Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-5278/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 19. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/461, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 13. srpnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/907, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-06 od 28. travnja 2023., zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/18-013/328 URBROJ: 251-21-21-01/001-18-2 od 20. travnja 2018., u dijelu koji glasi: "Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 19. travnja 2018. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke" novim dijelom rješenja na način da je određeno da će se novčana pomoć tužiteljici isplaćivati mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023., do prestanak novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III izreke određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisan iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
2. Tuženik je osporavanim rješenjem odbio prigovor izjavljen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i u bitnome navodi kako je rješenje doneseno na temelju nezakonite Odluke unatoč odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Ističe kako se osporavanim, odnosno, prvostupanjskim rješenjem dira u stečena prava tužiteljice, a prema pravnoj teoriji kasnija promjena propisa ne smije utjecati na subjektivno pravo nastalo na temelju ranijeg propisa. Također da Grad Zagreb nema pravo zadirati u iznose novčane pomoći prije nego osporavano odnosno, prvostupanjsko rješenje postane pravomoćno.
4. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe kako ovlast za donošenje prvostupanjskog rješenja proizlazi iz naprijed navedene odredbe članka 6 Odluke 25/22, a koja Odluka je bila je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud 27. veljače 2023., donio presudu broj: Usoz- 143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U toj svojoj odluci Sud je zaključio da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu neprimjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Ističe da je prvostupanjskim rješenjem zamijenjen navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, a sukladno naprijed navedenom zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Također ističe kako tužiteljica neosnovano elaborira u svezi pojma retroaktivnosti, jer je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usoz-143/22 u kojoj se pozvao na raniju presudu broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., jasno zaključio kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već da je riječ o kvazi retroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište suda je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu, broj: Usoz 143/22. Također napominje kako je Sud naglasio kao se ne radi o "pravoj" nego o "prividnoj" odnosno "nepravoj" ili "kvazi retroaktivnosti" kod koje se novo pravno pravilo primjenjuje na odnose kreirane pravnim aktima ili poslovima nastalima prije njegova stupanja na snagu te da su ti odnosi još uvijek pravno egzistentni, odnosno u tijeku svoje realizacije. U odnosu na prigovor o izvršavanju osporavanog rješenja prije njegove pravomoćnosti ističe kako je rješenje izvršno, te tuženik ima pravo isto izvršiti.
6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj:36/24 - dalje: ZUS) predmetni spor riješio bez rasprave.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica rješenjem od 20. travnja 2018., stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 25/22.), a koja Odluka je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
10. Naime, kao što je to i tuženik elaborirao u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja te naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
11. Stoga Sud samo još jednom ukazuje na točku 124. navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
12. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.
13. U odnosu na prigovor tužiteljice da tuženik izvršava osporavano rješenje iako ono još nije pravomoćno, ističe se kako podnošenje tužbe ovom sudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja (članak 42. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.
U Zagrebu 19. svibnja 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. TS, [adresa]
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e-komunikacija
3. U spis
