Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Poslovni broj: Pn-40/2023-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12, protiv tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 04. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP-a), dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete plati iznos od 2.280,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.280,91 eura za razdoblje od 31. ožujka 2023. kao od dana podnošenja tužbe, pa do 19. svibnja 2025. kao dana donošenja presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.581,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopuštena preinaka tužbe tužitelja prema podnesku od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za prekidom ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovoga suda u spisu broj K-38/2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj FO dana 31. ožujka 2023. podnio je tužbu protiv tuženika AO radi naknade štete.

U tužbi navodi da je u rujnu 2022., u točno neutvrđenom vremenu na zemljišnoj parceli tužitelja označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] livada Podstiper, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik je u namjeri da se materijalno okoristi, bez odobrenja tužitelja motornom pilom porušio i odvezao 12 stabala johe i jedno stablo hrasta promjera oko 80 cm, čiju vrijednost tužitelj procjenjuje oko 1.327,36 eura, no svakako će se točna vrijednost utvrditi šumarskim vještačenjem.

2. Ističe da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-38/23-3 od 13. veljače 2023. tuženik je oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine; krađa iz čl. 228. st.1. Kaznenog zakona, u tom predmetu nije utvrđivana vrijednost posjećenog drveta i štete koja je tužitelju nastala te je tužitelj upućen na parnicu radi ostvarivanja naknade nastale štete odnosno imovinskopravnog zahtjeva.

3. U pogledu visine štete tužitelj osim direktne štete u vrijednosti posjećenog drveta od tuženika zahtjeva i naknadu indirektne štete koja je tužitelju nastala time što je tuženikovim počinjenjem kaznenog djela spriječeno povećanje vrijednosti tužiteljeve imovine za očekivani prirast drveta i time njegovu veću vrijednost. Prema tužiteljevim saznanjima nakon što je tuženik posjekao predmetna stabla, ista je prodao kupcu Katalenčica o čemu je policija pribavila specifikaciju trupaca broj: 131/2022 od 15. rujna 2022. kojom je u odnosu na posjećena stabla johe i hrasta sa nekretnine tužitelja specificirano da se radi o 6,93 m[3] drvne mase od čega johe 4,71 m , a hrasta 2,22 m . Tužitelj je od tuženika prije pokretanja kaznenog postupka zatražio naknadu štete barem u visini vrijednosti drvne mase koju je dobio od kupca F, no tuženik je i takav nagodbeni prijedlog odbio smatrajući da ima pravo na posjećenu drvnu masu.

4. Tužitelj je stoga tužbom od tuženika zahtijevao iznos od 1.327,36 eura sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2023., kao od dana podnošenja tužbe, navodeći da će tužbeni zahtjev konačno postaviti nakon provedenog šumarskog vještačenja koji će izvršiti procjenu.

Kako je tuženik osporavo osnov i visinu tužbenog zahtjeva, to je nakon provedenog šumarskog vještačenja (i mjerničkog koje je provedeno radi identifikacije), tužitelj je podneskom od 16. prosinca 2024., postavio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.280,91 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2023., kao od dana podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osporavajući da bi tuženik s naslova naknade štete zbog počinjenog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ-a bio u obvezi platiti tužitelju zatraženu štetu u iznosu od 1.327,36 eura, jer kazneni postupak pod brojem K-38/2023 nije pravomoćno završen te dakle nema pravomoćne presude kojom bi se utvrdilo da je tuženik počinio kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ-a i to na štetu tužitelja.

6. Tuženik ističe da na svojim nekretninama i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] livada i šuma Podstiper sa 289 čhv, koje nekretnine uživa kao pošteni i mirni posjednik, dok je zemljišnoknjižni vlasnik je ŠO pokojna ŠO, a tetka tuženika te je u rujnu mjesecu 2022. zaista porušio nekoliko stabala johe i jedan hrast, ali se radi o stablima koja su udaljena nekoliko metara od međe sa nekretninama tužitelja i to čkbr. [katastarska čestica], na kojim nekretninama ni nema stabala takve starosti kakva su bila stabla koja je porušio tuženik.

7. Tuženik ističe da je posjednik nekretnine čkbr. [katastarska čestica], koju česticu je njemu darovala njegova tetka sada pokojna ŠO, a koja je umrla **.**.2014.,. nije izvršen prijenos prava vlasništva sa pok. ŠO na tuženika, dok je tuženik u posjedu i susjedne čestice broj 936/55 koje čestice je ujedno i suvlasnik u 4/5 dijela, a sa česticom 936/34 čini cjelinu.

Tuženik predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

8. Kako se tuženik nakon provedenog šumarskog vještačenja, nije protivio preinaci tužbe prema podnesku tužitelja od 16. prosinca 2024., a koju je preinaku sud dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, smatrajući da je ista svrsi shodna za konačno rješenje odnosa između stranaka. To iz razloga, jer se radi o preinaci tužbe iz iste činjenične i pravne osnove, a obzirom na činjenicu da se tuženik protivio osnovu i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te je po suglasnom prijedlogu stranaka izveden dokaz šumarskim vještačenjem, nakon kojeg je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev za imovinsku štetu, a zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 191. st. 2. ZPP-a.

9. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u kazneni nalog broj K-38/2023-3 od 13. veljače 2023. (list 5-8), specifikacija trupaca (list 9), zk. izvadak (list 10-11, 21, 24-27), snimka Geo portala (list 12), Izvod iz Katastarskog plana (list 19), Izvod iz Posjedovnog lista (list 20), rodni list (list 22).

10. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VO (list 42), ZO (list 42-43), IO (list 43-44), GO (list 44-45).

11. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 45-46)i tuženika (list 46-48).

12. Izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po mjerničkom vještaku Ivanu Tomljanoviću dipl.ing.geod koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 26. srpnja 2024. (list 68-79).

13. Izveden je dokaz šumarskim vještačenjem po šumarskom vještaku dr.sc. Krunoslava Indira dipl.ing.šumarstva koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 22. rujna 2024. (list 93-98), očitovanje od 12. studenog 2024. (list 123-124) i očitovanje od

30. prosinca 2024. (list 137-138).

14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

16. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada štete (obične) direktne kao vrijednosti srušenog drveta sa nekretnina tužitelja po tuženiku te izmakle koristi koju je spriječio tuženik radi sprječavanja povećanja vrijednosti imovine tužitelja za očekivani prirast drveta i povećanjem njegove vrijednosti u iznosu od 2.280,91 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2023., kao od podnošenja tužbe pa do isplate.

17. Nesporno je između stranaka da je u tijeku kazneni postupak protiv tuženika u ovosudnom spisu br. K-38/2023, radi kaznenog djela protiv imovine - krađe iz čl. 228 st. 1 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 i dr., dalje u tekstu KZ/11). Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik oglašen krivim ovosudnom presudom br. K- 38/2023-3 od 13. veljače 2023., te da u navedenom postupku nije utvrđivana visina štete, a da je tužitelj sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na pokretanje parnice, koju je presudu tužitelj priložio uz odgovor na tužbu.

Međutim, protiv navedene presude tuženik je kao okrivljenik podnio prigovor te se vodi kazneni postupak pod br. K-38/2023, koji je postupak u tijeku, koja je činjenica utvrđena uvidom u e-spis i koja nije sporna između stranaka.

18. Tuženik ne spori činjenicu da je u rujnu 2022., rušio drva i to nekoliko stabala johe i jedan hrast, no osporava da bi rušenje bilo na nekretninama tužitelja, već da je rušenje bilo na nekretninama koje posjeduje kao mirni i pošteni posjednik i to čkbr. [katastarska čestica], koje su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo njegove pokojne tetke ŠO, koja je umrla **.**.2014. (smrtni list 22). Navedena nekretnina prema navodima tuženika udaljena je nekoliko metara od međe sa nekretnine tužitelja oznake čkbr. [katastarska čestica], na kojim nekretninama nema stabla takove starosti kao ona koja su porušena po tuženiku. ŠO darovala mu je nekretnine no kako je ista umrla nije izvršen prijenos prava vlasništva, a ističe da je i posjednik susjedne čkbr. [katastarska čestica] koje je i suvlasnik u 4/5 dijela te koje sa čkbr. [katastarska čestica] čini jedinstvenu cjelinu, a u prilog osnovanosti navoda priložio zk. izvatke i posjedovni list (list 20-21, 24-27).

19. Sporno je između stranka visina imovinske štete, da li je na nekretninama u vlasništvu i posjedu tužitelja čk.br.936/33 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik rušio stabla johe i hrasta ili na nekretninama u posjedu tuženika čk.br. 936/34 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj ima nekretninu u [adresa] koja je nekretnina u naravi bila poljoprivredna površina koju je nekretninu prestao obrađivati tako da je niknula joha, a drugi dio je šuma gdje su on i njegova supruga sadili johu i hrast prije 40 godina. Ispred njegove šume je nekretnina u naravi šuma od Burkovca, a do njegove nekretnine s desne strane je šuma u vlasništvu Republike Hrvatske, a s lijeve strane livada vlasništvo Općine Šandrovac. Iza njegove nekretnine su nekretnine ŠO koju od njegove šume dijeli jarak, no nekretnine od ŠO po njegovom mišljenju nije šuma, jer je prije bila livada i kao takova se po naravi vodi u katastru i zemljišnim knjigama, a na kojim nekretninama je bilo par stabala samoniklog graba i lijeske te nekakovom smeću. Kada je u proljeće 2023. išao po drva na zakupljenu liniju vidio je da je na njegovoj nekretnini porušen hrast i 12 stabala johe. Međutim, navedena stabla nisu porušena ni na nekretnini ŠO niti nekog trećeg, već isključivo na njegovoj nekretnini. Srušeno deblo hrasta koje je bilo visine 3 metra nije bilo odvezeno, ostalo je uz cestu, dok je odvezeno 12 stabala porušene johe. Naknadno je saznao da je navedena stabla srušio tuženik i da je prodao na pilani u [adresa] CO i za to dobio nekih 7.000,00 kn do 8.000,00 kn, dok prema specifikaciji koja je priložena uz tužbu proizlazi da je tuženik za prodana drva dobio iznos od 5.000,00 kn, a ostatak do navedenog iznosa za porušene vrbe koje se nalaze ispred tužiteljeve šume, tj. iz šume u vlasništvu ĐO. O rušenju drva u svojoj šumi po tuženiku saznao je nekih 14 dana po rušenju, kontaktirao je sa tuženikom, tuženik se izgovarao da ne zna zbog čega je rušio u tužiteljevoj šumi, na zahtjev tužitelja tuženik mu nije donio novac te je tužitelju rekao da se namiri na način da sruši drva u tuženikovoj šumi, što tužitelj nije učinio.

20.1. U odnosu na navode tuženika da mu je ŠO darovala nekretnine tj. šumu, tužitelj je naveo da tuženik nije bio sa njom u dobrim odnosima, već upravo suprotno bila je dobra sa tužiteljem, dolazila u njegovu kuću, a ista je bila sestrična tuženika te je tuženiku poklonila nekretnine iz Kozarevca, prijenos prava vlasništva je izvršen, a zašto nije za spornu česticu za koju tuženik tvrdi da mu pripada, tužitelju nije poznato niti je na bilo koji način koristio njenu nekretninu.

Nakon što je tuženik porušio navedena stabla u tužiteljevoj šumi, na nekretnini tužitelja ostalo je nekoliko stabala jasena, a kako tuženik nije tužitelju donio novac za porušena stabla, tužitelj je navedeni događaj prijavio policiji. Porušena drva u tužiteljevoj šumi na pilanu nije vozio tuženik, već vlasnik pilane gdje su drva prodana. Tužitelj je naveo da je zakonska nasljednica ŠO njena nećakinja iz Zagreba, odnosno nećakinja njenog supruga jer ista nije imala djece, a iza ŠO naslijedila je štedne račune.

Starost porušenog hrasta kao i johe je nekih 30 do 35 godina, a prema iskazu tužitelja navedena stabla mogla su još rasti, posebno hrast, tako da bi navedena stabla kroz nekoliko godina mogla biti i deblja.

21. Iz iskaza tuženika proizlazi da ima nekretnine u [adresa] gdje živi tužitelj koje je naslijedio iza svoje pokojne majke, odnosno brata, koja je nekretnina ranije u naravi bila livada, a sada je šuma od samonikle johe i lijeske. Ne poriče iskaz tužitelja da je njegova nekretnina šuma, a ranije livada, nije mu poznato da je ranije tužitelj dio te nekretnine zasadio šumom, a dio da je samoniklo drveće. Na nekretnini tužitelja je drvo johe, a nije mu bilo poznato da li ima još kakovog drugog drveta. Ispred tužiteljeve nekretnine je livada, iza je nekretnina od Burkovca koje dijeli jedan jarak, a s lijeve strane tužiteljeve nekretnine je nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske. Suprug ŠO je rekao da se poruše drva u šumi od ĐO, jer je ŠO imala tri sestre (TO, OO i DO), OO je tuženikova majka tj. sestra ŠO. Budući je suprug ŠO porušio drva u šumi majke tuženika, isti je ubrzo umro, s njim se prethodno nije dogovorio o porušenim drvima, a nije podnosio tužbu za naknadu šteta iako je bio oštećen. Tuženik nije poricao činjenicu da je porušio 8 stabala johe i 1 hrast, no osporavao je da su navedena stabla bila na nekretnini tužitelja, već su stabla bila na dijelu nekretnina vlasništvo ŠO, a dijelom na nekretninama koje nisu bile ničije vlasništvo. To je učinio zbog činjenice što su rušile i Hrvatske šume, a kako je prethodno bio oštećen, mislio je da će navedena stabla biti porušena od strane Hrvatskih šuma pa je zbog toga porušio navedena stabla, time da je porušio i nekoliko joha koje su bile na njegovoj nekretnini, odnosno od njegove pokojne majke.

Također, ne poriče činjenicu da je srušena stabla prodao na pilani u [adresa], a za što je dobio 4.800,00 kn i to hrast i johu, dok je do 7.000,00 kn ili 8.000,00 kn dobio za srušene johe i dvije lipe, koja je stabla porušio u šumi vlasništvo njegove pokojne majke. Stabla je osobno rušio dok ih nije vozio niti izvlačio iz šume.

21.1. U odnosu na međe sa nekretninom tužitelja, tuženik ne poriče da postoji jarak između tužiteljeve nekretnine u odnosu na nekretninu pokojne ŠO, odnosno njene majke ĐO, kao i u odnosu na šumu vlasništvo Republike Hrvatske.

Tuženik nije poricao činjenicu da ga je tužitelj tražio novac, da mu je za to ostavio rok od 24 sata, ističe da se s njim bio spreman dogovoriti, ali ne u tako kratkom roku, nisu se dogovorili, nisu se čuli, a nakon čega ga je tužitelj prijavio policiji.

Uz cestu je ostalo deblo tj. donji dio hrasta koji je bio deblji od johe, joha je bila promjera oko 112 centimetara, deblo hrasta je šuplje, a na istom je bila porušena krošnja. Nije mu bila poznata činjenica da li je ŠO bila u dobrim odnosima sa tužiteljem, no dolazila je kod tuženika iz Zagreba, a nije mu bilo poznato da li je išla kod nekog drugog.

Prije rušenja s tužiteljem nije razgovarao o međi, no međutim tuženik je bio 99% siguran da nije pogriješio u procjeni međe. ŠO tuženiku nije dala izričito dopuštenje za rušenje drva na njenim nekretninama jer je umrla, no za vrijeme života mu je rekla da si nadoknadi štetu, jer je njen suprug porušio stabla u šumi vlasništvo tuženikove majke, čime je ona po iskazu tuženika ostavila svoj dio nekretnine u vlasništvo tuženiku koji nikada to vlasništvo nije proveo u zemljišnim knjigama. Raslinje koje je bilo na nekretninama ŠO u odnosu na raslinje na tužiteljevim nekretninama se razlikuje po iskazu tuženika jer je na tužiteljevim nekretninama mlada šuma tj. mlada joha, dok stabla koja je porušio su starija. U konkretnom slučaju ne radi se o šumama, već o livadama gdje je niknula joha, a da li je neka joha bila posađena, ta činjenica tuženiku nije bila poznata.

22. Iz iskaza nesrodnog svjedoka i to VO proizlazi da iz pričanja tuženika ima saznanja da je isti tijekom 2022. rušio drvo u šumi koje je imao namjeru prodati u [adresa], da je tuženiku pomagao vući granje, da je tuženik srušio jedan hrast i visoku johu u nekoj jami gdje je ranije bio potok koji je presušio. Uz susjedne nekretnine je bilo drvo johe, a koje nekretnine su u naravi šuma, iako je tuženik govorio tko je vlasnik susjednih nekretnina, na tu činjenicu nije obraćao pažnju. Pomažući tuženiku u šumi, vukao je granje, a zapravo je bio s tuženikom kao osiguranje da tuženiku prilikom rušenja stabla ne padne grana. Misli da mu je tuženik rekao da je za rušenje ishodio dozvolu od Hrvatskih šuma d.o.o., od porušenih stabla bio je hrast i nekoliko joha, ali mu nije poznato koji broj. Ne sjeća se da bi bile međašne oznake na terenu, a nije mogao procijeniti vrijednost srušenih stabala.

23. Svjedoku ZO poznata je činjenica gdje se nalaze nekretnine tužitelja, jer prolazi 50 godina i zna gdje je međa u odnosu na tužiteljeve nekretnine nekretnine od Burkovca koje je u naravi šuma, a čija je kći ŠO. Na tužiteljevim nekretninama bilo je više johe i par vrba. Bio je srušen hrast i nekoliko joha, no nije se mogao izjasniti da li je hrast bio na međi. U odnosu na nekretnine ŠO i tužitelja, u naravi šume u starosti su nekih 30 godina, a prema njegovu iskazu proizlazi da se radi o samonikloj šumi. Na poziv tužitelja došao je na nekretnine i vidio da je srušen hrast, čije se deblo još uvijek tamo nalazi, dok su bili vidljivi panjevi od srušenih joha koja je joha bila odvezena i prodana na pilani u [adresa], a u rušenju stabla i prodaji navedenog drveta, svjedok saznanja ima iz pričanja tužitelja, dok s tuženikom o tome nije razgovarao. Poznato mu je da tuženik u blizini Burkovčeve i tužiteljeve šume, ima šumu svoje majke, no međutim ona ne graniči sa tužiteljevom šumom. Nije mu bilo poznato, jer nije brojio koliko je stabala srušeno, niti mu je bilo poznato kolika je vrijednost srušenog hrasta i joha. Na nekretninama tužitelja po njegovu pozivu bio je nekih mjesec dana od rušenja. ŠO je bila tetka tuženika, odnosno sestra njegove majke, a njena majka zvala se ĐO čija je šuma koja se nalazi uz šumu tužitelja, time da je ĐO imala ranije i šumu uz put. Nije viđao ranije tuženika u šumi od ĐO ili ŠO, no viđao je tuženika u šumi njegove majke OO i šumi ĐO koja je šuma uz put.

24. Svjedok IO opisujući nekretnine tužitelja naveo je da isti ima šumu, da se gledajući od puta nalazi šuma od Burkovca i to s desne strane tužiteljeve šume, a s lijeve strane uz tužiteljevu šumu je šuma od brata tuženika SO. Nije mu poznato gdje se nalazi međa i da li na terenu postoje vidljive međašne oznake. Negdje u jesen 2022. sa tužiteljem je išao u šumu, jer je tužitelj zakupio liniju za rušenje u šumi RH, kako bi tužitelju pomogao natovariti drva te prolazeći uz tužiteljevu šumu, tužitelj mu je rekao da je srušen jedan debeli hrast i nekoliko joha te da mu je tužitelj rekao da je te johe sadio sa svojom suprugom. Stabla su rušena i u šumi od Burkovca koja se šuma nalazi s desne strane u odnosu na tužiteljevu, a tužitelj mu je kasnije rekao nakon razgovora sa lugarom da je veći dio hrasta odvezen, dok se dio nalazi uz cestu, koja mu vrijednost nije poznata. Nije znao da li joha može biti samonikla, a o sadnji johe saznanja ima iz pričanja tužitelja.

25. Iskaz tuženika u bitnom je potvrđen iskazom njegove supruge GO kojoj nije poznato gdje se nalazi međa između tužiteljeve šume i šume od ŠO, koja je nekretnina ranije bila livada, koja se nije obrađivala, pa pretpostavlja da se radi o samonikloj šumi. Ista je potvrdila iskaz tuženika u dijelu da je ŠO porušila stabla i u svojoj šumi i u šumi svojih sestara, a među kojima je bila i majka tuženika pa kako ne bi išli na sud međusobno su se dogovorili da tuženik poruši drva u njenoj šumi, prema kojem dogovoru je tuženik očito i postupio, jer joj je tako i rekao, pri čemu ista nije imala saznanja na čijim je nekretninama i koliko je te kakovih stabla tuženik porušio. Također potvrdila je i činjenicu da je nekih dva tjedna od rušenja tužitelj bio kod tuženika, da je tužitelj rekao da je tuženik porušio drva u njegovoj šumi i da mu je srušio hrast, no u to vrijeme tuženik nije bio kod kuće te je tuženika uputila da se obrati tuženiku jer ona o tome nije imala nikakovih saznanja. Nakon što je tuženik kasnije izvadio dokumentaciju za nekretnine, vidjeli su da je tuženik rušio na nekretninama koje pripadaju UO, a ne tužitelju. Nije joj bilo poznato koju je vrstu drveta tuženik srušio, koja je prodao u [adresa] na pilani, a po njenim saznanjima dobo je iznos od oko 7.000,00 kn. Iako je prema njenim saznanjima hrast srušen, isti nije odvezen, već se isti još uvijek nalazi gdje je i rušen i nije odvezen.

25.1. Imajući u vidu iskaze svjedoka, predloženih po strankama, proizlazi da isti nisu bili neposredni očevici rušenja drva u šumi tužitelja od strane tuženika, već su njihova saznanja neposredna, osim iskaza svjedoka VO koji je bio nazočan kada je tuženik rušio drva, koji je pomagao tuženiku, ali isti nije imao saznanja na čijim se točno nekretninama srušena drva nalaze, jer nije znao gdje je međa, dok je svjedok ZO nakon rušenja stabla došao po pozivu tužitelja, vidio da su ostali panjevi od srušenih drva, time da je navedeni svjedok potvrdio da je rušenje stabala vršeno na nekretninama tužitelja, a ne tuženika, odnosno ŠO, kojem je svjedoku poznato tko je vlasnik kojih nekretnina, budući da i sam prolazi tuda 50 godina kako je iskazao.

26. Obzirom da je između stranaka bilo sporno da li je tuženik rušio na nekretninama tužitelja ili na nekretninama ŠO kako je to tvrdio, po prijedlogu tužitelja izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku Ivanu Tomljanoviću, dipl. ing. geodezije.

27. Vještak je identificirao nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i čk.br. 936/33 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje su na skici lica mjesta, a koja je prilog nalaza i mišljenja (list 72) označene crvenom bojom na kojoj su skici prikazani i panjevi koji se nalaze na čkbr. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina vlasništvo tužitelja, dok susjedna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] je vlasništvo ŠO i na kojoj prilikom uviđaja nije utvrđeno da je vršeno rušenje.

U odnosu na površinu predmetnih nekretnina vještak je naveo da površine odgovaraju podacima iz zemljišnih knjiga i katastra, a površine na katastarskom planu odgovaraju površinama u zemljišnoj knjizi i katastru u granicama tolerancije. Čestice nisu mijenjale svoj oblik, oznaku ni površinu što je vidljivo iz starog plana, koje su prilog nalazu. Također vještak je na skici lica mjesta označio posjednike i vlasnike susjednih nekretnina te je na terenu snimljen i postojeći voznik.

27.1. Nalazu i mišljenju te skici lica mjesta mjerničkog vještaka stranke nisu prigovarale, a koji nalaz i mišljenje prihvaća ovaj sud kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, a kojim nalazom i mišljenjem, kao i skicom lica mjesta, je potvrđen osnovanost navoda tužitelja da su sva srušena stabla koje je porušio tuženik, nalaze se na nekretnini tužitelja i to čkbr. [katastarska čestica], a ne na susjednoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] koje su vlasništvo i posjed sada pokojne ŠO.

28. Na uviđaju dana 10. srpnja 2024. kada je i izvršena identifikacija, po mjerničkom vještaku, izveden je dokaz po šumarskom vještaku radi utvrđivanja visine imovinske štete po dr. sc. Krunoslavu Indiru, dipl. ing. šumarstva, a koji je dao pisani nalaz i mišljenje zaprimljen kod suda dana 22. rujna 2024. (list 93-98).

Iz zaključnog nalaza i mišljenja proizlazi da je na temelju očevida te obračuna količine, vrijednosti i visine naknade štete, utvrdio da je sječa predmetnih stabala izvršena je prije 2 godine, najvjerojatnije ljeti 2022. Posječena stabla u vrijeme sječe bila su živa, bez tragova koji bi upućivali na to da su bila trula ili loše kakvoće.

Vještak je utvrdio da ukupni neto volumen posječenih stabala iznosio je 16,997 m[3] , a njihova vrijednost 912,36 eura. Visina naknade štete sukladno odredbama Šumsko- odštetnog cjenika iznosi 2.280,91 eura.

Trupac zatečen uz put zapadno od predmetne katastarske čestice prema dimenzijama odgovara stablu hrasta lužnjaka koje je raslo na panju broj 1. Zbog cca 2 godine ležanja na mjestu sječe trupac je izgubio veći dio vrijednosti.

29. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je izvršena sječa 11 stabala (1 stabla hrasta lužnjaka, 1 stabla lipe, 1 stabla običnog graba i 8 stabala crne johe), a od čega se je moglo izraditi 9,732 m[3] tehničkog drveta hrasta lužnjaka (pilanski trupci I., II. i III. klase) i crne johe (pilanski trupci I. i II. klase) te 7,265 m[3] ogrjevnog drveta hrasta lužnjaka, običnoga graba, lipe i crne johe.

Vještak je naveo da je visinu naknade štete utvrđivao prema čl. 4 Šumsko-odštetnog cjenika („Narodne novine“ 37/2015), kojim je propisano da se iznos naknade šumske štete utvrđuje se na način da se prodajna cijena pojedinog proizvoda pomnoži određenim faktorom koji sadrži obeštećenje za gubitak kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, izmjena omjera vrsta drveća u šumi i druge oblike umanjenja vrijednosti šuma i šumskog zemljišta, dok je prema članku 10. točka 2. spomenutog Šumsko-odštetnog cjenika, uz prisutne uvjete valja upotrijebiti faktor 2,5.

Dakle, vještak je utvrdio da je neto količina posječene drvne mase 16,997 m[3] , vrijednost na panju posječene drvne mase iznosi 912,36 eura, a iznos visine naknade štete u iznosu od 2.280,91 eura.

30. Očitujući se na nalaz i mišljenje šumarskog vještaka, tužitelj je naveo da ne prigovara procijenjenoj vrijednosti ističući da je u tužbi naveo da vrijednost posječenog stabla – hrasta procjenjuje oko 1.327,36 eura, no da je i u tužbi naveo da će se točna vrijednost utvrditi šumarskim vještačenjem. Ističe da je nalazom i mišljenjem navedeno da je hrast zbog ležanja na tlu izgubio veći dio svoje vrijednosti pa da nisu jasni navodi tuženika, a čime je i pogrešan stav da bi tužitelju šteta samom sječom tog stabla koji bi danas imao veću vrijednost nego što je imao u trenutku kada je posječeno i da nije jasno iz kojeg razloga bi se njegova vrijednost trebala odbiti od utvrđene naknade štete, budući da tužitelj nema koristi od tako posječenog stabla.

30.1. U odnosu na ukupnu drvnu masu koja je posječena na dan štetnog događaja, tužitelj ističe da je ukupna drva masa prema specifikaciji od 15. rujna 2022. iznosi 13,17 m[3] , dok je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno 16,997 m , za koju tužitelj navodi da i nije razlika kako to tvrdi tuženik, tako da u odnosu na utvrđenu ukupnu drvnu masu i visinu procijenjene štete nema primjedbi.

31. Tuženik je po punomoćniku prigovorio nalazu i mišljenju šumarskog vještaka navodeći da je vještak u nalazu naveo da je na licu mjesta zatečen hrast lužnjak koji je posječen, ali nije odvezen i da kod izračuna količine i vrijednosti posječenih stabala proizlazi da se upravo na hrast lužnjak odnosi najveća vrijednost neto volumena i to 6,354 m³ od ukupno 16997 m³, da se visina naknade štete koja se odnosi na hrast lužnjak je po visini najveća, a to je 1.344,41 eura od ukupne visine naknade štete od 2.280,91 eura.

Nadalje, ističe da je vještak neodređen u nalazu i mišljenju navodeći da je trupac hrasta lužnjaka zatečen uz put zapadno od predmetne katastarske čestice, te da zbog cca 2 godine ležanja na mjestu sječe trupac je izgubio veći dio vrijednosti, ističući da očito da zatečeni trupac hrasta lužnjaka nije odvežen, te tuženik nije isti prodao, a isti ima preostalu vrijednost koju vještak nije iskazao.

31.1. Stroga, je tuženik predložio da vještak ponovo napravi izračun količine i vrijednosti posječenih stabala te da u ovom izračunu posebno iskaže preostali volumen hrasta lužnjaka, ali koji nije odvezen, a što obrazlaže činjenicom da ne sprečava tužitelja da isti proda ili na drugi način iskoristi, a tuženik ga u tome nije sprečavao niti 2022. i da vještak iskaže visinu naknade štete, ali umanjenu za vrijednost trupca hrasta lužnjaka u vrijeme podnošenja tužbe, smatrajući da je tužitelj bio u mogućnosti u vrijeme podnošenja tužbe, ali i danas odvesti i prodati ili na drugi način iskoristiti posječeni hrast lužnjak.

31.2. U odnosu na izračun šumarskog vještaka tuženik ističe da bi danas mogao odvesti i unovčiti hrast lužnjak, jer je vrijednost istoga unesena u visinu naknade štete koja bi se trebala isplatiti tužitelju, ili obratno tužitelj je bio u mogućnosti odvesti i unovčiti hrast lužnjak, ali se onda ova vrijednost mora odbiti od visine naknade štete koju tuženik treba platiti tužitelju, pozivajući se pri tom na odredbu čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a), propisano ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Kako tuženik nije, jer je tužitelj podnio tužbu dana 31. ožujka 2023., a sječa je učinjena tijekom rujna 2022., te dakle podnošenjem tužbe tužitelj je doprinio nastanku daljnje štete, jer tuženik se više nije usudio odvesti i prodati posječeni hrast lužnjak, te je isti ostao ležati sve do uviđaja suda, a prema mišljenju vještaka zbog ležanja stabla hrasta lužnjaka na mjestu sječe trupac je izgubio veći dio vrijednosti.

31.3. Potom je tuženik naknadno prigovorio nalazu i mišljenju šumarskog vještaka, navodeći da se njegov izračun bitno razlikuje od izračuna količine posječenih stabala iz Specifikacije trupaca broj 131/2022 što je na licu mjesta izračunao otkupljivač Poduzeće za promet roba i usluga Zagreb, koji je izračunao da ukupna količina posječenih stabala iznosi 6,93 m³ od čega na hrast lužnjak otpada količina 2,22 m³. Ističe da je izračun iz Specifikacije trupaca broj 131/2022 koja je također Specifikacija nastala izmjerom na licu mjesta neposredno nakon rušenja stabala je ukupno 6,93 m³, a vještak šumarske struke je izračunao 16,997 m³ kao ukupnu količinu svih porušenih stabala, dok bi prema izračunu vještaka samo na hrast otpalo 6,354 m³, a što je pak prema specifikaciji trupaca ukupna količina svih posječenih stabala.

Stoga je tuženik predložio da se vještak oko ove razlike posebno očituje, jer u specifikaciji trupaca su točne dimenzije posječenih trupaca koje se razlikuju od njegovog izračuna.

Nadalje, tuženik je istakao da tužitelj nije osporavao količinu i vrijednost izračuna iz Specifikacije od 15. rujna 2022. te je saslušan kao stranka izjavio da smatra da je oštećen za iznos od 10.000,00 kn, a koji iznos se odnosi na sve kompletno što je srušeno, pa tako i na hrast lužnjak kojega tuženik nije prodao i još uvijek se nalazi na nekretninama gdje je i srušen, a što je pak opet sve drastično drugačije nego što je šumarski vještak izračunao da bi naknada štete bila ukupno 2.280,91 eura i da je tužitelj tužitelj je na uviđaju koji je održan dana 10. srpnja 2024. izjavio da je spreman odvesti posječeni hrast lužnjak i ispiliti ga u daske.

32. Očitujući se na prigovore tuženika, vještak je dostavio pisano očitovanje 12. studenoga 2024. (list 123-124), u kojem je naveo je zatečeni trupac imao je dimenzije 310 x 70 cm što prema tablici kubatura daje volumen od 1,193 m[3] . U trenutku sječe imao je vrijednost 230,54 eura/m[3] odnosno 275,03 eura. U zatečenom stanju zbog proteka vremena i gubitka svojstava više ne može bit klasiran kao pilanski trupac I. klase, već kao pilanski trupac III. klase te ima vrijednost od 74,06 eura/m[3] , odnosno 88,35 eura. U vrijeme podizanja tužbe (3/2023.) procjenjujem da je predmetni trupac mogao biti klasiran kao pilanski trupac II. klase te je kao takav imao vrijednost od 142,01 eura/m3 odnosno 169,42 eura. Ako zatečeni trupac iskoristi ili je iskoristio tužitelj nakon očevida, visinu naknade štete iz nalaza i mišljenja treba umanjiti za 88,35 eura (sukladno Šumsko-odštetnom cjeniku, čl. 4 , st. 3.: „Iznos naknade šumske štete iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za cijenu šumskog proizvoda, ako proizvod nije prisvojen ili uništen“). U tom slučaju bi naknada štete iznosila 2.280,91 eura – 88,35 eura = 2192,56 eura. Da je zatečeni trupac iskoristio tužitelj u trenutku podizanja tužbe, visinu naknade štete trebalo bi umanjiti za 169,42 eura. U tom slučaju bi naknada štete iznosila 2280,91 – 169,42 = 2111,49 eura.

32.1. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika u odnosu na procjenu ukupne količine posječenih stabala i procijenjene visine štete u odnosu sa količinama navedenim u Specifikaciji priloženom uz tužbu, vještak navedenu primjedbu smatra neosnovanom, jer se spomenuta Specifikacija trupaca odnosi samo na tehničko drvo koje je odvezeno s mjesta sječe, a ne na ukupni volumen svih posječenih stabala. U nalazu i mišljenju obračunata je količina i tehničkog i prostornog drveta koja se od svih srušenih stabala mogla izraditi. Jedina usporedba koja je moguća (pod uvjetom da je Specifikacija vjerodostojna) jest usporedba količine odvezenih trupaca (6,93 m[3] ) i količina tehničkog drveta od 9,732 m[3] . Kada se količini odvezenih trupaca doda volumen zatečenog trupca hrasta (1,193 m[3] ) dobije se 8,123 m trupaca. Sve to pod uvjetom da je otkupljivač krojenje trupaca vršio na način da maksimalno iskoristi potencijal stabla, što često nije slučaj i u prostornom drvetu ostane i dio tehničkog drva.

33. U odnosu na pisano očitovanje šumarskog vještaka, tuženik je i nadalje ustrajao kod prigovora, navodeći da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju previsoko naznačio visinu štete i ukupnu posječenu drvnu masu te da vještak u nalazu i mišljenju nije usporedio podatke sa specifikacijom trupaca i nastalim izmjerama na licu mjesta nakon sječe stabala, a koju je specifikaciju uz tužbu dostavio i prihvatio tužitelj. Isto tako, tuženik smatra da vještak nije naveo kolika bi uopće šteta bila, jer prema podacima iz Specifikacije trupaca broj 131/2022 te zbog čega upravo ova specifikacija ne bi bila meritorna za predmetni izračun, jer ju je sastavila pravna osoba koja se bavi otkupom drvne mase.

34. Obzirom na opetovane prigovore tuženika, vještak je dostavio novo pisano očitovanje od 30. prosinca 2024., navodeći da je na sve primjedbe i prigovore tuženika već odgovorio, ali radi pojašnjenja ističe da svako stablo ovisno o svojim dimenzijama može se iskoristiti kao tehničko drvo (trupci) i kao prostorno drvo (ogrjev), odnosno samo kao prostorno drvo ako je malih dimenzija i loše kakvoće. Obračunom količine i volumena svakog oborenog stabla dobio sam elemente za izračun vrijednosti i tehničkog i prostornog drva (dakle cijelog stabla). Specifikacija koju tuženik navodi odnosi samo na trupce (tehničko drvo) koje je odvezeno s mjesta sječe, a ne na ukupni volumen svih posječenih stabala koji bi uključivao i ogrjevno drvo.

Vještak je naveo da je nalazom i mišljenjem obračunata količina i tehničkog i prostornog drveta koja se od svih srušenih stabala mogla izraditi. Jedina usporedba koja je moguća (pod uvjetom da je Specifikacija vjerodostojna) jest usporedba količine odvezenih trupaca (6,93 m[3] ) i količina tehničkog drveta iz nalaza i mišljenja od 9,732 m[3] . Kada se količini odvezenih trupaca doda volumen zatečenog trupca hrasta (1,193 m[3] ) dobije se 8,123 m trupaca. Sve to pod uvjetom da je otkupljivač krojenje trupaca vršio na način da maksimalno iskoristi potencijal stabla, što često nije slučaj i u prostornom drvetu ostane i dio tehničkog drva. Nadalje, u Specifikaciji nije iskazana količina prostornog drveta pa usporedba ukupnog volumena nije niti moguća. Osim toga, cijene kod privatnih otkupljivača formiraju se slobodno na tržištu, a obračun vještaka izvršen je na temelju Cjenika HŠ d.o.o. sukladno Šumsko-odštetnom cjeniku. Opetovano ističe da je njegov obračun obračun tehničkog drva: 9,732 m[3] , količina tehničkog drva iz Specifikacije: 6,93 m3 + zatečeni trupac 1,193 m[3] = 8,123 m , tako da je obračunao ukupni volumen od 16,997 m[3] .

Zaključno, obračun vrijednosti trupaca iz specifikacije nije predmet vještačenja, jer je nalaz i mišljenje dao prema nalogu suda i to obračunati količinu, vrijednost i visinu štete na temelju očevida i izmjerenih panjeva, a ne na temelju podataka u spisu, naglašavajući da se obuhvaća ukupni volumen posječenih stabala.

35. Vještak je pisani nalaz i mišljenje usmeno obrazložio u smislu čl. 260. st. 2. ZPP- a, ostao kod pisanog nalaza i mišljenja i pisanih očitovanja na prigovore tuženika, a u odnosu na prigovor tuženika da nije odgovorio na usporedne podatke sa Specifikacijom trupaca koji se nalaze u spisu i da je tuženik naknadnom provjerom kod osoba zaduženih za otkup trupaca, došao do podataka da su vrijednosti iskazane u nalazu i mišljenju nerealne i nisu tržišne cijene, vještak je naveo u da da vrijednosti srušene drven mase koje nalazu i mišljenju, dobivene su sukladno šumskom odštetnom cjeniku koji propisuje da se kod obračuna štete koristi cjenik Hrvatskih šuma d.o.o.

Cijene koje se mogu ostvariti u trgovini iz privatnih šuma, mogu biti više ili niže od onih koje su u službenom cjeniku Hrvatskih šuma d.o.o. te se formiraju slobodno na tržištu, a što je i objašnjeno u pisanom očitovanju od 30. prosinca 2024., apostrofirajući činjenicu da količina tehničke robe koja je na specifikaciji iz spisa odnosi se samo na tehničko drvo, dok je u nalazu i mišljenju obračunao štetu i za tehničko i za prostorno drvo.

Nadalje, usmeno očitujući se na prigovore tuženika, vještak je naveo da je činjenica da su s predmetne površine odvezeni dijelovi stabala prema specifikaciji, istovremeno ne znači da je to, da se radi o ukupnoj drvnoj masi koja su predmetna stabla imala, stoga nikako nije ispravno uspoređivati te dvije količine.

Osim toga, po svemu sudeći ovdje se radi o bespravnoj sječi za koju nije postojala propisana dokumentacija i za to nije izvršena doznaka stabala pa sukladno tome vještak ne smatra vjerodostojnim niti popratnu specifikaciju.

U odnosu na prigovor tuženika oko formiranja cijene za porušena stabla koja su prema navodima tuženika porušena na nekretnini koja je u naravi livada, a ne šuma i da se radi o samoniklim stablima, vještak je naveo da se u naravi nesumnjivo radi o šumi i šumskom zemljištu, bez obzira što se u katarskom operatu moglo voditi kao livada. Zakon o šumama primjenjuje se na one površine koje su u naravi šuma i šumskom zemljište, a ne samo na one koje se kao šuma i šumsko zemljište vode u katastru.

36. Nakon što je vještak usmeno na raspravi dana 4. travnja 2025. obrazložio pisani nalaza i mišljenje te se očitovao na prigovore tuženika, tuženik je ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenje navodeći da je u nalazu vještaka navedeno da je porušeno 11 ili 12 stabala, dok je on osobno utvrdio da se radi o 7 komada i da to ima snimljeno u svom mobitelu i da se radi o samoniklom, a ne posađenim stablima, no iako je u pisanim očitovanjima u je iznosio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka predlagao da se provede novo šumarsko vještačenje (u vrijeme kada je tuženika zastupao punomoćnik, a koji je istom otkazao punomoć dana 27. veljače 2025. u svezi čega je i doneseno rješenje broj Pn-40/2023-53 od 28. veljače 2025. tj. prije saslušanja šumarskog vještaka), tuženik je na raspravi 4. travnja 2025. naveo da ne predlaže izvođenje dokaza novim šumarskim vještačenjem.

37. Kako je šumarski vještak prvotno pisano, a potom i usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje i očitovao se na prigovore tuženika, koje je prigovore otklonio na argumentiran način, po ocjeni suda tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje objektivnost i stručnost nalaz i mišljenje šumarskog vještaka.

Naime, po ocjeni suda isti je dan prema pravilima struke, u nalazu i mišljenju pisanim očitovanjima na prigovore tuženika te iskazu vještaka nema proturječnosti, nije nepotpun, nejasan i nema nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost istog. Osim toga, nalaz je vještak u smislu odredbe čl. 260. st. 2. ZPP-a usmeno obrazložio, nalaz i mišljenje temeljen je na podacima prikupljenim na uviđaju, a isti je dan nakon što je mjernički vještak identificirao nekretnine na kojima je tuženik nedvojbeno porušio stabla koja su porušena na tužiteljevoj nekretnini, a ne na susjednoj nekretnini od ŠO.

Tuženik je i sam naveo da ne predlaže novo vještačenje po šumarskom vještaku.

37.1. Isto tako, vještak je na argumentiran način prvenstveno otklonio prigovore tuženika, očitujući se jasno i iscrpno zbog čega nije moguće raditi usporedbu sa priloženom Specifikacijom.

Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da tuženik nije odvezao porušeno stablo hrasta koje je prilikom uviđaja zatečeno uz cestu, a što je i prikazano na fotografijama nalaza i mišljenja šumarskog vještaka (slika 4, list 96 spisa), kako je prethodno navedeno vještak se je također očitovao na argumentiran način.

Stoga su prigovori tuženika u cijelosti ocijenjeni kao neosnovani, a nalaz i mišljenje prihvaćen u cijelosti.

38. Neosnovane su i ničim dokazane tvrdnje tuženika (navedene u podnesku tuženika od 23. listopada 2024. kojim prigovara na nalaz i mišljenje šumarskog vještaka), da će tužitelj odvesti posječeni hrast lužnjak i ispiliti ga u daske, jer taj navod sudac na uviđaju nije čuo, niti je to konstatirano na zapisniku o uviđaju dana 10. srpnja 2024., koji je zapisnik i potpisan po strankama koje su bile na uviđaju.

Da je tome tako, nedvojbeno proizlazi iz činjenice da tuženik nakon uviđaja nije tvrdio, niti dokazao da bi to tužitelj doista i učinio, a koji je navod tuženika iz iznesenog podneska i osporen po tužitelju u podnesku od 13. studenoga 2024.

39. Iako je tuženik izrazio spremnost da s tužiteljem postigne sporazum, kako isti nije postignut, a obzirom da je tuženik osporavao i osnov i visinu, to je po prijedlogu tuženika izveden dokaz mjerničkim vještačenjem radi identifikacije nekretnina stranaka radi utvrđivanja na kojim nekretninama je izvršeno rušenje stabala, a kako je i prethodno obrazloženo, utvrđeno je da je to tuženik učinio na nekretninama tužitelja, a ne na nekretnini ŠO, a koji su panjevi i označeni na skici lica mjesta i koji su i fotografirani po šumarskom vještaku koje su priložene njegovom nalazu i mišljenju. Po prijedlogu tužitelja, jer je za tuženika bila sporna količina porušenih stabala i visina štete, budući je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.327,36 eura, a koja visina štete je osporavana po tuženiku, to je tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu naveo da će konačno tužbeni zahtjev postaviti nakon provođenja šumarskog vještačenja, to je radi utvrđivanja te sporne činjenice i izveden dokaz šumarskim vještačenjem, a iz kojeg nalaza nedvojbeno proizlazi da je visina štete koja je nastala tužitelju rušenjem spornih stabala utvrđena u iznos od 2.280,90 eura, a za količinu od 16.999 m[3] .

40. U odnosu na visinu utvrđene štete, a kako je i prethodno navedeno, šumarski vještak je na argumentiran način obrazložio na koji način je ista utvrđena. Osnovano tužitelj ističe da je pogrešan stav tuženika da se vrijednost hrasta koji se još uvijek nalazi na predmetnoj nekretnini treba odbiti od ukupne izračunate naknade štete ili eventualno bi tužitelj isti mogao odvesti i prodati, obzirom na činjenicu da je tužitelju šteta nastala samom sječom i da bi s vremenom od trenutka rušenja bila i veća no što je bila vrijednost u trenutku kad je posječeno, to iz razloga što je i vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je hrast zbog ležanja na tlu izgubio veći dio svoje vrijednosti, pa nije jasno iz kojeg razloga bi se njegova vrijednost trebala odbiti od utvrđene naknade štete, jer tužitelj nema nikakovu korist od posječenog stabla.

41. Ocjenom provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj bio odgovoran za posječena stabla, niti je na bilo koji način svojim postupanjem pridonio nastanku te štete, a kako to prigovorima nastoji prikazati tuženik tijekom postupka. Ni u jednom trenutku tužitelj nije iskazao namjeru, a niti to proizlazi iz izvedenih dokaza pa osnovanost takove svoje tvrdnje tuženik nije niti dokazao da bi tužitelj odvezao srušeno stablo hrasta lužnjaka, a kako je isti zbog ležanja od trenutka sječe ležanjem na tlu izgubio veći dio svoje vrijednosti, što je nedvojbeno utvrđeno prihvaćenim nalazom i mišljenjem šumarskog vještaka, tužitelj ni na koji način nije doprinio.

41.1. Osim toga, nesporna je činjenica između stranaka da se protiv tuženika vodi kazneni postupak radi kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, koji je postupak nedvojbeno u tijeku, a što je svojim navodima potvrdio i tuženik na raspravi koja je i zaključena 4. travnja 2025.

42. U tom kontekstu, neosnovani su navodi, a čime je i odbijen prijedlog tuženika (u podnesku od 2. prosinca 2024.) da se prekine ovaj parnični postupak do okončanja kaznenog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod brojem K-38/2023, jer će o navedenom tuženik kao optuženik u kaznenom predmetu predlagati novo geodetsko vještačenje na okolnost na kojoj čestici su posječena stabla, obzirom na nespornu činjenicu, a koja nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka, kojem nalazu i mišljenju, kao i skici ni sam tuženik nije prigovarao pa ta okolnost o izvođenju dokaza u kaznenom postupku koji se vodi kod tuženika ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom postupku u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, jer je ta sporna činjenica bila i sporna u ovom postupku (jer je tuženik osporavao osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva), a na koju spornu činjenicu je i izveden navedeni dokaz i to predložen po samom tuženiku.

Stoga je odbijen prijedlog tuženika za prekidom ovog parničnog postupka kao neosnovan, a kako je riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja.

43. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Odredbom čl. 1046. ZOO-a, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

44. Nadalje, odredbom čl. 1085. st. 1. ZOO-a, propisano je da je odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a st. 3. istog čl. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, dok je st. 4. propisano da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

45. Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a st. 2. istog čl. propisano je da se visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

St. 3. istog. čl. propisano je da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

46. Odredbom čl. 1090. ZOO-a, propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

Odredba čl. 1046. ZOO-a, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine obična šteta i sprječavanje njezina povećanja izmakla korist, a koje štete nedvojbeno tužitelj zahtjeva u ovom postupku.

47. U kontekstu navedenog, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik svojim postupanjem i to sječom spornih stabala na nekretnini tužitelja prouzročio štetu koju je dužan tužitelju nadoknaditi, a nije utvrđeno da ista ne bi nastala bez njegove krivnje. Osim toga, nisu osnovani navodi tuženika niti to proizlazi iz rezultata izvedenih dokaza tijekom postupka da bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 1092. ZOO-a, da bi tužitelj doprinio nastanku štete, jer tuženik takove navode nije dokazao.

48. Dakle, tužitelj je zahtijevao običnu štetu i izmaklu korist, a koja je visina u potpunosti utvrđena prihvaćenim nalazom i mišljenjem šumarskog vještaka u ukupnom iznosu od 2.280,91 eura, koji je tužbeni zahtjev tužitelja i prihvaćen.

No, kako u konkretnom slučaju nije moguća uspostava prijašnjeg stanja, te kako je tuženik osporavao visinu štete koju je sud utvrđivao u ovom postupku i to provođenjem šumarskog vještačenja, to je u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa u konkretnom slučaju tužitelju na iznos ukupno utvrđene štete od 2.280,91 eura pripada zatezna kamata tekuća od 19. svibnja 2025., kao od dana donošenja presude po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

49. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za razdoblje od 31. ožujka 2023., kao od dana podnošenja tužbe pa do 19. svibnja 2025. po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je presuđeno pod točkom II. izreke presude.

50. Troškovi postupka temelje se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na osnov uspio u cijelosti, dok u odnosu na visinu nije uspio samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (odbijen je sa zahtjevom na dosuđeni iznos zatezne kamate za razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja presude, točka II. izreke presude), stoga su tužitelju u cijelosti priznati troškovi.

51. Troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na prvom pripremno ročištu na kojem je zaključen prethodni postupka i nastavljeno ročište za glavnu raspravu dana 2. listopada 2023. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na raspravama 4. prosinca 2023., 5. travnja 2024., zastupanje na uviđaju 10. srpnja 2024. i 4. travnja 2025., za svako u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 16. kolovoza 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. t. 1.), sastav obrazloženog podneska od 13. studenoga 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje šumarskog vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8. t. 1.), sastav podneska od 16. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura ( tbr. 8. t. 4.), troška PDV-a u iznosu od 412,50 eura, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura (čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, Narodne Novine 118/18, 51/23 dalje ZSP, tbr. 1. toč. 1), pristojbe na presudu u iznosu od 69,26 eura, predujma za mjerničko vještačenje i razlika predujma za šumarsko vještačenje u ukupnom iznosu od 422,76 eura pa ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.581,07 eura.

Na dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju je primjenom odredbe čl. 30 Ovršnog zakona priznata zatezna kamata po stopi prema čl. 29 st. 2 ZOO-a tekućom od 19. svibnja 2025. kao od dana donošenja presude, a kako je presuđeno pod toč. III. izreke presude.

52. Nisu priznati troškovi za sastav podneska od 2. siječnja 2024., obzirom da je tužitelj postupio po nalogu suda kojim obavještava da stranke nisu postigle sporazum o mirnom rješenju spora, a koji troškovi nisu bili potrebni u smislu čl. 155. ZPP-a za vođenje ovog parničnog postupka.

53. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bjelovaru, 19. svibnja 2025.

S u d a c

Gordana Malvić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja toč. I. dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a tuženiku od dana primitka prijepisa ove presude. Protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba (čl. 190. st. 9. ZPP-a).

Naredba:

Presudu i rješenje uručeni na ročištu radi objave presude uručeni zamjeniku punomoćnika tužitelja:

-tuženiku BO iz [adresa], dostavi e-poštom Tužitelj po punomoćniku u obvezi platiti pristojbu na presudu u iznosu od 69,26 eura (tbr. 2. t. 1.).