P-273/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg. J.F. Kennedya 11, Zagreb
Poslovni broj: P-273/2024.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja:
UNIQA osiguranje d.d., Planinska ulica 13A, Zagreb, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik iz Odvjetničko društvo RAŠICA & PARTNERI d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika: EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Branimić Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Gragić & partneri d.o.o. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka održane dana 24 . travnja 2024., s objavom presude dana 19. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev tužbeni zahtjev koji glasi :
1.) " Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, iznos od 1.624,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "
2. ) Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.912,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 5. 2. 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je dana 19. studenoga 2021. godine u 16:40 sati, ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljao je vozilom marke „VW Passat“, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu RC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otvorenim dijelom lokalne ceste L26129, u općini [adresa] na 1.200 metara po izlasku iz mjesta Kozarevac u pravcu mjesta [adresa]. Prilikom dolaska na 1.200 metra po izlasku iz mjesta Kozarevac u pravcu mjesta [adresa] na gore spomenutoj cesti, na vozilo je naletjela divljač - srna koja je istrčala na cestu s desne (istočne) strane. Vozač ŽC upravljao je vozilom sukladno propisima o sigurnosti prometa na cestama i bez prisutnosti alkohola u organizmu. Navedeno potvrđuje očevidna i druga dokumentacija iz koje je razvidno da kod vozača ne postoji odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Vozač je poštivao prometne propise, nije počinio niti jedan prekršaj (što bi bilo naznačeno u potvrdi MUP-a), niti je protiv istog pokrenut prekršajni postupak, a što bi se svakako dogodilo da nije poštivao prometne propise. Dlaka divljači je nakon štetnog događaja izuzeta po policijskim službenicima. U dokaz navedenog tužitelj dostavlja na pregled Potvrdu MUP-a, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac, KLASA: 211-04/21-O/11248, Urudžbeni broj: 511-06-06/06-O-144-2/2021, od dana 15. prosinca 2021.; uvid u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MUP-a, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac, broj: 511-06-06/88-/2021, od dana 19. studenog 2021.; predlaže sudu službenim putem pribaviti spis MUP-a, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje
Đurđevac, KLASA: 211-04/21-O/11248, Urudžbeni broj: 511-06-06/06-O-144-2/2021; predlaže razgledavanje razgledavanje fotografija oštećenja vozila; vozačke dozvole ŽC i prometne dozvole za vozilo [registarska oznaka] ; osobne iskaznice vlasnice vozila RC ; predlaže zamolbeno saslušanje ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na okolnost nastanka i dinamike štetnog događaja ; u slučaju osporavanja predlaže zamolbeno saslušanje RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na okolnost vlasništva vozila ; predlaže zamolbeno saslušanje policijskih službenika koji su izašli na mjesto događaja, na adresi Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac, na okolnosti nastanka i dinamike štetnog događaja, prema podacima iz policijskog spisa ; predlaže i provedbu rekonstrukcije (očevida) te prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti kao i provođenje vještačenja po vještaku veterinarske (biološke) struke na okolnost porijekla dlake izuzete tijekom policijskog očevida .
2. Tužitelj navodi da u trenutku prometne nezgode vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao vozač ŽC, bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti, br. 260907177 s osiguranjem djelomičnog kaska. Tužitelj kao dokaz dostavlja presliku police osiguranja od automobilske odgovornosti, br. 260907177 s prilozima, u slučaju osporavanja, predlaže zamolbeno saslušanje RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na okolnost sklapanja predmetnog ugovora o osiguranju. Tužitelj navodi da je uslijed predmetnog štetnog događaja na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] nastala je imovinska šteta te je tužitelj, temeljem provedenog izvida štete od dana 23. 11. 2021. godine, dana 8. 12. 2021. godine isplatio iznos od 11.900,00 kuna (1.579,40 EUR*) na ime naknade imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju na račun vlasnice vozila. Također ujedno navodi da mu je istoga dana nastao i trošak predmetnog izvida i procjene nastale štete u iznosu od 341,48 kn (45,32 EUR*) koji također potražuje od tuženika. U dokaz navedenog tužitelj predlaže razgledavanje dostavljenih izvida štete br. ST03-7327/21 od dana 23. 11. studenoga 2021. godine , Odluke o odštetnom zahtjevu od 5. 12. 2021. , razgledavanje detaljnog prikaza transakcije od dana 8. 12. 2021. na iznos od 11.900,00 kn isplaćenog vlasnici vozila RC , razgledavanje računa br. 216-POSL1-1 dipl ing. BC od 23. 11. 2021., razgledavanje detaljnog prikaza transakcije od dana 8. 12. 2021. godine na iznos od 341,48 kn isplaćenog PC na ime troška procjene štete, razgledavanje fotografija oštećenja, provedbu rekonstrukcije (očevida) i prometnog vještačenja na okolnost visine nastale štete a u slučaju osporavanja, saslušanje oštećene RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na okolnost plaćanja premije i isplate gore spomenutih iznosa te u slučaju osporavanja provedenog plaćanja ili osporavanja uplate premije osiguranja, provođenje financijskog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja.
3. Tužitelj navodi da se navedeni štetni događaj dogodio se na lokalnoj cesti L26129, u općini [adresa] na 1.200 metara po izlasku iz mjesta Kozarevac u pravcu mjesta [adresa], a koje mjesto se nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj VI/128 – „KLOŠTAR PODRAVSKI“, gdje je došlo do sudara s divljači – srna. Lovištem VI/128
– „KLOŠTAR PODRAVSKI“ u svojstvu zakupnika prava lova gospodari LOVAČKA UDRUGA "SRNDAĆ" KLOŠTAR PODRAVSKI (dalje: LU „SRNDAĆ“), Kozarevac, Petra Preradovića 79, OIB: 95770415189, a sukladno Ugovoru broj 06127 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj VI/128 – „KLOŠTAR PODRAVSKI“. U trenutku predmetnog štetnog događaja, svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji, uključujući i LU „SRNDAĆ", bili su osigurani kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti br. 804271894. U dokaz navedenog tužitelj predlaže dostavljeno razgledavanje ispisa „Detalji lovišta – VI/128 – „KLOŠTAR PODRAVSKI“ pribavljene sa službenih stranica Središnje lovne evidencije – web aplikacije Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, razgledavanje isprave „Detalji ugovora broj: 06127“ pribavljene sa službenih stranica Središnje lovne evidencije – web aplikacije Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, razgledavanje karte lovišta VI/128 – „KLOŠTAR PODRAVSKI“ preuzete sa službenih stranica Središnje lovne evidencije – web aplikacije Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, predlaže službenim putem Koprivničko-križevačke županije pribavu Odluke o ustanovljenju zajedničkog otvorenog lovišta broj VI/128 – „KLOŠTAR PODRAVSKI“ , pribavu službenim putem od Koprivničko-križevačke županije odnosno LU „SRNDAĆ", Ugovora broj 06127 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj – VI/128 – „KLOŠTAR PODRAVSKI“, od dana 12. 4. 2017., službenim putem pribavu od LU „SRNDAĆ" detaljne karte lovišta kojim gospodari , službenim putem pribavu od Ministarstva poljoprivrede odnosno Hrvatskog lovačkog saveza kartu lovišta kojim gospodari LU „SRNDAĆ", provođenje vještačenja po vještaku geodetske, odnosno druge odgovarajuće struke na okolnost utvrđivanja granica lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika - LU „SRNDAĆ" , razgledavanje dostavljene police osiguranja od odgovornosti br. 804271894 kao i Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti
4. Tužitelj navodi kako tuženikova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 1063., 1064., 1066. te 1067. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne Novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) vezano uz čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu ( Narodne Novine, br. 99/18, 32/19, 32/20, dalje u tekstu: ZL) koji izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi budući osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koja je nastala naletom divljači na automobil na javnoj cesti koja prolazi kroz lovno područje, i to po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Tužitelj navodi da je o navedenom je svoje stajalište već zauzela i sudska praksa u brojnim odlukama od kojih je neke tužitelj i dostavio dostavlja uz tužbu, a da lovoovlaštenik odgovara po objektivnoj odgovornosti za štetu koju učini divljač kao opasna stvar potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. U-I-/6264/2014, a u kojoj odlučuje o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama ( Narodne Novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14): " Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZoCes-a (v. sadržaj članka 1. ZoCes-a u točki 6. obrazloženja ovog rješenja). Njihova odgovornost - i to kao objektivna odgovornost - uređena je (i nadalje) Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima, Narodne Novine broj 35/05. i 41/08.), a osporenim člankom 50. stavkom 1. ZoCes-a nije derogirana.“ - Odluka USRH posl. br. U-I/6264/2014 od dana 4. 3. 2015. a tužitelj dostavlja i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-3373/2015-2 od dana 17. 2. 2016. te presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-2401/2017-3 od dana 30.5. 2019. Tužitelj nastavno navodi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZoCes-a (v. sadržaj članka 1. ZoCes-a u točki 6. obrazloženja ovog rješenja)već da je njihova odgovornost - i to kao objektivna odgovornost uređena je (i nadalje) Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063. -1067. ZOO te osporenim člankom 50. stavkom 1. ZoCes-a nije derogirana te dostavlja i Odluku USRH posl. br. U-I/6264/2014 od 4. 3. 2015. , rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-3373/2015-2 od 17. 2. veljače 2016. te presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-2401/2017-3 od dana 30. svibnja 2019.
5. Tužitelj navodi da je sukladno odredbama čl. 963. ZOO-a, stekao pravo na naplatu cjelokupne isplaćene svote od osiguranika tuženika, ali je temeljem odredbi čl. 965. ZOO-a odlučio to svoje pravo ostvariti neposredno od tuženika kao njegovog osiguratelja odgovornosti, te navodi da se po izvršenoj isplati samostalno i putem punomoćnika obratio tuženiku s regresnim zahtjevom potražujući isplatu u mirnom postupku, no da je tuženik svoju obvezu otklonio, zbog čega je tužitelj svoje potraživanje prisiljen ostvarivati sudskim putem. U dokaz navedenog tužitelj dostavlja regresni zahtjev broj ST03 116/23 od 31. 7. 2023. kao i poziv na plaćanje od dana 17. 11. 2023. te odgovor tuženika na poziv na plaćanje od 6.1. 2024. godine Tuženik ujedno navodi se kako je tuženik pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 9. ZOO-a imajući u vidu odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a kojom je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, te zaključno tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži i naknadu troška postupka s kamatom.
6. U svom odgovoru na tužbu od 15. 4. 2024. tuženik je osporio nastanak
osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu, a teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju , s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za s tetu, kao i aktivnu legitimaciju te pasivnu legitimaciju tuženika budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Tuženik ujedno ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu, a opreza radi, tuženik osporava odgovornost za štetu i iz razloga jer nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Tuženik navodi da sukladno odredbi c l. 80. st. 6. toc . 2. Zakona o lovstvu ( Narodne Novine br. 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ) za štetu nastalu naletom vozila na divlječi odgovara se u slučajevima i to vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tuženik navodi da kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna s teta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlašenika da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika te da je odredba čl. l 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika te navodi da se zakoni primjenjuju u svojoj ukupnosti a lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona te nastavno navodi da novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. 11. 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 19.11.2021. izrijekom sadrži i takvu odredbu i to u čl. 76. st. 2. te se isti primjenjuje u konkretnom slučaju.
7. Tuženik posebno ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja
lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebno ne tuženik te a s lijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. U tom kontekstu tuženik ukazuje na zauzeti stav sudske prakse i to u presudi Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2327/15 od 14.6.2017. u kojoj se navodi:
“ Odredbe Zakona o lovstvu koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelji isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC .“ S tim u vezi tuženik ukazuje u potporu svojih navoda da za štete koju divljač prouzroči na cesti ne odgovara lovoovaštenik već pravna osoba koja je nadležna za održavanje i sigurnost prometa na cestama, obzirom se cesta na kojoj je došlo do udara na divljač, ne smatra sastavnim dijelom ili područjem lovišta, tuženik je dostavio odluku Visokog trgovačkog suda poslovni broj 32 Pž-3870/2022-2 od 6. 11. 2023. godine. Tuženik smatra da se u ovoj konkretnoj situaciji na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi da za za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje te u tom smislu tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, a opreza radi tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača i visinu štete. Na okolnost svojih navoda tuženik predlaže provesti dokaze i to službenim putem pribaviti podatak od LU "Srndać" da li su se dana 19.11. 2021. provodile lovne aktivnosti , podatak od općine [adresa] tko je bio zadužen za održavanje cesta na kojoj se dogodio štetni događaj , da li je mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće uspostaviti lovište prema čl. 11 st. 2 ZL i podatak o primjeni Programa zaštite od divljači, predložio je provesti vještačenje po vještaku za lovstvo vezano za mogućnost uspostave lovišta te prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka događaja i mogućnosti izbjegavanja istog.
8. Tuženik ujedno osporava pravo tužitelja potraživati trošak izvida i procjene štete u iznosu od 341,48 kn / 45,32 EUR, jer isto sukladno odredbi čl. 963. ZOO-a ne ulazi u regresno potraživanje, osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude a navodi i da zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO- a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja; zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška .
9. U svom podnesku od 26. 4. 2024. tužitelj se od 26. travnja 2025. tužitelj je u bitnome osporio navode tuženikovog odgovora na tužbu navodeći kako tuženik paušalno osporava nastanak štetnog događaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost za štetu, uzročno posljedičnu vezu te zatraženi tijek zateznih kamata, te da neosnovano ističe i prigovor isključive krivnje treće osobe. Tužitelj prvenstveno ističe kako odgovornost tuženikovog osiguranika ne proizlazi iz odredbe čl. 80. st. 6. ZL, a kako to ističe tuženik, već iz odredbe članka 1064., a u vezi s člankom 1066. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23. dalje u tekstu: ZOO) i čl. 76. st. 2. ZL. S tim u vezi, kao što je tužitelj već podrobno objasnio u tužbi, tuženikova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 964. ZOO-a, dok odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz odredaba čl. 1064. i 1066. ZOO-a, i to jer za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno umjesto njega i isto kao on, osoba kojoj je vlasnik povjerio da se njome služi ili je inače dužna da je nadgleda.
Pritom lovoovlaštenik odgovora po načelu uzročnosti (bez obzira na krivnju) odnosno po načelu objektivne odgovornosti, s obzirom da se, u situacijama kada do štetnih događaja dolazi na način da divljač iz lovišta (koje se nalazi uz javnu cestu) iznenada istrči na istu pred motorna vozila koja se njome kreću velikim brzinama, divljač smatra opasnom stvari u smislu ZOO-a. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 190/2007-2, opasne su stvari one „koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čine povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću“, a što u konkretnim činjenično - pravnim okolnostima divljač zasigurno jest. Činjenica je da ZL odredbom članka 80. stavkom 6. uređuje odgovornost za štetu kod naleta vozila na divljač, ali samo za dvije moguće situacije i to:
• kada se utvrdi da je vozač upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i
• kada se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
Tužitelj navodi da međutim navedeno ne znači da ne postoji odgovornost za štetu u ostalim situacijama niti da je ta odredba derogirala općenite odredbe ZOO-a koje uređuju odgovornost za štetu u ostalim situacijama. Isto je potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom upravo citiranog članka 80. stavka 6. ZL, i to jer „ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.“ S obzirom da je dosadašnjom sudskom praksom parničnih sudova Republike Hrvatske zauzet jedinstven stav kako je divljač opasna stvar za koju po načelu uzročnosti odgovara lovoovlaštenik na čijem je području došlo do štetnog događaja, a da ne postoje objektivni razlozi za promjenu takve sudske prakse, odgovornost tuženika u predmetnom postupku ne bi trebala biti sporna. S tim u vezi tužitelj ukazuje na praksu Visokog trgovačkog suda iznesenu u odlukama Pž-146/2023. od 26.5.2023. te Pž- 5681/2021. od 1. 9. 2022. kao i na sudsku praksu županijskih sudova.
10. Po stavu tužitelja tuženik također neosnovano ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije s argumentom da: „osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači“. Spomenuti navod tuženika u potpunosti je promašen s obzirom da tužitelj nikada u ovome postupku nije tvrdio kako je osiguranik tuženika vlasnik lovišta ili divljači. U tom smislu tužitelj ponavlja kako se štetni događaj dogodio unutar granica lovišta kojim kao ovlaštenik prava lova gospodari osiguranik tuženika. Kao ovlaštenik prava lova osiguranik tuženika odgovara za štetu kao osoba kojoj je divljač povjerena, a u skladu s odredbama članka 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Osim toga, netočan je navod tuženika da se štetni događaj odigrao izvan područja lovišta, odnosno na „nelovnoj površini“. Ovakav navod tuženika tužitelj drži irelevantnim jer osoba kojoj je opasna stvar povjerena odgovara za štetu bez obzira gdje ona istu napravi. Uz to tužitelj podsjeća da su u trenutku predmetnog štetnog događaja svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji, uključujući i lovačko društvo koje je kao ovlaštenik pravo lova gospodarilo predmetnom divljači koja se bez kontrole kretala navedenom cestom, bili osigurani kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti br. 804271894. Nastavno, vezano za pokušaj tuženika da prevali odgovornost za štetu na treće osobe, tužitelj ponavlja kako odgovornost tuženika za nastalu štetu proizlazi iz činjenice da je njegovu osiguraniku povjerena divljač - opasna stvar od koje je nastala šteta - te da u tom svojstvu kao osiguratelj odgovara za štetu koju ista prouzroči. S tim u vezi tužitelj posebno upućuje i na odredbu čl. 1067. st. 4. ZOO-a prema kojem treća osoba koja bi eventualno doprinijela nastanku štete odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom opasne stvari pa se tužitelja ne tiče kako će tuženik eventualno razriješiti svoje odnose s osobom koja upravlja prometnicom ili bilo kojom drugom osobom za koju eventualno smatra da bi također bila odgovorna za nastanak štete u predmetnom slučaju. Tužitelj ujedno smatra da tuženik potpuno promašeno osporava i zatraženi tijek zateznih kamata s obzirom da odredba članka 1086. ZOO-a izričito navodi kako se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a što je u ovom konkretnom slučaju bio dan isplate osigurnine. U predmetnom slučaju je riječ o subrogaciji, a obzirom da se pod tim pojmom podrazumijeva pravo osiguratelja da isplatom osigurnine stupa u osiguranikovu pravnu poziciju i time stječe osiguranikovo pravo na zahtjev za naknadu štete od trećih osoba koje su potpuno ili djelomično odgovorne za nastanak štete, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od kada je tuženik pao u zakašnjenje – dan poslije dana dospijeća. Takvo stajalište izričito je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Rev- 1241/1996: "Osiguratelj ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku, budući se ne radi o novom pravnom odnosu, odnosno o novoj tražbini između tužitelja i tuženih u odnosu na tražbinu oštećenoga odnosno osiguranika prema tužitelju odnosno osiguratelju, već je to po svom sadržaju isti pravni odnos, te ne dolazi u obzir računanje zateznih kamata od dana kada je tužitelj odnosno osiguratelj pozvao tužene odnosno štetnike platiti ono što je on platio oštećenome po osnovu osiguranja jer isplatom na tužitelja osiguratelja osiguraniku nije prešlo neko novo pravo, već je to pravo istog sadržaja koje je imao i osiguranik, što je tužitelj platio ono što su bili dužni platiti tuženi, kao štetnici."
11. U odnosu na dokazne prijedloge tuženika predložene u dijelu pod brojem (21) odgovora na tužbu, i to točkama 2), 3) i 4), tužitelj ističe da su isti bespredmetni, irelevantni te usmjereni ka odugovlačenju postupka, stoga se istima protivi. Konačno, u odnosu na tuženikovo osporavanje troška izvida i procijene štete, jer kako navodi „isto sukladno odredbi 963. ZOO-a ne ulazi u regresno potraživanje“, tužitelj ističe kako je navedeno tumačenje potpuno neispravno s obzirom da je angažman stručne osobe nužan i opravdan prilikom pravilnog utvrđivanja odlučnih činjenica, kao i isplate na ime naknade štete. Naime, obzirom da je predmetna šteta nastala na području [adresa], gdje tužitelj u blizini nema zaposlenih djelatnika, tužitelj je upravo u cilju uštede troškova bio primoran angažirati stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila BC, dipl. ing., a u svrhu izvida i procjene nastale štete, te je istome isplatio naknadu za tu uslugu u visini od minornih 45,32 EUR. Tužitelj je naknadio štetu nastalu na osobnom automobilu u predmetnoj prometnoj nesreći, iako je isto bio dužan naknaditi tuženik po polici osiguranje od odgovornosti, a obzirom da je njegov osiguranik odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće. Predmetni iznos od 45,32 EUR nedvojbeno predstavlja štetu koja je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom prouzrokovanom od strane osiguranika tuženika, a koju je podmirio tužitelj kao osiguratelj imovine, i to u skladu s odredbom čl. 949. st. 1. ZOO-a, zbog čega je sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a po samom zakonu stupio u pravnu poziciju svog osiguranika. Uzevši u obzir da je tužitelj isplatom oštećenog spriječio pokretanje dugotrajnog i skupog parničnog postupka u kojem bi tuženik svakako sudjelovao kao umješač, vidljivo je da je tužitelj angažiranjem vještaka tuženiku zapravo uštedio troškove i odgovorno spriječio nastanak daljnje štete za tuženika. Ovakav stav tužitelj navodi da potvrđuje i aktualna sudska praksa primjenjiva u predmetnoj pravnoj stvari: Županijski sud u Osijeku broj Gž-2259/2019-2 od 29. 8. 2019. ; „Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i iznos od 582,89 EUR-a (sadržanu u ukupno dosuđenom iznosu) na ime troška za obavljeno vještačenje štete na vozilu tužitelja, obavljeno u Njemačkoj, jer stranka ima pravo na naknadu pretprocesnih troškova za privatni nalaz, jer je taj nalaz u vezi s pravozaštitnim ciljem koji je tužitelj ostvario u predmetnom prvostupanjskom postupku, naknade štete. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije imao stručno znanje da bez nalaza i mišljenja vještaka supstancira stvarnu osnovu spora, a navedeno je potrebno i radi osiguranja ravnopravnosti procesne ravnoteže stranaka (jednakosti oružja).“ U tom smislu tužitelj ukazuje i na stav Županijskog suda u Zadru iznesen u odluci posl. br. Gž- 262/19-4 od dana 9. 4. 2019. u kojem je izneseno „Što se tiče navoda da tužiteljica nema pravo na regres cijelog isplaćenog iznosa, već samo glavnicu, istaći je da ni taj navod nije osnovan i to iz razloga što čl. 939. st. 1. ZOO govori o visini isplaćene naknade, ne precizirajući pritom da se to odnosi samo na glavnicu.“
12. Tužitelj nastavno u bitnome ostaje i u navodima svog podneska od 17. 10. 2024. u kojem navodi da tuženik u svom podnesku od 9. 8. 2024. ponavlja svoje navode iz odgovora na tužbu tvrdeći da odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, br. 99/18, 32/19, 32/20, dalje u tekstu: ZL), citira za ovu pravnu stvar nerelevantne odredbe ZL-a o vrstama šteta u lovištu, šteti na divljači i šteti na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima te pogrešno tumači odredbe čl. 76. st. 2. u vezi s čl. 80. st. 6. ZL-a. i odredbe čl. 1072 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj se u nastavku očituje na predmetne tuženikove navode. Tužitelj navodi da je već iscrpno objasnio i brojnom recentnom sudskom praksom potkrijepio u svom podnesku od 26. travanj 2024. godine, odgovornost tuženikovog osiguranika ne proizlazi iz odredbe čl. 80. st. 6. ZL, već iz odredbe članka 1064., a u vezi s člankom 1066. ZOO-a i čl. 76. st. 2. ZL-a, dok tuženikova odgovornost za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 964. ZOO-a. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL uređena je odgovornost za štetu kod naleta vozila na divljač samo za slučajeve 1) kada se utvrdi da je vozač upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i 2) kada se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tužitelj navodi da odgovornost za štetu kod naleta vozila na divljač za sve ostale situacije (kojih je mnoštvo) uređena je upravo zakonom kojim se uređuju obvezni odnosi, odnosno ZOO-om, što jasno i nedvojbeno proizlazi iz čl. 76. st. 2. ZL-a koji je upravo u tu svrhu propisan u predmetnom zakonu, u glavi VII. koja je naslovljena „Štete i naknade štete “ i u kojem je stavku očito i neprijeporno vidljiva namjera zakonodavca. U prilog svojih tvrdnji tužitelj dostavlja izravno primjenjivu najrecentniju sudsku praksu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu sadržanu u presudi tog suda posl. br. Pž- 4392/2022-3 od 18. listopada 2023. godine, a iz koje citira i sljedeći izvadak": Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
13. Tužitelj ujedno smatra neosnovani su i potpuno pogrešni tuženikovi navodi da će lovoovlaštenik biti odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač isključivo ako je ta šteta posljedica provođenja lova, a da u protivnom nema odgovornosti lovoovlaštenika, kao što su i promašeni navodi tuženika da odredba čl. 80. st. 6. cjelovito uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač, te da ZL kao lex specialis isključuje primjenu odredbi ZOO (primjena ZOO-a isključivo je propisana gore navedenim čl. 76. st. 2. ZL-a). Pogrešno tuženik tumači ZL i kada insinuira na postojanje pravne praznine u čl. 80 st. 6. ZL-a jer isti ne uređuje pitanje odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač u situaciji kada nema protupravnog postupanja vozača, a niti je šteta posljedica provođenja lova. Tužitelj ovdje pojašnjava tuženiku da predmetni čl. 80. st. 6. nipošto ne sadrži pravnu prazninu, već ciljano propisuje dvije situacije kada se za štetu odgovara po odredbama ZL-a, dok čl. 76. st. 2. izričito propisuje primjenu ZOO-a za sve druge situacije kada šteta nastane naletom vozila na divljač, odnosno u ovom slučaju – objektivnu odgovornost osiguranika tuženika kao osobe kojoj je divljač, kao opasna stvar, povjerena. Tužitelj ujedno smatra kako su navodi tuženika da bi se u konkretnom slučaju imala primjenjivati i odredba čl. 1072. ZOO- a koja uređuje međusobne odštetne zahtjeve vlasnika motornih vozila potpuno bespredmetni iz mnoštva razloga, od kojih tužitelj u navedenom podnesku cijeni više nego dovoljnim navesti samo onaj najočitiji i općepoznati; srna nije motorno vozilo .
14. Tuženik međutim u svom podnesku od 9. 8. 2024. se očitovao na stav i iznesene navode tužitelja ističući kao osnovno da odgovornost osiguranika tuženika za štetu od divljači uređena je odredbama Zakona o lovstvu jer Prema odredbi čl. 76. st. 1. ZL-a lovoovlaštenik i oštećenik su dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. Ako ZL ne propisuje drugačije, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi (čl. 76. st. 2. ZL- a), dakle, odredbe ZOO-a. Tuženik ističe da Prema odredbi čl. 78. ZL-a vrste šteta u lovištu su:
- šteta na imovini kao šteta koju divljač prouzroči svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, a to je šteta na poljoprivrednim kulturama, domaćim životinjama, gospodarskim ili drugim objektima, šteta prouzročena izvođenjem lova kao svaka šteta koju su pri provedbi lova prouzročili lovci i lovački psi, šteta na divljači i šteta na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima. Prema navedenom po stavu tuženika za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje propisane odredbom čl. 79. st. 1. ZL-a te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete (čl. 80. st. 1. ZL-a). Za štetu na divljači koja je prouzročena na način iz čl. 78. t. 3. ZL-a odgovara počinitelj tih radnji odnosno vlasnik stvari ili životinje od kojih potječe takva šteta bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost) te se ta šteta nadoknađuje lovoovlašteniku, prema Odštetnom cjeniku (čl. 80. st. 3. ZL-a) a za štetu na lovnogospodarskim i lovnotehničkim objektima odgovara počinitelj tih radnji odnosno vlasnik stvari ili životinje od kojih potječe takva šteta bez obzira na krivnju (objektivna odgovornost) te se ta šteta nadoknađuje lovoovlašteniku, prema Odštetnom cjeniku (čl. 80. st. 4. ZL-a) . Tuženik ponovno ukazuje i na čl. 80 st. 6 ZL kojim je određeno da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način; vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Nastavno lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta a kako je to određeno čl. 80. st. 7. ZL-a.
15. Tuženik prema navedenom ukazuje da citirana odredba čl. 80. st. 6. ZL-a u cijelosti uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač te ne ostavlja prostora primjeni odredaba ZOO-a. Po stavu tuženika odredbe ZOO-a o odgovornosti za štetu primjenjuju se samo ako odredbama ZL-a nije propisano drugačije (čl. 76. st. 2. ZL-a), a u konkretnom slučaju ZL propisuje da će lovoovlaštenik biti odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač isključivo ako je ta šteta posljedica provođenja lova, u protivnom nema odgovornosti lovoovlaštenika. Dakle, odredba čl. 80. st. 6. ZL-a ne sadrži nikakve pravne praznine koje bi se trebale popunjavati primjenom odredaba ZOO-a, već cjelovito uređuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač, što znači da kao lex specialis isključuje primjenu ZOO-a. Tuženik navodi da sve i kada bi se zaključilo da odredba čl. 80. st. 6. ZL-a sadrži pravnu prazninu, jer ne uređuje pitanje odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač u situaciji kada nema protupravnog postupanja vozača, a niti je šteta posljedica provođenja lova, takva pravna praznina se ne bi mogla popunjavati primjenom odredbe čl. 1063. ZOO-a i ostalih odredaba ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari, dakle, objektivnu odgovornost, bez obzira na krivnju. Ovo stoga što bi se takva pravna praznina mogla popunjavati isključivo u skladu sa načelima i smislom ZL- a u cjelini, a iz sporne odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a jasno proizlazi da je intencija zakonodavca bila da lovoovlaštenik odgovara isključivo po principu presumiranje krivnje, dakle, samo ako postoji njegova skrivljena protupravna radnja ili propust, stoga se takva navodna praznina ne bi mogla popunjavati odredbama ZOO-a koje reguliraju objektivnu odgovornost, već odredbama ZOO-a koje reguliraju odgovornost po principu presumirane krivnje.
16. Tuženik ponovo ističe da i z odredaba čl. 80. ZL-a jasno proizlazi da kada je zakonodavac htio da neka osoba odgovara za nastalu štetu po principu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju, da je to jasno i propisao pa kako takvu odgovornost nije propisao za lovoovlaštenike u slučaju kada je šeta posljedica naleta vozila na divljač, štoviše, propisao je odgovornost po principu krivnje, to u konkretnom slučaju nije moguće uspostaviti odgovornost tuženika za štetu nastalu na vozilu osiguranika tužitelja naletom na divljač po principu objektivne odgovornosti (za opasnu stvar). Tuženik smatra da valja napomenuti da sve i kada bi se divljač u konkretnom slučaju smatrala opasnom stvari za koju odgovara tuženik, kao lovoovlaštenik područja s kojeg je ista istrčala, da je nedvojbeno i da je vozilo u pogonu opasna stvar, za štete nastale od kojeg odgovara njegov vlasnik, a u situaciji kada dođe do sraza dvije opasne stvari, njihove međusobne odštetne zahtjeve bi trebalo ocjenjivati po načelu krivnje (arg. iz čl. 1072. ZOO-a). Navedeno ujedno znači da je na tužitelju, kao osiguratelju vlasnika oštećenog vozila, teret dokaza postojanja štetne radnje, štete, uzročno – posljedične veze između štetne radnje i štete te protupravnosti u objektivnom smislu. Tuženik navodi da s obzirom da tužitelj niti ne tvrdi u čemu bi se sastojala štetna radnja ili propust tuženika koji je doveo do istrčavanja divljači izvan lovišta i naleta na vozilo njegovog osiguranika (a nesporno je da isto nije posljedica lova), to tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje osiguranika tuženika, niti uzročno – posljedičnu vezu između te štetne radnje i štete nastale na vozilu njegova osiguranika. Po stavu tuženika tužitelj nije dokazao da ima regresno pravo prema tuženiku, sukladno odredbama čl. 963. ZOO-a i čl. 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014.) te navodi da tužbeni zahtjeve tužitelja sud treba u cijelosti odbiti kao neosnovan.
17. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br,. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim. Sud nije u ovom postupku provodio druge predložene dokaze po strankama, posebno ne saslušanje predloženih svjedoka, osim uvida u dokumentaciju sadržanu u spisu ( koju je djelom zatražio službenim putem ) imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti, visinu vrijednosti spora te troškove povezane s provođenjem predloženih dokaza i s tim povezanu dužinu trajanja postupka kod čega je sud na te okolnosti ukazivao strankama predlažući da ovaj spor riješe na miran način nagodbom u ovom postupku ili medijacijom pred ovim sudom ili drugim nadležnim tijelom koje provodi medijaciju a što su stranke odbile. Ujedno sud ukazuje da je odredbom čl. 492 a ZPP određeno da će u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, dok je čl. 461 ZPP st. 3 i 4 određeno da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, te da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.
18. Sud je izvršio uvid u spis i to u Potvrdu MUP RH, PU-Koprivničko-
Križevačka, PP Đurđevac od 15. 12. 2021. Ur. br. 511-06-06-O-144-2/2021 ( list 7-8 spisa ), fotografije oštećenog vozila ( list 10-29 spisa ) , Policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 260907177 za vozilo reg. oz. [registarska oznaka] vl. ZC od 21. 9. 2021. ( list 32-33 spisa ), Uvjete za obavezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama ( list 36-49 spisa ), Odluku o odštetnom zahtjevu tužitelja ZC od 5. 12. 2021. s naznakom iznosa štete od 11.900,00 kn ( list 50 spisa ), dokaz uplate tužitelja ZC iznosa od 11.900,00 kn dana 8. 12. 2021. ( list 51 spisa ) , račun sudskog vještaka Maria Pažina o izvidu štete od 23. 1. 2021. ( list 52 spisa ), Policu osiguranja tuženika za osiguranje od odgovornosti br. 804271849 za ugovaratelja Ministarstvo poljoprivrede s naznakom 13.07; Osigurani rizici vezano za štetu od divljači s rokom važenja od 1.6.2021. do 31.5.2022. ( list 58 spisa ), Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti tuženika ( list 59 -67 ) s Informacijom za klijenta ili ugovaratelja osiguranja ( list 68 spisa ) e mail dopis punomoćnika tužitelja zaposleniku tuženika od 17.11.2023. i 6. 1. 2024. ( list 86 spisa ), Podnesak LU " Srndać " iz [adresa] zaprimljen na sud 21. 2.2025. s Ugovorom br. 6127 o zakupu prava lova u zajedničkom otovorenom lovištu br. VI/128 – [adresa] od 12. 4. 2017. (list 208-215 spisa ) , Podnesak MUP RH PU Korivničko Križevačka, PP Đurđevac od 29.9. 2025. Klasa 211- 04/25-02/1624,Urbr. 511-06-06-25-2 s Izvješćem o poduzetom od 6. 12. 2021. vezano za štetni događaj 19. 11.2021., sa skicom mjesta, službenom bilješkom e dokumentacijom očevida od 29. 3. 2025. i Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga i lijekova u organizmu za vozača ŽC te fotografijama oštećenog vozila ( list 216 - 231 ); te je održao ročišta dana 3. 7. 2024., 31. 1. 2025. i 24. 4. 2025.
19. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za naplatom iznosa od 1.624,72 eur i troškom postupka s kamatom s naslova regresa prema čl. 963 ZOO i temeljem odredbe čl. 965 istog Zakona ( Vlastito pravo oštećenika i neposredna tužba ) koji je iznos tužitelj kao osiguravatelj vozila reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao ŽC uplatio na ime nastale štete na tom vozilu u štetnom događaju 19.11. 2021. u 16,40 sati u [adresa] koji je štetni događaj prouzročio nalet divljači- srne na navedeno vozilo koje je kod tužitelja bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 260907177 s osiguranjem djelomičnog kaska .
20. Kako je navedeno tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, svoju pasivnu legitimaciju te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
21. Uvidom u spis i isprave koje je tužitelj dostavio nije sporno da je navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom br. [broj police] ( list 32 spisa ) na dan štetnog događaja, te nije sporno da je na ime naknade štete na vozilu tužitelj isplatio svom osiguraniku RC za nastalu štetu na vozilu iznos od 11.900,00 kn / 1.642,72 eur dana 8. 12. 2021. ( list 51 spisa ) dana 8. 12.2021.
22. Kao nesporno sud utvrđuje da se štetni događaj dogodio na način kako je to tužitelj naveo dana 19. 11. 2021. u 16,40 sati u mjestu [adresa]. Navedeno proizlazi iz Potvrde MUP RH , PU Koprivničko -Križevačka, PP Đurđevac , Klasa 211-04/21-O/11248 od 15 12. 2021. ( list 7-8 spisa kao i iz cjelokupnog spisa predmeta dostavljenog po traženju ovog suda od MUP RH , PU Koprivničko -Križevačka, PP Đurđevac Klasa 211-04/25-02-02/1624; Ur. br. 511-06-06-25-2 od 29. 1. 2025. ( list 216- 231 spisa ) .
23. Jednako tako kao nesporno sud utvrđuje da se štetni događaj dogodio na mjestu koje se nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta br. VI/128 – [adresa] kojim lovištem u svojstvu zakupnika prava lova gospodari LU "Srndać" Kloštar Podravski , iz Kozarevca a prema Ugovoru br. 06127 o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu br. VI/128 – [adresa] , što proizlazi iz navedenog Ugovora br. 06127 od 12. 4. 2017. ( list 212-215 spisa ) koji je po traženju suda dostavilo LU "Srndać " iz Kloštara Podravskog dana 21. 2. 2025. a koji zakup lova vrijedi za razdoblje od 1. 4. 2017. do 31. 3. 2027. ( list 218-209 Spisa ). Isto proizlazi i iz dopisa Koprivničko -Križevačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, komunalne djelatnosti i poljoprivredu od 13. 2. 2025. Klasa 323-01/25-01/3; Ur. br. 2137-04/11-25-2 ( list 197-207 spisa ). Jednako tako nije sporno i iz stanja spisa proizlazi da su u trenutku nastanka navedenog štetnog događaja svi davatelji lov i lovoovlaštenici u RH prema središnjoj evidenciji , uključujući i LU " Ž " bili osigurani kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti br . 804271849 datumom izdavanja 31. 5. 2021. ( list 58 spisa ). Nastavno, nije sporno i iz stanja spisa proizlazi da se na dan štetnog događaja na navedenom području nije provodio lov niti bilo kakve lovne aktivnosti od strane LU " Ž " što sud utvrđuje uvidom u dopis navedenog LU od 18. 2. 2025. ( zaprimljeno na sud 21. 2. 2025. ) . Prema navedenom svi tuženikovi prigovori koji se odnose na sam nastanak štetnog događaja, nedostatak aktivne legitimacije tužitelja te prigovor promašene legitimacije tuženika sud smatra neosnovanim, kao i prigovor osnove te visine tužbenog zahtjeva budući i osnova i visina zahtjeva tužitelja proizlazi iz njegove odluke o odštetnom zahtjevu od 5. 12. 2021. za štetu br. ST03-7327/21 sadržanom na listu 50 spisa u kojem tužitelj naznačuje odštetu svom osiguraniku u iznosu od 11.900,00 kn. Sud smatra neosnovanim i prigovor tuženika vezano za tijek zateznih kamata budući je odredbom čl. 1086 ZOO određeno da se obaveza naknade štete smatra dospijelom od trenutka nastanka štete, a u ovom slučaju tužitelj kamatu potražuje od dana nakon isplate osiguranine svom osiguraniku. Sud napominje da tijekom postupka nije dokazano niti je tuženik osporio navod tužitelja da protiv vozača navedenog vozila osiguranog kod tužitelja ŽC radi štetnog događaja nije vođen ni prekršajni ni kazneni postupak, odnosno da ne postoji ni odgovornost ni krivnja tog vozača za navedeni štetni događaj.
23. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-a, koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije. S obzirom na to da je divljač ( u ovom konkretnom slučaju srna ) koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov ( što je u ovom konkretnom slučaju nesporno utvrđeno ), lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
25. Nastavno, prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako u ovom slučaju nije sporno da je vlasnik oštećenog vozila s tužiteljem ugovorila osiguranje zaključivši policu od automobilske odgovornosti br. 260907177 dana 21. 9. 2021. , da je tužitelj svom osiguraniku naknadio troškove popravka vozila u iznosu od 11.900,00 kn / 1.624,72 eur dana 8. 12. 2021. , te da prometnica na kojoj se štetni događaj dogodio prolazi lovištem kojim gospodari LU " Srndać" koje je sklopilo ugovor o osiguranju s tuženikom , to je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan slijedom čega je sud odlučio kao u t. 1. ) izreke presude.
26. Odluka o trošku iz t. 2. ) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP te odredbi čl. 29 ZOO budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu i odnosi se na trošak tužitelja koji je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe 5. 2. 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 7/1 tarife HOKa, sastav podneska od 18. 4. 2024. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr 8/4 Tarife HOKa, sastav podneska od 26.4.2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 17.10.2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 3. 7. 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 3. 7. 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 31. 1. 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 34. 4. 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa što ukupno iznosi 1.450,00 eur a tužitelju je na navedeni iznos s priznat i zatraženi PDV u iznosu od 362,50 eur temeljem Tbr 46 Tarife HOKa. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur te pristojbe na presudu od 66,36 eur, odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos troška od 1.912,04 eur , dok mu zatraženi trošak s naslova odštetnog zahtjeva nije priznat budući se isti ne odnosi na parničnu radnju u ovom postupku.
U Zagrebu 19. svibnja 2025.
Sudac
Nada Nekić Plevko
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu
2. tuženiku po punomoćniku
