REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3328/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Martine Plastić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-101/2023 od 4. listopada 2023. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 355,77 EUR (slovima: tristo pedeset pet eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 17,58 EUR od 25. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 36,50 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 55,25 EUR od 30. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 66,02 EUR od 28. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 66,26 EUR od 24. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 58,67 EUR od 24. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 55,49 EUR od 25. travnja 2023. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u Zagrebu Martine Plastić u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-101/2023 od 4. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. trošak ovršnog postupka u iznosu od 119,50 EUR.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. prouzročeni trošak postupka u iznosu od 257,77 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Martina Plastić u Zagrebu donijela je 4. listopada 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-101/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 355,77 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 119,50 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu te prigovor nedostatka pasivne legitimacije, navodeći da nema pravnog osnova temeljem koje bio ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge.

3. Sud je rješenjem od 10. travnja 2024. (list 28-30 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da je neosnovan tuženikov prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, odnosno da prijedlog za ovrhu ima sve propisane sastojke, a što je i potvrdio javni bilježnik donošenjem rješenja o ovrsi. Ističe da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene račune za isporučenu toplinsku energiju za stan na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca: 31840090445. Tužitelj navodi i kako se tuženik na temelju Zaključka gradonačelnika od 13. prosinca 2016. obvezao da će za gradske stanove i poslovne prostore, u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove, podmirivati novčane tražbine tužitelju, ukoliko tužitelj tražbinu ne uspije naplatiti od samih korisnika, a da će potom tuženik iznose koje tako podmiri, na temelju spomenutog Zaključka, regresnom tužbom potraživati od korisnika koji su iste prouzročili. Također, ističe kako je tuženik dopisom od 18. listopada 2016. i 5. lipnja 2017. izvijestio tužitelja da su nakon smrti korisnice RH predmetni stan nastavili koristiti članovi obiteljskog domaćinstva, zahtijevajući da se kao obveznici plaćanja evidentiraju članovi domaćinstva. Tužitelj tvrdi kako se, slijedom navedenog, tuženik očitovao da je vlasnik predmetnog stana, te da je tuženik, s obzirom da je tužitelj uredno isporučivao toplinsku energiju, obveznik plaćanja isporučene toplinske energije. Posebno ističe da iz činjenice da je tuženik za predmetni stan sklopio ugovor o najmu stana na temelju Odluke o najmu stanova kojom odlukom su propisani uvjeti, postupak i mjerila za davanje u najam stanova proizlazi da je upravo tužitelj vlasnik istog. Također, navodi i kako iz dopisa tuženika od 18. listopada 2016. proizlazi da je od 2010. imao zaključen ugovor o najmu sa pokojnom RH, nakon čije smrti (30. prosinca 2014.) je stan nastavila koristiti njena snaha LH, kao bespravni korisnik. Tužitelj, također, posebno naglašava kako činjenica da je tuženik tužitelja obavijestio o bespravnom korisniku predmetnog stana nije relevantna za prestanak obveze tuženika, kao vlasnika stana, za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i da se naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

5. Tuženik je u nastavku postupka naveo da je tužitelj predao podnesak od 20. svibnja 2023. izvan roka propisanog odredbom članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku te da se predmetni podnesak kao i dokazi priloženi uz isti ne mogu uzeti u obzir. Ističe da stoga tužitelj nije u prekluzivnom roku od 15 dana iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je predložio dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica. Nadalje, tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije te osporava postojanje obveznopravnog odnosa s tužiteljem. Ističe i da račun za isporučenu električnu energiju glasi na ime LH, a ne na tuženika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 12 spisa), preslika računa (list 37-51 spisa), dopisa tuženika od 18. listopada 2016. (list 52 spisa), dopisa tuženika od 5. lipnja 2017. (list 53-54 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 55-56 i 61-62 spisa), Zaključka od 13. prosinca 2016. (list 57 spisa), očitovanja tužitelja od 9. studenog 2016. (list 58 spisa), očitovanja tuženika (list 59-60 spisa), obavijest tužitelja o evidentiranju bespravnih korisnika stanova u vlasništvu tuženika (list 63-65 spisa), Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 184001201401 (list 69-78 spisa), odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 79-100 spisa), izvatka iz knjigovodstvene kartice za 2023. (list 101-102 spisa) i cjenika (list 103-104 spisa),

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za toplinsku energiju u iznosu od 355,77 EUR za obračunsko mjesto na adresi [adresa] u [adresa], broj obračunskog mjesta 31840090445, prema izvodu iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik stana na adresi u [adresa], odnosno stana koji je predmet ovog postupka.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP-a, na temelju vjerodostojne isprave - izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je po podnijetom prigovoru tuženika na predmetno rješenje o ovrsi postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

11.1. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17), kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te isti predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 146/05) kao i čl. 31. OZ-a.

11.2. Stoga je odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu.

12. Tužitelj je zaprimio 3. svibnja 2024. rješenje od 10. travnja 2024. (list 28-30 spisa) kojim ga se poziva da u roku od 15 dana iznese sve činjenice i predloži dokaze. Tužitelj je predmetni podnesak dostavio 17. svibnja 2024., odnosno u roku od 15 dana od primitka istog.

12.1. Stoga je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika da je tužitelj podnesak podnio izvan roku u smislu čl. 461.a st. 3. ZPP-a.

13. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 i 129/15; dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

13.1. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO), a na temelju čl. 342. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Također, sudionici su dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje a u protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183. st. 1. ZOO-a).

14. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (dalje: Odluka) sud je utvrdio da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] svojim potpisima ovlastili predstavnika suvlasnika ŠH, da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem te koji je ugovor i sklopljen 1. rujna 2014. kako je to sud utvrdio uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije (dalje Ugovor) koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije, a tako i tuženika, sukladno odredbi čl. 1. st. 4. Ugovora te odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

14.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

15. Tuženik kao nesporni vlasnik predmetnog stambenog prostora dužan je jamčiti tužitelju za ispunjenje obveze kako to proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV). Na navedeno ne utječe činjenica nalazi li se u predmetnog stanu neovlašteni korisnik, kao niti činjenica jesu li tuženiku dostavljeni računi, a sve s obzirom da postojanje tražbine tužitelja nije ovisno o činjenici dostave računa tuženiku.

15.1. Stoga sud odbija kao neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku.

16. Slijedom navedenog, tuženik je kao nesporni vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, kojemu je pružena usluga isporuka toplinske energije, u vezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO te odredbe čl. 84. st. 3. ZV, obveznik plaćanja utuženih potraživanja.

17. Nadalje, u odnosu na visinu utuženog potraživanja, a koju tuženik nije izričito niti osporio, sud je utvrdio da iz dostavljene dokumentacije, i to izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 9 spisa) i preslike utuženih računa (list 37-51 spisa), proizlazi visina utuženog potraživanja.

18. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Dakle, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stopa zateznih kamata određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO.

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) i odredbama Pravilnika o nagradama, Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21; dalje u tekstu: Uredba) i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik).

20.1. Tužitelju su priznati trošak javnobilježničke nagrade (predujma, ostatka naknade) u iznosu od 20,00 EUR u skladu s čl. 5. i čl. 9. Pravilnika. Isto tako, tužitelju je priznat trošak na ime nagrade za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,50 EUR (Tbr. 7. Tarife), odnosno u okviru određeno postavljenog zahtjeva tužitelja Tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 17. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak za zastupanje na ročištu održanom 10. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle 100,00 EUR, a što uvećano za PDV od 25 posto iznosi 125,00 EUR. Tom iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR na temelju Tbr. 2. stavka 1. Uredbe. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 257,77 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

20.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 29. listopada 2024., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je iste navode tužitelj mogao iznijeti ranije u postupku ili na raspravi.

20.3. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku