REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-852/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB:38812451417, Put Mostina 49, Split, protiv tuženika OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja FH, diplomiranog pravnika zaposlenog kod tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika MH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I . Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita posl. br. Ovrv- 10003/2024 od 13. lipnja 2024. . u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga, u iznosu od 64,85 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. svibnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita posl. br. Ovrv-10003/2024 od 13. lipnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12,62 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2023. do isplate te iznosa od 25,00 eura na ime nastalih troškova, budući o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 38,27 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19 svibnja 2025. do isplate, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita posl. br. Ovrv-10003/2024 određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 77,47 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1.02.2024. do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja tuženik je izjavio prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem navodi kako konto kartica tuženika nije javna isprava te ističe prigovor zastare.

3. Rješenjem ovog suda Stalne službe u Trogiru posl. broj Ovrv-10003/2024-8 od 24.09.2024. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U ovršnom postupku ovrhovoditelj sada tužitelj podneskom od 29.10.2024. ističe kako tuženik tj ovršenik samo paušalno navodi da je teret dokaza u ovome postupku na ovrhovoditelju tj tužitelju, iako sam ovrhovoditelj isto nikada nije ni doveo u pitanje. Naime, ovrhovoditelj-tužitelj je pokrenuo ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sve sukladno odredbama važećeg Ovršnog zakona, te je upravo po prigovoru ovršenika-tuženika određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. S obzirom na navedeno, ovrhovoditelj-tužitelj u dosadašnjem tijeku postupka nije ni imao mogućnosti posebno dokazivati svoje zahtjeve i tvrdnje, a što neosnovano višekratno ističe ovršenik- tuženik.

4.1. Nadalje, ovršenik-tuženik navodi da izvadak iz poslovnih knjiga koji je priložen prijedlogu za ovrhu nije vjerodostojna isprava u smislu odredbi važećeg Ovršnog zakona. Ovrhovoditelj-tužitelj ističe da je člankom 31. važećeg Ovršnog zakona Republike Hrvatske definiran pojam vjerodostojne isprave, te se u istome članku kao vjerodostojna isprava između ostalog navodi i izvadak iz poslovnih knjiga, a koji izvadak ovrhovoditelj redovito prilaže uz prijedloge za ovrhu, pa tako i u konkretnom slučaju. Stoga, neosnovane su tvrdnje ovršenika-tuženika da predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen uz prijedlog za ovrhu ne bi bio mjerodavna vjerodostojna isprava. Ovršenik-tuženik nadalje navodi da konto kartica nije javna isprava kojom bi se dokazivale određene činjenice jer ovrhovoditelj (tužitelj) nije javnopravno tijelo, nego pravna osoba jednaka svim drugim pravnim osobama u RH. Međutim, ovrhovoditelj- tužitelj ni ne tvrdi da bi priloženi izvadak iz poslovnih knjiga bio javna isprava, već se radi o vjerodostojnoj ispravi temeljem koje se u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona može zatražiti ovrha.

4.2. Ovrhovoditelj-tužitelj je davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Splita, te su svi vlasnici i korisnici nekretnina na tom području dužni koristiti javnu uslugu, predavati komunalni otpad ovrhovoditelju i plaćati mu iznos cijene javne usluge, sve sukladno važećem cjeniku. Ovršenik-tuženik je vlasnik i korisnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], te je stoga u evidenciji ovrhovoditelja-tužitelja zaveden kao korisnik javne usluge i obveznik plaćanja za istu, a sve sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 16/22) koja je bila na snazi u razdoblju na koje se odnose sporni neplaćeni računi.

4.3. Ovrhovoditelj-tužitelj naglašava i da je sukladno tada važećoj Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 02/18), u 2018. godini svim korisnicima iz svoje evidencije dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge, koja sadrži osnovne podatke relevantne za pružanje javne usluge, a koja ima značenje ugovora. Navedena Izjava je sadržavala podatke koje je ovrhovoditelj kao davatelj javne usluge imao u svojoj evidenciji, te je svaki korisnik imao mogućnost očitovati se o istima i dopuniti Izjavu točnim podacima ukoliko je predložene smatrao nepotpunima ili neispravnima, te je bio dužan jedan ovjereni primjerak Izjave vratiti davatelju usluge u ostavljenom roku od 15 dana. Sve navedeno bilo je naznačeno na samoj Izjavi. Takva Izjava je na adresu predmetne nekretnine dostavljena i ovršeniku- tužitelj, međutim, isti je nikad nije vratio ovrhovoditelju-tužitelju, pa je sukladno navedenoj Odluci…Grada Splita ovrhovoditelj podatke predložene na Izjavi primijenio kao točne i nesporne. Kao što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga priloženog uz predmetni prijedlog za ovrhu, pobijano rješenje o ovrsi odnosi se na 12 neplaćenih mjesečnih računa za usluge redovnog odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine, u sveukupnom iznosu od 77,47 EUR. Ovrhovoditelj je sve račune na koje se odnosi predmetna ovrha obračunao sukladno u promatranom razdoblju važećoj zakonskoj i podzakonskoj regulativi, na njima utemeljenim Cjenicima javne usluge, te podacima s Izjave o načinu korištenja javne usluge.

4.4. Vezano uz ovršenikov-tuženik prigovor zastare, ovrhovoditelj naglašava da je isti samo u manjem dijelu osnovan. Naime, ovrhovoditelj- tužiteljističe da je predmetni ovršni postupak pokrenut njegovim podnošenjem prijedloga za ovrhu putem sustava e-Ovrhe dana 12.04.2024. godine, te je time došlo do prekida zastare, a sve sukladno čl. 241. važećeg Zakona o obveznim odnosima. Iz navedenog proizlazi da je za račune za siječanj i veljaču 2023. godine u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, zaista već bila nastupila zastara, međutim, to nije slučaj u odnosu na preostalih 10 mjesečnih računa od ožujka do prosinca 2023. godine, kod kojih je potpuno jasno da je ovršni postupak pokrenut unutar jednogodišnjeg roka u kojem je ovrhovoditelj-tužitelj imao pravo zahtijevati podmirenje neplaćenih računa, odnosno prije nastupanja zastare. Također, ovrhovoditelj-tužitelj ističe da je zbog neurednog ispunjenja njegovih obveza, protiv ovršenika-tuženika pred Naslovnim sudom već vodio više sporova radi iste pravne i činjenične osnove, samo za drugo vremensko razdoblje, a koji su sporovi okončani u njegovu korist.

4.5. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj-tužitelj povlači svoj prijedlog za ovrhu u odnosu na račune za siječanj i veljaču za koje je nastupila zastara u ukupnom iznosu od 12,62 EUR, dok i dalje ustraje u naplati preostalog dijela duga za razdoblje od ožujka do prosinca 2023. godine u ukupnom iznosu od 64,85 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te naplati troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na te troškove.

5. Tuženik u podnesku od 14.11.2024. navodi da tužitelj nije dostavio bilo kakav podnesak sudu, pa predlaže odbiti tužbu jer je teret svih dokaza na samom tužitelju, pozivom na odredbu čl.461.aZPP-a, jer je na tužitelju teret dokaza u ovom postupku. Nadalje, sama činjenica da je tužitelj podnio prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno računa ne utječe na sami teret dokazivanja u ovom sporu. Tužitelj nije dokazao osnovu niti visinu potraživanja, odnosno tužitelj je isključivo dostavio vjerodostojnu ispravu, knjigovodstvenu ispravu, a ne radi se o vjerodostojnoj ispravi u smislu odredbe čl. 31.st1.Ovršnog zakona. U predmetnom postupku nema niti jednog dokumenta koji bi dokazao bilo kakav odnos tuženika sa tužiteljem, što je opravdano jer istog nikada nije bilo. Konto kartica tuženika nije javna isprava kojom bi se dokazivale određene činjenice jer tuženik nije javnopravno tijelo nego pravna osoba jednaka svim drugim pravnim osobama u Republici Hrvatskoj. Javne isprave su isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku te dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje, no Otvorene Stavke-Konto kartica nije i ne može biti javna isprava, u kojem smislu se Kao što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga priloženog uz predmetni prijedlog za ovrhu, pobijano rješenje o ovrsi odnosi se na 12 neplaćenih mjesečnih računa za usluge redovnog odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do prosinca 2023. godine, u sveukupnom iznosu od 77,47 EUR. Ovrhovoditelj je sve račune na koje se odnosi predmetna ovrha obračunao sukladno u promatranom razdoblju važećoj zakonskoj i podzakonskoj regulativi, na njima utemeljenim Cjenicima javne usluge, te podacima s Izjave o načinu korištenja javne usluge. tuženik poziva na dijelove odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Revt 84/10-2 od 30.studenog 2011. i posl. br. Revx-117/2013 od 11.travnja 2014., kao i odluke Županijskog suda u Varaždinu posl.br.Gž-1765/2018 od 17.prosinca 2018. i posl.br.Gž-1238/2017 od 18.rujna 2018. Slijedom navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tijekom postupka parnične stranke ustraju u navodima iz ovršnog postupka time da se tužitelj protivi prijedlogu tuženika očevida na licu mjesta, jer da je iz priložene dokumentacije činjenično stanje potpuno jasno.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja br.25647 od 1.veljače 2024., Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području obavljanja javne usluge Čistoće d.o.o. Split koji je na snazi od 01.12.2023. ( str 28), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo od 01.01.2023. ( str 34.), Izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kat. čest. zem [katastarska čestica] ZU 9861, KO [katastarska općina] ( str 41-43), Izjava o načinu korištenja javne usluge od 14.07.2018., Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita 30.03.2022, u daljnjem tekstu: Odluka Grada Splita- str 57-72), Izvješće o provedbi Plana gospodarenje otpadom Grada Splita ( str 89-103.), račun broj 05-256471-1-112377 od 31.01.2023., 05-256471-1-222377 od 28.02.2023., Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita, broj 11/11), 05-256471-1- 222377 od 28.02.2023., 05-256471-1-222377 od 28.02.2023., 05-256471-1-332377 od 31.03.2023., 05-256471-1-442377 od 30.04.2023., 05-256471-1-552377 od 31.05.2023., 05-256471-1-662377 od 30.06.2023., 05-256471-1-772377 od 31.07.2023., 05-256471-1-772377 od 31.07.2023., 05-256471-1-772377 od 31.07.2023., 05-256471-1-882377 od 31.08.2023., 05-256471-1-992377 od

30.09.2023., 05-256471-1-10102377 od 31.10.2023., 05-256471-1-11112377 od 30.11.2023., 05-256471-1-12122377 od 31.12.2023.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 10 (deset) računa za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od ožujka do prosinca 2023. u iznosu od po 6,31 eura mjesečno od ožujka do studenog 2023. a za prosinac 2023. od 8,06 eura mjesečno, odnosno ukupno 64,85 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. S obzirom da se utuženi računi odnose na uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od ožujka do prosinca 2023., to se u ovome predmetu primjenjuju odredbe Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj:84/21, 142/23). Također, primjenjuju se i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita od 30.03.2022,) Odluka o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita broj 11/11) , Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području obavljanja javne usluge Čistoće d.o.o. Split koji je na snazi od 01.12.2023. , Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo od 01.01.2023.

9. Prema odredbi čl. 73. st. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Splita, broj 11/11) vlasnici ili korisnici zgrada, stanova, poslovnih ili drugih prostorija dužni koristiti usluge odvoza komunalnog otpada na način i pod uvjetima propisanim tom Odlukom. Stupanjem na snagu Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita od 30.03.2022,) nije stavljena izvan snage citirana Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 73. st. 2. u kojoj su vlasnici i korisnici stanova izjednačeni u obvezi korištenja uslugom odvoza komunalnog otpada.

10. Odredbom čl.10.Odluke Grada Splita korisnik usluge odvoza komunalnog otpada na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio Davatelja usluge.

11. Prema čl.12.st.3. Odluke Grada Splita davatelj usluge dužan je u dostaviti svim korisnicima usluge obrazac Izjave o načinu korištenja javne usluge (u daljnjem tekstu: Izjava), dok je st.6. i 7. istog članka određeno da je korisnik usluge dužan vratiti Davatelju usluge dva primjerka izjave s potpisom korisnika usluge u pisanom obliku ili elektroničkim putem u roku 15 dana od dana zaprimanja; a u slučaju da korisnik ne vrati popunjenu Izjavu, primjenjuju se podaci koje je naveo davatelj usluge.

12. Odredbom članka 13.st.1. Odluke Grada Splita Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim 1. kad korisnik usluge dostavi Davatelju usluge Izjavu ili 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu, a st.2. je određeno kako su bitni sastojci Ugovora o korištenju javne usluge, Odluka grada Splita, Izjava iz čl. 12. Odluke i Cjenik javne usluge iz članka 43. Odluke grada Splita.

13. Uvidom u Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području obavljanja javne usluge Čistoće d.o.o. Split koji je na snazi od 01.12.2023. ( str 28), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada za kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika koji nije kućanstvo od 01.01.2023. ( str 34.), Koji Cjenici su objavljeni na mrežnim stranicama Grada Splita, te su isti vrijedili kroz utuženo razdoblje.

14. Između parničnih stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, odnosno da isti na području grada Splita pruža javnu uslugu odvoza komunalnog otpada sukladno čl.8.Odluke Grada Splita, dok pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz uvida u Izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kat. čest. zem [katastarska čestica] ZU 9861, KO [katastarska općina] ( str 41- 43), gdje je navedeno da je tuženik vlasnik zgrade, dvora, kuće, garaže na čest. zem [katastarska čestica]. KO [katastarska općina] ZU 9861, anagrafske oznake [adresa]. a temeljem odredbe članka 10. Odluke grada Splita

15. Nadalje, sud smatra da je tuženiku Izjava uredno dostavljena, kao i utuženi računi za plaćanje obveze, na koje račune je tuženik mogao podnijeti prigovor, s tim da treba napomenuti da je tuženik kao vlasnik nekretnine na području Grada Splita morao znati da on osobno nije izuzet od obveze plaćanja ove komunalne usluge, ni na kakav način. Dakle, znajući za ovu obvezu kao vlasnik nekretnine tuženik je i u slučaju ne zaprimanja nekih računa mogao tražiti ponovno izdavanje računa, a znao je i morao znati za visinu svoje obveze. Osim toga, ovaj sud drži kako je tuženik sa tužiteljem zaključio Ugovor o pružanju usluga sve pozivom na odredbe članka 12. i 13. Odluke grada Splita.

16. Pregledom ispisa predmetnih računa broj 05-256471-1-222377 od 28.02.2023., 05-256471-1-222377 od 28.02.2023., 05-256471-1-332377 od 31.03.2023., 05- 256471-1-442377 od 30.04.2023., 05-256471-1-552377 od 31.05.2023., 05-256471- 1-662377 od 30.06.2023., 05-256471-1-772377 od 31.07.2023., 05-256471-1-772377 od 31.07.2023., 05-256471-1-772377 od 31.07.2023., 05-256471-1-882377 od 31.08.2023., 05-256471-1-992377 od 30.09.2023., 05-256471-1-10102377 od 31.10.2023., 05-256471-1-11112377 od 30.11.2023., 05-256471-1-12122377 od 31.12.2023., nedvojbeno je utvrđeno da je tuženiku javna usluga za svaki mjesec obračunata u iznosu od po 6,31 eura mjesečno za razdoblje od ožujka do studenog 2023. a za prosinac od 8,06 eura sve prema važećim Cjenicima koji su bili objavljeni na mrežnim stranicama tužitelja na koji način je tuženik kao korisnik bio obavješten o cijeni usluge. Iz računa je razvidno i da je varijabilni dio obračunat po jediničnoj cijeni pražnjenja spremnika u ukupnom mjesečnom iznosu od 6,31 eura , a fiksni dio minimalne usluge mu je obračunat u iznosu od 3,98 eura mjesečno, sve sukladno važećem i dostavljenom Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada tužitelja na području Grada Splita za domaćinstva, za utuženi period.

17. Spisu je priložena Izjava o načinu korištenja javne usluge ispuštena od strane tužitelja za tuženika, a iz te Izjave jasno je kojim podacima o tuženiku raspolaže tužitelj vezano za obračun usluge sukladno Cjeniku. U izjavi je navedeno da njegovo domaćinstvo ima 3 člana, radi se podacima iz postojeće evidencije tužitelja za tuženika i tuženik je pozvan vratiti tužitelju Izjavu sa svojim potpisom, ali tuženik ovu izjavu nije potpisao, nije je vratio tužitelju i tužitelj drži da su podaci navedeni sa njegove strane u Izjavi točni i sukladno tome su ispostavljeni i predmetni računi.

18. Međutim, tuženik tijekom postupka nije niti osporavao da nije zaprimio Izjavu tužitelja i predmetne račune, već prigovara isključivo tome da Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i ispostavljeni računi nisu javne isprave, te da sa tužiteljem nije zaključio nikakav ugovor pa samim time da za njih ne vrijedi pretpostavka istinitosti onoga što se u njima navodi, pritom se pozivajući na nekoliko odluka Vrhovnog sud RH i Županijskog suda u Varaždinu.

19. Tuženiku se skreće pozornost da u ovom postupku tužitelj niti ne tvrdi da bi priloženi računi i Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja bile javne isprave, ali izvod iz poslovnih knjiga i računi su prema čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) vjerodostojne isprave, i podobne za ovrhu ako su u njima naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sve navedeno sadržavaju i priloženi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženi računi, pa su prigovori tuženika u cijelosti neosnovani. Naime, sud je na temelju dokumentacije dostavljene u spis utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja javnih usluga komunalnog otpada samim time što je vlasnik nekretnine na području grada Splita, dok je visinu obveze tuženika sud utemeljio na odredbama čl. 39., 40., i 43. Odluke grada Splita, i utvrdio da su ispostavljeni računi odnosno njihova visina u skladu s tom odlukom. Prema tome, tuženik se pored svih naprijed utvrđenih činjenica, svoje obveze za plaćanje predmetnog potraživanja tužitelju mogao eventualno osloboditi jedino dokazom da je podmirio dugovanje po utuženim računima, a što isti nije učinio do zaključenja glavne rasprave. Stoga je tužitelj dokazao i osnovu i visinu predmetnog potraživanja prema tuženiku, dok tuženik s druge strane nije ničim dokazao pozitivnu činjenicu-da je predmetno dugovanje podmirio, bilo prije ili nakon utuženja.

19. Obzirom da je tužitelj uvažio tuženikov istaknuti prigovor zastare te sada potražuje naknade za razdoblje od ožujka do prosinca 2023. to sud nije posebno obrazlagao taj istaknuti prigovor, već je odlučio o traženju tužitelja sukladno podnesku od 29.10.2024. i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

20. Naime, obzirom da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je na temelju prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelju u iznosu od 64,85 eura sa zateznom kamatom, sve temeljem članka 451. stavka 3.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, nadalje:ZPP-a), dok je valjalo za 12,62 eura sa zz kta od 01.02.2024. staviti van snage doneseno rješenje o ovrsi, i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

20. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

21. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici, i da vrijednost predmeta spora iznosi 77,47 eura.

21.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to ovršni trošak od 25,00 eura, na koji trošak treba nadodati iznos od 13,27 erua na ime sudske pristojbe na presudu, tako da je tužitelju priznat trošak u sveukupnom iznosu od 38,27eura. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatražena zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 38,27 eura, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije.

Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi sa čl. 460. ZPP-a te prema odredbi čl. 467 st.1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelju

- tuženiku

- u spis