REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3130/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Ana Seljan, odvjetnica u Zagrebu, Vlaška 72C, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi komunalnog doprinosa, dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-04/319, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 4. lipnja 2024.

II Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/15-008/3822, URBROJ: 251-10-32/014-23-5-IŠ od 24. svibnja 2023. III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljima troškove upravnog spora u iznosu od 625,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/15- 008/3822, URBROJ: 251-10-32/014-23-5-IŠ od 24. svibnja 2023., kojim je naloženo tužiteljima plaćanje komunalnog doprinosa za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu poslovnu zgradu u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razlike obujma 376,54m[3] , u iznosu od 4.047,80 eura.

2. Tužitelji u tužbi i tijekom spora pobijaju zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 27. ožujka 2015. te da je nesporno nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, pri čemu se pozivaju na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. u kojoj se navodi da obveza komunalnog doprinosa nastaje u trenutku pravomoćnosti građevinske dozvole ili izvršnosti rješenja o izvedenom stanju te prvostupanjsko javnopravno tijelo mora u šestogodišnjem roku donijeti i dostaviti rješenje o utvrđivanju komunalnog doprinosa, a što navode da u konkretnom predmetu nije učinjeno.

3. Predlažu da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traže trošak za sastav tužbe i podneska kojim se očituju na odgovor na tužbu, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Grad Zagreb u odgovoru na tužbu navodi da sukladno članku 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12, 143/13 i 65/17) vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima te pozivom na odredbu članka 32. Zakona o komunalnom gospodarstvu i članka 8. stavka 1. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/13-pročišćeni tekst i 22/14). Navodi da je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno i izvršno 27. ožujka 2015. te da su mjerodavne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu ZKG/95, na kojem upravna tijela temelje svoje rješenje. Ističe kako navedenim zakonom nije propisan prekluzivni rok u kojem nadležno tijelo treba utvrditi komunalni doprinos i nakon kojeg se ta obveza ne bi mogla utvrditi. Poziva se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojoj nema zastare utvrđenja obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je Odjel za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 2. srpnja 2015. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 2. ožujka 2015. (na kojem je otisnut datum pravomoćnosti 27. ožujka 2015.), nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 24. svibnja 2023. utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonitu rekonstruiranu stambenu zgradu temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa sastavljenog 2. travnja 2020. godine.

12. Iz navedenog jasno proizlazi da je, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), prva radnja u predmetnom upravnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, obavljena tek donošenjem prvostupanjskog rješenja od 24. svibnja 2023., kada je već važio Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje u tekstu: ZKG/18). Naime, navedeni Zakon (ZKG/18) stupio je na snagu 4. kolovoza 2018. te je u članku 126. stavku 1. propisao da će se samo oni postupci donošenja upravnih akata koji su započeti po ZKG/95 do dana stupanja na snagu ZKG/18 dovršiti prema odredbama ZKG/15, što ovdje nije slučaj, zbog čega su za rješavanje predmetne stvari mjerodavne odredbe ZKG/18.

13. Prema pak odredbi članka 83. stavka 3. ZKG/18, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

14. S obzirom da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22 – dalje u tekstu: OPZ/16) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.) s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

15. U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 2. ožujka 2015. postalo pravomoćno (a time i izvršno) 27. ožujka 2015., te da je, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12, 143/13. 65/17 i 14/19), za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ/16, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2016., a što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja od 24. svibnja 2023. protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ/16 za utvrđenje te obveze. Ovako i Visoki upravni sud u presudi, poslovni broj: Usž- 3767/2023 od 21. svibnja 2024.

16. Kraj takvog stanja stvari, u pravu je tužitelj kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje, jer nisu utemeljena na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

17. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima i to za sastav tužbe, sukladno traženju tužitelja, u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 625,00 eura, dok trošak podneska kojim se tužitelji očituju na odgovor na tužbu tuženika nije priznat iz razloga jer isti nije bio neophodan ni opravdan za odluku u ovoj upravnoj stvari.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ana Seljan, Zagreb, Vlaška 72C

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. Grad Zagreb, Stručna služba Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis