Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj Povrv-105/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Evocash Europe Sociedad Limitada, OIB: 06551234371, Calle Ruiz Zorilla, 12001 Castellon, Španjolska, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika te tuženika osobno, te objave presude, 19. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena, te se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, Miroslava Krleže 27, poslovni broj Ovrv-11171/2023 od dana 12. ožujka 2024., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 500,00 EUR.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, Miroslava Krleže 27, poslovni broj Ovrv-11171/2023 od dana 12. ožujka 2024., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.033,23 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Kruno Radašić iz Ludbrega, Miroslava Krleže 27, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-11171/2023 dana 12. ožujka 2024., kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da namiri novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od ukupno 2.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak postupka u iznosu od 1.033,23 EUR.
2. Protiv navedenog rješenja javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor u kojem, u bitnom, navodi:
- da osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja,
- da stanje poslovnih knjiga ovrhovoditelja ne odražava stvarno stanje sadržaja poslovnog odnosa između ovrhovoditelja i ovršenika,
- da poziva ovrhovoditelj da dostavi cjelovitu knjigovodstvenu karticu sa izvršenim uplatama i zaduženjima te svu drugu vjerodostojnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje, a sve kako bi se na isto ovršenik pravodobno i meritorno mogao očitovati budući da iz evidencije ovršenika ne proizlazi postojanje duga prema ovrhovoditelju,
- da ističe i prigovor zastare.
3. Na temelju prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-105/2024-2 od 14. svibnja 2024. stavljeno je izvan snage gore istaknuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 11. studenog 2024. tužitelj, u bitnome, navodi:
- da su tužitelj i tuženik 19.09.2023. sklopili Ugovor o zajmu EC-2023-13714 (dalje u tekstu: ugovor o zajmu) kojim se tužitelj (zajmodavac) obvezao tuženiku (zajmoprimcu) isplatiti iznos zajma od 1.500,00 EUR, umanjen za troškove obrade u iznosu od 20,00 EUR, koji iznos se tuženik obvezao vratiti u roku od 180 dana od dana zaključenja ugovora s uvećanjem koje se odnosi na fiksnu pristojbu u iznosu od 1050,00 EUR što ukupno čini iznos od 2.550,00 EUR; da je tužitelj tuženiku 19. rujna 2023. godine isplatio iznos od 1480,00 EUR, te na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku,
- da je Općim uvjetima poslovanja tužitelja, člankom 1., propisano da se gore navedeni Ugovor o zajmu sklapa posredstvom usluga daljinske komunikacije, a koje uključuju elektroničku i mobilnu komunikacijsku mrežu i infrastrukturu (mobitel, SMS, e- mail, web stranice Zajmodavca i sl.), a sve u skladu s važećim zakonskim odredbama; da je tuženik zaprimanjem predmetnog Ugovora o zajmu potvrdio iznos koji je dužan vratiti tužitelju te je također potvrdio da Otplatni plan određuje točne iznose i status dugovanja, a koji je bio priložen prethodno navedenom Ugovoru o zajmu kao prilog, odnosno da je tuženik prije sklapanja Ugovora o zajmu bio upoznat s uvjetima i načinom na koji će morati izvršiti svoju obvezu prema tužitelju, te je također bio upoznat s posljedicama neizvršenja iste, a u prilog navedenom da dostavlja e-mail prepiske iz kojih je vidljivo da je tuženiku dostavljeno sve u skladu s važećim zakonskim odredbama,
- da je iz e-mail korespondencije vidljivo kako je 19. listopada 2023. tuženik dostavio potvrdu o uplati prve rate te su stoga tuženikovi navodi iz prigovora paušalni te usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka,
- da je nakon pokretanja ovršnog postupka tuženik 8. prosinca 2023. uplatio iznos druge rate zajma, a o čemu je putem e-maila obavijestio tužitelja dostavom potvrde o uplati,
- da je tuženik uplatio dio dugovanja i to 8. prosinca 2023. iznos od 500,00 EUR, a zbog čega tužitelj predmetnim podneskom povlači tužbeni zahtjev za iznos od 500,00 EUR.
5. Tuženik se tijekom postupka nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja, na temelju čl. 456 st. 1. u svezi 193 st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/2022., 114/2022. i 155/2023 - u daljnjem tekstu: ZPP).
6. U podnesku od 17. siječnja 2025. tuženik, u bitnome, navodi:
- da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik sklopio predmetni ugovor o zajmu, a niti proizlazi da je isti potpisao predmetni ugovor vlastoručno ili elektroničkim potpisom te isti poslao poštom ili drugim komunikacijskim sredstvom zajedno sa osobnim podacima tužitelju,
- da se činjenica da je netko vršio uplatu na ime nekog pravnog odnosa vjerovniku dokazuje na temelju knjigovodstvene kartice, bankovnog izvoda ili druge vjerodostojne dokumentacije, a ne na temelju e-mail korespondencije i to iz razloga jer nije izvjesno da osoba koja je uvrštena u e-mail korespondenciji jest ovdje tuženik,
- da predmetni ugovor o kreditu nije sklopljen na način predviđen Zakonom o potrošačkom kreditiranju, što znači da ne proizvodi pravne učinke, pri čemu dovodi u pitanje i zakonitost klauzule kojim se ugovara fiksna pristojba od 1.050,00 EUR-a, zbog čega bi takav ugovor bio ništetan,
- da iz predloženih dokaza odnosno materijalne dokumentacije ne proizlazi da je tuženik zaista preuzeo predmetnu obvezu niti da je tužitelj izvršio uplatu tuženiku.
7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog i rješenje o ovrsi (stranice 1-6, 24- 25 spisa), izvod otvorenih stavaka (stranica 8 spisa), potvrdu registra trgovačkih društava (stranice 9-18 spisa), obavijest javnog bilježnika (stranica 21 spisa), prigovor tuženika (stranica 26-27 spisa), ugovor o zajmu (stranica 41-43 spisa), ispis platnog naloga (stranica 44 spisa), opće uvjete poslovanja, (stranice 46-52 spisa), otplatni plan (stranice 53-54 spisa), standardne europske informacije o potrošačkim kreditima (stranica 55-57 spisa), ispis prepiske putem e-maila (stranice 58-108 spisa), te je saslušan tuženik.
8. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.
9. U ovom predmetu tužitelj od tuženika, nakon djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska od 11. studenog 2024., traži isplatu iznosa od 1.500,00 EUR temeljem navodno sklopljenog ugovora o zajmu, i to na daljinu, elektroničkim putem.
10. Tuženik tijekom postupka osporava da je s tužiteljem sklopio ugovor o zajmu odnosno da mu je tužitelj isplatio iznos zajma od 1.480,00 EUR, jednako kao i tvrdnju da je on tužitelju vratio dio zajma u iznosu od 500,00 EUR.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.
13. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Sukladno citiranim odredbama ZPP-a, uzimajući u obzir sporne činjenice, tužitelj je prije svega bio dužan dokazati da su stranke sklopile ugovor o zajmu na koji se poziva, te da je tuženiku isplatio ugovoreni iznos zajma.
15. Međutim, iz pisane dokumentacije koju tijekom postupka dostavlja tužitelj, nikako se ne može kao nedvojbeno utvrditi da su stranke sklopile ugovor o zajmu. Naime, sam ugovor o zajmu (str. 41-43 spisa) nije potpisan od strane tuženika, a tuženik ujedno osporava navodnu prepisku između stranaka putem elektroničke pošte (str. 58-108), pri čemu prilikom saslušanja na ročištu od 3. travnja 2025. osporava da bi uopće koristio e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] (i to više od 5 godina zbog cyber napada), na koju se odnosi prepiska, te broj mobilnog telefona [broj telefona], koji se u istoj prepisci navodi kao njegov. Stoga, kako se samim uvidom u spomenutu korespondenciju odnosno ugovor o zajmu ne mogu kao nedvojbene utvrditi sporne, a odlučne, činjenice, tužitelj je bio dužan drugim dokaznim sredstvima dokazati da je upravo tuženik koristio spomenutu e-mail adresu, odnosno dokazati da je sklopio predmetni ugovor, a u prilog kojih činjenica tijekom postupka, izuzev spomenute pisane dokumentacije, ne dostavlja drugih dokaza. Nadalje, iz pisane dokumentacije u spisu ne može se kao nedvojbena utvrditi niti činjenica da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 1.480,00 EUR, a kako to tvrdi tijekom postupka. Naime, iz ispisa platnog naloga sa str. 44 spisa može se utvrditi tek da je na IBAN:
[broj bankovnog računa] od strane tužitelja isplaćen iznos od 1.480,00 EUR, i to uz navođenje imena primatelja NJ (bez adrese i drugih podataka). Međutim, uzimajući u obzir da je tuženik osporio da se radi o njegovom broju računa, te kao što je već rečeno, osporio da bi komunicirao s tužiteljem putem e-maila kao u gore spomenutoj prepisci, tužitelj je bio dužan na nedvojben način dokazati da je navedena transakcija izvršena odnosno da se radi upravo o računu tuženika, a što tijekom postupka ne čini. Pritom valja naglasiti da su istaknute činjenice lako dokazive, i to, između ostalog, putem same banke kod koje je otvoren navedeni račun, odnosno putem Financijske agencije. Na jednak način, tužitelj je mogao dokazati i istaknutu spornu tvrdnju da je tuženik vratio dio spornog zajma, međutim navedeno tijekom postupka ne čini.
16. Stoga, uzimajući u obzir da je na tužitelju teret dokaza spornih činjenica, a iste je propustio dokazati, zbog čega se ne može kao nedvojbeno utvrditi da je između stranaka uopće sklopljen ugovor o zajmu, odnosno da je tuženiku isplaćen zajam na koji se poziva tužitelj, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.
17. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tuženik u cijelosti uspio u postupku. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dalje: Tarifa).
18. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 13. toč. 1. i 46. Tarife), sastava podneska od 17. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. i 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 22. siječnja 2025. i 3. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. i 46. Tarife), te trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 33,23 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.033,23 EUR.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 19. svibnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelj – po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba
2. tuženik – po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina
