Poslovni broj: UsI-514/25-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Josipu Klafuriću, odvjetniku iz Velike Gorice, Zagrebačka 60/2, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 19. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-01/03227892496, URBROJ: 341-99-05/3-24-002422 od 03. siječnja 2025. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140- 02/23-01/03227892496, URBROJ: 341-25-05/3-23-10708 od 10. travnja 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 03. siječnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 10. travnja 2024. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen njegov zahtjev za obnovu postupka određivanja starosne mirovine.

Tužitelj u tužbi navodi da je prijedlog za obnovu podnio jer zbog bolesti nije mogao pravodobno izjaviti žalbu protiv rješenja od 11. listopada 2021. godine (kojim mu je priznato pravo na starosnu mirovinu). Tužitelj ističe da mu se ne isplaćuje mirovina za koju se opredijelio te navodi da je bio doveden u zabludu od djelatnice tijela mirovinskog osiguranja prilikom opredjeljivanja za ostvarivanje prava na mirovinu i iz drugog mirovinskog stupa.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 11. listopada 2021. godine priznato pravo na starosnu mirovinu po općem propisu, nakon što se izjavom Središnjem registru osiguranika od 09. listopada 2021. godine opredijelio za ostvarivanje prava na mirovinu i iz drugog mirovinskog stupa.

Tužitelj je nesporno to rješenje primio 15. listopada 2021. godine. Tužitelj je 11. siječnja 2023. godine podnio prijedlog za obnovu postupka po Zakonu o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), jer zbog bolesti nije mogao pravodobno izjaviti žalbu protiv rješenja od 11. listopada 2021. godine. U međuvremenu je u posebnom upravnom postupku tužiteljeva žalba - izjavljena 04. veljače 2022. godine protiv rješenja od 11. listopada 2021. godine - pravomoćno odbačena kao nepravodobna.

Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 10. travnja 2024. godine je tužiteljev zahtjev za obnovu postupka odbijen.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 03. siječnja 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 10. travnja 2024. godine, uz obrazloženje da u pokrenutoj obnovi upravnog postupka tužitelj nije istaknuo nove činjenice niti priložio nove dokaze. Tuženik je istaknuo da je tužiteljev prijedlog za obnovu stoga zapravo trebalo odbaciti na temelju čl. 126. ZOUP-a. Tužitelj je dakle bio izjavio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o priznavanju prava na starosnu mirovinu od 11. listopada 2021. godine, ali mu je ta žalba kao nepravodobna pravomoćno odbačena.

Tužitelj je stoga odlučio spomenuto prvostupanjsko rješenje od 11. listopada 2021. godine pokušati staviti izvan snage podnošenjem prijedloga za obnovu postupka po ZOUP-u.

Tuženik je u osporavanom drugostupanjskom rješenju pravilno zaključio da tužitelj uz prijedlog za obnovu nije naveo nikakve subjektivno nove relevantne činjenice niti je priložio ili predložio izvođenje ikakvih subjektivno novih relevantnih dokaza, a što bi moglo dovesti do drukčijeg rješavanja njegovog zahtjeva za priznavanje prava na starosnu mirovinu.

Razlozi koje tužitelj iznosi, a koji se odnose na bolest zbog koje nije mogao pravodobno izjaviti žalbu protiv rješenja od 11. listopada 2021. godine, zapravo uopće ne predstavljaju razloge za obnovu postupka iz čl. 123. st. 1. i 2. ZOUP-a, već eventualno mogu predstavljati razloge za povrat u prijašnje stanje na temelju čl. 82. ZOUP-a.

Nadalje, tužitelj je u prilog svojih tvrdnji o nemogućnosti izjavljivanja žalbe u zakonskom roku priložio medicinsku dokumentaciju, iz koje proizlazi da u žalbenom roku nakon primitka (15. listopada 2021. godine) prvostupanjskog rješenja od 11. listopada 2021. godine više uopće nije bio hospitaliziran te da je u tom žalbenom roku samo jedan dan (18. listopada 2021. godine) bio na kontrolnom specijalističkom pregledu.

Iz vlastitom rukom pisanog pregleda njegovog zdravstvenog stanja ne proizlazi da je tužitelj nakon 27. listopada 2021. godine imao takvih akutnih zdravstvenih tegoba (primjerice, temperatura) koje bi ga onemogućavale u izjavljivanju žalbe ili u traženju povrata u prijašnje stanje (za što je u čl. 82. st. 3. ZOUP-a propisan rok od tri mjeseca).

Tužiteljevo pozivanje na e-mail komunikaciju s djelatnicom tijela mirovinskog osiguranja prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 11. listopada 2021. godine ne predstavlja subjektivno novu činjenicu iz čl. 123. st. 1. i 2. ZOUP-a, s obzirom na to da se radi o činjenici koja je postojala i koja je tužitelju bila poznata još prije donošenja rješenja od 11. listopada 2021. godine.

Stoga u konkretnom slučaju doista u smislu čl. 126. st. 1. ZOUP-a tužitelj svoj prijedlog za obnovu upravnog postupka i okolnosti na kojima ga je temeljio uopće nije učinio vjerojatnim, pa je tuženik pravilno ukazao na to da je prijedlog za obnovu zapravo trebalo odbaciti.

Međutim, time što je prijedlog za obnovu umjesto toga odbijen nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je tuženik svojim drugostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbio tužiteljevu žalbu.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Sud je na raspravnom ročištu kao nepotrebne i neadekvatne odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i djelatnice tijela mirovinskog osiguranja, jer je ocijenio da provedba tih dokaza ni na koji način ne bi utjecala na drukčije rješavanje ove pravne stvari.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Josip Klafurić

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića