REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-11193/2019-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mihovil Granić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Tene Pajalić, odvjetnice u Zagrebu te punomoćnice tuženika AK, zamjenice u OGDO-u, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 20.897,30 eura te zatezne kamate koje teku na iznose od

756,73 eura od 10.4.2016.

756,73 eura od 10.5.2016.

756,73 eura od 10.6.2016.

775,23 eura od 10.7.2016.

775,23 eura od 10.8.2016.

775,23 eura od 10.9.2016.

762,52 eura od 10.10.2016.

762,52 eura od 10.11.2016.

762,52 eura od 10.12.2016.

763,68 eura od 10.1.2017.

763,68 eura od 10.2.2017.

763,68 eura od 10.3.2017.

782,17 eura od 10.4.2017.

782,17 eura od 10.5.2017.

782,17 eura od 10.6.2017.

815,69 eura od 10.7.2017.

815,69 eura od 10.8.2017.

815,69 eura od 10.9.2017.

851,53 eura od 10.10.2017.

851,53 eura od 10.11.2017.

851,53 eura od 10.12.2017.

866,55 eura od 10.1.2018.

866,55 eura od 10.2.2018.

866,55 eura od 10.3.2018.

887,35 eura od 10.4.2018.

887,35 eura od 10.5.2018.

do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužiteljici, GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi iznos od 13,272,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2.8.2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana od dana donošenja presude."

te u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 8.303,30 eura te zatezne kamate koje teku na iznose od

756,73 eura od 10.5.2015.

756,73 eura od 10.6.2015.

756,73 eura od 10.7.2015.

756,73 eura od 10.8.2015.

756,73 eura od 10.9.2015.

745,18 eura od 10.10.2015.

745,18 eura od 10.11.2015.

745,18 eura od 10.12.2015.

761,37 eura od 10.1.2016.

761,37 eura od 10.2.2016. 761,37 eura od 10.3.2016.

i

r i j e š i o  j e

I Tužbeni zahtjev se smatra povučenim u dijelu kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati 68.002,29 eura sa zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 12.079,38 eura uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 19. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je smrću svog oca MK postala vlasnica nekretnine upisanog u zemljišne knjige ovog suda ZK uložak [broj ZK uloška]., k. č. [katastarska čestica], drugi suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) u naravi 1. Stan u visokom prizemlju od 4 sobe s nusprostorijama na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 10. rujna 1992. Tužiteljičin otac je na temelju članka 31. stavka 1. Zakona o najmu stanova s najmoprimcem DK iz [adresa] sklopio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a najmoprimac je plaćao najamninu u iznosu od 434,29 kn. Tužiteljica je cijelo vrijeme plaćala pričuvu za stan iako ga je koristio zaštićeni najmoprimac. Zaštićeni najmoprimac je umro **.**.2018. nakon čega je tužiteljica ušla u posjed stana, a sve do tada je trpjela ograničenja svog prava vlasništva jer stan nije mogla koristiti. zbog navedenog ograničenja zatražila je isplatu 339.873,12 kn sa zateznom kamatom te u točki II iznos od 492.500,00 kn, sve s troškovima postupka. Kao dokaze je predložila presliku zahtjeva i dopisa DORH-u, zemljišnoknjižni izvadak, presliku ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. rujna 1992, ugovor o najmu stana od 6. prosinca 1997., izračun visine zaštićene najamnine te uvid u presudu i rješenje Rev 1104/2014 od 22. siječnja 2019., Saslušanje svjedoka KK i TK, građevinsko i financijsko vještačenje, podatke o tržišnoj cijeni od Porezne uprave o cijeni najma stanova i podatke o visini zaštićene najamnine od GSKG-a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osnovu i visinu, aktivnu i pasivnu legitimaciju te ističe prigovor zastare. Ističe da tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke štete, Osporava da je stan u utuženom razdoblju koristio zaštićeni najmoprimac DK niti ne dokazuje da je materijalna situacija zaštićenog najmoprimca bila takva da nije bio u mogućnosti plaćati tržišnu najamninu ili da nije imao u vlasništvu stan ili kuću. Tužiteljica nije dokazala identitet nekretnine za koju traži isplatu razlike najamnine niti da je riječ o nekretnini koja je bila predmet ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom. Ističe da tužiteljici ne pripada puna naknada štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine. Osporava kvadraturu stana, ističe prigovor skrivljenog ponašanja tužiteljice jer je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a bila je svjesna da se radi o stanu u kojem je zaštićeni najmoprimac. Kao dokaze je predložio rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog DK od 14. prosinca 2018., saslušanje tužiteljice. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troška.

3. Na ročištu 15. lipnja 2020. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev iz točke 2. tužbe na 100.000,00 kn, Podneskom od 11. travnja 2023. tužiteljica je zatražila točkom I tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku da plati tužiteljici 32.100,09 eura, , a točkom II je tražila isplatu 13.272,30 EUR sa zateznim kamatama. Podneskom od 15. ožujka 2025. tužiteljica je zatražila da tuženik isplati u točki I 29.200,30 EUR, u točki I 13.272,30 EUR, a u točki III je zatražila troškove. S obzirom na to da je tužiteljica prvotno postavljenim zahtjevom tražila u točki I 339.873,12 kn (45.108,91 eura), a u točki II 492.500,00 kn (65.365,98 eura), sve sa zateznim kamatama, proizlazi da je u povukla tužbeni zahtjev u odnosu na razliku između zahtjeva iz tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

4. S obzirom na to da je prvo postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica ukupno tražila 110.474,89 eura, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tražila 42.472,60 eura, za razliku od 68.002,29 eura se smatra da je tužbeni zahtjev povučen. Naime, prema čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 153/23- dalje: ZPP) smatra se da je tužbeni zahtjev povučen za navedeni iznos jer se tuženik upustio u raspravljanje bez protivljenja smanjenju.

5. U dokaznom postupku je pročitan zemljišnoknjižni izvadak ovog suda broj 2838, k. č. [katastarska čestica] (stranica 15-16 spisa), ugovor o najmu stana od 6. prosinca 1997. (17 – 21), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. rujna 1992. (2 – 23), rješenje ovog suda Z – 13768/15 od 3. travnja 2015. (24), izračun visine zaštićene najamnine (25), rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog DK od 14. prosinca 2018. (100-102), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 12. srpnja 2019. (113 – 115), dopis GSKG-a (149 - 150), dopis Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnji ured od 6. travnja 2020. (152-3), saslušana je tužiteljica (158), proveden očevid (177), Provedeno građevinsko vještačenje (182 – 197, 235-238, 245-248, 257, 314-318, 322-324, 328), pročitao je rješenje skupštine općine Medveščak od 11. prosinca 1963. (217 – 219), pročitao je ugovor o visini troškova održavanja i upravljanja zgradom broj 5334 (220 – 222), zapisnika skupštine općine Medveščak (223-224), Saslušanje svjedoka TK (276), provedeno financijsko vještačenje (289 – 292, 334-337), saslušana je svjedokinja KK (296)

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama je sporna osnova - ima li tužiteljica pravo tražiti isplatu od tuženika, odnosno, ako ima pravo, ima li pravo tražiti razliku zaštićene i tržišne vrijednosti najamnine. Sporno je i je li tužiteljica, zajedno sa svojim prednikom, znala za imovinsko stanje zaštićenih najmoprimaca. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija kao i pitanje zastare. Sporna je i površina stana i je li stan u utuženom razdoblju koristio zaštićeni najmoprimac DK.

8. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze u dijelu u kojem se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne i činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke u ovom sporu.

9. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je vlasnica stana u [adresa], površine 130 m2, u kojem je do svoje smrti stanovao zaštićeni najmoprimac DK. DK je status zaštićenog najmoprimca stekao donošenjem Zakona o najmu stanova 1997. godine te je na temelju tog zakona njen otac UK s DK Kosom u mirnom postupku zaključio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Dakle, DK nije tužio njenog oca ili nešto slično radi zaključenja tog ugovora. U trenutku zaključenja tog ugovora sa DK je u stanu živjela i njegova supruga, koja se spominje u ugovoru, a koja je preminula prije nekih 15 godina. Ne zna kakve je dokumente je imao DK i tko je njega stavio u taj stan, ali on je u tom stanu bio od 1962. ili 1963. godine pa je stekao status stanara, koji status je po sili zakona prešao u status zaštićenog najmoprimca. DK plaćao je najamninu u iznosu od 420,00 ili 430,00 kn mjesečno. Što se tiče stana koji je za stanovanje koristio DK, a na pitanje u kakvom stanju je bio taj stan u razdoblju od svibnja 2015. godine pa do smrti DK **.**.2018., odgovara da nije bila prijatelj DK i u taj stan nije ulazila za njegova života. No, radi se o stanu koji se nalazi u visokom prizemlju, a ulazak u stan je iz dvorišta, kroz poseban ulaz, stepenicama koje vode do stana. Stan je površine 129 ili 132 m2, a sastoji se od 4 spavaće sobe, kuhinje, kupaonice, manjeg WC-a i nusprostorija kao što su djevojačke sobe, male špajze i sl. Također, dio stana je i lođa koju je DK zazidao. Kada su u stan ušli nakon smrti DK, vidjeli su da je stan bio čist, održavan i potpuno funkcionalan. Pod tim misli da je stan bio čist, ali u stanu su sve stvari bile onakve kakve su bile kada je DK 1962. ili 1963. ušao u stan. Misli da se stan u onom stanju kakav je bio u trenutku smrti DK ne bi mogao iznajmiti na tržištu, a zbog dotrajalosti. Za iznajmljivanje bi ga trebalo urediti, pofarbati i sl. DK je plaćao zaštićenu najamninu dugi niz godina u iznosu od 420,00 ili 430,00 kn, a posljednjih tri ili četiri godine života plaćao je najamninu od 1020,00 ili 1030,00 kn. GSKG je davao izračun te najamnine te misli da se najamnina povisila 2013. godine. Išla je u GSKG po izračun, oni bi izračunali visinu najamnine i to je bio iznos koji je DK morao platiti. Smatra da je iznajmljivanjem ovog stana u utuženom razdoblju, dakle od svibnja 2015. pa do kraja svibnja 2018.g., a da sam stan iznajmljivala na tržištu, zasigurno mogla dobiti iznos najamnine od 1.500 do 2.000,00 EUR mjesečno, jer stan se nalazi u rezidencijalnoj četvrti, u slijepoj ulici, u ulici u kojoj su kuće s vrtovima, 15 minuta pješice do Trga bana Josipa Jelačića. Napominje da je cijelo vrijeme dok je DK koristio stan plaćala sve troškove koji terete taj stan pa je tako cijelo razdoblje plaćala pričuvu u iznosu od 1,50 ili 2,00 kn po m2. Negdje oko 2000. godine renovirali su krovište zgrade, stavili novu fasadu i uredili okoliš zgrade, a iznos ovih radova koji je teretio stan koji je koristio DK, snosila je upravo tužiteljice. Na pitanje kako se osjećala u utuženom razdoblju (od svibnja 2015. do kraja svibnja 2018.g.) zbog toga što njen stan za stanovanje koristi zaštićeni najmoprimac DK, odgovara da su se vlasnici takvih stanova 1997. godine kada je donesen zakon koji regulira tu materiju obradovali i smatrali da će tim zakonom država konačno riješiti situaciju. Smatrali su da će država novcima koje je prikupila od otkupa državnih stanova, da će s tim novcima riješiti stambeno pitanje zaštićenih najmoprimaca u privatnim stanovima. No, to se nije dogodilo, a zbog čega su se jako razočarali. Njoj je bilo poprilično teško i krivo zbog toga što DK sam, a ranije sa suprugom živi u njihovom stanu. Naime, u stanu koji je identičan ovome u kojem je živio DK, u istoj zgradi, dakle u četverosobnom stanu od 130 kvadrata godinama je živjela sa suprugom, njihovo petero djece i roditeljima, s tim da su roditelji koristili jednu sobu, suprug i ona jednu, a kći i 4 sina druge dvije sobe. Bili su stiješnjeni u tom stanu, dok je u istom razdoblju u njihovom stanu iste kvadrature stanovao DK, veći dio vremena sam, jer mu je supruga preminula. Nikako se nije osjećala dobro zbog toga.

10. Sud vjeruje iskazu tužiteljice jer je iskazivala detaljno i u skladu s dokumentacijom koja je u spisu kao i iskazima saslušanih svjedoka.

11. Svjedok TK je u svom iskazu naveo da poznaje tužiteljicu od 1974. godine, jer je stanovao u zgradi u [adresa] negdje do 2019. godine. Tužiteljicu dakle poznaje kao susjedu i s njom je u dobrim susjedskim odnosima. Teško mu je reći na kojem katu je stan u kojem je stanovao, jer zgrada ima poluetaže. To bi bio neki drugi i pol kat. Poznavao je pokojnog DK, on je stanovao u stanu na prvom polukatu. Kada je svjedok došao u tu zgradu, DK je tamo već stanovao, a u tom stanu je bio dok nije preminuo. U stanu DK je bio rijetko, sjeća se dva posjeta, jer on baš nije bio voljan za razgovor. U razdoblju dok je bio upravitelj zgrade, a bilo je to 1990. i neke godine bio je u njegovom stanu jer je potrošnja vode bila velika, pa je išao kontrolirati sve stanove da negdje ne curi. Osim toga, kod njega u stanu bio je i kada mu je trebala neka potvrda za dijete. Prilikom oba posjeta ovom stanu vidio je da je stan potpuno funkcionalan i primjeren za stanovanje. Na pitanje zna li išta znam o statusu zaštićenog najmoprimca koji je imao DK, tj. kako i kada je stekao ovaj status, odgovara da zna, da je cijela ta zgrada bila privatna, a kasnije nacionalizirana, pa pretpostavlja da je i stan u kojem je stanovao DK bio nacionaliziran. No, ne znam točno kada i kako je DK stekao status zaštićenog najmoprimca. DK je umro u tom stanu u kojem je stanovao, taj stan ima između 120 i 130 m2, bliže 130 m2. U početku su u stanu živjeli DK, njegova žena i kći G. G se kasnije odselila, vjerojatno se udala, a u stanu su nastavili živjeti DK i njegova žena. Kasnije je žena umrla pa je DK nastavio tamo živjeti sam. Na pitanje je li mu poznato da li je DK imao u vlasništvu nekretnine kao što su npr. stan ili vikendica, odgovara da mu to nije poznato. Na pitanje da li mu je poznato čime se DK bavio, odgovara da je od drugih ljudi čuo da je bio direktor Branimirove tržnice do odlaska u mirovinu. No, to pouzdano ne zna.

12. Svjedokinja KK je u svom iskazu navela da poznaje tužiteljicu jer je to njena susjeda, poznajem ju od 1975. kada se sa svojom obitelji doselila u zgradu u [adresa]. S tužiteljicom je u dobrosusjedskim odnosima. Na pitanje je li joj poznat stan tužiteljice u kojem je ranije stanovao DK, odgovara da se taj stan nalazi na prvom katu, odnosno katu iznad podruma. Nije bila u dobrim odnosima s DK i njegovom obitelji, suprugom i kćeri, jer kada se sa svojom obitelji doselila u tu zgradu DK i njegova supruga već su bili stariji ljudi. Nikada nije bila u stanu tužiteljice u kojem je stanovao DK. DK je u tom stanu, dakle, stanovao sa svojom suprugom i kćeri koja kćer se kasnije odselila. Misli da je DK bio zaštićeni najmoprimac u tom stanu i živio je u tom stanu do svoje smrti. Sada tamo živi Tena Pajalić. Na pitanje je li joj poznato koliko je velik stan u kojem je živio DK, odgovara da u tom stanu nije bila, pa ne zna točno, ali pretpostavlja da se radi o stanu od oko 130 m2, imajući u vidu površinu ostalih stanova u zgradi.

13. Iz navedenih iskaza svjedoka sud je utvrdio da je pokojni DK živio u predmetnom stanu tužiteljice sve do svoje smrti.

14. Iz nalaza mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da procjena najamnine predmetnog stana za utuženo razdoblje od 10. svibnja 2015. do 10. svibnja 2018. iznosi, prema mjesečnom najmu od 8.390,19 kn mjesečno, ukupno zaokruženo 310.00,00 kn.

15. U odnosu na prigovore tuženika na svoj nalaz i mišljenje vještak se očitovao u očitovanju od 28. ožujka 2022. u kojem je istaknuo da je naveo zbog čega isključujem nekretnine niže od 8 €/m2 s tim da stoji primjedba glede podatka o visini najamnine od max 70 kn/m2, budući da je u tekstu greškom navedeno 80,00 kn, a ne 70,00 kn. Glede primjedbi da vještak nije sagledao pravne okolnosti, ističe da je naveo raspoložive podatke do kojih je došao za Grad Zagreb, uz ogradu da se radi o približnim vrijednostima. Kao vještak građevinske struke, utvrdio je prosječnu tržišnu vrijednost najamnine za poredbene nekretnine temeljem podataka koje sam dobio od Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba prema Zahtjevu za izdavanje izvatka iz ZKC- a (navodeći točnu lokaciju predmetnog stana, približnu površinu, položaj u odnosu na etažnost zgrade i godinu građenja objekta). S obzirom na to da se radi o vještačenju koje obuhvaća duži period najma, prvo je išao na međuvremensko izjednačenje kako bi se uopće mogle komparirati kupoprodajne cijene za što ie moguće homogenije nekretnine. Interkvalitativno izjednačenje se primjenjuje u prvom koraku poglavito kod procjene vrijednosti zemljišta, odnosno kod izgrađenih katastarskih čestica. U točki 4.2.2. nalaza je naveo zbog čega isključuje nekretnine niže od 8 €/m2. Kasnijom statističkom obradom odabranih transakcija utvrdio je da se transakcija u iznosu od 10,46 €/m2 uklapa u determinirane granice od ±30%. U načelu je suglasan da iznos najamnine nije bio isti za sve godine od 2015. do 2018. Međutim, budući da nema dovoljno usporedivih podataka za svaku godinu, uzeta je prosječna vrijednost najamnine za utuženo razdoblje kao što je obrazloženo pod točkom 6.1. nalaza. Točno je da je fotografije i opis zatečenog stanja stana sačinio prema stanju kakvo je zatekao na dan uviđaja 8. veljače 2021., ali to nije utjecalo na procjenu vrijednosti najamnine. Podaci iz ZKC-a koje je dobio od Službe za vrednovanje odnose se na razdoblje od 09. 04.2015. do 03.11.2017. Bitna činjenica je da se predmetni stanovi nalaze u funkcionalnom stanju jer u protivnom ne bi bili niti iznajmljeni. Podatke o opremljenosti stana i načinu održavanja navedena Služba ne valorizira jer nisu sadržani u kupoprodajnim ugovorima. Navedena vrijednost najamnine od cca 10 €/m2 bila je samo informativni podatak. U Nalazu i mišljenju nije uzeta u obzir obveza plaćanja poreznih davanja. Porezna davanja nisu u domeni građevinskog već financijskog vještačenja što je konstatirano u točki nalaza 6.2. Ostale primjedbe tuženika su pravne naravi i ne odnose se na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka.

16. Nadalje, u svom očitovanju od 9. svibnja 2022. dodatno se očitovao na način da je naveo na prigovorbda je propustio utvrditi stvarno stanje predmetnog stana i zgrade u utuženom razdoblju da kod poredbene metode nije nužno utvrđivati stvarno stanje stana na danvrednovanja, budući da ni Služba za vrednovanje nekretnina koja vrši evaluacijurealiziranih ugovorenih cijena najma ne daje takve detaljne podatke o poredbenim nekretninama. Točno je da je u svom nalazu dao tehnički opis zgrade i stana te je priložio fotodokumentaciju s provedenog očevida uz napomenu da je stan renoviran 2018./19. Na prigovor da se prema dosadašnjoj praksi i iskustvu, pokazalo se kako stanovi u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci nisu stanovi u takvom stanju za koje bi se mogla postići tržišna cijena najma naveo je da je zadatak vještaka bilo da utvrdi tržišnu cijenu najma pa je za procjenu nebitna konstatacija tuženika da stanovi u kojima su zaštićeni najmoprimci zbog slabijeg održavanja ne postižu tržišnu cijenu najma. Vezano uz prigovor da kod poredbene metode, korištenje odabranih poredbenih nekretnina (obilježja, cijene i dr.) moraju pokazivati dovoljno podudarnosti s predmetnom nekretninom naveo je da Vještak Službi za vrednovanje nekretnina daje tipski zahtjev na propisanom formularu u kojem se navode osnovna obilježja stana i zgrade o dovoljnoj podudarnosti kao na pr. lokacija, dan vrednovanja i dan kakvoće, veličina stana, položaj/etaža, katnost zgrade, sobnost stana, godina izgradnje i sl., a temeljem tih podataka Služba za vrednovanje vrši evaluaciju poredbenih transakcija te izdaje Izvadak iz Zbirke kupoprodajnih cijena. Na prigovor da Tehničkim podacima pod kvalitetom održavanja vještak navodi da je stan kvalitetno renoviran i redovno održavan uz podatak da je stan renoviran 2018./2019. g. što ne odgovara danu kakvoće, tj. stanju stana u utuženom periodu naveo je da je točna konstatacija tuženika, međutim dan kakvoće je naveo u točki 3. nalaza i Služba za vrednovanje mu je upravo dala Izvadak iz ZKC-a najamnina za navedeno razdoblje. Na prigovor vezano uz identifikaciju nekretnine, da nema podataka o stanju zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan kao što su opremljenost, održavanje, stanje građevine i dr, naveo je da podatke o opremljenosti, održavanju, stanju građevine i dr. je dao u točki 2.2. nalaza. Međutim, Služba za vrednovanje kod poredbenih nekretnina ne daje podatke kao što su opremljenost, održavanje, stanje građevine i sl., dok navodi podatke o etažnosti zgrade, sobnosti stana i godini izgradnje (što podrazumijeva određenu tipologiju izgradnje), položaj stana u zgradi, cjenovni blok i sl. Vezano za obilježja nekretnine, propisano je između ostalog utvrditi daljnja obilježja nekretnine kao na pr. stanje građevine, njena namjena, godina gradnje, način gradnje, oblikovanje, veličina, opremljenost, energetska svojstva energetski razred, prostorna identifikacija, položaj u širem okruženju na temelju katastarskog plana ili drugog kartografskog prikaza, adrese i drugih prostornih podataka, naveo je da je iz nalaza potpuno razvidno stanje građevine i oblikovanje (fotografije pročelja i stubišnog prostora zgrade), katnost objekta, namjena, navedena je približna godina građenja, dok preostala obilježja nisu bitna jer se ne zna kakva su kod poredbenih nekretnina. U točki 2.1. nalaza je egzaktno označen položaj u širem okruženju, kao i identifikacija te prikaz čestice na kopiji katastarskog plana i dr. Na prigovor da je odredbom čl. 4 st. 1. točka 5. Zakona propisano da dan vrednovanja predstavlja datum na koji se odnosi procjena vrijednosti nekretnine, naveo je da je u nalazu u točki 3. naveden dan vrednovanja. Nadalje je naveo da je točna konstatacija tuženika da je vještak u točki 3.3. naveo komentar BN od 17.02.2021., tj. tada aktualni podatak za stanje tržišta nekretnina, a ne stanje na dan vrednovanja. Međutim to nije od bitnog utjecaja na procjenu visine najamnine. Obrazloženje pod točkom 4.2.2. nije primjenjivo u ovom slučaju, budući da se isključenje transakcija nižih od 8 € temelji na podacima Porezne uprave kao i konstataciju da Grad Zagreb stradalnicima potresa priznaje najamninu od 80 kn/m2, a također ne isključuje transakcije na temelju podataka iz eNekretnina. Budući da preko portala eNekretnina za razdoblje od svibnja 2015. do svibnja 2018. vještak nije uspio pronaći dovoljan broj usporedivih transakcija, zatražio ih je od Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba te je dobio samo 9 usporedivih transakcija od kojih samo jedan stan površinom približno odgovara predmetnom stanu. Točno je da u tablici 2 nije proveo interkvalitativno izjednačenje, budući da se kod statističke obrade odabrane nekretnine nalaze u determiniranim granicama ±30% pa su samo prepisane transakcije iz tablice 1. Na primjedbu da bi tržišna vrijednost mjesečne najamnine bila jednaka u periodu od 10.05.2015. do 10.05.2018. te je vještak morao izraditi jedinične cijene po godinama 2015., 2016., 2017. i 2018. iz dostupnih podataka Grada Zagreba, Službe za vrednovanje nekretnina, aplikacije eNekretnina, za cjenovni blok Petrova zapad, vještak je naveo da primjedba tuženika u načelu stoji, međutim za svaku od 4 navedene godine trebalo bi imati najmanje 3 usporedive transakcije, dakle 12 transakcija, a njemu je Služba za vrednovanje uspjela pronaći samo 9 transakcija. Zato je u nalazu dao obrazloženje u točki 6.1.

17. U svom u usmenom iznošenja nalaza mišljenja vještak je naveo da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kod svog očitovanja od 28.03.2022. u kojem se očitovao na do tada iznesene primjedbe tuženika. Što se tiče podneska tuženika od 19.05.2022., mogu reći da je to uglavnom očitovanje na raniji podnesak tužiteljice, a jedina činjenica koja se tiče vještaka jest da se traži da vještak napravi dopunu vještačenja uzimajući u obzir manju površinu stana, tj. površinu od 60,37 m2, koju je koristio DK. Tu se spominje i neka površina od 21,98 m2 koju su zajednički koristili DK i drugi sustanar. Međutim, kada se ove dvije površine zbroje, to je manja površina od površine stana tužiteljice. Vještaku je ovo totalno nerazumljivo. Bio je na očevidu i tamo je utvrdio da je stan tužiteljice površine koja je navedena u ugovoru o zaštićenoj najamnini. Radi se o jednoj stambenoj cjelini, tj. četverosobnom stanu površine 128,31 m2. Tamo, dakle, ne postoje neke dvije odvojene stambene cjeline. U odnosu na primjedbe tuženika iz podneska od 25.05.2022., može reći da u tom podnesku tuženik ponavlja ranije iznesene primjedbe da nije utvrdio stanje stana u utuženom razdoblju i prigovor na dan vrednovanja. U odnosu na prigovor na stanje stana u utuženom razdoblju može reći da stan u tom razdoblju, tj. od svibnja 2015. pa do svibnja 2018. vještak nije vidio, a niti u spisu postoje podaci iz kojih mogu zaključiti kako je u tom razdoblju stan izgledao. Također, tuženik prigovara da je vještak stan opisao na temelju utvrđenja s očevida 08.02.2021. Međutim, kod procjene vrijednosti vještak je primjenjivao transakcije koje je dobio od Službe za vrednovanje nekretnina upravo za utuženo razdoblje. Druga stvar zašto je procijenio na zadnji dan utuženog razdoblja, a mogao je procijeniti na bilo koji drugi dan utuženog razdoblja, je zato što nema dovoljno raspoloživih transakcija za svaku godinu. Tužena je prigovarala da je svaku godinu trebalo napraviti iznos najamnine za tu godinu. Taj prigovor u načelu stoji jer cijena najamnine nije bila potpuno jednaka u svim godinama utuženog razdoblja. Međutim, da bi procijenili svaku godinu trebalo bi za svaku godinu imati minimalno tri kvalitetne usporedive nekretnine, a to nije imao. Od Grada Zagreba dobio je samo 9 usporedivih nekretnina za cijelo utuženo razdoblje. Što se tiče utvrđenja kakvoće stana u utuženom razdoblju, tj. kako je izgledao i bio opremljen u utuženom razdoblju, odgovara da to nije presudno za procjenu vrijednosti nekretnine poredbenom metodom radi toga što se procjenjuje medijan više sličnih nekretnina tj. srednja vrijednost dovoljno usporedivih nekretnina. Kada se od Grada Zagreba traži podatke, to se čini tipskim zahtjevom u kojem se navode osnovne bitne karakteristike nekretnine kao npr. godina izgradnje, položaj stana u zgradi, veličina stana, cjenovni blok, lokacija i sl. Dakle, nigdje nema podataka o opremljenosti stana. Podaci dobiveni od Grada Zagreba su dani prema ovim kriterijima. Grad Zagreb i nema podatke o opremljenosti stana. Napominje da je jedino bitno da je stan bio u funkciji stanovanja, a i dobiveni podaci od Grada Zagreba su za stanove u funkciji stanovanja. Ističe da je na očevidu utvrdio da je predmetni stan obnovljen, ali ta činjenica nije utjecala na procjenu, jer je procjenu najamnine napravio koristeći podatke dobivene od Grada Zagreba. Na prigovor tuženika da zašto je isključivao cijene manje od 8 eura po m2 odgovara da je u obrazloženju napisao da je koristio podatke od Porezne uprave i upravo te podatke je koristila i Služba Grada Zagreba za vrednovanje nekretnina. Naime, u spisu je dopis Porezne uprave iz kojeg proizlazi da su se cijene najma kretale oko 13 eura po m2. Radi se o dopisima na listovima 113, 115 i 152 - 154 spisa. Sve cijene koje su ovdje objavljene su više od cijene koju je procijenio na dan vrednovanja. Ako bi se tijekom postupka na neki način, npr. iskazima svjedoka utvrdilo da stan nije bio u funkciji stanovanja ili da je imao neke velike nedostatke, tada bi se, koristeći tabele koje imamo, mogla smanjiti cijena najma. No, to ovdje očito nije slučaj, a jer iz podataka koji su u spisu može se zaključiti da je stan u utuženom razdoblju bio u funkciji stanovanja.

18. S obzirom na to da je tuženik osporavao da bi tržišna vrijednost mjesečne najamnine bila jednaka u periodu od 2015. do 2018. za predmetni stan, vještak je 28. siječnja 2024. dostavio nalaz u kojem je naveo da bi ukupna vrijednost najamnine za razdoblje od 10. svibnja 2015. do 10. svibnja 2018. zaokruženo iznosilo 36.600,00 EUR, dopunski nalaz je djelomično ispravljen 7. veljače 2024. podneskom u kojem je vještak naveo da je greškom upisao površinu stana od 127,31 m² umjesto ispravno 128,31 m², kao i činjenicu da je zbog toga ukupna vrijednost najamnine za navedeno razdoblje zaokružena iznosi 36.900,00 EUR. navedeno je potvrdio i u usmenom izlaganju nalaza mišljenja na ročištu 7. svibnja 2024.

19. Sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u ovom postupku jer je iscrpno i detaljno obrazloženo, vještak se očitovao na sve tuženikove prigovore sa stajališta struke te na njih odgovorio. Pri tome je vještak objasnio da je nalaz i mišljenje izradio u skladu sa dostupnom dokumentacijom, što proizlazi iz s dokumentacije koja je priložena spisu.

20. Financijski vještak u mišljenju ustvrdio je da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, vještak je mišljenja da razlika između pretpostavljene tržišne najamnine (umanjene za porez i prirez na dohodak) i ostvarene zaštićene najamnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od svibnja 2015. do svibnja 2018. iznosi ukupno 29.200,30 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu u stupcu 'h' Tabele 1a iz dopunskog nalaza (u valuti EUR), a datumi dospijeća u stupcu 'i' Tabele 1a iz dopunskog nalaza.

21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje financijskog vještaka u ovom postupku jer je iscrpno i detaljno obrazloženo, a stranke nisu imale primjedbe na njegov nalaz mišljenje.

22. Građevinski vještak je naveo da je na očevidu utvrdio da je stan tužiteljice površine koja je navedena u ugovoru o zaštićenoj najamnini te je stoga navedenu površinu utvrdio i sud. Svjedoci su potvrdili da je riječ o stanu približno te površine, a potvrdili su i dalje DK živio u tom stanu do svoje smrti. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je iz provedenog financijskog vještačenja. Iz izvedenih dokaza utvrđena je i pasivna i aktivna legitimacija.

23. U pogledu same pravne osnove zahtjeva, pravna pozicija vlasnika stana u kojem živi tzv. zaštićeni najmoprimac je propisana prije svega odredbama Zakona o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91-96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS) pa tako u bitnome zaštićeni najmoprimac može stanovati u stanu i za to plaćati tzv. zaštićenu najamninu, dok je vlasnik stana dužan plaćati pričuvu i održavati stan.

24. U domaćem zakonodavstvu koje uređuje nekadašnja stanarska prava i iz njih proizašle statuse zaštićenih najmoprimaca, prije svega ZNS, ali potom i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) te porezni zakoni postoji čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca, na primjer: vlasnik stana je obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme, nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca, obvezan je primiti samo tzv. zaštićenu najamninu koja je znatno niža od tržišne sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke, dužan plaćati pričuvu i održavati stan, dužan je plaćati porez na dohodak od najamnine, a otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan.

25. Kako je pravo vlasništva prema čl. 30. ZV-a stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, (pa tako i dati stan u najam po tržišnim cijenama) onda je očito da je uvođenjem ovakvih brojnih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima prije svega odredbama ZNS-a došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija)

26. S obzirom na raniji - Zakonom o stambenim odnosima predviđeni - institut nositelja stanarskog prava ovo miješanje tužene u pravo vlasništva tužitelja i drugih vlasnika takvih stanova je u skladu s općim interesom zajednice (tj. gospodarskom dobrobiti države i zaštitom prava drugih - zaštićenih najmoprimca).

27. Međutim, takvim miješanjem tuženika je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjerni individualni teret. U zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

28. Zbog navedenog proizlazi da pozitivni pravni propisi u RH za područje zaštićenih najamnina ne ostvaruju pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu skupinu, najmodavce.

29. Najmodavac, odnosno vlasnik stana mora sam snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca zbog čega je povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo mu je zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom koja je u odnosu na RH stupila na snagu 5. studenog 1997.

30. Stoga tuženik odgovara za štetu koja je nastala tužitelju povredom njegovog Ustavom RH i Konvencijom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva odnosno propuštanjem ostvarenja pravedne ravnoteže između zaštite općeg interesa zajednice i zaštite pojedinačnog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva, sve na štetu prava tužitelja prema testu razmjernosti.

31. Kako je utvrđeno da je tuženik uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca kroz odredbe ZNS-a i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine propustio tim odredbama ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu uslijed činjenice da je bio spriječen naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine.

32. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu sud je uzeo u obzir i presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i to Statileo protiv [adresa] te A i drugi protiv Republike Hrvatske. Odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojima je utvrđena povreda Konvencije i Protokola obvezatna je za sve sudove u Republici Hrvatskoj i ona djeluje prema svima. Kako je presudom Statileo protiv Republike Hrvatske Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu zauzeo jasno pravno stajalište da je odredbama Zakona o najmu stanova izvršeno miješanje države u pravo vlasništva vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i da je to miješanje bilo pretjerano, odnosno da time nije postignuta potrebna ravnoteža između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava vlasnika stanova, proizlazi da je tim odlukama utvrđeno pravo vlasnika stanova da od Republike Hrvatske potražuju naknadu imovinske štete koja se sastoji iz razlike u visini zaštićene najamnine, koju su primali kroz određeno razdoblje i tržišne najamnine koju bi ostvarili iznajmljivanjem tih stanova na tržištu.

33. Ratifikacijom Konvencije tuženik se obvezao primjenjivati je, a to znači i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama, što kada su u pitanju status i prava zaštićenog najmoprimca s jedne strane, te obveze i prava vlasnika stanova opterećenih pravima zaštićenih najmoprimaca s druge strane, nije učinjeno. Međunarodni ugovori imaju jaču snagu od zakona pa je stoga pozivanje tuženika na stav da država ne može odgovarati za štetu zbog donošenja određenog zakona, odnosno da donošenje zakona ne predstavlja štetnu radnju za državu, u ovom predmetu neosnovano.

34. U okolnostima konkretnog slučaja prema kojima tužitelj nije imao ni najmanje utjecaja na visinu neprimjereno niske zaštićene najamnine s obzirom na odredbe ZNS-a, koje su tužitelja kao vlasnika stana u tom pogledu stavile u nepovoljan položaj kao i u pogledu nemogućnosti otkaza ugovora o najmu sklopljenog sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme tako da je tužitelju i njegovim prednicima godinama uskraćeno uživanje vlasništva čime mu je nametnut prekomjeran individualan teret, a ostavljene su mu obveze kao što su plaćanje pričuve i snošenje određenih troškova popravka odnosno održavanja, a da nije nađeno optimalno zakonsko rješenje kojim bi se ostvarila raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nepravedno prebačen na tužitelja u kakvim okolnostima postoji neravnoteža između interesa tužitelja kao vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca, pa je tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno citiranim odredbama članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju, kao i odredbama članka 48. stavka 1. uz ograničenja prema članku 50. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, iz čega proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva istaknutog na naknadu štete.

35. Istaknuti prigovor zastare je djelomično osnovan. Naime, zastara prema odredbi članka 215. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15– dalje: ZOO), počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije propisano što drugo.

36. Predmetna tražbina tužiteljica odnosi se na naknadu štete-gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno. Stoga se radi o trogodišnjem zastarnom roku iz članka 230. stavka 1. ZOO. Kako je zahtjev za mirno rješenje spora tuženici podnesen 5, travnja 2019., proizlazi da je tužba kojom se traži isplata razlike između tržišne najamnine i plaćene zaštićene najamnine za razdoblja prije travnja 2016. u zastari. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na potraživanja nastala prije travnja 2016.

37. Nadalje, sud je odbio potraživanje tužiteljice iz točke 2. tužbenog zahtjeva u kojem je prvotno tražila 492.500,00 kuna, a konačno specificiranim tužbenim zahtjevom 13,272,30 eura. U tužbi je tužiteljica navela da potražuje paušalni iznos od 30.000,00 kn za svaku godinu koju je bila ograničena u korištenju svog stana. Tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da joj navedeni iznos pripada te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Naime, tužiteljica je u postupku isticala povredu prava osobnosti, ali nije podnijela dokaze kojima bi tu povredu i dokazala.

38. Iz svega navedenog sud je utvrdio kako je tužitelj dokazao osnovu svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te je u dijelu u kojem nije nastupila zastara i zahtjev usvojen u odnosu na razliku zaštićene i tržišne najamnine.

39. Kamata je dosuđena u skladu s čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima.

40. Članak 154. stavak 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

41. U odnosu na konačno postavljeni zahtjev koji je ukupno iznosio 42.472, 60 eura, tužitelj je ukupno uspio u iznosu od 20.897,30 eura, odnosno što se tiče visine uspio je, zaokruženo, 50%. S obzirom na to da je u cijelosti uspio s osnovom, proizlazi da je gledano ukupno u ovom sporu uspio sa 75% u kojem omjeru tužitelju pripadaju i troškovi.

42. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

43. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu za sastavljanje podneska od 30. listopada 2019., 25. ožujka 2022., iznos od 1.000,00 eura prema br. 8.1. Tarife, za podnesak 11. travnja 2023. i 9. travnja 2024. iznos od 250,00 eura prema br. 8.4. Tarife, te pristup na ročišta 11. studenog 2019., 9. ožujka 2020., 15. lipnja 2020., uviđaj 8. veljače 2021., 26. svibnja 2022., 6. listopada 2022., 7. svibnja 2024. i 4. travnja 2025. u iznosu od iznos od 1.000,00 eura za svako prema br. prema br. 9.1. Tarife, za pristup na ročišta 1. travnja 2022. i 20. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 eura za svako prema br. prema br. 9.5. Tarife. Ukupno je riječ o 11.450,00 eura što s PDV-om iznosi 14,312,50 eura. Tome treba pridodati pristojbu na tužbu u iznosu od 664,00 eura.

43. Ukupno je riječ o 14.976,50 eura. Tužitelju u odnosu na uspjeh u sporu pripada 75 % tog iznosa, odnosno 11.232,38 EUR. Tome treba pridodati trošak vještačenja u cijelosti jer je bio nužan za uspjeh u sporu i to predujam za financijsko vještačenje 199,00 EUR, predujam za građevinsko vještačenje 448,00 EUR te predujam za dopunsko financijsko vještačenje 200,00 EUR. Kad se sve navedeno zbroji dobije se 12.079,38 eura koliko je naloženo tuženiku platiti tužitelju u ovom postupku

44. Tužitelju ne pripada trošak sastavljanja podneska od 25. veljače 2020. jer je sve navode u njemu mogao istaknuti u ranijem podnesku.

45. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku po pun.