REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-1222/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Jurić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Grada Split, Obala kneza Branimira br. 17, 21000 Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19.svibnja 2025.godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi: ''Nalaže se tuženiku Grad Split, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od: € 106,17 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. travnja 2019. godine pa do isplate € 86,80 sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. travnja 2019. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 13,27 Eur-a.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 22.ožujka 2022.godine tužitelj navodi da je kod tuženika Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i mjesnu samoupravu, bio zaposlen na radnom mjestu voditelja poljoprivrednog redarstva do umirovljenja, a koje da je bilo u travnju 2019.godine. Ističe se da je tužitelj u dogovoru sa tuženikom za vrijeme radnog odnosa koristio svoje privatno vozilo – automobile marke i tipa FORD, registarske oznake [registarska oznaka], u poslovne/službene svrhe, a o čemu da je tužitelj vodio urednu mjesečnu evidenciju. Istaknuto je da evidencija korištenja privatnog automobila za službene svrhe u mjestu u sebi sadrži specifikaciju – datum, vrijeme korištenja automobila, početno stanje brojila i završno stanje brojila, broj prijeđenih kilometara, relaciju te opis poslovanja. Nadalje je navedeno da bi tužitelj krajem mjeseca obračunao prijeđene kilometre sukladno evidenciji te na temelju izvršenog obračuna podnio tuženiku naredbu za izvršenje proračuna. Ističe se da je naredba za izvršenje proračuna standardizirani obrazac temeljem kojega bi tuženik izvršio dužnu isplatu tužitelju. Također je navedeno da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu za korištenje osobnog vozila u službene svrhe i to ožujak 2019. godine u iznosu od 800,00 kn sa dospijećem plaćanja 02. travnja 2019. godine; te za travanj 2019.godine u iznosu od 654,00 kn sa dospijećem plaćanja 15.svibnja 2019.godine. Navodi se da je tuženik odbio primitak naredbe za izvršenje proračuna od 02.04.2019.godine, te naredbe za izvršenje proračuna od 15.travnja 2019.godine, te da se tužitelj obratio tuženiku e- mail porukom od 18.travnja 2021.godine sa prijedlogom za mirno rješenje spora, ali da se tuženik potpuno oglušio na dostavljeni mail. Također tužitelj u tužbi navodi da je je naknada za uporabu privatnog/osobnog vozila u poslovne svrhe bila sastavni dio redovnog poslovanja tužitelja i tuženika jer da se radilo o troškovima koji da su nastajali zbog odvijanja poslovnih procesa opravdanih poslovno uvjetovanim razlozima, a koje da je tuženik uvijek uredno plaćao tužitelju sve do ožujka i travnja 2019.godine. U navedenom smislu tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju 800,00 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03.travnja 2019 do isplate, te na iznos od 654,00 Kune sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.travnja 2019.godine do isplate. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 18.03.2024.godine (list 34-35 spisa).

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 30-31 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da tužitelj nije u dogovoru sa tuženikom koristio svoje privatno vozilo u službene svrhe. Ističe da rad u odsjeku za redarstvo organizira voditelj odsjeka za redarstvo sukladno Pravilniku o unutarnjem redu i načinu rada upravnih tijela Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita 5/18). Također se navodi da je za svako korištenje osobnog automobila potrebno imati pisani nalog rukovoditelja odnosno voditelja odsjeka za redarstvo i to pojedinačno za svaki dan korištenja. Tuženik navodi da tužitelj takve naloge nije priložio tužbi jer da ih nikad nije dobio, te se ističe da je poljoprivredno redarstvo 2019.godine dobilo službeni automobil za potrebe obavljanja posla, a čime da je prestala potreba korištenja osobnog automobila u službene svrhe. Istaknuto je da pročelnik službe nije ovjerio naredbu za izvršenjem proračuna svojim potpisom jer da istu nije svojim propisom ovjerila ni voditeljica odsjeka koja da prethodno nikada nije dala niti pisane naloge za korištenje osobnog automobila. Zaključno se ističe da tužitelj nije priložio nijedan dokaz da bi stvarno i imao troškove čiju naknadu zahtijeva jer da nije priložio niti jedan račun. Ističe se da sukladno odluci o izvršavanju proračuna Grada Splita za 2019 godinu (SG GS 57/18) svaki rashod i izdatak iz proračuna da se mora temeljiti na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji kojom da se dokazuje obveza plaćanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom evidencija korištenja privatnog automobila za službene svrhe u mjestu (locco vožnja) za ožujak 2019.godine i travanj 2019.godine (list 4-5, te 39 i 55 spisa); naredbe za izvršenje proračuna od 02.04.2019.godine i 15.travnja 2019. (list 6-7 spisa); e-maila od 18.travnja 2021.godine (list 8 spisa); prometa tuženika na tekućem računu kod Imex banke za razdoblje od 01.siječnja 2018.godine do 01.svibnja 2019.godine (list 9-24 spisa); opisa poslova radnih mjesta voditelja odsjeka za redarstvo i višeg savjetnika (list 32- 33 spisa); račun Lukoila (list 37-38, te 54 spisa); zamolba tužitelja Gradu Splitu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu za korištenje osobnog automobila u službene svrhe od 13.03.2019.,14.03.2019., 15.03.2019., 18.03.2019., 19.03.2019, 20.03.2019., 21.03.2019., 22.03.2019., 25.03.2019.,26.03.2019., 27.03.2019., 28.03.2019, 29.03.2019., 01.04.2019., 02.04.2019, 03.04.2019. 04.04.2019., 05.04.2019., 08.04.2019, 09.04.2019. , 10.04.2019., 11.04.2019.12.04.2019. (list 41-66 spisa),evidencija korištenja privatnog automobila za službene svrhe u mjestu (locco vožnja) za mjesec prosinac 2018. (list 70 spisa); naredbe za izvršenje proračuna od 07.siječnja 2019.godine (list 71 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje FD i tužitelja ID na ročištu od 11.studenog 2024.godine (list 75-79 spisa); te svjedoka JD (list 81-83 spisa); Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.02.2011.godine, te od 23.siječnja 2023.g (list 88-93 spisa); nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela (list 104- spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kod tuženika Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu bio zaposlen na radnom mjestu voditelja poljoprivrednog redarstva do umirovljenja koje je bilo u travnju 2019. Također među strankama nije sporno da tužitelj po prirodi svog radnog mjesta za obavljanje posla mora koristiti automobil.

6. Među strankama je sporno pripada li tužitelja naknada za korištenje osobnog automobila u službene svrhe za ožujak 2019.godine i za travanj 2019.godine.

7. Iz evidencija korištenja privatnog automobila za službene svrhe u mjestu za ožujak 2019. (locco vožnja) (list 4 i 39 spisa) proizlazi da je tužitelj kao viši sudski savjetnik kod tuženika i voditelj poljoprivrednog redarstva vodio ovu evidenciju za ožujak 2019. iz koje proizlazi da je tužitelj u istoj zabilježio vrijeme korištenja osobnog automobila u službene svrhe, početno i završno stanje brojila, broj prijeđenih kilometara kao i relacija na kojoj je bio na radnom mjestu u poljoprivrednom redarstvu, te je istakao ukupno stanje brojila kilometara na sat u 2019.godine te je utvrdio da je prešao ukupno 400 km te kad se to pomnoži sa 2,00 kune po prijeđenom kilometru izračunao je da ga pripada 800,00 Kuna za ožujak 2019. Jednaku evidenciju o korištenju privatnog automobila za službene svrhe u mjestu (list 5 spisa) je za travanj 2019.godine vodio tužitelj i utvrdio da ga za travanj 2019.godine pripada za 327 prijeđenih kilometara po 2,00 Kune po prijeđenom iznosu ukupan iznos od 654,00 Kuna. Također je tužitelj na navedenim evidencijama naveo brojeve računa za utrošak benzina kod Lukoil, te da se kao marka privatnog automobila kojeg tužitelj koristi u službene svrhe navodi Ford [registarska oznaka].

8. Iz pregledane naredbe za izvršenje proračuna od 02.travnja 2019.godine (list 6 i 55 spisa) proizlazi da je navedenu naredbu izdao Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, Odsjek za redarstvo na ime naknade za korištenje osobnog vozila za službene svrhe za mjesec ožujak 2019.godine za 400 prijeđenih kilometara (2,00 kn po prijeđenom kilometru) u iznosu od 800,00 Kuna. Tužitelj je potpisao navedenu naredbu, ali istu nisu potpisali pročelnik AD i likvidator. Iz pregledane naredbe za izvršenje proračuna od 15.travnja 2019.godine (list 7 spisa) proizlazi da je navedenu naredbu izdao Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, Odsjek za redarstvo na ime naknade za korištenje osobnog vozila za službene svrhe za mjesec travanj 2019.godine za 327 prijeđenih kilometara (2,00 kn po prijeđenom kilometru) u iznosu od 654,00 Kuna. Tužitelj je potpisao navedenu naredbu, ali istu nisu također potpisali pročelnik AD i likvidator.

9. Iz pregledanog e-maila kojeg je tužitelj poslao pročelniku JD dana 18.travnja 2021.godine (list 8 spisa) proizlazi da tužitelj istome navodi da se tužitelj navedenom pročelniku obratio prije odlaska u mirovinu u svrhu rješavanja problema sa ponašanjem njegove šefice ŠD ističući da mu ista nije htjela potpisati zadnje dvije naredbe za isplatu naknade za korištenje privatnog vozila u službene svrhe. Tužitelj ističe da se navodi da je navodno poljoprivredno redarstvo gdje je tada radio imalo službeno vozilo na raspolaganju, a tužitelj ističe da on za to nije znao niti ga je itko od nadređenih službenika o tome obavijestio. Ističe da je prije sporna dva mjeseca bio na godišnjem odmoru, te da je po povratku nastavio koristiti svoje privatno vozilo, a koje da je na isti način koristio godinama prije toga, ali kada je došlo do konačnog obračuna, a prije njegovog odlaska u mirovinu da je GD uradila nešto neshvatljivo ohrabrena njegovim odlaskom. Isti ističe da ih je o svemu obavijestio, ali da već dvije godine nije dobio nikakav odgovor, te navodi da je rieč o dvije naredbe za plaćanje i to od mjeseca ožujka u visini od 800,00 Kuna i za mjesec travanj u iznosu od 654,00 Kuna, a što da ukupno iznosi 1.454,00 Kune. Iz e-maila proizlazi da tužitelj moli za rješenje navedenog problema.

10.Iz pregledanih izvadaka-prometa po tekućem računu tužitelja kojeg isti ima na Imex banci za period od 01.01.2018.godine do 01.svibnja 2019.godine (list 9-24 spisa) proizlazi da su tužitelju uredno plaćane naknade za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe od strane tuženika tijekom 2018.godine sve do svibnja 2019.godine.

11. Iz pregledanih dopisa tužitelja Gradu Splitu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu (list 40-53, te 56-64 spisa) jasno proizlazi da tužitelj navedenim dopisima od tuženikovog nadležnog tijela traži odobrenje korištenja svog osobnog automobila marke Ford registarskih oznaka [registarska oznaka] u službene svrhe kroz određeni period, za određene dane u ožujku i travnju 2019. navodeći kao razloge korištenja osobnog automobila u službene svrhe prikupljanje podataka i informacija, pomoć poljoprivrednicima nakon velikog požara u Gradskim kotarevima i Mjesnim odborima, ophodne aktivnosti, kontakte sa prijaviteljima, Savjetodavnog poljoprivrednom službom, Agencijom za plaćanje u poljoprivredi, poljoprivrednom inspekcijom, predstavnicima komunalnih tvrtki i drugim poslovnim i privatnim predstavnicima za potrebe poljoprivrednog redarstva, u organizaciji rada i djelovanja kao i za povratak tužitelja u uredske prostorije u ulicu Obala kneza Branimira 17.

12. Iz pregledane evidencije korištenja privatnog automobila za službene svrhe u mjestu (locco vožnja) za prosinac 2018.godine (list 70 spisa) proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za naplatu korištenja osobnog privatnog automobila za službene svrhe za prosinac 2018.godine, a koju evidenciju vodi tuženik i prema kojoj evidenciji se vidi vrijeme korištenja tužiteljeva osobnog automobila Ford [registarska oznaka], stanje brojila, broj kilometara, relacija i kratki opis posla budući je tužitelj radio u komunalnom redarstvu, te je tužitelj po navedenom osnovu za kilometražu od 400 km po 2,00 Kune po prijeđenom kilometru potraživao ukupan iznos od 800,00 Kuna, a koji mu je i odobren naredbom za izvršenje proračuna izdanoj od strane tuženika, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu od 07.siječnja 2019.godine (list 71 spisa), te koju naredbu je potpisao tužitelj, pročelnik i likvidator.

13. Iz iskaza saslušane svjedokinje FD (list 76-77 spisa) proizlazi da je ona cijelo vrijeme, pa tako i u utuženom razdoblju kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu administrativnog referenta u Službi za komunalno redarstvo Grada Splita. Potvrđuje činjenicu da je tužitelj u istoj službi radio na radnom mjestu voditelja poljoprivrednog redarstva do njegovog umirovljenja u travnju 2019. Ističe da je upoznata sa predmetom spora iz razloga što da bi ona raznosila poštu djelatnicima, a koju bi prethodno za nju pripremila radnica GD, pa da je tako tužitelj istu pitao iz kojeg razloga on nije dobio potpisanu pošiljku vezano za evidencije njegovog rada, a da mu je ona odgovorila da nije s time upoznata.U odnosu na činjenicu da li je tuženik odobravao djelatnicima, pa tako i tužitelju, korištenje osobnog vozila u službene svrhe ista odgovara i potvrđuje da je Grad Split odobravao djelatnicima pa tako i tužitelju korištenje osobnog vozila u službene svrhe ali da je to uvijek bilo u situacijama kad trenutno na raspolaganju ne bi bilo službenih vozila za korištenje jer da su postojala tri takva službena vozila pa ukoliko se netko od djelatnika u određenom trenutku s njima koristio da tada ukoliko bi drugi djelatnik zatrebao službeno vozilo u istom trenutku, da bi mu se onda odobrilo da koristi osobno vozilo u službene svrhe.Ističe da nije upoznata da li je Grad Split izdavao usmena ili pismena odobrenja djelatnicima za korištenje osobnog vozila u službene svrhe. Ističe da bi djelatnici dostavili potrebne dokumente za obračun nakon što bi upotrijebili osobno vozilo u službene svrhe u nadležnu službu pa da ona nije upoznata na koji se način obračunavala visina tog potraživanja. Svjedokinja ističe da je Grad Split raspolagao službenim vozilima za obavljanje poslova od strane svojih djelatnika, ali da se ona osobno ne može izjasniti da li je bilo na raspolaganju službenih vozila u ožujku i travnju 2019.g. već da bi o tome mogla imati podatke eventualno tehnička služba tuženika. U odnosu na to da li je tuženik vodio ikakve službene evidencije vezano za korištenje privatnog automobila za službene svrhe, ista navodi da bi djelatnik uputio zahtjev da mu se isplati naknada za korištenje osobnog vozila u službene svrhe i da bi najprije pročelnik nadležne službe potpisao odobrenje na taj zahtjev, a onda da bi tako potpisano odobrenje bilo upućeno u financijsku službu radi isplate. U odnosu na činjenicu da li su se djelatnicima tuženika pa tako i tužitelju isplaćivale spomenute nakade za korištenje osobnog vozila u službene svrhe ista navodi da osobno ona nema uvid u to već financijska i tehnička služba tuženika koji vode te evidencije. Također je svjedokinja navela da su se zahtjevi za naknadu troškova za korištenje osobnog vozila prosljeđivali njoj svakodnevno, a potom bi ih ona proslijedila gospođi GD na potpis te da bi se ponovno vraćali njoj od gospođe GD, a ona da bi ih prosljeđivala djelatnicima, a potom da bi djelatnici na mjesečnoj bazi još ispisali zahtjev za isplatu, priložili što treba, vratili njoj, te da bi ona ponovno to odnijela gospođi ŠD na potpis, te potom te potpisane zahtjeve da bi nosila pročelniku na isplatu. Također svjedokinja ističe da se sjeća da je jedan zahtjev tužitelja bio vraćen kao nepotpisan, a da to ne znači da mu je i drugi zahtjev bio potpisan, a da ona nije upućena u to zbog čega jedan od tih zahtjeva nije potpisan već da se nepotpisani zahtjev vratio tužitelju, a ukoliko je nešto bilo potpisano isto je otišlo pročelniku na potpis i u financijsku službu za isplatu. U odnosu na činjenicu tko je u spornom razdoblju bio pročelnik svjedokinja je navela da misli da je to bio AD. U odnosu na činjenicu da li je prije navedenog puta kada je gospođa ŠD odbila potpisati obračun ikada ranije gospodinu ID odbijen potpis na podnijete obračune za isplatu svjedokinja je navela da misli da tužitelju nikad prije nije odbijen obračun za isplatu te da gospođa ŠD nije komentirala zašto je odbila potpisati obračun tužitelju. Također je svjedokinja istakla da je Odjel poljoprivrednog redarstva 2019.godine kratko vrijeme imao službeno vozilo na korištenje, ali da ona ne zna točno u kojem je to bilo razdoblju.

14. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 77-79 spisa) proizlazi da je on uistinu kod tuženika do umirovljenja u travnju 2019. bio zaposlen na radnom mjestu voditelja Poljoprivrednog redarstva. Ističe da je on uistinu u veljači 2019. koristio godišnji odmor te da se vratio u ožujku 2019. i da je upravo za razdoblje ožujka 2019. i travnja 2019.g. potraživao naknadu za korištenje osobnog vozila u službene svrhe te da je u tom smislu podnio dva odvojena zahtjeva, jedan za ožujak jedan za travanj na obračun gospođi FD. Ističe da mu niti jedan zahtjev nije bio potpisan niti odobren, a da se on obraćao nadležnima i usmeno i putem e-maila te da se posebno usmeno obratio i samom pročelniku koji odobrava te zahtjeve, ali da mu isti na to nije ništa odgovorio, a da mu gospođa GD nije supotpisala oba zahtjeva, za ožujak i za travanj. Isti ističe da se dva dana prije mirovine usmeno i mailom obratio gospođi GD i pročelniku AD, a da mu je odgovoreno na mail da poljoprivredno redarstvo ima svoje službeno vozilo, i da mu je to odgovorila baš gospođa GD koja je imala svojstvo voditeljice u toj službi, a pročelnik da uopće nije htio dati niti mu je dao nikakav odgovor vezano za zahtjev za isplatu i odobrenje naknade za korištenje osobnog vozila u službene svrhe. Inače tužitelj napominje da kad mu je gospođa ŠD odgovorila u e-mailu da Poljoprivredno redarstvo ima službeno vozilo da je to njemu bilo prvo saznanje o tome, jer da on to nije znao ranije, a da je znao da sigurno ne bi upotrijebio svoje vozilo u službene svrhe već da je znao da ima službeno vozilo u Poljoprivrednom redarstvu da bi zasigurno koristio službeno vozilo da ga je imao na raspolaganju. Tužitelj navodi da je tijekom 2018. i 2019. g. kod Grada Splita u njegovoj službi Poljoprivrednog redarstva bio na snazi Pravilnik o korištenju osobnog vozila u službene svrhe, a da je naknada vezano za navedeno korištenje osobnog vozila u službene svrhe bila simbolična i da je iznosila svega 2,00 kn po prijeđenom kilometru uz ograničenje na 400 km mjesečno. Ističe da je sve to skupa nevjerojatno budući da je on osobno vozilo koristio u službene svrhe jer je bio savjestan radnik i da je to radio isključivo iz razloga bi poslove koje je obavljao mogao obaviti do kraja, a navedena naknada mu nije plaćena. U odnosu na činjenicu koliko je godina tužitelj radio kod tuženika, isti ističe da je gotovo cijeli svoj radni vijek je radio kod tuženika, a da je radio zadnjih 20 godina u komunalnom redarstvu te da je bio pročelnik te službe, te da je isti bio nagrađivan za svoj rad odnosno Grad Split da je bio nagrađivan vezano za dobar rad Komunalne službe koje je on bio pročelnik, a da je nakon toga bio šef prometnog redarstva, te da je službu prometnog redarstva praktično osnovao počevši od nule . Ističe da je dobivao nagrade i za svoj rad na policijskoj akademiji. U odnosu na činjenicu da li je ikad prije ovih obračuna za ova dva mjeseca bilo problema sa isplatom ili odbijanja zahtjeva za isplatu, tužitelj navodi da nije nikad bio odbijen sa takvim zahtjevom ni on, a ni drugi djelatnici do ovog trenutka. U odnosu na činjenicu da li je ikad od strane nadređenih održan sastanak na kojem bi bio informiran da ima službeno vozilo na raspolaganju koje može koristiti ili je na neki drugi način obaviješten o tome, tužitelj navodi da nikada od nadležnih na niti jedan način nije bio obaviješten o tome da ima na raspolaganju službeno vozilo koje bi mogao koristiti. U odnosu na činjenicu gdje je konkretno odlazio sa službenim vozilom zadnja dva mjeseca, tužitelj odgovara da je odlazio vezano za svoju službu u Kaštel Sućurac, Solin, Omiš te eventualno Sinj. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj dobivao za period kad potražuje naknadu od poslodavca bilo radni nalog bilo putni nalog, tužitelj navodi da putne naloge nije dobivao, a da je radne naloge dobivao samo usmeno, ne pismeno, a da je nekad određene radne naloge obavljao i samoinicijativno u zavisnosti od situacije koja se pojavi na terenu, a što je bilo i nužno za obavljanje posla na terenu. Tužitelj navodi da su odlasci na teren bili u opisu njegovog radnog mjesta, a u odnosu na činjenicu da li su njegovi odlasci na teren igdje bili evidentirani, isti odgovara da su ti odlasci bili vezani za upravni postupak pri kojima se ide na teren, snimi se situacija i sastavi zapisnik o obavljanog nalogu ili poslu. Zapisnik o sačinjenom stanju na terenu ostaje u samom spisu predmeta. U odnosu na činjenicu na koji način je onda njegovog poslodavac upoznat sa činjenicom kad je on točno otišao na teren osobnim vozilom i obavio zadatak tužitelj je naveo da se to vidi po evidenciji dolazaka i odlazaka na posao koji svaki dan postoje u toj službi i to automatskim putem službenom iskaznicom, te da djelatnici dolaske i odlaske evidentiraju "timbravanjem" službene kartice te da svaki djelatnik ima svoju šifru.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka JD (list 81-83 spisa) proizlazi da je on u sporno vrijeme koje je predmet postupka bio pročelnik u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, a da je tužitelj bio poljoprivredni redar u Odsjeku za komunalno redarstvo te da je tužitelju u to vrijeme bila nadređena sad pok. djelatnica GD. Svjedok navodi da on osobno nije sudjelovao u davanju ikakvih zadataka i naloga vezanih za dozvolu korištenja osobnog automobila u službene svrhe, već da je tužitelj osobno tražio sastanak kod njega vezano za navedeno i da su na tom sastanku bili prisutni tužitelj, GD i on osobno, a da je sastanak održan u prvoj polovici 2019. Svjedok navodi da je tužitelj htio na tom sastanku da mu se priznaju troškovi korištenja osobnog automobila u službene svrhe, ali da je gospođa ŠD na tom sastanku osobno istakla da ona nikad nije dala suglasnost tužitelju da koristi osobno vozilo u službene svrhe pa da ona neće istome potpisati nikakvu ispravu kojom bi se istom priznalo takvo korištenje i troškovi vezani za korištenje osobnog vozila u službene svrhe. Svjedok nadalje navodi da je vezano za utuženo razdoblje komunalno redarstvo imalo i komunalne, prometne i poljoprivredne redare i da je imalo na raspolaganju određeni broj službenih vozila. Isti navodi da što se tiče rasporeda korištenja službenih vozila u navedenom odsjeku kao i dozvolu za korištenje osobnih vozila u službene svrhe, svjedok ističe da su ih davali djelatnica GD i djelatnik FD koji je bio glavni komunalni redar u to vrijeme. Pojašnjava da su navedene osobe davale usmeni nalog i da bi naknadno potpisivali naloge za obračun troškova, a vezano za korištenje osobnih vozila u službene svrhe ili za korištenje službenih vozila, a da je financijski sektor to sve isplaćivao prema posebnim pravilnicima. Isti navodi da su djelatnici kojima je to trebalo biti isplaćivano sami zapisivali datume, relaciju i kilometražu na kojoj su bili i to su predavali voditelju odsjeka, pa da je to trebala potpisati GD, a nakon toga on kao pročelnik odjela. U odnosu na činjenicu koliko je iznosila naknada za korištenje osobnog vozila u službene svrhe, navodi da ne zna točno, ali da misli da se radilo o 2,00 kn po prijeđenom kilometru, a da se to može vidjeti i iz naloga koje je sastavljao sam tužitelj. Svjedok ističe da je njegovo mišljenje i njegov zaključak vezan za sastanak koji je održan s tužiteljem i ŠD da je zapravo ŠD bila ljuta na tužitelja jer da se on istoj nije ni obraćao za korištenje osobnog vozila u službene svrhe, nego da je zapravo koristio osobno vozilo u službene svrhe na svoju inicijativu, a potom tražio da mu se isplati naknada, a što se tiče činjenice da li je bilo dovoljno službenih vozila u navedenom odsjeku koji su se mogli koristiti za provedbu službenih radnji, isti navodi da se on ne može decidirano izjasniti o tome jer da je odsjeku stavljeno na raspolaganje određeni broj službenih vozila pa da su se poslovi trebali raspoređivati sukladno tome, a ukoliko je nedostajalo službenih vozila, da je postojala ta mogućnost da se izda dozvola za korištenje osobnog vozila u službene svrhe. U odnosu na činjenicu kad je i da li je poljoprivrednom redarstvu stavljeno na raspolaganje službeno vozilo, isti odgovara da poljoprivrednom redarstvu nikad nije stavljeno na raspolaganje službeno vozilo već odsjeku za komunalno redarstvo koji da je onda službena vozila raspoređivao po potrebi. Isti pojašnjava navedeno da je postojao samo jedan poljoprivredni redar i to tužitelj, a da je bilo po desetak prometnih i komunalnih redara. U odnosu na činjenicu da li je svjedoku poznato da li su ranije po predočenim obračunima tužitelja vršene isplate naknade za korištenje osobnog vozila u službene svrhe, svjedok je naveo da on s tim nije upoznat, jer da je on stupio na dužnost pročelnika 15.01.2019. U odnosu na činjenicu da li je svjedoku poznato je li u opisu radnog mjesta tužitelja bio odlazak na lokacije koje je tužitelj specificirao u priloženoj evidenciji i to upravo rajoni Omiš, Solin, Dujmovača, Stobreč, Srinjine, Kamen, Kaštela, Ravne njive, Meje, Lokve, Mejaši", svjedok navodi da je tužitelj po opisu svog radnog mjesta trebao obilaziti sva navedena mjesta osim Omiša, Solina i Kaštela, jer da isti nisu u granicama Grada Splita, a ukoliko je isti išao izvan granica Grada Splita da je za to trebao imati posebnu dozvolu voditeljice.

16. Temeljem odredbe članka 1. tuženikovog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.veljače 2011.godine (list 88-91 spisa) je propisano da se tim Pravilnikom uređuje krug korisnika, načini i uvjeti korištenja privatnih osobnih vozila u službene svrhe. Nadalje, temeljem odredbe članka 2. stavka 1. istog Pravilnika je propisano da se pod privatnim osobnim vozilima podrazumijevaju vozila u vlasništvu dužnosnika, službenika i namještenika koja se po nalogu gradonačelnika ili osobe koju on ovlasti koriste za službene potrebe Gradske uprave Grada Splita. Također je odredbom članka 3.stavka 2. istog Pravilnika propisano da pravo korištenja privatnih osobnih vozila u službene svrhe imaju službenici i namještenici isključivo za obavljanje poslova i radnih zadaća neposredno vezanih za funkcioniranje upravnih odjela i službi Gradske uprave u kojima su zaposleni, ali samo na području Grada Splita. Nadalje, temeljem odredbe članka 5. stavka 2. istog Pravilnika odobrenje za korištenje privatnih osobnih vozila u služene svrhe službenicima i namještenicima daje pročelnik upravnog odjela u kojemu je službenik ili namještenik zaposlen, ali ne više od 400 km/mjesečno. Nadalje je temeljem odredbe članka 6. stavka 1. istog Pravilnika propisano da pri korištenju privatnog osobnog vozila u svrhe službenog putovanja izvan područja grada Splita uz sve elemente naloga za službeno putovanje, obvezno se vodi evidencija o početnom stanju brojila – kilometar/sat u trenutku kretanja na put te završno stanje brojila nakon povratka sa puta, te je stavkom 2. propisano da se uz putni nalog obvezno prilaže račun za gorivo kupljeno pri polasku ili za vrijeme puta, te ako je gorivo prije polaska na put bilo raspoloživo u dovoljnoj količini da se obvezno putnom nalogu prilaže posljednji račun za nabavu goriva. Također je temeljem odredbe članka 7. citiranog Pravilnika propisano da ako se privatno osobno vozilo koristi za službene svrhe na području grada Splita (loko-vožnja) osoba koja koristi vozilo obvezna je voditi dnevnu evidenciju za obračun naknade za korištenje vozila koja osobito sadrži podatke o datumu i vremenu uporabe vozila, broju prijeđenih kilometara i nazive prijeđenih lokacija , podatke o vozilu (marka i registarska oznaka vozila), izvješće o radu. Istaknuto je da se u evidenciji obvezno unosi početno i završno stanje brojila – kilometar/sat vozila i to dnevno za prijeđene lokacije u službene svrhe te ukupno na početku i na kraju obračunskog razdoblja. Evidenciji se obavezno prilažu računi za kupljeno gorivo na način utvrđen u članku 6. ovog Pravilnika. Također je odredbom članka 8. citiranog Pravilnika propisano da naknada za korištenje privatnog osobnog vozila u službene svrhe iznosi 2,00 Kuna po prijeđenom kilometru na odobrenoj relaciji. Pravilnik tuženika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 23.siječnja 2023.godine (list 91-93 spisa) u predmetnoj pravnoj stvari ne može biti u primjeni budući je isti stupio na snagu tek 01.veljače 2023.godine, a tužitelj potražuje neisplaćenu naknadu za korištenje privatnog osobnog vozila u službene svrhe isključivo za ožujak i travanj 2019.godine kad je na snazi bio Pravilnik o uporabi privatnih vozila u službene svrhe (''Službeni glasnik Grada Splita broj 4/11).

17. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja poljoprivrednog redarstva u Službi za komunalno redarstvo Grada Splita, a koja činjenica proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, svjedokinje FD, te svjedoka JD. U odnosu na korištenje osobnog automobila u privatne svrhe iz priloženih i pregledanih evidencija korištenja privatnog automobila za službene svrhe za ožujak 2019.godine (list 4 i 39 spisa) te za travanj 2019.godine (list 5 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj koristio svoj osobni automobil za obavljanje poslova voditelja poljoprivrednog redarstva u Službi za komunalno redarstvo Grada Splita i to automobil Ford [registarska oznaka] i to i u ožujku i u travnju 2019.godine i to u razdoblju od 12.03.2019.godine do 29.03. 2019.godine, te u travnju 2019.godine od 01.04.2019.godine do 12.04.2019.godine te da je isti obavljao ove poslove i na području grada Splita, ali i na području Omiša, Solina, Sinja te Kaštel Sućurca, te je isti dobivao isključivo usmene radne naloge, a nije dobivao putne naloge za odlazak na navedena mjesta osobnim automobilom. Navedene činjenice proizlaze iz navedenih pregledanih evidencija kao i iskaza samog tužitelja. Prema onome što je propisano odredbom važećeg Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.veljače 2021.godine (list 88- 91 spisa) tužitelj je dozvolu za korištenje svog privatnog osobnog vozila u službene svrhe mogao zatražiti jedino od pročelnika upravnog tijela u kojem je bio zaposlen, a iz iskaza saslušanog svjedoka JD proizlazi da je upravo AD u sporno vrijeme ožujka i travnja 2019.godine bio pročelnik u Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, a u koje upravnom tijelu je bio nesporno zaposlen tužitelj kao voditelj poljoprivrednog redarstva. Naime, odredbom članka 5. stavka 1. citiranog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.veljače 2021.godine je propisano da odobrenje za korištenje privatnih osobnih vozila u službene svrhe službenicima i namještenicima, pa tako i tužitelju kao voditelju poljoprivrednog redarstva u navedenoj Službi za komunalno redarstvo grada Splita daje pročelnik upravnog odjela u kojem je tužitelj zaposlen, a to je bio prema vlastitom iskazu i iskazu samog tužitelja AD. Nije dvojbeno da se tuženik dopisima obraćao Gradu Splitu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu sa zahtjevom da mu se odobri korištenje njegovog osobnog automobila marke Ford registarskih oznaka [registarska oznaka] u službene svrhe za navedeni period ožujka i travnja 2019.godine, a što je razvidno i iz pregledanih dopisa koje je isti slao Gradu Splitu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu (list 40-53, te 56-64 spisa) navodeći u tim dopisima za koje mu je poslove potrebno navedeno odobrenje. Također nije dvojbeno ni da se tužitelj obratio i samom pročelniku JD dana 18.travnja 2021.godine e- mailom žaleći se na GD, svoju tadašnju šeficu te ističući da mu ista nije htjela potpisati zadnje dvije naredbe za isplatu naknade za korištenje privatnog vozila u službene svrhe i to za ožujak i travanj 2019.godine, te ističući da on nije znao i da ga nitko nije obavijestio da je poljoprivredno redarstvo tad imalo na raspolaganju službeno vozilo. Sve navedeno je tužitelj istakao i u svome iskazu u ovom predmetu (list 77-79 spisa) ističući da je podnio dva odvojena zahtjeva za ožujak 2019.godine i travanj 2019.godine da mu se odobri i isplati naknada za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe, te tužitelj u iskazu sam potvrđuje činjenicu da mu nije odobrena ni potpisana naknada za korištenje osobnog vozila u službene svrhe za ožujak 2019. godine i travanj 2019.godine budući je naveo u iskazu. da mu niti jedan zahtjev nije potpisan ni odobren, te je istakao da se obratio i pročelniku JD koji odobrava navedene zahtjeve, ali da mu isti na to nije ništa odgovorio, a da mu je GD u e-mailu rekla da poljoprivredno redarstvo ima službeno vozilo na raspolaganju, a da on to nije znao jer da o tome nikad nije bio obaviješten. Iz iskaza svjedoka JD jasno proizlazi da je isti naveo da on osobno nije sudjelovao u davanju nikakvih zadataka i naloga vezano za dozvolu korištenja osobnog automobila tužitelja u službene svrhe za utuženo razdoblje ožujka i travnja 2019. već je istakao da su dozvolu za korištenje službenog vozila u osobne svrhe davale djelatnica GD i djelatnik FD, koji da je u to vrijeme bio komunalni redar. Svjedok JD je naveo da je tužitelj bio kod njega na sastanku vezano za davanje odobrenja za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe, a na kojem sastanku da su uz tužitelja bili prisutni i on i djelatnica GD, ali je iz iskaza svjedoka JD razvidno da isti niti na tom sastanku tužitelju nije izdao odobrenje za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe za ožujak 2019. i travanj 2019.godine. Iz iskaza saslušane svjedokinje FD proizlazi da je tuženik odobravao djelatnicima pa tako i tužitelju korištenja osobnog vozila u službene svrhe, ali da je to bilo samo u situacijama kad trenutno ne bi bilo službenih vozila na korištenje, dok iz iskaza svjedoka JD proizlazi da je komunalno redarstvo u navedenom periodu imalo i komunalne i prometne i poljoprivredne redare te na raspolaganju određeni broj službenih vozila, te da poljoprivrednom redarstvu nije nikad stavljeno na raspolaganje službeno vozilo već odsjeku za komunalno redarstvo koji da je službena vozila raspoređivao po potrebi. Iz svih navedenih dokaza u ovom postupku u navedenom smislu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica je da se tužitelj spomenutim dopisima gradu Splitu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu (list 40-53, te 56-64 spisa), te e- mailom od 18.travnja 2021.godine obratio nadležnima pa i pročelniku vezano za odobrenje korištenja osobnog vozila u službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine, te da je o tome bio i održan sastanak kod tadašnjeg pročelnika JD vezano za navedeno u prisutnosti ŠD, ali da pročelnik AD, a što proizlazi i iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka JD nije nikad izdao tužitelju osobno izdao nikakvo odobrenje da može koristiti svoje osobno vozilo u službene svrhe, a koje odobrenje je tužitelju jedino i isključivo prema članku 5. stavku 2. citiranog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe mogao izdati pročelnik AD. Imajući u vidu navedeno kod nesporne činjenice koja proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja, te iskaza JD, te pregledanih evidencija korištenja privatnog automobila u službene svrhe za ožujak 2019.godine i travanj 2019.godine (list 4-5, te 39 i 55 spisa) jasno proizlazi da je tužitelj koristio osobno vozilo u privatne svrhe u ožujku 2019.godine i travnju 2019.godine samoinicijativno bez postojanja odobrenja za to korištenje od strane pročelnika JD pa mu u tom smislu pročelnik AD i nije potpisao naredbe za izvršenje proračuna od 02.travnja 2019.godine i 15.travnja 2019.godine (list 6 i 7 spisa, te 55 spisa), a koje zahtjeve za isplatu naknade za korištenje osobnog vozila u privatne svrhe je zahtijevao tužitelj. Tužitelj je slao dopise Gradu Split, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu (list 40-53, te 56- 64 spisa) da mu odobri korištenje njegovog osobnog automobila Ford registarskih oznaka [registarska oznaka] u službene svrhe, te je potraživao svojim zahtjevom naknadu za isplatu korištenja svog automobila u privatne svrhe premda iz iskaza istog, kao i iskaza saslušanog svjedoka JD, a koji je tada bio pročelnik jasno proizlazi da tužitelj nije dobio odobrenje od strane pročelnika za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe za ožujak 2019. i travanj 2019. pa ga u navedenom smislu unatoč činjenici što je tužitelj nedvojbeno koristio tada osobni automobil u privatne svrhe za obavljanje poslova svog radnog mjesta što proizlazi i iz nastalih troškova puta koji proizlaze iz pregledanog računa Lukoila (list 37-38, te 54 spisa) i evidencija korištenja privatnog automobila u službene svrhe za ožujak 2019. i travanj 2019 (list 4-5 spisa, te 39 i 55 spisa) prema mišljenju ovog suda ne bi pripadalo pravo na naknadu za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe budući je tužitelj odradio poslove i koristio privatni automobil u službene svrhe bez da je za to u ožujku i travnju 2019.godine prethodno dobio odobrenje pročelnika. U navedenom smislu tužitelj je u ožujku i travnju 2019.godine upotrijebio svoj automobil u privatne svrhe protivno odredbi članka 5. stavka 2. tuženikovog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.veljače 2011.g. (list 88-91 spisa) pa ga u tom smislu ne pripada naknada za korištenje osobnog automobila u službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine. Nije dvojbeno da je tuženik ranije tijekom 2018.godine tužitelju odobravao i plaćao korištenje njegovog osobnog vozila u privatne svrhe, a koja činjenica proizlazi iz pregledanih izvadaka-prometa po tekućem računu tužitelja kojeg isti ima na Imex banci za period od 01.01.2018.godine do 01.svibnja 2019.godine (list 9-24 spisa). Ovo proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje FD (list 76-77 spisa) koja je u iskazu navela da je tuženik odobravao djelatnicima pa tako i tužitelju korištenje osobnog vozila u službene svrhe, ali je ista uz to navela da je to odobrenje bilo samo u situacijama kad trenutno na raspolaganju ne bi bilo službenih vozila za korištenje jer da su postojala tri službena vozila. Iz iskaza bio samog tužitelja proizlazi da mu niti jedan zahtjev za naknadu korištenja osobnog vozila u službene svrhe nije bio potpisan ni odobren, te da se usmeno obratio pročelniku koji odobrava takve zahtjeve, ali da mu on nije ništa odgovorio, te da se dva dana prije mirovine obratio ŠD i pročelniku JD te da mu je odgovoreno da poljoprivredno redarstvo ima svoje vozilo. Svjedok AD je istakao da poljoprivredno redarstvo nije nikad imalo službeno vozilo na raspolaganju već da su službena vozila stavljena na raspolaganje komunalnom redarstvu koje ih je raspoređivalo po potrebi. Imajući u vidu navedeno ovaj sud je mišljenja da se tužitelj prije poduzimanja vožnje osobnim vozilom u službene svrhe i prije traženja da mu se odobri poduzimanje vožnje osobnim vozilom u službene svrhe trebao obratiti komunalnom redarstvu s upitom da li raspolaže službenim vozilom u tom trenutku pa tek ukoliko dobije negativan odgovor isti se trebao obratiti pročelniku AD da mu odobri vožnju osobnim automobilom u službene svrhe, a potom tražiti naknadu za obavljenu vožnju osobnim automobilom u službene svrhe. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka AD kao i svjedokinje FD proizlazi da tužitelju nisu potpisani ni odobreni od strane pročelnika nalozi za isplatu naknade za korištenje osobnog vozila u službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine, a nakon što je tužitelj već koristio osobno vozilo u službene svrhe bez odobrenja pročelnika AD, te unatoč činjenici što se nije prethodno raspitao kod tuženika da li ima na raspolaganju službeno vozilo. Pored svega navedenog iz pregledane evidencije korištenja privatnog automobila u službene svrhe za ožujak 2019.godine (list 4-39 spisa) kao i evidencije o korištenju privatnog automobila za službene svrhe (list 4 i 5, te 39 spisa) proizlazi da premda je tužitelj uredno evidentirao sve podatke kao što su datumi vožnje, vrijeme korištenja automobila, stanje brojila , broj prijeđenih kilometara, kao i relaciju vožnje i kratak opis posla, te je priložio račune za nabavu goriva od tvrtke Lukoil d.o.o., te je zabilježio stanje prijeđenih kilometara na kraju mjeseca i na početku mjeseca te ukupan broj prijeđenih kilometara potrebno je istaći da sukladno onome što je propisano odredbom članka 3.stavka 2. tuženikovog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.02.2011.godine pravo korištenja privatnih vozila u službene svrhe imaju samo službenici i namještenici isključivo za obavljanje poslova i radnih zadaća neposredno vezanih za funkcioniranje upravnih odjela i službi Gradske uprave u kojima su zaposleni, ali samo na području Grada Splita i to ne više od 400 km mjesečno. Međutim, iz navedenih evidencija iz ožujka 2019.godine i travnja 2019.godine proizlazi da tužitelj za ožujak 2019.godine potražuje naknadu za korištenje osobnog automobila u privatne svrhe i za područja koja su izvan Grada Splita i to primjerice za Omiš, Solin, Kaštela, Srinjine, te je tužitelj postavio zahtjev za odobrenje naknade za mjesečne kilometraže veće od 400 kn mjesečno, a što je protivno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. navedenog tuženikovog Pravilnika koji predviđa naknadu za korištenje osobnog vozila u službene svrhe na području Grada Splita samo u vrijednosti za 400 km mjesečno. Tužitelj za ožujak 2019.godine potražuje naknadu za prijeđenih 592,00 km, a za travanj 436 kilometara budući je isti imao vožnje i izvan grada Splita. Odredbom članka 6.stavka 1. navedenog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe je propisano da pri korištenju privatnog osobnog vozila u svrhe službenog putovanja izvan područja grada Splita uz ostalo treba imati i nalog za službeno putovanje. Iz navedenih priloženih evidencija korištenja privatnog vozila za službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine je razvidno da je tužitelj na istima stavljao naznaku da se radi o locco vožnji (u mjestu) premda je iz istih vidljivo da se nije radilo isključivo o vožnjama u gradu Splitu već i o vožnjama izvan Grada Splita (Omiš, Solin, Kaštela, Srinjine), a također tužitelj tijekom postupka nije priložio putne naloge vezano za obavljene vožnje u ožujku i travnju 2019., a koje je morao imati sukladno onome što je propisano odredbom članka 6.stavka 1. citiranog Pravilnika o uporabi privatnog osobnog vozila u službene svrhe za ožujak i travanj 2019. Tužitelj u iskazu decidirano ističe da je vozilom odlazio izvan Grada Splita za obavljanje poslova svoje službe u ožujku i travnju 2019. i to u Kaštel Sućurac, Solin, Omiš i Sinj, a da nije za to dobivao od poslodavca-tuženika u ovom postupku putne naloge. U navedenom smislu tužitelju se niti ne mogu prihvatiti kao osnovane vožnje koje je obavljao izvan Grada Splita, a bez putnog naloga budući je navedeno protivno onome što je propisano citiranom odredbom članka 6. stavka 1. navedenog Pravilnika jer je tužitelj za takve vožnje pored odobrenja pročelnika JD trebao imati i putne naloge.

18. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužitelj u ožujku i travnju 2019.godine prije umirovljenja poduzeo svojim osobnim automobilom Ford [registarska oznaka] vožnje u službene svrhe kako na području Grada Splita, tako i izvan područja Grada Splita, a da prethodno za to nije imao odobrenje pročelnika upravnog odjela u kojem je zaposlen JD za navedene vožnje, te isti nije imao ni službene putne naloge za vožnje koje je poduzeo izvan područja Grada Splita, a zbog čega istog ne pripada pravo na naknadu za korištenje osobnog automobila u službene svrhe budući se za navedeno nisu ostvarili elementi propisani odredbom članka 5.stavka 2. te članka 6.stavka 1. i 2. citiranog tuženikovog Pravilnika o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.veljače 2011.godine (list 88-91 spisa).

19. U postupku je izveden i dokaz vještačenjem, od strane stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela (list 95-99 spisa), a koji nalaz ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je nalaz i mišljenje zasnovan za relevantnoj dokumentaciji koja se nalazi u predmetnom spisu. Vještak Mrčela je u Tablici 1. i 2. svog vještva iskazao evidencije o korištenju privatnog (osobnog) automobila tužitelja u službene svrhe za ožujak i travanj 2019, a za koje evidencije je vještak naveo da ih je vodio, sastavio i potpisao tužitelj. Vidljivo je iz nalaza i mišljenja vještaka Mrčela da je i sam vještak utvrdio da je tužitelj od tuženika za svaki dan korištenja svog osobnog automobila u službene svrhe tražio odobrenje korištenja osobnog automobila za službene svrhe, ali da iz spisa predmeta nije razvidno da su stranke u spis i dostavile to odobrenje, a sve vezano za ono što je propisano Pravilnikom o uporabi privatnih osobnih vozila u službene svrhe od 22.02.2011.godine, a koji Pravilnik je stupio na snagu 01.03.2011.godine te koji je važio u utuženom razdoblju. Navedeni navod vještaka i odgovara onome što je ovaj sud iz izvedenih dokaza utvrdio u predmetnom spisu, a to je da se tužitelj tražio od tuženika da mu odobri korištenje osobnog automobila u službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine, ali da tužitelj nije dostavio sudu nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da mu je to korištenje odobreno već je poduzeo navedene vožnje osobnim automobilom u službene svrhe bez da je za to imao odobrenje pročelnika JD, te da isti nije imao službene putne naloge za putovanja osobnim automobilom u službene svrhe, a zbog čega ovaj sud i smatra da je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje osobnog automobila tužitelja u službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine u cijelosti neosnovan. Nije dvojbeno, a što je utvrdio i vještak Mrčela da tužitelju upravo iz ovih razloga nisu potpisane naredbe za izvršenje proračuna od strane pročelnika i likvidatora. Vještak Mrčela je zaključno izračunao da je iz kartice tekućeg računa tužitelja za 2018.godinu i 2019.godinu razvidno da nisu plaćene utužene naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe za ožujak i travanj 2019.godine tužitelju u ukupnom iznosu od 1.454,00 Kuna (192,98 Eur-a), a koji matematički izračun stranke u ovom postupku ne osporavaju. Međutim, unatoč navedenom izračunu vještaka Mrčele navedeni iznos tužitelja ne pripada budući tužitelj iz svih u ovoj odluci navedenih razloga neosnovano potražuje naknadu za korištenje osobnog vozila u službene svrhe budući za navedeno korištenje nije imao odgovarajuće odobrenje pročelnika niti takav dokaz prileže ovom spisu.

19. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. Tuženika kao osnovan pripada trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu sukladno Tbr. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (''NN'' 37/03) u iznosu od 13,27 Eur-a, a koji trošak je tužitelj dužan isplatiti tuženik na ime troškova ovog postupka te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude

U Splitu, 19.svibnja 2025.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-tužitelju-po punomoćniku

-tuženiku - po ODO-u