REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14 a

Poslovni broj: Psp-32/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],koju zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Juršetić & Partneri iz Zagreba, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu odluke dana 19. svibnja 2025. godine.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženica smetala tužiteljicu u posjedu psa imena SĆ, pasmine velški korgi pembruk, broj čipa 191100002168001, pa se tuženici nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje i to predajom u posjed predmetnog psa tužiteljici, te se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće, sve to u roku od 8 dana

II Odbija se tužiteljicu za prijedlogom za izdavanje privremene mjere kojom se nalaže tuženici da tužiteljici preda predmetnog psa u roku od 24 sata, koja mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti promijene.

III Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 756,08 €, u roku od 15 dana.

IV Odbija se dio zahtjeva tužiteljica za naknadu troškova postupka u iznosu od 628,92 €.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 25. listopada 2024. godine navela da je vlasnica i zadnja mirna posjednica psa SĆ, velški korgi pembruk, broj čipa 191100002168001 (dalje u tekstu: Pas). Tužiteljica je od tuženice kupila predmetnog psa te joj ga je tuženica predala u posjed 01.02.2022. godine. Tužiteljica je od 01.02.2022. pa do dana samovlasnog smetanja posjeda od strane tuženice imala faktičnu vlast glede predmetnog psa, odnosno imala je predmetnog psa u posjedu, koji je bio zakonit, istinit te pošten.

Tužiteljica i tuženica su i nakon kupoprodaje psa, ostale u dobrim odnosim te su surađivale glede daljnjeg uzgoja pasa na način da su dogovorili da će predmetnog psa pariti s drugim psima iz legala tuženice. Shodno navedenom dogovoru, kćer tužiteljice je dana 25.09.2024. godine je došla sa psom na adresu tuženice kako bi se predmetni pas pario sa psom tuženice. Dana 26.09.2024. godine tuženica je samovlasno i uz jasno protivljenje tužiteljice, naložila kćeri tužiteljice da napusti njezin dom, pritom joj oduzimajući psa. Kćer tužiteljice je mlade životne dobi pa sama nije bila u stanju zaštititi posjed tužiteljice, koji je bio vršen putem nje same. Nastavno na predmetni incident, tužiteljica je u više navrata molila tuženicu da joj vrati predmetnog psa, što ista odbija učiniti.

Zato traži da joj sud pruži posjedovnu zaštitu tj. da utvrdi čin smetanja i naloži tuženici da vrati psa tužiteljici, a ujedno da joj zabrani takvo i slično smetanja posjeda. Isto tako tužiteljica je predložila da sud odmah donese rješenje o privremenoj mjeri kojim će tuženici naložiti da u roku od 24 sata preda psa tužiteljici, obrazlažući kao je to potrebno da bi se spriječilo nasilje budući da tužiteljica ne zna kako se s psom postupa da li je dobro hranjen, eventualno zlostavljan. Isto tako navodi da je tužiteljica s psom izrazito emocionalno povezana, a u konkretnom slučaju odvojenosti, za nju bi nastala nenadoknadiva šteta, jer protekom vremena raste vjerojatnost da protekom vremena pas više neće biti isti, odnosno neće biti povezan s tužiteljicom te će promijeniti svoje navike i steći emocionalnu povezanost s drugim osobama.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu istu odbacila kao potpuno neosnovanu. Prvenstveno je osporila tvrdnju tužiteljice o vlasništvu predmetnog psa ukazujući da da je pas imena SĆ TALKIN RENAISSANCE (dalje u tekstu SĆ, mikročip br. 191100002168001 upisan u rodovne knjige pod brojem HR10124WCP, uzgajivačnica Corcastle, vlasnik uzg. KĆ) tužiteljici predam dana 1. 02. 2022. godine u prethodno usuglašeni i definirani suvlasnički odnos iz kojeg proizlaze prava i obveze, a nije joj predan u posjed, što svjesno neistinito tvrdi tužiteljica.

Nadalje ističe da pas nije kupljen, te tužiteljica nije platila naknadu kao pri kupnji i prijenosu vlasničkih prava i obveza, kada pas prelazi u posjed nakon ispunjenja obveza iz suvlasničkog ugovora, kada tuženica kao uzgajivač predaje Rodovnicu (pedigree) i ostale dokumente poput vet. knjižice, uzgojne dozvole, potvrde o učinjenim genetskim zdravstvenim testovima koje radi kao uzgajivač i sl. Predmetni suvlasnički ugovor napravljen je uoči predaje psa na skrbništvo 2022. kao pod-akt, u dobroj vjeri i prema ustaljenim produktivnim praksama, za dobrobit obje ugovorne strane, sa namjerom da se upotpune zakonske regulative obje države, Hrvatske i Slovenije, koje psa promatraju kao stvar, za koju ne postoji opcija dvojnog vlasništva/suvlasništva jer postojeći službeni sistem vođenja evidencije vlasništva na psom (Lysacan) predviđa unos samo jednog imena u rubriku vlasnik – teh. bottle neck. Stoga predmetni ugovor dokazuje suvlasništvo između stranaka. Nadalje tuženica pojašnjava da je prebacivanje psa u Sloveniju ishođen na nepošten način od strane tužiteljice, a koje prebacivanje je tuženica napravila u dobroj vjeri na osnovu osnoga što slijedi prema Ugovoru, a to je prvo leglo koje je planirano za jesen 2023.

Tu obvezu iz Ugovora uslijed koje je pas uopće došao k tužiteljici na skrb i da uživa u njemu , tužiteljica je izbjegla ispuniti.

Da tužiteljica nije obmanula tuženicu, pas ni danas ne bi bio prebačen na tužiteljicu koja nije kupila psa, a osim veterinarske isprave, Rodovnica koja je dokaz o podrijetlu psa, izdana od Hrvatskog kinološkog saveza, glasi na vlasnice uzgajivačnice, tako da je tužiteljica svjesna prirode odnosa u pogledu vlasništva nad psom, zbog čega nije istinita tvrdnja tužiteljica da je ona kupila psa od tuženice, pa se posljedično tome ne može smatrati da je pas u posjedu tužiteljice.

Nadalje tužiteljica osporava navod tužiteljice da joj je pas oduzet, te da je pas kod tuženice s namjerom da kod nje ostane, budući da je tuženica psa zadržala kao suvlasnik radi ostvarenja obveza iz ugovora tj. radi odrađivanja legla. Nakon legla pas bi bio vraćen tužiteljici, a što je tužiteljici i rečeno u telefonskom razgovoru 27. 09. 2024. godine.

Namjera tuženice, bila je i ostala zaštita i ostvarenje prava i interesa koji proizlaze iz dogovora i sklopljenog ugovora, te tužiteljici nije ni u kojem trenutku rečeno da da joj se pas oduzima, već joj je tuženica rekla da ukoliko se odluči na prekid suvlasništva kako će tužiteljica to prva saznati.

Tuženica naglašava da je, otkako je pas ostao kod nje tj. od dana kad je tužiteljičinu 13 godišnju kćer ZĆ odvezla na vlak u Brežice, a to je bilo 27. 09. 2024., redovito više puta na dan pisala tužiteljici te slala slike i videa o SĆ. Navela je da je 24. 11. 2025. pas SĆ okotila 3 šteneta, od kojih su dva okoćena mrtva.

Tuženica smatra da je tužiteljica samoinicijativno i beskrupulozno prisvojila Rodovnik i Uzgojnu dozvolu, vlasništvo NĆ, kćeri tuženice, a koji su joj predani na povjerenje za potrebe uzgojnog pregleda psa u Rovinju dana 7. 09. 2024. godine.

Zaključno tuženica navodi kako uslijed evidentno narušenih odnosa, daljnje suvlasništvo psa nije moguće, te da je ona spremna vratiti psa zajedno s leglom tužiteljici koja joj je dužna platiti minimalnu naknadu za obeštećenje u iznosu od 2.000,00 €, tj. naknadu za parenje s parnjakom "Multi Ch Inernational CH Multi Club Winner CORCASTLE JAAK ROYALE JUBILEE", nakon čega će joj tuženica predati psa SĆ i leglo u posjed te se odreći svih daljnjih potraživanja.

Napominje da postoji mogućnost da se Rodovnica i Uzgojna dozvola osiguraju tužiteljici na raspolaganje i u vlasništvo, isključivo ako će tužiteljica držati SĆ kao kućnog ljubimca, bez prava na daljnji uzgoj, a ako želi Rodovnicu dužna je platiti još 1.500,00 € do pune cijene psa budući da je platila simboličnih 500,00 € u veljači 2022. U slučaju da tužiteljica žali dalje uzgajati sa psom E, kontrolirano uzgajati, dužna je tuženici uplatiti još 2.500,00 € kako bi ostvarila pravo na uzgojnu jedinku ovakve kvalitete, a po izvršenoj uplati tužiteljici će se dostaviti Exportna Rodovnica (pedigree), kako bi se mogla registrirati u Republici Sloveniji, kao što to predviđaju Procedure HKS i FCI-a.

Glede činjenica oko zadržavanja psa, tuženica pojašnjava da je kćer tužiteljica mlt. ZĆ vlakom došla sama u srijedu 25. 09. 2024. poslije podne, sa psom SĆ bez ikakvih dokumenata, kako bi se odradilo parenje pasa. Tužiteljica je preko telefona potpuno netočno prezentirala Sarinu zrelost za ovu situaciju, jer dijete nije de facto bilo upoznato sa ovim događajem, odnosno ne na pravi način, bila je zbunjena te nije znala što se u konačnici događa sa psom, a tužiteljica ju je forsirala slati.

Tuženica je zaključila da se ZĆ ne osjeća dobro u situaciji u koju je poslana i da je prepreka realizaciji parenja jer se pas SĆ kod parenja u prisutnosti ZĆ ponaša blokirano, o čemu je tužiteljicu obavijestila slijedeću večer u četvrtak, kada je rekla da ZĆ treba ići kući.

Međutim, umjesto da kao majka sredi stvar sa kćeri ZĆ zrelo i odgovorno, tužiteljica navečer počinje slati poruke zahtijevajući da ZĆ i SĆ zajedno idu doma sutradan, kao iz razloga "da ne bude previše stresno za sve", na koje poruke tuženica nije odgovarala.

Iduće je jutro tuženica je porukom objasnila tužiteljici da sve skupa nije u redu s njene strane, ali u konačnici u dogovoru s tužiteljicom, tuženica odvozi njenu kćer ZĆ na vlak, a SĆ ostaje kod tuženice.

Tog istog popodneva, u petak 27. 09. 2024., svega nekoliko sati kasnije, SĆ se opustila i normalno je uparena prirodnim putem.

Slijedećeg jutra, u subotu 28. 09. tuženica je tužiteljici poslala poruku kojom je obavještava kako je SĆ te da pas ostaje kod nje i do okota (te potom normalno sa štencima), a na što tužiteljica odgovara da se nisu tako dogovorili.

Od kad je pas ostao kod tuženice, tuženica je tužiteljicu svaki dan obavještavala o psu, slala slike i videa, a u namjeri da vidi da je pas dobro, pri čemu je podsjećala tužiteljicu da joj je dužna poslati Rodovnicu i Uzgojnu dozvolu od Phoebe, koji zahtjev je tužiteljica ignorirala bez riječi.

Nakon toga tužiteljica je u nedjelju 29. 09. 2024. kćeri tuženice NĆ poslala prijeteću poruku zahtijevajući povrat psa, pod izlikom da je K pas SĆ na njeno ime.

Ubrzo nakon toga tužiteljica je sa svojom kćeri, još jednim čovjekom i policijom došla na vrata tuženice, kada ju je lažno optužila da joj je ukrala psa, a sa takvom prijavom je policija došla.

Slijedećeg je dana, ponedjeljak 30. 09. tuženica pismeno, uljudno i korektno, obavijestila tužiteljicu da je spremna na daljnje dogovore, što je tužiteljica potpuno ignorirala.

2. Tijekom postupka sud je pročitao podatke kartoteke za životinju SĆ (191100002168001) Veterinarske postaje Ljubljana d.o.o., Cesta v mestni log 51 a, za razdoblje od 18. 05. do 10. 10. 2024., ispis telefonski poruka između stranaka, pregledao fotografije psa, pročitao ugovor o pravima, obvezama i postupanju uzgajivača i novog skrbnika – suvlasništvo između Uzgajivačnice CORCASTLE, vl. MĆ i kupca EĆ za psa CORCASTLE PHOEBE TALKIN RENEISSANCE Chip No:191100002168001 od 1. veljače 2022. godine, e-mail poruke koje je tuženica slala tužiteljici, potvrdu o osposobljenosti tuženice za uzgoj kućnih ljubicama namijenjenih prodaji koju je 3. 12. 2020. izdao Veterinarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, dopis Hrvatskog kinološkog saveza, Ilica 61, Zagreb od 6. 03. 2013. godine, prednju stranu Volonterske knjižice broj 19-1738 istog Saveza. Saslušane su svjedokinje ZĆ i NĆ te stranke.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Uvodno treba reći kako odredba članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; krat. ZPP) određuje da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja dok je isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

5. Prema tome navodi stranka i dokazi koji se tiču vlasništva/suvlasništva predmetnog psa SĆ, nisu bili relevantni za odluku o tužbenom zahtjevu.

6. Dakle, sporna činjenica da li je predmetni pas vlasništvo tužiteljice ili je temeljem citiranog Ugovora o pravima, obvezama i postupanju uzgajivača i novog skrbnika – suvlasništvo između Uzgajivačnice CORCASTLE, vl. MĆ i kupca EĆ za psa CORCASTLE PHOEBE TALKIN RENEISSANCE Chip No:191100002168001 od 1. veljače 2022. godine, a čije potpisivanje tužiteljica negira, u suvlasništvu stranka, nije raspravljana niti utvrđivana u ovom postupku.

7. Odredba članka 21. stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; krat. ZVDSP) propisuje: „ Koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda“, dok članak 22. stavak 1. istog Zakona, određuje: „ Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.“

8. Nesporna je činjenica, a koja je potvrđena i samim iskazima stranka da je predmetni pas bio u nesmetanom posjedu tužiteljice i to od 1. veljače 2022. godine, pa sve do 25. rujna 2024. godine kada ga je kćer tužiteljice ĐĆ dovela kod tuženice radi parenja sa psom iz uzgajivačnice tuženice.

9. Isto tako je nesporno da je tuženica, iz razloga koje navodi u odgovoru na tužbu, odlučila da kćer tužiteljice idući dan vrati natrag doma, a da psa zadrži kod sebe te da je nakon parenja psa, porukom obavijestila tužiteljicu da pas ostaje kod nje do okota zajedno sa štencima.

10. Sama tuženica potvrđuje da joj je da joj je prethodno tužiteljica poslala poruku da se ĐĆ i pas S vrate natrag u [adresa].

11. Tuženica u svom iskazu izričito navodi da je o parenju psa slikom i porukom obavijestila tužiteljicu, a da je u subotu ujutro /28. rujna 2024./ obavijestila da SĆ mora ostati kod nje kako bi se odradilo leglo tj. dok ne okoti štence i dok oni ne budu stari minimalno osam tjedana.

12. Nesporna je činjenica da je nakon toga tužiteljica idući dan prijavila policiji da joj je tužiteljica ukrala psa te da je zbog te prijave policija došla na adresu tuženice.

13. Tuženica je u svom iskazu navela da je SĆ nakon parenja ostala skotna, no da je okotila dva mtrva šteneta, a treće je uginulo idući dan, a što je bilo 24. studenog 2024. godine.

14. Nesporno je da i nakon toga tuženica nije vratila psa tužiteljici, smatrajući da joj ona prethodno treba platiti određenu novčanu naknadu.

15. S obzirom na ove nesporne činjenice sud nije zasebno ocjenjivao provedene dokaze.

16. Prema tome tuženica je protivnoj traženju tužiteljice da joj se pas vrati istog zadržala u svom posjedu, slijedom čega je joj je samovlasno oduzela posjed, pa je na osnovi ranije citiranih članaka ZVDSP-a, tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

17. Što se pak tiče zatražene privremene mjere, članka 442. ZPP-a, navodi da: "U tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete."

18. U konkretnom slučaju, na temelju izvedenih dokaza, sud nije našao da bi postojala opasnost protupravnog oštećenja, odnosno da bi mjerom trebala spriječiti nasilje ili otkloniti nenadoknadivu štetu.

Pas se nalazi kod tuženice koja je ovlašteni uzgajivač kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, te s obzirom na ovu okolnost, a budući da tužiteljica suprotno ničim ne dokazuje, niti čak čini vjerojatnim, po stavu suda nema opasnosti po zdravlje predmetnog psa.

Isto tako tužiteljica ne obrazlaže kakvo je to nasilje potrebno spriječiti privremenom mjerom, a okolnost da je pas trenutno odvojen od tužiteljice, što naravno nju, s obzirom na emocionalnu povezanost nje i njene kćeri sa psom, sigurno psihički pogađa, kao i njenu bojazan da će se pas u međuvremenu vezati za drugu osobu, po ocjeni ovog suda ne predstavlja nenadoknadivu štetu koju bi trebalo hitno otkloniti. Osim toga, što nije nevažno, tražena privremena mjera je sadržajno identična postavljenom tužbenom zahtjevu.

19. Zbog naprijed navedenog sud smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice u smislu odredbi članka 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), pa je prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen.

20. Rješenje o troškovima postupka osniva se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano za članka 155. tog Zakona.

21. Tuženica koje je u cijelosti izgubila ovu parnicu dužna je tužiteljici platiti naknadu troškova postupka.

22. Ti troškovi sastoje se od zastupanja po odvjetniku što prema Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) iznosi 250 bodova, a Tbr. 54. određuje da vrijednost boda iznosi 2,00 €, pa se radi o 500,00 €, na što prema Tbr. 46. obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 125,00 €.

23. Pored toga tužiteljica ima pravo na naknadu sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 € te na ovo rješenje u iznosu od 26,54 €, obzirom na članka 21. stavak 2. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama te Tar. br. 1 i Tar. br. 2. t. 1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023).

Također su joj priznati troškovi prevođenja dokumentacije priložene uz tužbu sa slovenskog na hrvatski jezik u iznosu od 78,00 €, prema računu Interpreta usluge d.o.o.

1321/P1/2 od 15. 10. 2024.

24. Preostali dio njenog zahtjev za naknadu troškova postupka je neosnovan pa ga je valjalo odbiti.

U Donjoj Stubici, dana 19. svibnja 2025.

S u d a c:

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se može izjaviti u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. punomoćnik tužiteljice

2. tuženica