REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-6699/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Barbara Glavaš Štefanac, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa pun. Tomislav Bulić, odvj. u OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne točka II. Ugovora o kreditu br.00829 od 06.08.2007.godine, sklopljenog između tužitelja EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB 36514183925, iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, a koji Ugovor o kreditu je ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčić iz Krapine pod posl.br. OV-9888/2007 te točka III. povezano s točkom. 3.1 i 3.2. Uvjeta Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika,u dijelu u kojem je iskazana obveza financiranja troškova zaključenja Ugovora, a koje glase:

II. IZNOS KREDITA

„Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja ugovora u visini navedenoj u tč. III Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora.“

„III. KAMATNA STOPA/ VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA/ TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI

„Troškovi zaključenja ugovora ( (uklj.22% PDV-a)* 1.192,95 CHF.

*troškovi zaključenja Ugovora obuhvaćeni su iznosom kredita iz tč.II. Ugovora.“.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 710,20 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 09. kolovoza 2007. pa do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 826,55 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 06. kolovoza s tuženikom sklopio su Ugovor o kreditu broj 00829 , temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju automobila, u iznosu od 35.277,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Točkom II. predmetnog Ugovora ugovorena je odredba kojom je tužitelj tuženiku kao trgovcu dužan platiti i troškove zaključenja Ugovora u visini koja je navedena u točki III. predmetnog Ugovotra, i koji iznos se plaća uz prethodno umanjene iznosa kredita upravo za troškove zaključenja ugovora. Naime, u predmetnom ugovoru sadržana je nezakonita odredbe o naknadi za obradu kredita, pa je tako u točki III. Ugovora određeno kako se naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćuje u visini od 1.1952,95 CHF od iznosa kredita ( a što je konstatirano i u točki/članku III. Uvjeta ugovora o kreditu), a naplaćuje se odmah jednokratno po potpisu Ugovora, koja naknada je tužitelju naplaćena te je odobreni iznos kredita umanjen upravo za naknadu, a što je i vidljivo na prometnoj kartici po kreditu tablici dostavljenoj od strane prednika tuženika (Konto kartica). Tako je iz konto kartice tuženika razvidno da je tužitelju dana 08.08.2007.g. naplaćen iznos od 5.350,97 kuna/710,20 € na ime troškova zaključenja ugovora, a što je na konto kartici tuženika knjiženo kao „prihodi od troškova obrade kredita“.

1.1. Tužitelj navodi da je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, da radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama.

1.2. Navodi kako su takve ugovorne odredbe ništetne jer su neodređene, nepoštene te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe kao i naloži tuženiku naknaditi mu iznos plaćene naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužitelju prigovara nedostatak aktivne legitimacije jer tužitelj nije dokazao da je potrošač i ističe prigovor zastare potraživanja, smatrajući da se na navedenu uplatu primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Navodi da se tužitelj neosnovano poziva na presude Visokog trgovačkog suda.

2.1. Osporava da bi predmetne ugovorne odredbe bile nepoštene i time ništetne, jer su iste u cijelosti zakonite i valjano ugovorene, te je kao takva odrediva i dopuštena, odnosno ne uzrokuje znatnu neravnotežu obveza između stranaka. Navodi da je postojala mogućnost pregovora u vezi s predmetnim troškovima obrade ugovora o kreditu.

2.2. Na kraju navodi da tuženik nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe udruge Potrošač, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, te da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutne nikakve veze s ovdje tuženikom, jer tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom udruge Potrošač, već uopće nije banka niti pripada bankarskom sektoru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao informativni obračun Ugovora o kreditu broj 00829 (list 6), Istek ugovora o kreditu broj 00829 ( list 7), plan otplate uz ugovor o kreditu br. 00829 (list 8-10), promjena kamatne stope za ugovor br. 00829 i plan otplate (list 11-13), račun R1 broj: 504722-07 od 08. kolovoza 2007. (list 14), prometna kartica (list 15-23), zahtjev za zaključenje ugovora o kreditu (list 24), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 25-27) Ugovor o kreditu br. 00829 (list 28-32), izjavu ZL (list 60), sklopljene ugovore u periodu od 2007. – 2020. (list 63), Ugovore o kreditu i otplatne planove (list 64-91), te je saslušao tužitelja.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim točka II. Ugovora o kreditu br.00829 od 06.08.2007.godine, sklopljenog između tužitelja EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., OIB 36514183925, iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, a koji Ugovor o kreditu je ovjeren kod javnog bilježnika Damira Bjelčić iz Krapine pod posl.br. OV-9888/2007 te točka III. povezano s točkom. 3.1 i 3.2. Uvjeta Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana obveza financiranja troškova zaključenja Ugovora, a koje glase:

II. IZNOS KREDITA

„Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja ugovora u visini navedenoj u tč. III Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora.“

„III. KAMATNA STOPA/ VISINA I BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA/ TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI

„Troškovi zaključenja ugovora ( (uklj.22% PDV-a)* 1.192,95 CHF.

*troškovi zaključenja Ugovora obuhvaćeni su iznosom kredita iz tč.II. Ugovora.“.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Nije sporno da je tuženik s tužiteljem (kao korisnikom kredita) sklopio Ugovor o kreditu, broj: 00829 te da je temeljem točke II. i III. ugovora tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 710,20 eura.

7. Stranke su na ročištu od 04. travnja 2025. učinile nespornim da je naplaćena ulazna naknada u iznosu od 710,20 eura.

8. Sporno je da li su navedene odredbe Ugovora u navedenom dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita ništetne, te posljedično je li potraživanje isplate navedenog iznosa u zastari. Isto tako sporna je aktivna legitimaija tužitelja.

9. Na ročištu od 15. travnja 2025. saslušan je tužitelj koji je u bitnome naveo da je kreditom kupio osobni automobil koji je koristila za osobne potrebe, te joj zaposlenik tuženika glede odredbi o naknadi za obradu kredita nije ništa objašnjavao, već samo rekao da prilikom isplate mora platiti naknadu za dizanje kredita. Navodi da ugovor nije pročitao već mu je samo dan na potpis, te da ugovor nije pročitao niti pitao, odnosno tražio da li se mogu mijenjati pojedine odredbe.

10. Prema odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/2003., dalje: ZZP/03), odnosno čl. 96. st. 1 i 2. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., dalje: ZZP/07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je njegov iskaz ocijenio kao uvjerljiv, logičan i iskren. Na temelju iskaza tužitelja proizlazi da se o ulaznoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo, pa je sud zaključio da tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 81. st. 4. ZZP/03 i čl. 96. st. 4. ZZP/07), već i po tome nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane pravne službe tuženika) pojedinačno pregovaralo. Pritom je sud imao na umu da je sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja navedenog troška (tzv. ulazne naknade) bila sastavni dio tipskog ugovora sastavljenog unaprijed od strane pravne službe tuženika.

12. Prema tome, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Stoga proizlazi da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, dok tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, te navedenim odredbama ZZP/03 i ZZP/07 nije dokazao.

14. Nadalje, valja ukazati da tužitelju nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena 08. kolovoza 2008. Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju upire tužitelj, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika, da se o istoj s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tuženika, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporni dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno jasnom i neodređenom, a opisano dovodi tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi.

15. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 3,50% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Konačno treba naglasiti da iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. godine propisana (u čl. 17. st. 4.) zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade, tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o naknadi za obradu kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, što rezultira time da je ta ugovorna odredba (već navedeno) suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazali na opravdanost naplate takve naknade, odnosno što to određeno čini troškove obrade kredita. Naime, posao obrade kredita spada u opis radnog mjesta zaposlenika tuženika, pa nije jasno o kakvim bi se drugim troškovima naknade radilo.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovornih točki II. i III. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju te ništetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO-a), odnosno na isplatu iznosa od ukupno 710,20 EUR, visina kojeg iznosa nije među strankama sporna.

18. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da je tužitelju prilikom isplate kredita ustegnuta navedena ulazna naknada, na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, to je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju upravo navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a teku od prvog slijedećeg dana od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga Ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od prvog slijedećeg dana od dana stjecanja, odnosno od 09. kolovoza 2007. do isplate. Da je tuženik navedeno stekao 08. kolovoza 2007. utvrđeno je čitanjem prometne kartice.

19. Neosnovan je i prigovor zastare, kojeg je istaknuo tuženik. Naime, tužitelj u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20. Isto tako neosnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom je tužitelj dokazao status potrošača i značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

21. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

21.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (1.373,81 euro) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 04. travnja 2025. i 15. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 200 bodova, trošak sastava podneska od 12. studenog 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 800,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura a koju pristojbu je i platio, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 826,55 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

23. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu budući da sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) trošak sudske pristojbe kao potrošač nije dužan platiti, niti je pozvan ga platiti.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

tužiteljica po pun.

tuženik po pun.