Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-197/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, zastupan po ravnatelju Zavoda, HJ, dr.med.spec. protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [obrt], obrt za sakupljanje otpada, vl. OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Nemanji Nožinić odvjetniku iz Nove Gradiške, radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne javne rasprave dana 25. travnja 2025., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženih osobno sa punomoćnikom, te nakon objave presude dana 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen dana 21.09.2023. godine između prvotužene CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika [obrt], obrta za sakupljanje otpada, vl. OJ, [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.

II Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je utužio tužene tužbom od 6.3.2024. u kojoj navodi da je I. tužena CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zasnovala radni odnos dana 21.09.2023. godine kod II. tuženog [obrt], vl. OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Radni odnos trajao je od 21.09.2023. godine do 25.09.2023. godine prema evidenciji HZMO-a, trajao je 5 dana, s tim da je prijava o početku osiguranja zaprimljena na dan 21.09.2023. godine (u 20:34:50 sati - četvrtak), poslije početka rada, a prijava o prestanku osiguranja 25.09.2023. godine u ranim dopodnevnim satima (09:35:04 sati - ponedjeljak). Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je danu odjave prethodio vikend, očigledno je da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom. Zakon o mirovinskom osiguranju („NN“, br.: 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), čl. 112., st. 1., toč. 2 i st. 2. omogućuje poslodavcima da podatke o početku osiguranja mogu podnijeti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Drugo tuženi je zaposlenicu prijavio na mirovinsko osiguranje na dan zasnivanja radnog odnosa, ali poslije početka rada. Prije zasnivanja navedenog radnog odnosa I. tužena je imala status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao nezaposlena osoba i to u razdoblju od 02.05.2018. do 29.06.2023. godine. S tim da je, Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 – u daljnjem tekstu Zakon) koji je stupio na snagu 01.04.2023. godine, člankom 7., stavkom 7. propisano da osigurane osobe kojima je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju u skladu sa stavkom 1. točkom 13. ovoga članka, a koje se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlene osobe obvezne su jednom u tri mjeseca osobno pristupiti Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen. Kako je I. tužena propustila izvršiti svoju obvezu pristupanja Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih joj je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao nezaposlene osobe, dakle, najkasnije do 29.06.2023. godine, Zavod ju je sukladno čl. 7., st. 8. Zakona, odjavio iz obveznoga zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja dana 29.06.2023. godine. Slijedom gore navedenih okolnosti, I. tužena od 30.06.2023. godine nema status obvezno zdravstvene osigurane osobe sve do dana 21.09.2023. godine kada zaključuje svoj prvi ugovor o radu, koji je trajao samo 5 dana i to do 25.09.2023. godine.

Nakon prestanka radnog odnosa 25.09.2023. godine, I. tužena se odmah sutradan 26.09.2023. godine, prijavila na obvezno zdravstveno kao nezaposlena osoba i stekla status osiguranika sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

U svezi provjere okolnosti zasnivanja takvog radnog odnosa, a s obzirom na utvrđenu činjenicu da I. tužena nikada prije nije ni bila u ikakvom radnom odnosu, zatraženo je očitovanje o razlozima sklapanja takvog Ugovora o radu od I. tužene i II. tuženog. II. tuženi je poziv zaprimio, ali se nije očitovao, a poziv I. tužene vraćen je Zavodu. Sukladno čl. 122., st. 1. Zakona („NN“ br.: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. Stavak 2. navedenog članka propisuje da su pravne i fizičke osobe, podnositelji prijave na obvezno zdravstveno osiguranje i osigurana osoba obvezni na traženje Zavoda predočiti sve činjenice i dokaze kojima se dokazuje osnovanost prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno valjanost važećeg statusa osigurane osobe. U stavku 4. navedenog članka propisano je da, u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranje, Zavod ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz stavka 1. ovog članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Tužitelj je stava da se u konkretnom predmetu radi o prividnom ugovoru, kako bi I. tužena stekla status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju. Sukladno čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a posljedica takvog ugovora je ništetnost.

Tužitelj smatra da raspolaže s dovoljno dokaza koji nesporno upućuju na zaključak da je Ugovor o radu između I. tužene i II. tuženog suprotan načelu savjesnosti i poštenja, te da je sklopljen isključivo u svrhu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužitelj sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („NN“ br.: 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1 3, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), te članka 285. Zakona o obveznim odnosima uz primjenu članka 322. Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena strana po punomoćniku osporava sve navode i stavove tužitelja osim u dijelu koji se tiču činjenice kako su tuženici međusobno zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme dana 21.09.2023. Navodi da su neosnovani i netočni stavovi tužitelja kako bi u pitanju bio prividni ugovor, dok na tu okolnost tužitelji niti ne prilažu bilo kakve dokaze. Činjenica da je radni odnos trajao pet dana ne podržava zaključak da bi u pitanju bio prividni ugovor. Neutemeljeni su i ničim potkrijepljeni navodi tužitelja da bi namjera tuženika prilikom sklapanja spornog ugovora bila ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja za korist I. tužene. Ovaj navod ne proizlazi iz činjenice da se II. tuženik nije očitovao povodom poziva tužitelja da se očituje o razlozima sklapanja spornog ugovora, a niti iz činjenice da se I. tužena odmah nakon prestanka radnog odnosa prijavila na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba i stekla status osiguranika. U tom se kontekstu i činjenica da I. tužena nikada ranije nije bila u radnom odnosu ukazuje irelevantnom s obzirom da je u pitanju osoba mlađe životne dobi i osobi bez stručne spreme i niske razine obrazovanja. Navodi tužitelja predstavljaju proizvoljnu konstrukciju koja nema utemeljenja u stvarnom činjeničnom stanju, pače suprotna je istome s obzirom da su tuženici u trenutku sklapanja ugovora, slobodno uređujući radni odnos imali namjeru sklopiti ugovor o radu upravo radi obavljanja poslova u trajanju od pet dana, odnosno posao privremenog karaktera. Navodi da su stavovi tužitelja protivni stvarnoj namjeri ugovornih strana te načelu prava na rad i slobodu rada. Zahtjev kojim upire tužitelj suprotan je činjenici kako je sporni ugovor uredno sklopljen i tom prilikom je volja za sklapanjem bila u skladu s očitovanjem iste volje te kao najbitnije, isti je konzumiran na način da je I. tužena izvršila ugovoren rad, a poslodavac odnosno II. tuženik joj je uredno isplatio plaću za isti rad.

Činjenica da I. tužena u prethodnom periodu od 3 mjeseca nije imala status zdravstveno osigurane osobe, kao i razlog zašto je takav status izgubila, činjenično je i pravno potpuno irelevantan za odluku u ovoj pravnoj stvari. Ovdje se uzgred napominje kako već sama činjenica da je I. tuženica i ranije, u dužem periodu, bila zdravstveno neosigurana, u određenoj mjeri diskvalificira navode tužitelja o stvarnoj namjeri tuženika prilikom sklapanja ugovora, s obzirom da je I. tužena, da joj je namjera bila sklapanje prividnog ugovora radi stjecanja statusa osigurane osobe kako to tužitelj tvrdi, ranije mogla sklopiti ugovor takve, nedopuštene svrhe. S obzirom na prethodno tužba i tužbeni zahtjev se ukazuju u cijelosti činjenično i pravno neosnovanima. Tuženici predlažu da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 22.5.2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu kojim tuženici osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti osim u dijelu koji se tiče činjenice da su tuženici međusobno zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme dana 21.09.2023., navodeći da su stavovi tužitelja neosnovani i netočni glede prividnog ugovora o radu te neutemeljeni i ničim potkrijepljeni navodi tužitelja da je namjera tuženika prilikom sklapanja spornog ugovora o radu bila ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za korist I. tužene.

Tužitelj navodi da razumije potrebu i obvezu punomoćnika tuženika da interese svojih stranaka zastupa na najbolji mogući način, ali time se ne može opravdati iznošenje tvrdnji kao u odgovoru na tužbu tuženika da tužitelj u tužbi nije priložio nikakve dokaze kojima potkrepljuje svoje navode iz tužbe. Tužitelj osporava navode punomoćnika tuženika navodeći dovoljno dokaza koji ukazuju na fiktivni radni odnos, a koji su dostavljeni uz tužbu. Dostavljeni su - obrazac eM-1P – prijava o početku osiguranja, eM-2P – prijava o prestanku osiguranja, - ispis iz službene evidencije osiguranih osoba Zavoda - potvrda HZMO-a o radnom stažu I. tužene, - preslika poziva na očitovanje [obrt], obrtu za sakupljanje otpada od 22.12.2023. godine i povratnica, - preslika poziva na očitovanje CJ od 12.12.2023. godine i povratnica.

Obzirom na činjenicu da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područna služba Slavonski Brod (u daljnjem tekstu – Zavod), utvrdio da je I. tužena CJ, zasnovala radni odnos dana 21.09.2023. godine kod II. tuženog [obrt], vl. OJ te da je taj radni odnos trajao od 21.09.2023. godine do 25.09.2023. godine, prema evidenciji HZMO-a, trajao je 5 dana, s tim da je prijava o početku osiguranja zaprimljena na dan 21.09.2023. godine (u 20:34:50 sati - četvrtak), poslije početka rada, a prijava o prestanku osiguranja 25.09.2023. godine u ranim dopodnevnim satima (09:35:04 sati - ponedjeljak). Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je danu odjave prethodio vikend, očigledno je da efektivno radno vrijeme nije trajalo ni punih 5 dana te da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom. Zavod je utvrdio da je I. tužena nakon gubitka statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju koji je imala kao nezaposlena osoba, koristila zdravstvenu zaštitu žena (ginekološki postupci), iz razloga što je I. tužena bila trudna te joj je dijagnosticirano krvarenje u ranoj trudnoći. Osobe koje u Republici Hrvatskoj nemaju obvezno zdravstveno osiguranje, troškovi pružene zdravstvene zaštite ne podmiruju se iz sredstava Zavoda, nego iste plaćaju one same. Unatoč činjenici da je I. tuženoj, u razdoblju kada nije imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe, u srpnju 2023. godine utvrđena trudnoća i komplikacije u trudnoći, tj. krvarenje i infekcije mokraćnog i spolnog sustava u trudnoći, koje liječenje i kontrole pod tim dijagnozama su trajale gotovo do samoga poroda koje je izvršeno carskim rezom dana 29.02.2024. godine, ista je zasnovala radni odnos **.**.2023. godine u [obrt], vl. OJ i to na radnom mjestu čistačica, puno radno vrijeme. Kako krvarenje u trudnoći zahtjeva, pored terapije koja je ordinirana, i mirovanje, I. tužena nikako nije mogla raditi fizički posao čistačice. Uz podnesak su dostavljeni dokazi - osobni računi za pružene zdravstvene usluge nastali u razdoblju kada I. tužena nije imala obvezno zdravstveno osiguranje te nakon stjecanja statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe.

Nakon prestanka radnog odnosa dana 25.09.2024. godine, I. tužena se odmah sutradan 26.09.2024. godine, prijavljuje Zavodu na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba i time stječe sva prava i obveze koje joj pripadaju. Nakon rođenja kćeri ČJ, rođ. dana **.**.2024. godine, Zavod od strane I. tužene dana 13.03.2024. godine zaprima Zahtjev za jednokratnu novčanu naknadu za novorođeno dijete u iznosu od 309,01 EUR te I. tužena ostvaruje pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu u trajanju od 29.08.2024. godine do 27.02.2027. godine. Uz podnesak su dostavljeni ispisi iz službene evidencije Zavoda o podnesenom Zahtjevu za jednokratnu novčanu naknadu za novorođeno dijete, doznaka za rodiljnu brigu do 6. mjeseci starosti djeteta od 29.02.2024. do 28.08.2024. godine, doznaka za roditeljsku brigu od 6. mjeseci starosti djeteta od 29.08.2024. do 27.02.2027. godine.

Očigledno je da se sklapanje ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno pribavljanje statusa zdravstveno osigurane osobe, kojega I. tužena CJ nije imala, a bilo joj je prijeko potrebno.

4. Tužitelj je predložio da sud za potrebe sudskog postupka od Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, zatraži dostavu medicinske dokumentacije za I. tuženu CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastalu u razdoblju od 01.07.2023. do 01.04.2024. godine. te je u privitku dostavio dopis KBC-a Zagreb od 19.02.2025. (str. 91 spisa) u kojem isti upućuje tužitelja da će medicinska dokumentacija za I tuženu CJ biti dostavljena na zahtjev suda.

5. Uz podnesak od 26.3.2025. KBC Zagreb u spis je dostavljena medicinska dokumentacija za I tuženu CJ vezano za njeno liječenje u istom Centru za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 1. travnja 2024. i to otpusna pisma, anamneze, operacijske liste, specijalističke nalaze, ultrazvuk nalaze trudnice Klinike za ženske bolesti i porode, anestezijske nalaze, laboratorijske nalaze Kliničkog zavoda za laboratorijsku dijagnostiku i Kliničkog zavoda za kliničku mikrobiologiju, prevenciju i kontrolu infekcije.

6. Na ročištu od 25.4.2025. punomoćnica tužitelja je u spis predala potvrdu odabrane ginekologinje koja izjavljuje da se tužena CJ kontrolirala u KBC Petrova zbog visoko rizične trudnoće jer je u prethodnoj trudnoći imala plućnu emboliju. Prvi kontakt je bio sa ginekologinjom 20.7.2023. godine nakon što je upućena sa hitnog prijema 17.7.2023. gdje je bila zbog sukrvice. Rađen je test na trudnoću i službeno se utvrdila trudnoća sa 17.7.2023. i to 18 dana nakon prestanka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Punomoćnica tužitelja navodi da I tužena sa 30.6.2023. nije imala status obveznog zdravstvenog osiguranja sve do zasnivanja radnog odnosa 21.9.2023. a koji je trajao do 25.9.2023. prema evidenciji HZMO. Prvo tužena je sa 26.9.2023. prijavljena kao nezaposlena osoba i kao takva ostvaruje sva prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ista je i nadalje nezaposlena a ne nalazi se na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Imala je pravo na jednokratnu novčanu potporu za novorođeno dijete i na rodiljni i roditeljski dopust do 3. godine života djeteta a ista se i nadalje nalazi na roditeljskom dopustu i za to vrijeme prima naknadu a obzirom da se radi o trećem djetetu koje je rodila prvo tužena.

Na navode tužiteljske stranke punomoćnik tuženih uzvraća da nisu sporne činjenice vezano za tijek liječenja tužene CJ a niti su one bitne jer je u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi radi li se o prividnom pravnom poslu ili ne. Tužitelj nema dokaza niti iz priloženih isprava i dokaza ima ambiciju dokazivati odlučnu činjenicu da bi predmetni pravni posao bio prividan. Upravo suprotno, činjenica da bi tužena CJ prije prethodnog ovom radnom odnosu bila nezaposlena te da kasnije nije zasnivala radni odnos nisu nikakav dokaz na okolnost da bi predmetni pravni posao bio prividan. Ono što je bitno u smislu zakonskih odredbi jest da je ovo stvaran pravni posao koji je rezultat suglasnih očitovanja volja stranaka, da se isti faktički izvršavao i konzumirao na način da je CJ kao radnica izvršavala ugovoreni rad a poslodavac tuženik joj je rad osigurao i za to joj platio naknadu plaće.

Punomoćnica tužitelja navodi da je sa 1. travnja 2023. prestala osnova 115. kao nezaposlena osoba. Po toj osnovi osiguranik nije bio u obvezi se javljati na HZZO da bi opravdao svoj status i ta osnova je vrijedila do 1. travnja 2023. Nakon tog datuma stupa na snagu novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju po kojem je potrebno da osiguranik koji se ne vodi u evidenciji nezaposlenih osoba u RH, ima obvezu da se svaka tri mjeseca osobno javlja u HZZO, kako bi potvrdio svoj status nezaposlene osobe koja ima pravo na obvezno zdravstveno osiguranje. Takve osobe u HZZO vode pod osnovom 185. Ako se nezaposlene osobe ne jave svaka tri mjeseca Zavod po službenoj dužnosti ukida status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju bez donošenja rješenja o ukidanju istog statusa.

7. Sud je proveo dokaze uvidom uz tužbu, prijavu o početku osiguranja sa danom 21. rujna 2023. u 20,34 sati, u prijavu o prestanku osiguranja sa 25. rujna 2023. u 9,49 sati, u evidenciju osigurane osobe za I tuženu za razdoblje od 2. svibnja 2018. do 1. travnja 2023. te potvrde o evidenciji I tužene za razdoblje od 1. travnja 2023. i odjava sa istim danom, u potvrdu o prijavi i odjavi statusa za CJ, u potvrdu HZMO od 16. veljače 2004., u dopis tužitelja tuženoj od 22. prosinca 2023., za očitovanje i 12. prosinca 2023. sa potvrdama o uručenju, u podneske tužitelja, u odgovor na tužbu, u podneske stranaka sa dostavom preslike troškova liječenja na teret tužitelja, u troškove liječenja u bolnici za I tuženu, u medicinsku dokumentaciju za I tuženu, u dostavljenu medicinsku dokumentaciju za prvo tuženu od strane ginekološke ordinacije LJ, u iskaze saslušanih tuženika CJ i IJ.

8. Saslušana prvo tužena CJ iskazala je da je rodila 29.2.2024. i da je to treće dijete koje je rodila. Stara je 25 godina i osim ovog perioda kada je radila u firmi [obrt] nije imala ranije zasnovan radni odnos. Prvo dijete je rodila sa 17 godina a drugo sa 20 godina a treće sa 24 godine. Za sve vrijeme je bila zdravstveno osigurana. Prvo dijete je rodila u bolnici u Novoj Gradiški a drugo u Zagrebu i kada ih je rodila imala je zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba. Završila je osnovnu školu a prvo radno mjesto joj je bilo kod IJ u firmi [obrt]. Ne zna na koji način je izgubila pravo na obvezno zdravstveno osiguranje. Kada je bio početak treće trudnoće i kada se obratila na hitnu nije morala plaćati nikakve troškove. Kod ginekologinje LJ nije nikada ništa plaćala od samog početka. Kada je išla na prvu kontrolu za treću trudnoću i ultrazvuk 20.7.2023. nije ništa plaćala kao niti 24.7.2023. Ta ginekologinja je njen ginekolog i nikada nije kod nje ništa plaćala. Ginekologinja joj je samo rekla da provjeri zdravstveno osiguranje i tek kasnije je vidjela da nema zdravstveno osiguranje. Nakon toga se zaposlila kao čistačica kod gospodina IJ u obrtu [obrt], trebao joj je posao jer je išla po doktorima i trebalo joj je novaca, a znala je da je trudna. Radila je kao čistačica nekih 6-7 dana. Sklopili su pismeni ugovor o radu. Ne sjeća se koji je to bio dan kada je sklopljen ugovor o radu. Već tada je imala problema u trudnoći.

Na pitanje suca zna li da je prijavljena na HZZO četvrtkom u poslije podnevnim satima, a odjavljena u ponedjeljak u jutarnjim satima i da li zna koji je razlog bio odjave. Tužena iskazuje da se zaposlila jer joj je trebao posao i novac jer je išla po doktorima a u obrtu su joj rekli da ju mogu prijaviti na par dana i to su i napravili. Svjesna je da je takvom prijavom stekla pravo na liječenje i da ne plaća troškove. Dobiva porodiljnu naknadu od 500,00€ dok je na porodiljnom dopustu na koji ima pravu u trajanju od 3 godine. Zna da je dobila nekakav novac na račun a ne zna da li se radi o jednokratnoj naknadi ili nešto drugo. Za vrijeme porodiljnog dopusta za prvo i drugo dijete dobivala je 1.600,00kn a za drugo 2.300,00kn mjesečno u trajanju od godinu dana. Sjeća se samo da je jednom platila 10,00€ za vađenje krvi i to je bilo na početku treće trudnoće. I sada će joj doći račun sa hitne jer nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje a to je iznos od oko 13,00€.

Kao spremačica u obrtu [obrt] je čistila skladišta u obrtu [obrt] u [adresa] gdje je sjedište obrta. Skladište je dužine oko 13m i širine oko 10m. Počistila je, pomela, prebrisala pločice i slično. Ne zna da li je li netko prije nje radio na tom radnom mjestu, iskazuje da ne zna. Za tih 5 dana što je čistila zaradila je oko 150,00 do 200,00€. Na pitanje da li je točno da je nakon utvrđenja trudnoće sa 17.7.2023. na hitnoj kada je imala krvarenje da joj je preporučeno mirovanje i prepisana terapija duprahtonom ista iskazuje da je točno no da je to bilo preventivno i da to nije ništa rizično. Iskazuje da je već tada pitala da li može raditi zbog toga i rečeno joj je da može i ona je znala da mora negdje raditi i zaposliti se jer joj je trebao novac. Radni odnos joj je prestao zato jer je molila direktora II tuženika da ju prijavi na par dana jer joj je trebao novac i radi troškova bolnice. Nije koristila propisanu terapiju lijekom Clexane nego je koristila terapiju sa lijekom enokseparin jer nije bila dokazana sumnja na plućnu emboliju 06 i to je propisano radi sigurnosti ali ona nije imala plućnu emboliju. Koristila je taj lijek samo dva tjedna nakon carskog reza sa trećim djetetom i više nije jer nije trebala jer više nije bilo rizično.

Punomoćnica tužitelja nakon saslušanja prvo tužene stavlja primjedbu da je povjerenstvo tužitelja utvrdilo da je liječenje tim lijekom enoksaparin bilo opravdano.

9. Saslušani drugo tuženik OJ, navodi da je vlasnik obrta [obrt] na adresi [adresa] na kojoj adresi živi sa obitelji. CJ mu je od brata kćerka. Nije imao nikoga od zaposlenika u tijeku 2023., 2024. a nema niti danas. Prije je isto imao zaposlenu jednu žensku osobu koja je bila zaposlena kao čistačica a to je bilo 2022. a ona je radila 15 dana a ona nije bila trudna ali nije više htjela raditi. CJ je zaposlio da bude čistačica u njegovom obrtu a nešto je znao a nešto nije oko njene trudnoće.

Na pitanje suca da li ju je zaposlio zato da ostvari pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja iskazuje da nije već ju je zaposlio da radi a na pitanje zašto ju je tako brzo odjavio te zašto nije otišla na bolovanje ako je imala problema u trudnoći iskazuje da joj više nije trebalo da radi.

Na pitanje punomoćnice tužitelja zašto joj je u ponedjeljak ujutro otkazao i da li je ista odradila taj ponedjeljak iskazuje da je ona taj ponedjeljak odradila.

Na pitanje da li je točno da je sa 25.9.2023. bio zadnji dan radnog odnosa, a kada je odjavljena ujutro a da je prijavljena kao nezaposlena osoba sa 26.9.2023. i da je 27.9.2023. bila na pretragama u bolnici u Klinici za ženske bolesti u Zagrebu, drugo tuženik iskazuje da on ne zna te detalje. Prijave i odjave je radio njegov knjigovođa koji mu vodi knjige UJ.

Na pitanje zna li da se na HZMO zaposlenik može prijaviti 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, a da je CJ prijavljena sa danom kada je počela raditi 21. rujna 2023. i to u večernjim satima u 20,34 sati, drugotuženik iskazuje da ne zna te detalje jer je to obavljao njegov knjigovođa.

Tužena CJ je u vremenskom periodu dok je radila radila kod njega kao vlasnika obrta čistila skladište i brisala podove. U subotu je radila subotu a nije radila nedjelju. U svom obrtu je imao ranije zaposlenu čistačicu na tom radnom mjestu 2022. na 15 dana i sada je imao CJ kćerku od brata na ovih 5 dana.

10. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužiteljske stranke u kojima se navodi da je sa 1. travnja 2023. prestala osnova 115. kao nezaposlena osoba po kojoj osnovi osiguranik nije bio u obvezi javljati se na HZZO da bi opravdao svoj status i ta osnova je vrijedila do 1. travnja 2023. Nakon tog datuma stupio je na snagu novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju po kojem je potrebno da osiguranik koji se ne vodi u evidenciji nezaposlenih osoba u RH, ima obvezu da se svaka tri mjeseca osobno javlja u HZZO, kako bi potvrdio svoj status nezaposlene osobe koja ima pravo na obvezno zdravstveno osiguranje. Takve se osobe u HZZO vode pod osnovom 185. Ako se nezaposlene osobe ne jave svaka tri mjeseca HZZO im po službenoj dužnosti ukida status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju bez donošenja rješenja o ukidanju istog statusa.

Upravo je takav slučaj bio kod prvo tužene CJ koja je kako to sama ističe bila sve vrijeme zdravstveno osigurana i imala je status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju iako nikada do tada nije bila u radnom odnosu a sve kao nezaposlena osoba. Zbog promjene zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju prvo tužena je imala obvezu javiti se kod tužitelja radi provjere okolnosti na temelju kojih joj je status u obveznom zdravstvenom osiguranju a sve u skladu sa stavkom 1 točka 3 članka Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je stupio na snagu sa 1.4.2023. Tužena se ne vodi na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba i kako nije izvršila svoju obvezu pristupanja u HZZO radi provjere okolnosti na temelju kojih joj je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju najkasnije do 29.6.2023., tužitelj ju je sukladno čl. 7. i 8. navedenog zakona odjavio iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja dana 29.6.2023.

11. Prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Odredbom članka 122. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZOZO), propisano je da Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe, provjeravati postojanje okolnosti na osnovu kojih je prijava podnesena odnosno na osnovu kojih je osobi priznao taj status, a odredbom stavku 4. istoga članka, u slučaju sumnje da se podnesena prijava odnosno utvrđen status osiguranika s osnova zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koji su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu na temelju provedene provjere iz stavka 1. toga članaka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

12. U ovom slučaju tužitelj je tijekom postupka pokušao dokazati da je ugovor o radu kojeg su sklopile prvo tuženica kao radnik i drugo tuženik kao poslodavac od 21.9.2023. sa primjenom od 21.9.2023. do 25.9.2023. ništetan u smislu citiranih odredbi, odnosno da su taj ugovor sklopili s ciljem da za prvo tuženicu osiguraju obveznu zdravstvenu zaštitu i naknade, a ne radi zasnivanja radnog odnosa iz razloga što je prvo tuženica u vrijeme zasnivanja radnog odnosa bila radno nesposobna odnosno istoj je kao osobi sa rizičnom trudnoćom preporučeno mirovanje a i sam radni odnos po takvom ugovoru o radu je trajao nepunih pet dana te je prijava na HZMO bila u večernjim satima 21.9.2023. a odjava u jutarnjim satima u ponedjeljak 25.9.2023. Sa 26.9.2023. prvo tužena je stekla pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao nezaposlena osoba te je stekla status osiguranika sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju.

13. Ovaj sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da su tuženici prilikom sklapanja ugovora o radu imali namjeru zasnivanja fiktivnog radnog odnosa u trajanju od nepunih pet dana u svrhu stjecanja prava na obveznu zdravstvenu zaštitu prvo tužene CJ kojoj je u vrijeme sklapanja istog ugovora o radu 21.9.2023. već bilo preporučeno mirovanje i terapija zbog problema u trudnoći. Iako tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je kao čistačica pomela skladište i prebrisala podove u tih pet dana trajanja radnog odnosa je bio i vikend kad tužiteljica nije radila nedjeljom pa je tako prvotužena KJ iskazala da je pomela skladište u dvorištu, a da je mela i subotom tog vikenda. Prvo tužena CJ i drugo tuženik OJ, stric prvotužene suglasno iskazuju da na tom radnom mjestu ranije nije bilo čistačice, a saslušani OJ vlasnik drugo tuženika pod nazivom " [obrt]" obrta za skupljanje otpada je iskazao da je u ranijem periodu također na kratko razdoblje od 15 dana imao prijavljenu jednu čistačicu, a da na tom radnom mjestu nadalje ne postoji zaposlena osoba čistačice. Prvo tužena CJ u svom iskazu iskreno navodi da je prilikom pregleda kod ginekologa utvrdila da nema obvezno zdravstveno osiguranje, te ju je ginekologinja uputila da provjeri zdravstveno osiguranje. U obrtu kod drugo tuženika su joj rekli da ju mogu prijaviti na par dana i to su napravili i svjesna je da je takvom prijavom stekla pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu i da ne plaća troškove liječenja, a dobiva i porodiljnu naknadu od 500,00€ mjesečno u trajanju od tri godine jer je rodila treće dijete. Za vrijeme porodiljnog dopusta za prvih dvoje djece dobivala je također naknadu i to za prvo dijete 1.600,00kn, a za drugo dijete 2.300,00kn mjesečno u trajanju od po godinu dana za svako dijete. Sama je molila direktora tuženika da ju prijavi na par dana jer joj je trebao novac i radi troškova bolnice. Saslušani drugo tuženik OJ poriče da bi prvo tuženu, kćerku svoga brata, zaposlio da bi ostvarila prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te tvrdi da ju je zaposlio da radi, a da ju je brzo odjavio iz razloga jer joj više nije trebalo da radi te da je sve odradio njegov knjigovođa koji mu vodi obrt.

Iz navedenog proizlazi da su prvo i drugo tuženi u vrijeme zasnivanja radnog odnosa i sklapanja ugovora o radu znali za zdravstvene tegobe I. tuženice koje su takve prirode da ista ne bi bila sposobna za rad i da zbog istih neće moći obavljati poslove čistačice u obrtu drugo tuženika, a za koje poslove je ugovor o radu i sklopljen.

Ovo iz razloga jer iz medicinske dokumentacije I. tuženice koja je dostavljena u spis jasno proizlazi da se I. tužena i prije sklapanja ugovora o radu 21.9.2023., obratila svojoj ginekologinji koja joj je prepisala terapiju i preporučila mirovanje zbog problema u trudnoći, a sve zbog visokorizične trudnoće.

Stoga osnovano tužiteljska strana prigovara da I. tuženica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o radu nije bila radno sposobna jer navedeno proizlazi iz njene medicinske dokumentacije koja je dostavljena u spis od strane KBC-a Zagreb po kojoj su prvo tuženoj pružane zdravstvene usluge u razdoblju nakon prestanka radnog odnosa sa 25.9.2024., nakon čega se odmah 26.9.2024., prijavljuje kod tužitelja i kao

- 1 0 -

nezaposlena osoba stječe sva prava i obveze temeljem obveznog zdravstvenog osiguranja. Porod trećeg djeteta kod prvo tužene je bio sa 29.2.2024., te je Zavod od strane prvo tužene zaprimio zahtjev za jednokratnu novčanu naknadu za novorođeno dijete u iznosu od 309,04 eura, a tužena ostvaruje i pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu u trajanju od 28.9.2024. do 27.2.2027. O navedenom tužitelj je dostavio ispise iz službene evidencije zavoda, kao i doznake za rodiljnu brigu za dijete do 6 mjeseci starosti te doznake za razdoblje od 6 mjeseci starosti djeteta do navršene treće godine. Slijedom istog proizlazi da se sklapanje ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju stvarnog obavljanja poslova na koje je primljena prvo tužena jer posao čistačice ne može obavljati u stanju kada joj je preporučeno mirovanje zbog rizične trudnoće te radni odnos iz nepoznatih razloga traje samo pet dana, a iz razloga kako to navodi direktor drugo tuženika jer prvo tuženoj duži nije trebao. Iz toga proizlazi da je sklapanje ugovora o radu bilo isključivo zbog ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i pribavljanja statusa zdravstveno osigurane osobe kojeg prvo tužena nije imala, a bilo joj je prijeko potrebno.

Uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužiteljice iz KBC-a Zagreb za razdoblje od 17.7.2023. do poroda carskim rezom 29.2.2024. (str. 95-252 spisa), te uvidom u dostavljene troškove liječenja (str. 40-82 spisa), vidljivo je da je tužiteljici za vrijeme trajanja trudnoće zdravstvena skrb bila prijeko potrebna.

14. Postupanje tuženih pri sklapanju ugovora o radu očito je bilo usmjereno na stjecanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u korist I. tuženice, a na štetu tužitelja, a ne radi zasnivanja radnog odnosa i obavljanja poslova čistačice u obrtu drugo tuženika u trajanju od svega pet dana, koliko je stvarno prvo tuženoj bilo dovoljno kako bi se nakon prestanka radnog odnosa mogla uobičajenim putem prijaviti kao nezaposlena osoba kod tužitelja i na taj način ostvariti pravo na obvezno zdravstveno osiguranje.

Slijedom provedenih dokaza, a imajući u vidu činjenicu da je prvo tužena već imala problema zbog rizične trudnoće u vrijeme sklapanja ugovora o radu, da joj je preporučeno mirovanje pa je slijedom istog bila i radno nesposobna za obavljanje poslova na mjestu čistačice proizlazi da su isti ugovor o radu prvo tuženica kao radnica i drugo tuženik kao poslodavac sklopili radi zaobilaženja propisa, tj. radi prijevare HZZO-a te da se prvo tuženoj koja je bila nezaposlena i bez zdravstvene zaštite, omogući status zaposlene osobe i nakon brzog prekida ugovora o radu i osigurane osobe kod HZZO-a radi ostvarivanja prava na obveznu zdravstvenu zaštitu, a nadalje i pravo na druge naknade koje je prvo tužena ostvarila kao nezaposlena i zdravstveno osigurana osoba. Takav prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a sukladno odredbi čl. 286. st.1. ZOO-a. U pravnoj teoriji prividno sklapanje pravnih poslova naziva se i simulacija te se ovdje radi o sklapanju prividnog ili fiktivnog pravnog posla radi ostvarivanja određenih prava koje je prvo tužena ostvarila nakon uobičajenog prestanka radnog odnosa i prijave na HZZO kao nezaposlene osobe. Provedenim dokazima u postupku sud je prihvatio navode tužitelja da se radi o prividnom ili fiktivnom ugovoru o radu koji je zasigurno iz neobjašnjenih i neodređenih razloga trajao samo pet dana i gdje drugo tuženik direktor obrta H iskreno ističe da prvo tuženoj dulji radni odnos od pet dana nije niti trebao.

Zakonodavac niti jednom zakonskom odredbom ne određuje koliko treba najmanje trajati radni odnos prije prekida istog da bi se nakon prekida i prijave osobe kojoj je radni odnos prestao na HZZO-u da bi ista ostvarila sva prava koja joj pripadaju kao nezaposlenoj osobi, a čime bi se izbjeglo ovakvo postupanje i potreba utuženja radi utvrđenja ništetnih ovakvih ugovora o radu sklopljenih na svega pet dana.

- 1 1 -

15. Sukladno čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a posljedica takvog ugovora je ništetnost.

Tužitelj je predočio dovoljno dokaza koji nesporno upućuju i dokazuju da je Ugovor o radu od 21.9.2023., između I. tužene i II. tuženog suprotan načelu savjesnosti i poštenja, te da je sklopljen isključivo u svrhu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Stoga je sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („NN“ br.: 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1 3, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), te čl. 285. Zakona o obveznim odnosima uz primjenu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem predmetnog ugovora o radu od 21.9.2023., ništetnim.

16. O parničnom trošku nije odlučivano jer naknadu parničnog troška tužitelj nije tražio.

17. Tužitelj je po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11. st. 1. toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) jer je tužitelj podnio tužbu kao tijelo koje obavlja javne ovlasti u postupcima koji proizlaze iz obavljanja javnih ovlasti.

U Novoj Gradiški 19. svibnja 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. HZZO Zagreb, Područna služba Slavonski Brod

2. Odvj. Nemanja Nožinić, N. Gradiška