Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-504/2023-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐĆ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. i članka 117. stavka 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO- DO-232/2023-1 od 10. svibnja 2023., izmijenjene podneskom broj: KO-DO-232/2023 od 19. ožujka 2025., nakon javne rasprave održane 21. siječnja, 11. ožujka i 14. svibnja 2025., potonje u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu ĐĆŽ, okrivljenog ĐĆ, branitelja okrivljenika Gorana Ficka, odvjetnika u [adresa], te oštećenih UĆ i ŽĆ, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UĆ i UĆŽ, rođene UĆŽ, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], pismen, OŠ, djelatnik, nezaposlen, nije prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, uzdržavan po roditeljima, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, ne posjeduje pokretnu imovinu, suvlasnik u jednoj šestini kuće na adresi prebivališta, suvlasnik poljoprivrednog zemljišta u jednoj trećini djela, vojsku nije služio, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K- 409/2023 od 15. prosinca 2023. zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. i čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 djelomično uvjetnom osudom, i to na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine,

k r i v  j e

što je

1) dana 27. veljače 2023., oko 16,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući, iz svoje sobe uzeo vrećicu sa staklenim pivskim bocama ispunjenim tekućinom koja mirisom asocira na benzin i tkaninom na otvoru boce, s kojima je izašao na dvorište, te s ciljem zastrašivanja članova svoje obitelji UĆ, UĆŽ, ŽĆ i JĆ, izvadio upaljač pokušavajući zapaliti boce s benzinom i baciti ih na kuću, u čemu nije uspio jer ga je otac UĆ u tome spriječio na način da ga je odgurnuo od vrećice sa zapaljivom tekućinom,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će im nanijeti zlo podmetanjem požara, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskim osobama i većem broju ljudi,

2) dana 27. veljače 2023., tijekom događaja pod točkom 1), pristajući da tjelesno ozlijedi svog oca UĆ, prilikom naguravanja na dvorištu, imenovanoga odgurnuo u krošnju voćke, uslijed čega je UĆ zadobio ozljede u vidu oguljotine kože ispod donje lijeve strane vrata,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je, radnjom pod toč. 1) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2., a kažnjivo po čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a radnjom pod točkom 2) kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano po čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 okrivljenom ĐĆ utvrđuju se slijedeće pojedinačne kazne zatvora, i to:

- za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, iz toč. 1), na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

- za kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, iz toč. 2), na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

te se, potom, na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeni ĐĆ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE i 4 (ČETIRI) MJESECA

III. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenom ĐĆ se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom ĐĆ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 27. veljače 2023. u 20,50 sati do puštanja na slobodu 1. ožujka 2023.

V. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom ĐĆ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni ĐĆ u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

1.1. Podneskom broj: KO-DO-232/2023 od 19. ožujka 2025. (str. 319) ODO u Varaždinu uskladilo je činjenični i zakonski opis te pravnu kvalifikaciju, kao u izreci ove presude.

2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret, a nakon potonje navedene izmjene optužnice također je naveo da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno reproducirani uz suglasnost stranaka zapisnici o očevidu od 27. veljače 2023., DVD medij s fotografijama ozljeda, liječnička dokumentacija za žrtvu UĆ, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ser. broja [serijski broj], službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 27. veljače 2023. (osim u dijelu izjava), nalaz i mišljenje o provedenom psihijatrijskom vještačenju po vještaku Nenadu Horvatu, dr. med., od 27. ožujka 2023., presuda ovog suda broj: K-409/2023-18 od 15. prosinca 2023., zapisnici o ispitivanju svjedoka-oštećenika UĆŽ, ŽĆ, UĆ i ZĆ s dokaznog ročišta od 13. ožujka 2023. te iskazi istih sa zapisnika s rasprave od 27. veljače 2024., svjedok UĆ ispitan je i neposredno na raspravi 11. ožujka 2025., uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar od 15. veljače 2024. i dopuna istog od 8. travnja 2024. te je navedena sudska vještakinja ispitana na raspravi 11. ožujka 2025., pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, njegova prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu i pročitana njegova obrana sa zapisnika od 15. ožujka 2024.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je sporne prigode izišao na sredinu dvorišta, sa sobom je nosio više boca, no negira da bi iste htio upotrijebiti, već je htio s njima otići na polje u [adresa] i tamo ih baciti, budući da je bio živčan te prilike. Na dvorištu ga je otac počeo naguravati, nakon čega je okrivljenik njemu također uzvratio naguravanjem, međutim nije primijetio da bi on te zgode zadobio ozljedu oguljotine kože ispod donje lijeve strane vrata. Kada mu je predočeno da je na raspravi 15. ožujka 2024. iskazao da u tom trenutku na svom ocu nije vidio nikakvu ozljedu u vidu crvenila, već da je vidio samo neku kao ogrebotinu u predjelu vrata za koju je mislio da je od grane u dvorištu, dok je na ovoj raspravi prethodno naveo da nije primijetio da bi on te zgode zadobio ozljedu oguljotine kože ispod donje lijeve strane vrata, odgovorio je da se u ovom trenutku više toga dobro ne sjeća jer se radi o događaju otprije 3 godine. Nadalje, vezano za događaj u kući spornog dana naveo je da se te zgode prepirao s majkom, dok glede navoda da je oca "boksnuo u glavu", a koje su mu prenijeli policijski službenici, ističe da je odmah te prilike znao da su njegovi ukućani lagali, i to zbog toga što majka i sestra nisu mogle vidjeti sam događaj zbog položaja u kojem su se nalazile, dakle nisu mogle vidjeti njegovu šaku kojom bi, kako je to bilo navedeno, udario oca. Vezano za prijetnju je naveo da je po događaju koji se dogodio u kući otišao u svoju sobu, htio je uzeti svoju bilježnicu kako bi je pokazao mami, no predomislio se i uzeo vrećicu s molotovljevim koktelima i otišao na dvorište. Te prilike nije ništa govorio niti ikome prijetio, nije imao namjeru išta zapaliti niti je bilo ikoga na dvorištu te zgode, a s te strane kuće nema se niti što za zapaliti. Nalazio se na sredini trave te je trgao vrećicu kako ne bi sve boce odnio na polje, na koje je namjeravao ići biciklom, a nakon toga je do njega došao otac i počeo ga naguravati kako je već opisao. Te prilike sa sobom, misli, nije imao upaljač, premda je pušač pa inače ima upaljač sa sobom. Na daljnje pitanje predstavnice optužbe je li sam napravio spomenute molotovljeve koktele odgovorio je da je, da ih je imao napravljene već i prije, možda i dulje od godinu dana prije spornog događaja, a napravio ih je s ciljem da ih baca po polju, a htio ih je bacati zbog "živčanjenja" odnosno dosade, dodajući da svatko od nas ima svoj ispušni ventil. Kada mu je predstavnica optužbe predočila da je na današnjoj raspravi naveo da sporne prilike nije ništa govorio, dok je na raspravi 15. ožujka 2024. izjavio da je svojim ukućanima rekao "ve bute vi vidli", upitan što je onda točno odgovorio je da je potonja rečenica izvađena iz konteksta. Naime, da je u spornoj prigodi svojoj majci rekao da će otići po svoju bilježnicu kako bi im pokazao što su mu sve radili, time da je moguće da je i rekao nešto u tom kontekstu, kako je ranije navedeno "ve bute vi vidli", ne zna kojim riječima, time da su se te njegove riječi odnosile na ovo što je iskazao vezano za bilježnicu, odnosno na sve ono što su oni njemu do tada radili. Čudna mu je optužba da bi sporne prigode nekom prijetio, budući da prijetnja mora biti s ciljem zastrašivanja, dok su kad je otišao sporne prigode ukućani sjedili u kući i nisu zvali policiju, a njegova majka je iskazala da nije čula za nikakvu prijetnju, a nalazila se tamo. Osim toga sporne prigode on je sam otišao van na dvorište gdje nikog nije bilo, dok na pitanje kako to da je onda došao otac s kojim se dogodio sukob na dvorištu, rekao je da ga je on vidio kroz prozor i naknadno došao na dvorište.

4.1. U obrani 15. ožujka 2024. okrivljenik je naveo da je majci rekao da će joj uzeti da li 5 ili 10 eura za cigarete, čemu se ona usprotivila te su se počeli svađati, tijekom koje svađe joj je rekao i neke stvari kao primjerice da su mu članovi obitelji isključivali internet i slično pa su se počeli navlačiti i točno je da ju je u jednom trenutku "tresnuo" s malom bilježnicom, ali slabo. Na to je došla sestra i majka joj je rekla da neka zove oca koji se nalazio na obiteljskom dvorištu. Kada je nakon nekog vremena u kuću ušao njegov otac, došlo je do jače prepirke oko svih tih stvari, te kada mu je majka rekla za tu raniju "pljusku", okrivljenik je oca pitao da li i on hoće jednu, a isti je rekao da može. Kada je prema njemu zamahnuo rukom, on se nekako okrenuo i tako mu je svojim laktom podigao okrivljenikovu desnu ruku te je okrivljenik oca otvorenim dlanom udario negdje u predjelu iznad njegovog lijevog uha. Majka i sestra su stajale iza oca te nisu mogle vidjeti na koji način ga je udario, time da je istina da je tada istima rekao "ve bute vi vidli", a što su ukućani povezali sa molotovljevim koktelima, dok on nije mislio na iste, nego je krenuo na kat kuće kako bi uzeo papir na koji je zapisivao stvari koje su oni radili, a zbog kojih su se svađali. Na katu je uzeo plastičnu vrećicu u kojoj je bilo 11 ili 12 boca, te je s istima izašao na obiteljsko dvorište i došao na sredinu travnjaka. Kada je to otac vidio, pretpostavlja da je pomislio da će nešto s time učiniti te je doslovno krenuo prema njemu, počeo ga je hvatati i naguravati za tu vrećicu te su se međusobno naguravali, te na taj način došli do voćke u dvorištu i okrivljenik je pomislio da se on zapravo na dvorištu prilikom međusobnog navlačenja i naguravanja moguće udario u granu od voćke. Kada bi on imao namjeru upotrijebiti te boce s benzinom sigurno ne bi iste iznosio van kuće, time da je došao na dio dvorišta gdje nema verande niti ičega što bi se moglo zapaliti, već samo fasada kuće i prozori na kući. Bio je još u afektu zbog svađe koja je prethodila, a potom je otišao s adrese prebivališta do kioska gdje je kupio cigarete, vratio se potom kući, a nakon kojih 30-tak minuta došli su policijski službenici. U tom trenutku na svom ocu nije vidio nikakvu ozljedu u vidu crvenila, vidio je samo neku kao ogrebotinu u predjelu vrata za koju je mislio da je od grane u dvorištu. Kada je upitan što je zapisivao na papir osim da su mu ukućani isključivali Internet, naveo je da ga je majka znala "klopiti", da su doslovno lancima vezali škrinju za zamrzavanje jer su si zamislili da će on nešto odnijeti te da ga je tata nekad, a moguće unatrag 10 godina, znao udariti šibom. Kada se ponovno vratio u kuću, sjeo je u dnevnu sobu i gledao televizor, majka je sjedila nekoliko mjesta od njega, misli da je i tata bio u dnevnoj sobi, a sestra je moguće bila na katu. Prema njegovu mišljenju, njegovi ukućani kritične zgode nisu imali nekakav strah od njega, isti su, kao i on, bili u afektu, rastreseni. Glede intenziteta udarca prema ocu naveo je da je to zapravo bio "brzinski udarac" koji nije imao nikakvu snagu, već samo brzinu pa misli da od kad je otac rekao da ga može "tresnuti" nije prošlo niti sekunda kako ga je udario, a kako je rekao, budući da je svojim laktom podigao njegovu ruku, udario ga je po lijevoj strani iznad uha, time da je na glavi imao kapu. Namjeravao mu je dati običan šamar u obraz.

4.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prilikom prvog ispitivanja okrivljenik se branio šutnjom.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su žrtve UĆ i ŽĆ, sada pokojna UĆŽ i EĆ okrivljeniku bliske osobe (otac, sestra, sada pokojna majka i djed). Nije sporno niti da je inkriminiranog dana došlo do verbalnog sukoba u obitelji, kao i do fizičkog sukoba okrivljenika s ocem UĆ, niti da je okrivljenik u određenom trenutku na sredinu dvorišta iznio boce s pripremljenim molotovljevim koktelima (staklenim pivskim bocama s benzinom i tkaninom na otvoru boce). Sporno je, s druge strane, je li okrivljenik te zgode izvadio upaljač i pokušao zapaliti boce s benzinom u cilju zastrašivanja ostalih članova obitelji, kao i je li okrivljenik s namjerom ozlijedio svog oca UĆ.

6. Iz iskaza oštećenika UĆ, oca okrivljenika, kao svjedoka, s dokaznog ročišta 13. ožujka 2023., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da ga je 27. veljače 2023. pozvala kćer ŽĆ i rekla mu da ĐĆ opet viče i neka dođe pogledati. U dnevnom boravku vidio je suprugu UĆŽ kako sjedi na trosjedu, dok je ĐĆ bio nagnut nad njom te je glasno vikao, time da mu je supruga poslije rekla da ju je po glavi udario nekom bilježnicom. Pokušao ga je smiriti, no nije uspio, već je došlo do verbalnog napada i na njega, kojom prilikom je čuo riječi „ve bute vi vidli“, a također mu je u jednom trenutku okrivljenik rekao „hoćeš da te udarim“, na što mu je izjavio neka ga samo udari, pa ga je potom ĐĆ i udario stisnutom pesnicom u predjelu lijevog oka, od čega mu je nastao hematom. Tijekom verbalne prepirke i nakon opisanog fizičkog napada ĐĆ je otišao u svoju sobu, iz koje je potom iznio vrećicu u kojoj je imao pivske boce, za koje mu je poznato da u istima inače drži benzin. Izašao je na dvorište, gdje je poderao vrećicu te počeo vaditi boce s benzinom, kao i upaljač, kao da je htio taj benzin zapaliti i boce s benzinom baciti na kuću. Uspio ga je odgurnuti od predmetne vrećice, kojom prilikom je došlo do međusobnog naguravanja, a zatim je ĐĆ otišao u kuću, dok je on pozvao policiju. Smatra da ĐĆ ima psihičkih problema, pri čemu je opisao razne oblike čudnog ponašanja, no nikada se nije liječio te je zaključno naveo da ga se boji, ali da bi pristao da se ponovno vrati kući, no nakon što bude stručno pregledan, kako bi se vidjelo da li je takvo ponašanje normalno ili nije.

6.1. Iz iskaza oštećenika UĆ kao svjedoka s rasprave 27. veljače 2024., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da je kritične prilike mislio da bi okrivljenik doista mogao te flaše koje je imao zapaliti i baciti na kuću, s obzirom na cjelokupnu situaciju i njegovo stanje. On je moguće čak i nekoliko mjeseci prije kritičnog događaja na katu u hodniku i u sobi svog sina osjetio miris benzina, pronašao je flaše u vrećici u njegovoj sobi te ih je htio skloniti i odnijeti u garažu, a pri čemu ga je zatekao ĐĆ te mu rekao da zašto to uzima, ponovno mu je uzeo te flaše i odnio ih u svoju sobu, što je dopustio jer nije htio ulaziti u nikakav konflikt i sukob i zapravo sam nije znao što učiniti. Na pitanje zašto nije te flaše sklonio iz njegove sobe u vrijeme kada isti ne bi bio kod kuće odgovorio je da se zapravo bojao njegove reakcije te se nadao da se ništa neće dogoditi i da će on na iste zaboraviti.

6.2. U iskazu danom na raspravi 11. ožujka 2025. oštećenik UĆ naveo je, na pitanje predstavnika optužbe da se detaljnije očituje o načinu zadobivanja ozljede u lijevu stranu vrata, da koliko se sjeća da je ozljeda nastala prilikom naguravanja. Radilo se o košmaru pa se cijelog događaja u potpunosti ne sjeća, no misli da ga on nije vani udario rukom, već je moguće da je do te ozljede došlo kontaktom s krošnjom voćke, odnosno moguće je da je nastala od strane grane. Ne sjeća se jasno o kakvom je guranju bila riječ, dok je na daljnje pitanje odgovorio da ga je u kući udario šakom u glavu, dok vani, kako je iskazao, udarca od strane okrivljenika nije bilo, a na daljnje pitanje vezano za naguravanje rekao je da je isto trajalo, koliko se sjeća, oko pola minute, dok u ovom trenutku ne zna na koji način i kako je isto prestalo. Siguran je da je ozljedu vrata zadobio vani. Konačno, svjedok je, kao otac okrivljenika, naveo da i dalje prema njemu osjeća strah, a htio bi da se sve konačno riješi i da vide kakva je situacija, time da trenutno ne vidi da bi mogli zajedno funkcionirati.

7. Iz iskaza sada pokojne oštećene svjedokinje UĆŽ, majke okrivljenika, kao svjedoka s dokaznog ročišta 13. ožujka 2023., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da ju je sin ĐĆ najprije verbalno, a potom i fizički napao iz razloga što mu nije htjela dati novac za cigarete, pri čemu ju je udario nekom bilježnicom po lijevom obrazu. Dozvala je najprije kćer ŽĆ govoreći joj neka pozove supruga UĆ, koji je u to vrijeme bio u dvorištu. Suprug je pitao ĐĆ što to radi i kako je mogao udariti majku, a zatim mu je ĐĆ rekao da li hoće da i njega udari, pa ga je doista pesnicom udario po lijevoj jagodici, od čega mu je ostala modrica. Između njih je došlo do naguravanja, ĐĆ je nekud otišao, a poslije su obojica izašli na dvorište, pa stoga nema saznanja da bi uslijedile neke prijetnje, budući je zbog šoka ostala u kući. Sin ĐĆ se i ranije čudno ponašao i smatra da ima psihičkih problema, time da je ranije znao govoriti kako će sve zapaliti, no kritične zgode je samo čula od supruga da je ĐĆ rekao „sad bum ja nekaj donesel“, ali osobno nije vidjela boce s benzinom jer ih je njezin otac uzeo i negdje odnio, a poslije ih je uzela policija.

7.1. U iskazu na raspravi 27. veljače 2024., pročitanom uz suglasnost stranaka, svjedokinja UĆŽ navela je da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza s dokaznog ročišta, da smatra da okrivljeniku treba pomoć liječnika te da ako isti ne bi pristao na liječenje, odnosno ako mu se liječenje ne bi osiguralo, smatra da postoji opasnost odnosno bojazan da bi se nešto isto ili slično moglo ponoviti. Ona osobno te flašice koje je okrivljenik donio, a koje je njezin otac sklonio do dolaska policijskih službenika koji su ih potom uzeli, nije vidjela, tako da ne zna što se zapravo nalazilo u istima, samo joj je suprug kasnije rekao da misli da je u tim flašicama bio benzin, a sjeća se i da joj je rekao da je u jednoj od tih flašica bila i nekakva čarapa, a okrivljenik je i u nekim ranijim navratima znao reći da će zapaliti kuću ili nešto slično, i to u trenutku ljutnje ili bijesa da bi ubrzo nakon toga primjerice sjeo pored nje kao da ništa nije bilo pa ne zna da li bi te njegove riječi, odnosno činjenicu da je donio boce sa nekom tekućinom i sa tom tkaninom-čarapom, smatrala ozbiljnima.

8. Iz iskaza oštećene svjedokinje ŽĆ, sestre okrivljenika, s dokaznog ročišta 13. ožujka 2023., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da je u svojoj sobi čula galamu iz dnevnog boravka, nakon čega je otvorila prozor i rekla tati UĆ i djedu ZĆ, koji su bili na dvorištu, da se ĐĆ opet dere. Sišla je u dnevni boravak i vidjela majku kako sjedi na trosjedu, dok je ĐĆ stajao iznad nje, a zatim joj je majka ispričala da ju je ĐĆ bilježnicom udario po licu, pa je stoga izašla na dvorište i pozvala tatu. Dolaskom oca došlo je do verbalnog sukoba sa ĐĆ, kojom prilikom je ocu uputio udarac pesnicom u obraz, a sjeća se da je, osim uvredljivih riječi, ĐĆ u jednom trenutku rekao „ve bute vi vidli“, a potom je otišao u svoju sobu. Čula je kako ĐĆ silazi iz svoje sobe i kako zveckaju flašice u vrećici koju je nosio. Inače, ĐĆ je već ranije prijetio da će zapaliti kuću te se njegova izjava odnosila na sve ukućane. Nakon što su otac i ĐĆ izašli na dvorište čula ih je da viču, pa je išla pogledati što se događa i tada je vidjela da je djed ZĆ već uzeo i odnio tu vrećicu. Zbog opisanog ponašanja ozbiljno se bojala brata, a inače joj nije ugodno dok se tako ponaša, jer se to već i ranije ponavljalo.

8.1. U iskazu na raspravi 27. veljače 2024., pročitanom uz suglasnost stranaka, svjedokinja ŽĆ navela je da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza s dokaznog ročišta, dodajući da se brata i dalje boji, i to ukoliko se ne bi podvrgnuo liječenju, time da zbog predmetnog ponašanja nisu baš komunicirali. Do takvog njegovog ponašanja dolazilo je relativno često, nekad primjerice mjesec dana ne bi došlo do ničeg istog ili sličnog, a nekad bi do takvog ponašanja dolazilo na tjednoj bazi. Unatrag možda godinu, dvije ili tri se njezin brat zapravo ničime ne bavi, ima društvo s kojim ponekad izađe kako tijekom dana tako i u večernjim satima, a kada je kod kuće uglavnom gleda TV.

9. Iz iskaza oštećenika ZĆ, djeda okrivljenika, kao svjedoka s dokaznog ročišta 13. ožujka 2023., pročitanog uz suglasnost stranaka, proizlazi da ga je na dvorištu došlo do svađe između zeta i unuka, time da je zet UĆ u ruci „nešto držao“, a ispruženom rukom je pokušavao ĐĆ držati podalje od toga. Dolaskom do njih nije dobro zapazio što je to bilo, da li nekakva kanta ili slično, no on je to uzeo, bilo je u potrganoj vrećici i potom odnio na vrt. Unuka ĐĆ opisao je kao osobu koja ne želi raditi, sklon je verbalnim ispadima, a jednom prilikom je u kuhinji na upaljenom štednjaku namjerno ostavio „đezvicu za kavu“ iz koje se dimilo jer više nije bilo vode.

10. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr.med., proizlazi da je kod okrivljenika utvrđena psihijatrijska dijagnoza shizotipnog poremećaja, što ulazi u kategoriju „druge teže duševne smetnje“, time da se ne radi o osobi nedovoljne duševne razvijenosti, kao niti o ovisniku o bilo kojem psihoaktivnom sredstvu. U kritično vrijeme okrivljenik je imao bitno smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svog postupanja upravo zbog kronične neliječene psihopatologije, slijedom čega je imao i bitnu smanjenu sposobnost upravljanja vlastitom voljom i postupcima, dakle, bio je bitno smanjeno ubrojiv. Sukladno iznijetom, zaključak je psihijatrijskog vještaka da su ispunjene kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za primjenu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

11. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar, dr.med., od 15. veljače 2024. (str. 232-233) proizlazi da je pregledom oštećenog UĆ utvrđena oguljotina kože u području donje lijeve strane vrata, što predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i šaka, a mogla je nastati i povlačenjem bridovitog tupotvrdog predmeta neravne površine po koži vrata.

11.1. Iz dopune nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar, dr.med., od 8. travnja 2024. (str. 267-268) proizlazi da se ne može isključiti da je ozljeda nastala povlačenjem grane voćke po vratu prilikom naguravanja, a da se ne može izjasniti koji mehanizam nastanka ozljede je vjerojatniji jer se radi o nespecifičnoj mehaničkoj ozljedi gdje na temelju njezina izgleda nije govoriti o sredstvu kojim je ozljeda zadana. Dodala je da je prilikom izrade prethodnog nalaza i mišljenja koristila medicinsku dokumentaciju na ime UĆ iz koje proizlazi da je pregledan te je opisana i utvrđena samo ozljeda u vidu oguljotine kože vrata, ne i neka druga ozljeda pa niti na licu, a pregledom fotografija oštećenika jasno je vidljiva ozljeda na vratu, a ne i na licu, stoga da se ozljede na licu opisane od strane policijskih službenika ne mogu prihvatiti u sudsko-medicinskom smislu.

11.2. Ispitana na raspravi 11. ožujka 2025. (str. 314-315), vještakinja Andrina Kopjar, dr.med., je na pitanje o kakvoj ozljedi se radi, koja je kvalifikacija ozljede i je li eventualno nastala još kakva ozljeda osim one koja je navedena u dopuni nalaza i mišljenja, odgovorila da se uvidom u medicinsku dokumentaciju oštećenika Čikan UĆ kao i u fotografije istog može utvrditi da je isti zadobio oguljotinu kože u području donje, lijeve strane vrata. Navedena ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu, a nastala je udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog premeta, a što može biti i šaka, a također je mogla nastati i povlačenjem bridovitog, tupotvrdog predmeta neravne površine po koži vrata, a što može biti i grana voćke. Obzirom da se radi o takozvanoj nespecifičnoj mehaničkoj ozljedi gdje se na temelju njenih karakteristika nije moguće očitovati o sredstvu kojim je ona zadana, ista je mogla nastati na način kao što je vještakinja prethodno iskazala. Na pitanje da u slučaju da je ozljeda nastala rukom, u koji dio tijela je udarac trebao biti upućen, vještakinja odgovara da se navedena ozljeda nalazi u području donje, lijeve strane vrata. Dakle, nije moguće znati o eventualnoj namjeri ozljeđivanja nekog drugog dijela tijela, nego se samo na temelju dokumentacije može utvrditi koji dio tijela je ozlijeđen, a u ovom slučaju radi se o lijevoj strani vrata. Na daljnje pitanje, a obzirom da se okrivljeniku stavlja na teret da je žrtvu udario zatvorenom šakom u lijevu stranu lica, je li utvrđena ozljeda mogla nastati u tim okolnostima i na koji način, vještakinja odgovara da je navedena ozljeda mogla nastati na navedenom dijelu tijela tj. lijevoj strani vrata u slučaju da se pri pokušaju zadavanja udarca, od strane osobe koja je zadala udarac prema lijevoj strani tijela, oštećenik izmaknuo pa je ozljeda nastala u području lica.

12. Iz zapisnika o očevidu od 27. veljače 2023. (str. 22-24) proizlazi da je na adresi [adresa] vlasništvu UĆ uz istočni zid kuće zatečena PVC vrećica sa 12 staklenih boca od kojih je 11 boca kompletno pripremljeno u tzv. Molotovljev koktel, dok je 1 boca zatečena otvorena s tekućinom koja mirisom odgovara na benzin, u zapisniku o očevidu od 27. veljače 2023. (str. 25-27) opisane su uočene ozljede UĆ, dok su na DVD mediju (str. 28) prikazane fotografije s navedenih očevida.

13. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 27. veljače 2023. (str. 64) proizlazi da su isti u 16,05 sati upućeni od strane šefa smjene PP Varaždin u [adresa], zbog dojave o svađi između oca i sina.

14. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje je optužen.

15. Iskaz oštećenog/žrtve UĆ kao svjedoka ovaj sud prihvaća u cijelosti jer se radi o dosljednom, neproturječnom, okolnosnom, detaljnom i iskrenom iskazu koji nije doveden u sumnju drugim provedenim dokazima niti ovaj sud nalazi ikakvih razboritih razloga za neprihvaćanje istog. Ovaj oštećenik svjedočio je u tri navrata te unutar takvog iskazivanja nema proturječnosti, nelogičnosti niti drugih razloga koji bi dovodili u sumnju njegovu vjerodostojnost, a osim toga sud ne nalazi uvjerljivih razloga zbog kojih bi se isti upustio u lažno terećenje vlastita sina, istovremeno se izlažući kaznenom progonu zbog lažnog iskazivanja.

16. Iz iskaza UĆ tako u bitnome proizlazi da ga je kritičnog dana, kada je bio na dvorištu obiteljske kuće, pozvala kćer ŽĆ i rekla da okrivljenik, njegov sin, opet viče, nakon čega je on došao u kuću i vidio da je sin nadnesen nad svojom majkom, na koju je vikao, a supruga (okrivljenikova majka) mu je rekla da ju je po glavi udario nekom bilježnicom. Pokušao ga je smiriti, no nije uspio, već je došlo do sinova verbalnog napada i na njega, a isti ga je u jednom trenutku upitao „hoćeš da te udarim“, na što mu je oštećenik rekao da neka ga samo udari, nakon čega ga je okrivljenik doista i udario u glavu. U tijeku prepirke okrivljenik je u jednom trenutku rekao „ve bute vi vidli“, nakon čega je otišao u svoju sobu iz koje je potom iznio vrećicu u kojoj je imao pivske boce, za koje mu je poznato da u istima inače drži benzin. Izašao je na dvorište, gdje je poderao vrećicu te počeo vaditi boce s benzinom, kao i upaljač, kao da je htio taj benzin zapaliti i boce s benzinom baciti na kuću. Uspio ga je odgurnuti od predmetne vrećice, kojom prilikom je došlo do međusobnog naguravanja, time da je iskazao i da je ozljede vrata zadobio prilikom naguravanja, moguće od strane grane te je siguran da je tu ozljedu zadobio vani.

17. Iz ovog prihvaćenog iskaza oštećenog oca okrivljenika jasno je razvidan tijek događaja inkriminiranog dana u kući te na dvorištu iste. Ovaj oštećenik ukazuje na svađu okrivljenika s majkom i fizički atak na nju, a potom da je okrivljenik i njega upitao želi li udarac i potom mu ga zadao. Iskaz UĆ u tom je dijelu suglasan i potvrđen iskazom majke i sestre okrivljenika UĆŽ i ŽĆ koje su iskazale da je okrivljenik i oca pitao želi li da ga udari, što je potom i učinio, time da je i sam okrivljenik u bitnome potvrđuje takav razvoj događaja, kako u pogledu toga da je nakon svađe udario majku, tako i glede činjenice da je potom udario i oca u lice, u kojem dijelu njegovu obranu sud, s obzirom na navedeno, prihvaća, kao što prihvaća i navedene iskaze (sada pokojne) majke i sestre okrivljenika, i to kako oko ovih okolnosti, tako i u preostalom dijelu jer su isti neproturječni, logični, uvjerljivi i konzistentni, lišeni nagađanja i ograničeni na poznate im okolnosti, dok sud ne nalazi uvjerljivih razloga zbog kojih bi one u ovom postupku lažno svjedočile.

17.1. Iz navedenog je razvidno agresivno ponašanje okrivljenika spornog dana koje je prethodilo samim inkriminiranim prijetnjama i tjelesnom ozljeđivanju UĆ, koje osim verbalne agresije prema roditeljima obuhvaća i fizičke nasrtaje na njih. Nakon toga, okrivljenik je, kako proizlazi iz iskaza svjedoka, prisutnim ukućanima rekao „ve bute vi vidli“ (sad ćete vi vidjeti), otišao u svoju sobu, a potom iz iste na dvorište donio pivske boce. Okrivljenik ne spori takav razvoj događaja, osim što je u obrani na kraju dokaznog postupka rekao da ukućanima nije ništa govorio, no dok mu je tada predočeno da je u ranijoj obrani naveo da je istina da je tada istima rekao "ve bute vi vidli", što su ukućani povezali sa molotovljevim koktelima, ali da on nije mislio na iste, već da je krenuo na kat kuće kako bi uzeo papir na koji je zapisivao stvari koje su oni radili, a zbog kojih su se svađali, izjasnio se da je moguće da je rekao nešto u kontekstu izraza „ve bute vi vidli“, ali vezano uz to da će im pokazati što su mu sve radili. Nakon što je izašao na dvorište, okrivljenik je poderao vrećicu, počeo vaditi boce s benzinom i upaljač, kao da je htio taj benzin zapaliti i boce s benzinom baciti na kuću, nakon čega ga je njegov otac UĆ uspio odgurnuti od predmetne vrećice, kojom prilikom je došlo do međusobnog naguravanja, a kada je ovaj oštećenik zadobio detektiranu ozljedu ispod donje lijeve strane vrata.

18. Okrivljenik navodi da je otac počeo naguravati njega, on da je uzvratio naguravanjem te su na taj način došli do voćke u dvorištu pa je okrivljenik pomislio da se oštećenik tada moguće udario u granu voćke. Okrivljenik, prema tome, ne osporava da je sporne prigode došlo do fizičkog kontakta izvan kuće, no ukazuje da je isto inicirao sam oštećenik. Iz iskaza oštećenog UĆ, kako je navedeno, proizlazi da je on, vidjevši okrivljenika kako vadi boce s benzinom i upaljač kao da je htio taj benzin zapaliti, istoga odgurnuo, a u daljnjem naguravanju okrivljenik je njega pritisnuo o stablo višnje, kada je oštećenik zadobio ogrebotinu. Navedeni iskaz oštećenika logičan je s obzirom na cjelokupnu dinamiku događaja u kojoj okrivljenik, nakon prethodnog sukoba u kojem ispoljava verbalnu i fizičku agresiju prema ukućanima, odlazi u sobu gdje uzima već ranije pripremljene boce s benzinom te izlazi na dvorište, prethodno ukućanima verbalizirajući da će sad oni vidjeti. Izricanje takvog sadržaja okrivljeniku nije nesvojstveno, što su potvrdile i njegove majka i sestra navodeći da je već ranije prijetio da će sve zapaliti, a isto proizlazi i iz pravomoćne presude ovog suda broj: K-409/2023-18 od 15. prosinca 2023. (str. 210-214) kojom je, osim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, osuđen i zbog kaznenog djela prijetnje da će članove svoje obitelji upucati i vužgati (zapaliti) kuću. U takvom kontekstu sud cijeni vjerodostojnim, i inače uvjerljiv i neproturječan, iskaz oštećenog oca okrivljenika da je okrivljenik te zgode vadio boce s benzinom i upaljač pa je zbog toga on okrivljenika odgurnuo, dok ne prihvaća, cijeneći je neživotnom i usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe, obranu okrivljenika koji ne osporava da je sporne prigode izašao na sredinu dvorišta noseći u vrećici više boca s molotovljevim koktelima (koji su uostalom i pronađeni na očevidu, kako to proizlazi iz neosporenog zapisnika o očevidu), ali obrazlaže da ih nije htio tamo zapaliti i time prijetiti ukućanima, već strgati vrećicu kako bi dio boca odnio na polje i tamo ih bacio. Pritom ne prihvaća niti navod okrivljenika kako on misli da sa sobom te prilike nije imao upaljač, i to jer je isto suprotno iskazu oštećenika te s obzirom da je okrivljenik naveo da je pušač pa inače ima upaljač sa sobom, kao i s obzirom na to da je i prema vlastitoj obrani htio molotovljeve koktele bacati po polju, što životno ukazuje da ih je htio zapaliti i takve ih baciti (pojasnio je da ih želi bacati „zbog živčanjenja odnosno dosade“ jer da „svatko od nas ima svoj ispušni ventil“), a što podrazumijeva i posjedovanje sredstva paljenja kao što je upaljač. Uz sve navedeno, što se tiče ranije spomenutog izraza okrivljenika prisutnim ukućanima „ve bute vi vidli“, valja primijetiti da okrivljenikova obrana, prema kojoj je u sobu otišao po bilježnicu kako bi ukućanima pokazao papir na koji je zapisivao stvari koje su oni radili, ali da se predomislio i potom uzeo molotovljeve koktele (i s njima izišao na sredinu dvorišta gdje ih je počeo raspakiravati kako bi ih odnio na polje), nije prihvatljiva jer nije logično da bi okrivljenik, zaprijetivši im da će sad oni vidjeti, išao po papir/bilježnicu, a onda ipak uzeo molotovljeve koktele i to kako bi ih bacao po polju, time da je odlasku okrivljenika u sobu prethodila svađa i sukob s roditeljima, dok i sam okrivljenik verbalizira određenu ogorčenost spram obitelji (jer da je bio nezadovoljan zbog toga „što su mi sve radili“).

19. Kod takvog stanja stvari ukazuje se životnom, razmjernom i logičnom reakcija oštećenog UĆ koji, vidjevši okrivljenika kako izlazi na dvorište s bocama s benzinom te vadeći njih i upaljač kao da isto želi zapaliti, okrivljenika odguruje. To ponašanje oštećenika opravdano je i razumljivo jer je u funkciji otklanjanja istodobne opasnosti s obzirom na ponašanje okrivljenika te prilike, a u tom kontekstu valja ukazati da iz iskaza svjedoka ZĆ, okrivljenikova djeda, kojeg sud cijeni vjerodostojnim jer je logičan, neproturječan i konzistentan, proizlazi da je, a te je prilike on bio na ulazu u dvorište te je čuo da se „nešto događa između mog zeta i unuka“, njegov zet (UĆ) držao „to nešto“, a ispruženom rukom kao da je nastojao ĐĆ držati podalje od toga. Navedeno dodatno ukazuje da je oštećeni UĆ te zgode uočio opasnost koja prijeti od okrivljenika zbog njegova cjelokupnog ponašanja, kako je to ranije argumentirano, zbog čega je tada i reagirao na opisani način nastojeći je otkloniti. S obzirom na navedeno, nastavno ponašanje okrivljenika u vidu odgurivanja oca, uslijed čega je ovaj, odgurnut u krošnju voćke, zadobio ozljede u vidu oguljotine kože ispod desne strane vrata, predstavlja nedopušteno protupravno postupanje okrivljenika za kojim nije bilo nikakve potrebe. Naprotiv, okrivljenik je svojim prethodnim ponašanjem izazvao reakciju oca koji ga je spriječio u zapaljenju pripremljenih molotovljevih koktela, a potom krenuo u daljnje ispoljavanje fizičke agresije s posljedicom tjelesne ozljede oca. Ta agresija nastavak je njegova, tog dana ranije započetog, nasilnog ponašanja, kako je to opisano u prednjem dijelu ovog obrazloženja, te se nadovezuje i na njegovo također opisano nezadovoljstvo odnosom svoje obitelji prema njemu. Kada se u tom smislu ponovi da je okrivljenik pravomoćno osuđen i za kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu iste žrtve (oca UĆ), slijedi da se može govoriti o određenom obrascu ponašanja okrivljenika koji, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, ima dijagnozu shizotipnog poremećaja sa zabrinjavajuće povišenim rizikom za počinjenje istog, sličnog ili čak i težeg kaznenog djela, a sporne je prigode bio bitno smanjeno ubrojiv, te pripravlja molotovljeve koktele zbog živčanjenja, u smislu da mu bacanje istih predstavlja ispušni ventil.

20. U medicinskoj dokumentaciji u spisu opisane su zatečene ozljede, dok je na temelju sudsko-medicinskog vještačenja utvrđeno da je kritične zgode oštećeni UĆ zadobio ozljedu oguljotine kože u području donje lijeve strane vrata, što predstavlja tjelesnu ozljedu, kao i da je ista mogla nastati i povlačenjem bridovitog tupotvrdog predmeta neravne površine po koži vrata, što može biti i grana voćke. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar jer se radi o jasnom, argumentiranom i objektivnom nalazu i mišljenju, neproturječnom samom sebi i utvrđenim okolnostima, u kojem sud ne nalazi nikakvih nedostataka niti su ga stranke osporavale, dok niti vjerodostojnost medicinske dokumentacije nije dovedena u pitanje, te je s obzirom na zaključak navedenog nalaza i mišljenja prema kojem je moguće da je ozljeda oštećenika mogla nastati i od strane grane voćke, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, navedeno dodatan moment koji ukazuje na počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede od strane okrivljenika na štetu svog oca.

21. Okrivljenik je u obrani na kraju dokaznog postupka iskazao da sporne prigode na dvorištu prilikom naguravanja nije primijetio da bi njegov otac te zgode zadobio ozljedu oguljotine kože ispod donje lijeve strane vrata, a kada mu je predočeno da je u ranijoj obrani naveo da je u tom trenutku na svom ocu vidio samo neku kao ogrebotinu u predjelu vrata za koju je mislio da je od grane u dvorištu, odgovorio je da se u ovom trenutku više toga dobro ne sjeća jer se radi o događaju otprije tri godine. S obzirom na navedeno, obranu na kraju obranu postupka u tom dijelu sud također ocjenjuje usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti te je ne prihvaća jer je suprotna ranijoj obrani u kojoj je potvrdio da je uočio spornu ozljedu, koja je nastala, kako je to utvrđeno na temelju sudsko-medicinskog vještačenja, a što je prisutni okrivljenik mogao vidjeti.

22. Na temelju svega navedenog nedvojbeni je zaključak suda da je okrivljeni ĐĆ inkriminiranog dana počinio kako kazneno djelo prijetnje na štetu članova obitelji, kao bliskih osoba, tako i kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu oca UĆ, i to upravo na način naveden u izreci ove presude. Naime, iz navedenog dokaznog materijala proizlazi da je 27. veljače 2023., nakon što se prethodno sukobio s roditeljima, ispoljavajući verbalnu i fizičku agresiju i rekao im „ve bute vi vidli“, na dvorište iznio boce punjene benzinom, tzv. molotovljeve koktele, i iste, u namjeri zastrašivanja članova svoje obitelji s kojima se prethodno sukobio i spram kojih i u svojoj obrani izražava zamjerke, pokušao zapaliti i baciti ih na kuću, no u tome nije uspio jer ga je spriječio otac UĆ kojeg je potom, pristajući ga ozlijediti, odgurnuo u granu krošnju voćke i nanio mu tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine kože ispod donje lijeve strane vrata.

23. Opisanim postupanjem okrivljeni ĐĆ ostvario je zakonska obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – i to podmetanjem požara prema bliskim osobama i većem broju ljudi, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, pri čemu valja reći da su oštećeni UĆ, UĆŽ, ŽĆ i EĆ okrivljenikovi otac, (sada pokojna) majka, sestra i djed, i kao takvi okrivljeniku bliske osobe u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11, kao i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. KZ/11 na štetu bliske osobe, oca UĆ.

24. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi odnosno prema većem broju ljudi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice (premda i u odnosu na to valja reći da je UĆ iskazao da je doista mislio da bi okrivljenik mogao zapaliti flaše i baciti ih na kuću, kao što je i ŽĆ rekla da se bojala brata) niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

25. Nema dvojbe da su opisane radnje koje je okrivljenik inkriminirane zgode poduzeo u prisutnosti navedenih oštećenika (dio oštećenika bio je na samom dvorištu, a dio u kući, prethodno u kontaktu s okrivljenikom koji im je, prije no što je izašao na dvorište, rekao da će sada oni vidjeti), apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik – koji se s ukućanima prethodno inkriminiranoj prijetnji i sukobio, uključujući i fizičku agresiju kako prema ocu, tako i prema majci, i u odnosu na koje verbalizira nezadovoljstvo i svojevrsno ogorčenje zamjerajući im određeno postupanje – i htio. Nema dvojbe da je okrivljenik bio svjestan da takvim ponašanjem čini kazneno djelo i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je sporno ponašanje svjesno i voljno, svjestan protupravnosti, ispoljio u izravnoj namjeri. Osim toga, on je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka (kojeg sud u cijelosti prihvaća jer se radi o jasnom, argumentiranom i objektivnom nalazu i mišljenju, neproturječnom samom sebi i utvrđenim okolnostima, u kojem sud ne nalazi nikakvih nedostataka, a ni stranke ga tijekom dokaznog postupka nisu osporavale) te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

26. Osim toga, okrivljenik je počinio i kazneno djelo iz čl. čl. 117. st. 2. KZ/11 na štetu bliske osobe, oca UĆ, kojeg je, nakon što ga je oštećenik zatekao na dvorištu kako vadi upaljač i molotovljeve koktele iz vrećice te ga spriječio u pokušaju zapaljenja istih, odgurnuo u krošnju voćke i nanio mu ranije opisanu tjelesnu ozljedu, pristajući da ga tjelesno ozlijedi. Nema dvojbe da je okrivljenik bio svjestan da takvim ponašanjem čini kazneno djelo, i da je njegovo djelo zabranjeno, tako da je svjestan postupio u neizravnoj namjeri. Osim toga, ponavlja se da je on tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 te je, posljedično, i za ovo kazneno djelo proglašen krivim.

27. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za oba kaznena djela, kako su mu stavljena na teret predmetnom, djelomično izmijenjenom, optužnicom. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri glede kaznenog djela prijetnje, a neizravnoj glede kaznenog djela tjelesne ozljede) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

27.1. Pritom je otegotnom okrivljeniku cijenjena prethodna kaznena osuđivanost, već ranije spomenutom presudom zbog kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede, kojom je osuđen djelomično uvjetnom osudom uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Navedeno ukazuje na njegovu sklonost činjenju istih kaznenih djela, time da mu je otegotnom cijenjena i prekršajna kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što sve u svojoj ukupnosti ukazuje na neusklađenost okrivljenikova ponašanja sa važećim propisima.

27.2. S druge strane, olakotnim je okrivljeniku cijenjeno korektno ponašanje na sudu, činjenica da je tempore criminis (što se odnosi na oba kaznena djela) bio bitno smanjeno ubrojiv, kao i verbaliziranu spremnost podvrgavanja psihijatrijskom liječenju.

27.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina zatvora, dok za kazneno djelo tjelesne ozljede minimum iznosi jednu, a zakonski maksimum tri godine zatvora, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 utvrditi pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te ga, imajući u vidu okolnost da se radi o stjecaju kaznenih djela i uzimajući u obzir počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti i ličnost okrivljenika, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz izricanje djelomično uvjetne osude na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava osam mjeseci, a dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, koja je i dalje u donjem dijelu propisane za ova kaznena djela, osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

27.4. Osim toga, kada se cijeni i činjenica da je od strane psihijatrijskog vještaka utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, izrečenom kaznom omogućiti će se da okrivljenik u okviru zatvorskog sustava, a potom i za vrijeme provjeravanja, kroz potrebno vrijeme bude podvrgnut određenom psihijatrijskom liječenju.

28. Pritom je na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno da se okrivljenom ĐĆ u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 27. veljače 2023. u 20,50 sati do puštanja na slobodu 1. ožujka 2023.

29. Kao što je ranije spomenuto, na temelju čl. 68. KZ/11 okrivljeniku je ujedno izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne zatvora, a potom, tijekom trajanja roka provjeravanja, izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja. Riječ je o sigurnosnoj mjeri koja se izriče počinitelju koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a u konkretnom slučaju iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata proizlazi da je okrivljenik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, kao i da ima dijagnozu shizotipnog poremećaja sa zabrinjavajuće povišenim rizikom za počinjenje istog, sličnog ili čak i težeg kaznenog djela. Stoga je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, kao stručne osobe, u pravilnost kojeg sud nema razloga sumnjati, s obzirom da su za to ispunjeni svi zakonski uvjeti, izrečena ova sigurnosna mjera.

30. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljeni ĐĆ u cijelosti je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja, s obzirom na njegove loše imovinske prilike odnosno da je nezaposlen, sa završenom osnovnom školom i psihijatrijskom dijagnozom shizotipnog poremećaja, time da je, uostalom, počinjenju kaznenog djela prethodilo odbijanje davanja novca kojeg je tražio od svoje majke, tako da bi njihovim plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Stoga je o troškovima kaznenog postupka odlučeno primjenom navedene zakonske odredbe.

31. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 19. svibnja 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj KO-DO-232/2023

2. Okrivljeni ĐĆ

3. Branitelj okrivljenika Goran Ficko, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeni EĆ

5. Oštećena ŽĆ

6. Oštećeni UĆ