Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1396/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužiteljice FF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Nikoli Pleši, odvjetniku u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelja odgajatelja, nakon usmene i javne rasprave, 19. svibnja 2025.,
r i j e š i o je
Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do pravomoćnosti odluke u predmetu radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgajatelja.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA:UP/II-551-06/23-014/2967, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/1540, URBROJ:251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023. kao neosnovan.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA:UP/II-551- 06/23-014/2967, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-
06/23-014/1540, URBROJ:251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnome navodeći da su korisnici prava na novčanu pomoć, to pravo stekli na temelju pravomoćnog (upravnog) akta, pa da je opravdana legitimnost njihovog očekivanja da se taj pravomoćni (upravni) akt (a samim time i prava priznata tim upravnim aktom) može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, dok u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo svoju nadležnost, tj. pravo da mijenja pravomoćni upravni akt temelji na članku 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22), dakle na temelju podzakonskog akta. Nadalje, smatra da činjenica da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti općeg akta provodio test razmjernosti ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispita je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno jer se postupak ocjene zakonitosti općeg akta (objektivni upravni spor) razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog akta. Ističe da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer prije donošenja odluke o prigovoru tužiteljice nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika te iz razloga što tužiteljici nije omogućeno da prije donošenja prvostupanjskog rješenja podnese zahtjev za izuzeće službene osobe u prvostupanjskom tijelu da bi potom ocjenu o neovisnosti i nepristranosti službene osobe u prvostupanjskom tijelu iznosio gradonačelnik prije odluke o njegovom izuzeću. U odnosu na izuzeće gradonačelnika navodi da je gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja općeg akta – Odluke 25/22. kojim je propisano smanjenje iznosa novčane pomoći kao i skraćivanje vremenskog perioda unutar kojega tužiteljica može koristiti pravo na novčanu pomoć iz čega da je jasno vidljivo stajalište gradonačelnika vezano uz pravo na novčanu pomoć. Uz navedeno tužiteljica ukazuje i na to da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je u navedenim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnjeg ostvarivanja toga prava. U odnosu na izuzeće službenika navodi da je, zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu, službena osoba podložna utjecaju gradonačelnika. Smatra da je takvim postupanjem (neodlučivanjem o zahtjevu za izuzeće) tužiteljici povrijeđeno pravo na pravni lijek. Ističe da u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke 25/22, a samim time niti donijeti prvostupanjsko rješenje te da u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti je tužiteljici omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022. Zaključno, ističe da su ugrožena legitimna očekivanja tužiteljice te načelo razmjernosti i predvidljivosti propisa. Naknadno osporava vjerodostojnost potpisa gradonačelnika na predmetnom rješenju. Smatra da predmetno rješenje, odnosno pitanje o prestanku prava ne može nikako biti u ovoj fazi zrelo za meritorno rješavanje jer još ne postoji pravomoćno rješenje koje bi pravomoćno stavilo izvan snage postojeće pravomoćno rješenje, kojom je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć, a koje se navodi u obrazloženju predmetnog prvostupanjskog rješenja. Slijedom navedenog predlaže prekid ovog spora do pravomoćnosti odluke u predmetu radi usklađivanja novčane pomoći roditelja odgajatelja.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 7. Odluke/22 iz razloga jer je nesporno utvrđeno da je dijete podnositeljice za koje je ista ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja dana 11. siječnja 2023. navršilo 7 godina života. Vezano uz obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt ukazuje da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke 25/22 instruktivan rok. Dakle, da se radi o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno. Ističe da je navedena Odluka/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Navodi da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
7. Prema odredbi članka 102. stavka 2. točke 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom ili dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.
8. U konkretnom slučaju ovaj sud je odlučio odbiti prijedlog za prekid ovog postupka, budući da smatra da odluka o zakonitosti rješenja o usklađivanju novčane pomoći nije prethodno pitanje u predmetu prestanka navedenog prava, obzirom da se usklađivanje odnosi na smanjenje novčane pomoći, a da se u konkretnom slučaju radi o prestanku prava u slučaju ispunjenja uvjeta članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22), te da ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u navedenom slučaju.
9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2023. utvrđeno je da je istim utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgajatelja tužiteljici s danom 30. rujna 2023.
10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/2040, URBROJ:251-10-01-16-2 od 12. prosinca 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prestanak novčane pomoći za roditelja odgajatelja tužiteljici s danom 30. rujna 2023., budući da je dijete tužiteljice navršilo 7 godina 11. siječnja 2023., a sve sukladno odredbi članka 7. stavka 1., alineje 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda F143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
11. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
12. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
13. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22.- 25/22) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.
Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
14. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. navedene odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.
15. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22, u daljnjem tekstu Odluka 25/22) propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.
16. Navedene odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18, 20/21, 29/21 i 25/22), dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 25/22). U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja sud je naveo da je zakonitost Odluke o izmjenama/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, broj: U- III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je sporne odredbe ocijenio zakonitima.
17. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22).
18. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
19. U odnosu na prigovor izuzeća gradonačelnika, prema mišljenju ovog suda ne postoji zakonska osnova, za izuzeće gradonačelnika, u konkretnom slučaju čelnika drugostupanjskog tijela, budući da niti jednom zakonskom odredbom niti Zakona o općem upravnom postupku, niti Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17, 98/19, 144/20) nije propisana niti mogućnost niti obveza izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela. Nadalje i razlozi izuzeća koje navodi tužiteljica su prema ocjeni ovog suda paušalni i neosnovani, budući da je predmetni opći akt donesen u skladu s zakonskim ovlastima predstavničkog tijela Grada Zagreba i gradonačelnika Grada Zagreba. Također je u upravnom sporu u dva stupnja suđenja osigurana sudska kontrola zakonitosti postupanja i prvostupanjskog tijela i gradonačelnika kao drugostupanjskog tijela.
20. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj:25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
21. Prema mišljenju ovog suda prigovori je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno su već prethodno razmatrani i otklonjeni u citiranim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je zaključeno da je tuženik uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud, slijedom čega ocjenjuje da se prestankom novčane pomoći u skladu s Odlukom 25/22 protupravno ne zadire u stečena prava i legitimna očekivanja roditelja odgojitelja te da je postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjene mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.
22. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi potpisnik prvostupanjskog rješenja bio ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova. Prema mišljenju ovog suda utvrđivanje vjerodostojnosti predmetnog potpisa u situaciji u kojoj tuženik čiji je potpis sporan ne osporava da se radi o njegovom potpisu, protivno je načelu učinkovitosti propisanom člankom 8. Zakona o upravnim sporovima. Stoga su, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud.
23. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
24. Nadalje, prigovor tužiteljice da joj nije omogućen uvid u spis je, također, neosnovan, budući da je uvidom u spis tuženika utvrđeno da se u spisu tuženika nalazi predmetno prvostupanjsko rješenje, koje je dostavljeno tužiteljici, prigovor na prvostupanjsko rješenje koje je tužiteljica sastavila i podnijela i predmetno drugostupanjsko rješenje koje je dostavljeno tužiteljici. Budući da u spisu tuženika ne postoje isprave koje ne bi dostavila tužiteljica ili ne bi istoj bile dostavljene, prigovor tužiteljice je ocijenjen neosnovanim na temelju članka 8. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, obzirom da ovaj sud smatra da isti predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja te da je istome cilj odugovlačenje upravnog spora. Osobito uzimajući u obzir da je tužiteljica mogla izvršiti uvid u spis pa tako i u spis tuženika, od 2. travnja 2024., dakle, u vremenskom periodu od godinu dana prije održavanja ročišta 12. svibnja 2025.
25. Imajući u vidu sve navedeno sud je odbio predložene dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje tužiteljice, saslušanje službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, da se službenim putem od tuženika zatraži isprava kojima se dokazuje je li i kojem je tijelu i kada upućen zahtjev za izuzeće gradonačelnika na rješavanje, da se službenim putem od tuženika zatraži da dostavi isprave iz kojih je razvidno kamo je tuženik svaki mjesec usmjerio sredstava koja je radi provedbe odluke smanjio, odnosno uskratio tužiteljici, da se od tuženika zatraži očitovanje o tome je li se cilj koji je Visoki upravni sud Republike Hrvatske proglasio kao legitiman mogao ostvariti na drugi način, da se službenim putem od tuženika zatraži podatak može li gradonačelnik svoj politički cilj koji je od strane VUS-a ocijenjen kao legitiman ostvariti do kraja svojeg političkog mandata da se službenim putem od Z1 televizije zatraži snimka središnjih vijesti od 28. ožujka 2024. podredno izvrši uvid u navedenu snimku objavljenu na internetu, da se službenim putem od tuženika zatraži dostava prijave potpisa gradonačelnika odnosno njegov potpisni karton u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja, smatrajući ih nesvrsishodnim.
26. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
27. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu, 19. svibnja 2025.
Sutkinja
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužiteljici putem e-komunikacije
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis
