,00 eura, pri čemu je tužitelj i uspio u upravnom sporu u cijelosti.

32. U smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao i članka 144. stavak 1. ZUS-a sud ocjenjuje opravdanim trošak sastava tužbe (predmet ovoga suda poslovni broj Us I - 411/2024), sastava obrazloženog podneska od 26. veljače 2024. (u upravnom sporu poslovni broj Us I-1380/2023), te trošak pristupa ročištu održanom 6. svibnja 2025., svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 (kao i Tbr. 52. stavak 3.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u toč. III. izreke presude.

U Osijeku 20. svibnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku