REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-668/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, Josipa Sčavenskog 1/II, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Škoprikova 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Zagrebu, D.T.Gavrana 13, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te z. punomoćnika tuženika Ivana Bandića – odvjetnika u zagrebu, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 00792 kojeg su 26.7. 2007.godine sklopili tužitelj ĆF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Porsche Mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB 36514183925, kao davatelj kredita i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, pa u tom dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učine za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Škoprikova 21, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.842,73 Eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 0,96 Eura od dana 17.8.2007.godine do isplate,

- 1,82 Eura od dana 20.9.2007.godine do isplate,

- 1,16 Eura od dana 19.12.2007.godine do isplate,

- 2,35 Eura od dana 22.1.2008.godine do isplate,

- 2,36 Eura od dana 21.2.2008.godine do isplate,

- 8,10 Eura od dana 19.3.2008.godine do isplate,

- 7,89 Eura od dana 19.4.2008.godine do isplate,

- 2,05 Eura od dana 20.5.2008.godine do isplate,

- 2,76 Eura od dana 20.6.2008.godine do isplate,

- 3,22 Eura od dana 19.7.2008.godine do isplate,

- 0,44 Eura od dana 20.8.2008.godine do isplate,

- 1,03 Eura od dana 18.9.2008.godine do isplate,

- 5,58 Eura od dana 18.10.2008.godine do isplate,

- 14,46 Eura od dana 21.11.2008.godine do isplate,

- 11,87 Eura od dana 18.12.2008.godine do isplate,

- 21,79 Eura od dana 20.1.2009.godine do isplate,

- 24,36 Eura od dana 20.2.2009.godine do isplate,

- 25,53 Eura od dana 18.3.2009.godine do isplate,

- 22,60 Eura od dana 18.4.2009.godine do isplate,

- 21,09 Eura od dana 21.5.2009.godine do isplate,

- 18,47 Eura od dana 20.6.2009.godine do isplate,

- 16,40 Eura od dana 16.7.2009.godine do isplate,

- 16,41 Eura od dana 20.8.2009.godine do isplate,

- 18,62 Eura od dana 20.10.2009.godine do isplate,

- 17,31 Eura od dana 20.10.2009.godine do isplate,

- 17,24 Eura od dana 17.11.2009.godine do isplate,

- 17,98 Eura od dana 18.12.2009.godine do isplate,

- 21,01 Eura od dana 21.1.2010.godine do isplate,

- 23,02 Eura od dana 20.2.2010.godine do isplate,

- 23,19 Eura od dana 18.3.2010.godine do isplate,

- 29,51 Eura od dana 20.4.2010.godine do isplate,

- 26,74 Eura od dana 20.5.2010.godine do isplate,

- 29,42 Eura od dana 20.7.2010.godine do isplate,

- 39,59 Eura od dana 18.8.2010.godine do isplate,

- 36,05 Eura od dana 18.9.2010.godine do isplate,

- 47,52 Eura od dana 19.10.2010.godine do isplate,

- 42,46 Eura od dana 18.11.2010.godine do isplate,

- 38,35 Eura od dana 18.12.2010.godine do isplate,

- 50,49 Eura od dana 18.1.2011.godine do isplate,

- 61,96 Eura od dana 18.2.2011.godine do isplate,

- 53,93 Eura od dana 18.3.2011.godine do isplate,

- 57,01 Eura od dana 19.4.2011.godine do isplate,

- 49,43 Eura od dana 18.5.2011.godine do isplate,

- 53,84 Eura od dana 18.6.2011.godine do isplate,

- 70,09 Eura od dana 19.7.2011.godine do isplate,

- 64,91 Eura od dana 18.8.2011.godine do isplate,

- 95,02 Eura od dana 20.9.2011.godine do isplate,

-100,76 Eura od dana 18.10.2011.godine do isplate,

- 69,77 Eura od dana 26.10.2011.godine do isplate,

- 72,33 Eura od dana 22.11.2011.godine do isplate,

- 71,09 Eura od dana 20.12.2011.godine do isplate,

- 74,25 Eura od dana 17.1.2012.godine do isplate,

- 77,87 Eura od dana 25.2.2012.godine do isplate,

- 76,89 Eura od dana 23.3.2012.godine do isplate,

- 75,21 Eura od dana 17.4.2012.godine do isplate,

- 75,87 Eura od dana 18.5.2012.godine do isplate,

- 77,64 Eura od dana 20.6.2012.godine do isplate,

- 76,29 Eura od dana 20.7.2012.godine do isplate,

- 76,63 Eura od dana 22.8.2012.godine do isplate,

- 74,51 Eura od dana 22.9.2012.godine do isplate,

- 73,03 Eura od dana 19.10.2012.godine do isplate,

- 75,65 Eura od dana 20.11.2012.godine do isplate,

- 74,20 Eura od dana 20.12,2012.godine do isplate,

- 76,12 Eura od dana 9.2.2013.godine do isplate,

- 71,73 Eura od dana 26.2.2013.godine do isplate,

- 73,63 Eura od dana 20.3.2013.godine do isplate,

- 74,94 Eura od dana 23.4.2013.godine do isplate,

- 73,67 Eura od dana 21.5.2013.godine do isplate,

- 69,54 Eura od dana 20.6.2013.godine do isplate,

- 67,43 Eura od dana 30.7.2013.godine do isplate,

- 70,28 Eura od dana 27.8.2013.godine do isplate,

- 71,92 Eura od dana 24.9.2013.godine do isplate,

- 74,52 Eura od dana 24.10.2013.godine do isplate,

- 72,99 Eura od dana 27.11.2013.godin do isplate,

- 74,34 Eura od dana 28.12.2013.godine do isplate,

- 74,45 Eura od dana 28.1.2014.godine do isplate,

- 77,07 Eura od dana 28.2.2014.godine do isplate,

- 77,68 Eura od dana 1.4.2014.godine do isplate,

- 77,42 Eura od dana 29.4.2014.godine do isplate,

- 75,54 Eura od dana 27.5.2014.godine do isplate,

- 74,30 Eura od dana 5.7.2014.godine do isplate,

- 75,78 Eura od dana 22.7.2014.godine do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 00792 kojeg su dana 26.7. 2007. godine sklopili tužitelj ĆF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE MOBILITI d.o.o. Velimira Škorpika br. 21, Zagreb, OIB 36514183925, kao davatelj kredita i to u dijelu u kojem je ugovoreni troškovi zaključenja ugovora u iznosu od 716,91 CHF, pa u tom dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učine za ugovorne strane.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Škoprikova 21, OIB: 90275854576 isplatiti tužitelju ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 420,62 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31.7.2007. do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 476,33 Eur.

VI. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Škoprikova 21, OIB: 90275854576 nadoknaditi tužitelju ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1.993,86 Eur sa zateznom kamatom od 19.5.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, Škoprikova 21, OIB: 90275854576 za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25.1.2024. navodi da je 26.7.2007. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu na iznos kunske protuvrijednosti od 21.200,06 CHF obračunate prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF koje vrijede na dan plaćanja, sa svrhom kupovine osobnog automobila i otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF koji vrijedi na dan plaćanja, da su odredbe tog ugovora o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF ništetne i nepoštene jer su bile nerazumljive, a tuženik prije i u vrijeme zaključenja istog njega nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno o općem riziku vezanu za valutnu klauzulu te povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu te da su i odredbe o troškovima zaključenja ugovora ništetne jer se o istima nije pregovaralo već mu je dan tipični formulacijski obrazac ugovora, unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, bez jasnog objašnjenja od čega se sastoji taj trošak te zašto je određen u tom iznosu, slijedom čega tužitelj, pozivom na čl.81., čl.83.- 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje: ZZP/03), čl.295., čl.269-270., čl.323., čl.1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO-a) i Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29; dalje: Direktiva), predlaže donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavcima I. i III. izreke presude odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 4.319,06 Eur na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF s pripadajućim kamatama odnosno iznos od 420,60 Eur s naslova ništetne odredbe o obvezi plaćanja troškova obrade kredita s pripadajućim kamatama.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka na okolnost visine zahtjeva, tužitelj predlaže odlučiti kao u stavcima I., II., III. i IV. izreke presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom prethodnog postupka ističe prigovor zastare, osporava visinu i osnov zahtjeva odnosno tvrdnju tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog ugovora bila nepoštena ili ništetna i navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja on sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, da su sve odredbe predmetnog ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, slijedom čega da nisu ispunjeni osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti istih te da je tužitelj imao mogućnost sklopiti ugovor i s valutnom klauzulom u drugoj valuti, ali je svojevoljno odabrao upravo CHF. Također osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer da tužitelj nije dokazao da je potrošač i da bi platio obroke po ugovoru, a da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba ZZP/03 te dovodi u pitanje pasivnu legitimaciju, uz napomenu da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača, slijedom čega se utvrđenja i odluke iz tog postupka na njega ne odnose.

2.1. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tuženik navodi da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u financijsku dokumentaciju i predmetni ugovor o kreditu, proveo vještačenje po vještaku dipl.oec. Petri Blašković te saslušao tužitelja.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 26.7.2007. ugovor o kreditu br. 00792 sa svrhom financiranja troškova kupnje vozila pobliže opisanog u ugovoru uz primjenu valutne klauzule CHF kojim je tuženik stavio na raspolaganje iznos 21.200,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF važećem na dan isplate, uz rok otplate u 84 mjesečna anuiteta od po 3308,05 CHF i redovnu kamatu za koju je tijekom postojanja obveze dana mogućnost promjenjivosti, time da troškovi zaključenja ugovora iznose 716,91 CHF (uključen pdv), koji troškovi su obuhvaćeni iznosom kredita odnosno iznos kredita uključuje spomenute troškove zaključenja ugovora, dok ukupan iznos svih obroka / ukupan trošak s interklaranom kamatom iznosi 25.876,20 CHF, uz primjenu odredaba pobliže opisanih u Uvjetima ugovora,

-da je javni bilježnik 27.7.2007. solemnizirao ispravak Sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini zaključenog među strankama 26.7.2007. radi 25.876,20 CHF,

-da su u financijskoj dokumentaciji precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih.

6. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije je neosnovan jer iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da je tuženik stranka predmetnog ugovora.

7. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u potpunosti kao iskren i neposredno uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da je prema zahtjevu auto kuće bilo moguće sklopiti ugovor samo u CHF, da su mu rekli kako je CHF najpovoljniji i nije dobio nikakvu projekciju kretanja tečaja CHF, objašnjenje o rizicima, kao niti o čemu ovisi kamatna stopa te što su troškovi zaključenja ugovora odnosno o čemu ovise, već je rečeno da to moram platiti, da nije mogao utjecati na sadržaj odredaba ugovora niti se "cjenkati", da mu je rata dosta narasla i da je znao da tako može biti ugovor ne bi zaključio, da nema nikakvih stručnih znanja temama bankarskog sektora i kretanjima valuta na tržištu, da je kredit dignut za kupnju automobila koji je korišten za osobne potrebe te da je rate kredita plaćao putem uplatnice u banci ili na pošti.

7.1. Tuženik je tijekom postupka predložio da se kao dokaz koristi izjava njegovog djelatnika ĐF, koji prijedlog sud nije prihvatio jer isti nije osobno sudjelovao u postupku obrade i sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem, a saznanja zaposlenika tuženika na okolnost mogućih općih procedura pri sklapanju ugovora po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladno za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču.

8. U trenutku sklapanja spornog ugovora 26.7.2007. na snazi je bio ZZP/03, koji je u odredbi čl.3. definirao potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.1. Imajući u vidu dokumentaciju u koju je izvršen uvid i prihvaćeni iskaz tužitelja sud nalazi da je tužitelj imao status potrošača, dok u odnosu na prigovor da nije dokazano da bi plaćao obroke valja uputiti na financijsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje vještaka iz kojih jasno proizlazi da je kredit otplaćen odnosno da je tuženik sve uplate primio i očito knjižio kao ispunjenje tužiteljeve obveze po kreditu, pa se i taj prigovor ukazuje neosnovanim.

9. Prema čl.81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da nije bilo pojedinačnog pregovaranja ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ukoliko trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.1. Prema čl.84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok iz čl.87. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9.2. Iz sadržaja odredaba ugovora uz Uvjete ugovora o kreditu po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF i prihvaćenog iskaza tužitelja za zaključiti je da se o istima, koju je unaprijed formulirao tuženik, nije pojedinačno pregovaralo odnosno da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, kao i da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora.

9.3. Sud nadalje nalazi da je tužitelju trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora o valutnoj klauzuli kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz tog ugovora za njega proizlaze proizlazi, što podrazumijeva i odgovarajuće odredbe Uvjeta ugovora o kreditu o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati. Dakle, tužitelju je trebalo biti objašnjeno zašto, kako i konkretno temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti njegova mjesečna obveza kretati, posebno imajući u vidu i činjenicu mogućnosti promjene kamatne stope, a time i visine mjesečnog obroka, s obzirom na formulaciju čl.9. Uvjeta ugovora koja glasi:"Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit", time da nigdje u ugovoru nisu navedeni kakvi objektivni parametri o kojima ovisi promjena, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati mjesečnu obvezu u smislu promjene kamatne stope, pa ugovor sadrži dva promjenjiva bitna elementa – spornu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

9.4. Dakle, tuženik, kao trgovac koji je unaprijed pripremio sporni ugovor, kao tipski, bio je dužan maksimalno odgovorno pristupiti tužitelju, kao potrošaču, i pomoći mu da se, u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti, koristi njegovim uslugama, ali ne i na štetu samom sebi. Znanje i iskustvo tuženika je zasigurno superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača i zato je tuženik bio dužan tužitelja ozbiljno informirati o smislu i sadržaju svih odredaba odnosno Uvjeta ugovora, pa tako i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF te mu skrenuti pozornost i objasniti parametre o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveza, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Posebno se napominje da nije dovoljno da je određena odredba potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mogućeg načina promjene visine njegove mjesečne obveze tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.

9.5. Slijedom navedenog sud nalazi da tuženik nije tužitelja u potpunosti i jasno informirao o svim rizicima ugovaranja obveze vezane uz valutu CHF, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja odnosno sud nalazi da su odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF nepoštene i ništetne u smislu čl. čl.81. i čl.87.st.1. ZZP/03, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

10. U odnosu pak na odredbu ugovora pobliže opisanu u stavku III. izreke presude koja se odnosi na trošak zaključenja ugovora, valja napomenuti da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o uvjetima - navedenoj spornoj odredbi, pa kako prihvaćeni iskaz tužitelja i stipulacija te odredbe, koja je očito standardna, proizlazi da se o sadržaju nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno.

10.1. Također valja istaći i to da je navedena odredba, sama po sebi, uočljiva i gramatički razumljiva, međutim, to ne znači da je poštena.

10.2. Naime, odredbom čl.83. ZZP/03 propisano je da se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

10.3. Nadzor nepoštenosti može biti ograničen u smislu čl. 84. ZZP/03 samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje određenih troškova – konkretno troškova zaključenja ugovora odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija. Ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom "predmet ugovora" treba tumačiti kao one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju, a odredbe akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom.

10.4. Točan doseg pojmova "predmet ugovora" i "cijena" u smislu 84. ZZP/03 ne može se odrediti pojmom "troškovi” pa se konkretan trošak zaključenja ugovora ne može smatrati bitnom činidbom ugovora o kreditu.

10.5. Međutim, imajući u vidu prirodu predmetnog ugovora odnosno činjenicu da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i mogućnošću promjene visine mjesečnih obroka, kao i činjenicu da je u pitanju obveza koja se plaća u trenutku sklapanja ugovora, tj. "iznos kredita uključuje troškove zaključenja ugovora", to sud nalazi da se ne radi o odredbama koje utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

10.6. Također valja napomenuti da odredbu čl.84. ZZP/03 treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena") odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u tome da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti. Dakle, ugovorne odredbe o troškovima koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač istom mora platiti načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u konkretnom se predmetu nepoštenost sporne odredbe o troškovima zaključenja ugovora ne tiče odnosa između iznosa te naknade te zauzvrat pruženih usluga.

10.7. Stoga sud nalazi da sporna odredba u dijelu pobliže opisanom u stavku III. Izreke presude, a koja se odnosi na troškove zaključenja ugovora, nije izuzeta iz ocjene poštenosti i istu je, u skladu s čl.81.st.1. ZZP/03, moguće ispitati u smislu nepoštivanja načela savjesnosti i poštenja te postojanja eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

10.8. Sud je, prilikom ocjene da li je sporna odredba poštena, uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kad je sklopljeni te ostale okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora odnosno razmatrao je pitanje da li bi tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Kada se uzme u obzir činjenica da sporne odredbe ne sadrže nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnosi, niti ima dokaza da bi tužitelju bilo dano usmeno obrazloženje o postojanju opravdanosti naplate tih usluga / troškova, to nema mjesta zaključku da bi tuženik mogla razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

10.9. U odnosu pak na ispitivanje postojanja znatnije neravnoteže valja istaći da nije moguće niti utvrditi na što se konkretno ti troškovi odnose, a da bi se moglo eventualno kvantitativno ekonomski ocijeniti i usporediti ukupan iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi i troškova koji terete potrošača.

10.10. Osim toga, značajna neravnoteža može proizlaziti i iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je stavljen potrošač u smislu nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

10.11. S obzirom da sporna odredba ne sadrži konkretan opis troškova ili usluga koji se naplaćuju kroz naknadu za trošak zaključenja ugovora, a sud nalazi da ti troškovi ili usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu sami po sebi razumljivi, a isto tako nalazi da nema mjesta zaključku da bi ti troškovi, koji su na ovaj način u cijelosti prebačeni na tužitelja, bili na bilo koji način razmjerni u odnosu na visinu u kojoj su stvarno nastali, to proizlazi daljnji zaključak da tuženik ničim nije dokazao visinu i opravdanost troškova zaključenja ugovora (koji se vjerojatno odnose na njegove troškova poslovanja).

10.12. Kako se ne radi o samorazumljivim troškovima i na tužitelja je spornom odredbom prenesena obveza plaćanja troškova za koje nema dokaza da bi odgovarali stvarno pruženim uslugama ili troškovima, to sud nalazi da su te okolnosti utjecale na pravni položaj tužitelja i stvorile značajnu neravnotežu na njegovu štetu, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da sporna naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

10.13. Slijedom navedenog, kako se radi o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik odnosno tipskom ugovoru te iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se o spornim odredbama koje se odnose na troškove zaključenja ugovora nije pregovaralo, to je prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja, što upućuje na daljnji zaključak da su te odredbe nepoštene odnosno ništetne u smislu čl. čl.81. i čl.87.st.1. ZZP/03, čl. 3-4., čl.269., čl.272. i čl. 323. ZOO-a te Direktive i stoga je odlučeno kao u stavku III. izreke presude.

11. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da preplata zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.842,73 Eur te da je tužitelju 30.7.2007. obračunata i naplaćena i naknada za troškove zaključenja ugovora u iznosu 420,62 Eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u tablici na l.77.-79. spisa.

12. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.).

12.1. Dakle, zastara u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom bi slučaju to značilo od pravomoćnog okončanja predmetne parnice, pa se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

13. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora po osnovi valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da preplata zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.842,73 Eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u tablici na l.77-79. spisa, dok je na ime troškova zaključenja ugovora tužitelj 30.7.2007. platio 420,62 Eur, to je tužbene zahtjeve usmjerene na isplatu valjalo prihvatiti i odlučiti kao u st. II. i IV. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

13.1. Tužbeni je zahtjev valjalo djelomično odbiti za iznos 476,33 Eur, s obzirom na prihvaćeni nalaza i mišljenje vještaka te činjenicu da je tužitelj za taj iznos umanjio svoj zahtjev, na koje djelomično povlačenje tužbe tuženik nije dao pristanak i stoga nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu čl.193.st.2.ZPP-a, već je valjalo odlučiti temeljem čl.325.st.1. ZPP-a (st.V. izreke presude).

14. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s čl.154.st.5. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora, Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT) i to za sastav tužbe i podnesaka od 1.3.2024. (u zapisniku se ročišta je unesen očito pogrešan datum "18.4.23.), 22.3.2024. i 29.11.2024. te pristup na 2 ročišta po 200,00 Eur uz pdv u iznosu 300,00 Eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 46,93 Eur i presudu u iznosu 46,93 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dana elektroničke dostave odluke) i trošak vještačenja u iznosu 400,00 Eur - sveukupno 1.993,86 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

14.1. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka s obzirom da je isti tužitelju odmjeren u skladu s čl.154.st.5. ZPP-a, uz napomenu da mu to pravo ne bi pripadalo niti da je dao pristanak na djelomično povlačenje tužbe u smislu čl.158.st.1. ZPP-a jer je do dispozicije tužitelja u vidu smanjenja zahtjeva došlo nakon nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu se upućuje i na odluku Suda EU od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.

U Zagrebu,19. svibnja 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika