REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-1440/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici FLA i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Probija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. ožujka 2022. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 2.563,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 2,38 EUR od 6.11.2007. g. do isplate,

na iznos od 2,40 EUR od 6.12.2007. g. do isplate,

na iznos od 2,42 EUR od 6.1.2008. g. do isplate,

na iznos od 2,42 EUR od 6.2.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,72 EUR od 6.3.2008. g. do isplate,

na iznos od 5,43 EUR od 6.4.2008. g. do isplate,

na iznos od 3,96 EUR od 6.5.2008. g. do isplate,

na iznos od 3,98 EUR od 6.6.2008. g. do isplate,

na iznos od 3,97 EUR od 6.7.2008. g. do isplate,

na iznos od 3,91 EUR od 6.8.2008. g. do isplate,

na iznos od 3,93 EUR od 6.9.2008. g. do isplate,

na iznos od 4,00 EUR od 6.10.2008. g. do isplate,

na iznos od 10,69 EUR od 6.11.2008. g. do isplate,

na iznos od 7,65 EUR od 6.12.2008. g. do isplate,

na iznos od 14,75 EUR od 6.1.2009. g. do isplate,

na iznos od 14,74 EUR od 6.2.2009. g. do isplate,

na iznos od 15,83 EUR od 6.3.2009. g. do isplate,

na iznos od 13,25 EUR od 6.4.2009. g. do isplate,

na iznos od 13,80 EUR od 6.5.2009. g. do isplate,

na iznos od 11,80 EUR od 6.6.2009. g. do isplate,

na iznos od 10,61 EUR od 6.7.2009. g. do isplate,

na iznos od 13,62 EUR od 6.8.2009. g. do isplate,

na iznos od 14,87 EUR od 6.9.2009. g. do isplate,

na iznos od 13,77 EUR od 6.10.2009. g. do isplate,

na iznos od 13,48 EUR od 6.11.2009. g. do isplate,

na iznos od 15,12 EUR od 6.12.2009. g. do isplate,

na iznos od 16,61 EUR od 6.1.2010. g. do isplate,

na iznos od 18,49 EUR od 6.2.2010. g. do isplate,

na iznos od 18,05 EUR od 6.3.2010. g. do isplate,

na iznos od 20,89 EUR od 6.4.2010. g. do isplate,

na iznos od 20,80 EUR od 6.5.2010. g. do isplate,

na iznos od 23,40 EUR od 6.6.2010. g. do isplate,

na iznos od 29,65 EUR od 6.7.2010. g. do isplate,

na iznos od 25,92 EUR od 6.8.2010. g. do isplate,

na iznos od 34,69 EUR od 6.9.2010. g. do isplate,

na iznos od 32,24 EUR od 6.10.2010. g. do isplate,

na iznos od 27,79 EUR od 6.11.2010. g. do isplate,

na iznos od 36,11 EUR od 6.12.2010. g. do isplate,

na iznos od 41,82 EUR od 6.1.2011. g. do isplate,

na iznos od 38,86 EUR od 6.2.2011. g. do isplate,

na iznos od 37,91 EUR od 6.3.2011. g. do isplate,

na iznos od 35,66 EUR od 6.4.2011. g. do isplate,

na iznos od 39,24 EUR od 6.5.2011. g. do isplate,

na iznos od 49,02 EUR od 6.6.2011. g. do isplate,

na iznos od 45,81 EUR od 6.7.2011. g. do isplate,

na iznos od 65,74 EUR od 6.8.2011. g. do isplate,

na iznos od 65,31 EUR od 6.9.2011. g. do isplate,

na iznos od 50,36 EUR od 6.10.2011 .g. do isplate,

na iznos od 49,56 EUR od 6.11.2011. g. do isplate,

na iznos od 47,62 EUR od 6.12.2011. g. do isplate,

na iznos od 50,69 EUR od 6.1.2012. g. do isplate,

na iznos od 53,58 EUR od 6.2.2012. g. do isplate,

na iznos od 53,19 EUR od 6.3.2012. g. do isplate,

na iznos od 51,81 EUR od 6.4.2012. g. do isplate,

na iznos od 52,36 EUR od 6.5.2012. g. do isplate,

na iznos od 53,55 EUR od 6.6.2012. g. do isplate,

na iznos od 52,32 EUR od 6.7.2012. g. do isplate,

na iznos od 52,79 EUR od 6.8.2012. g. do isplate,

na iznos od 51,58 EUR od 6.9.2012. g. do isplate,

na iznos od 49,87 EUR od 6.10.2012. g. do isplate,

na iznos od 52,32 EUR od 6.11.2012. g. do isplate,

na iznos od 51,69 EUR od 6.12.2012. g. do isplate,

na iznos od 52,54 EUR od 6.1.2013. g. do isplate,

na iznos od 49,74 EUR od 6.2.2013. g. do isplate,

na iznos od 50,88 EUR od 6.3.2013. g. do isplate,

na iznos od 52,60 EUR od 6.4.2013. g. do isplate,

na iznos od 51,06 EUR od 6.5.2013. g. do isplate,

na iznos od 48,16 EUR od 6.6.2013. g. do isplate,

na iznos od 47,22 EUR od 6.7.2013. g. do isplate,

na iznos od 47,49 EUR od 6.8.2013. g. do isplate,

na iznos od 437,97 EUR od 8.8.2013. g. do isplate,

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.725,27 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 3208452849/07 27. veljače 2007., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 13.477,13 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 5,2 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te da će isplaćivati kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Tužiteljica dalje ukazuje na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 te Pž- 6632/17, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 18.816,48 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana uplata pojedinih anuiteta do isplate, kao i naložiti tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor zastare budući da kolektivna tužba nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice koja nije bila stranka kolektivnog postupka što znači da do podnošenja ove tužbe nije poduzeta nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare u pogledu pravne osnove i visine. Navodi kako se od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra. Tuženik je u Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. implementirao zakonsku obvezu propisnu odredbom čl. 11.a koja je dodana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF te da je banka prilikom sklapanja Ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška. U nastavku postupka osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu te osporava tužiteljici svojstvo potrošača te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer se sve uplate po kreditu ne mogu povezati sa tužiteljicom.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 4. studenog 2021. tužiteljica je zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložila da sud naloži tuženiku isplatiti joj iznos 19.314,25 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 177-178 spisa), dok je podneskom od 11. prosinca 2024. ponovno uskladila tužbeni zahtjev na iznos od 2.563,44 eura (19.314,25 kuna) s obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj, te se u ovom slučaju ne radi o preinaci. Sud je rješenjem na ročištu od 15. ožujka 2022. preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broja 3208452849/07 (listovi 6-10 spisa), otplatne tablice (listovi 11--12), promete po kreditu (listovi 13-15 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 16 spisa), dijelove izlaganja potpredsjednika upravnog odbora Švicarske nacionalne banke (listovi 39-73 spisa), novinske članke (listovi 74-78 spisa), Opći uvjeti promjena kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju (listovi 79 - 84), dopis tuženika (list 85 spisa), Opći uvjeti poslovanja tuženika (listovi 96-100) Opći uvjeti promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (listovi 101-102) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 152-162 spisa). Isto tako, saslušana je tužiteljica na ročištu od 14. travnja 2025. (list 292).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu broj 3208452849/07 27. veljače 2007., kojim je tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 13.477,13 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita.

7. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Također sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

8. U svom iskazu tužiteljica u bitnome navodi da je kredit uzela radi kupnje automobila kojeg je koristila za osobne potrebe. U vrijeme uzimanja kredita nije imala obrt ni udjele u trgovačkim društvima. Ugovor o kreditu je pročitala prije potpisivanja I razumijela ga koliko je to mogla. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisam razumjela niti su mi u banci to razjasnili odnosno rekli na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Isto tako, nisam razumjela odredbe o valutnoj klauzuli niti su mi u banci rekli koji su rizici vezani uz valutnu klauzulu. Prije potpisivanja samog ugovora ja nisam tražila da bi se pojedine odredbe ugovora mijenjale odnosno nisam znala da bi takvo nešto bilo moguće.

9. Iskazu tužiteljice sud vjeruje jer je bio uvjerljiv, logičan i u skladu s načinom na koji potrošači sklapaju ugovore s financijskim institucijama prema kojima imaju povjerenja da su ugovor sastavile u dobroj vjeri. Iz iskaza proizlazi da je tužitelica s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, da nije mogla pregovarati o kamati te joj nitko nije napomenuo da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da bi se rate kredita mogle povećati, odnosno koji rizici su vezani u valutnu klauzulu.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTS) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik Zagrebačka banka d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Ovdje valja još reći da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužiteljica kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne, navodeći da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne znači automatski i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju.

13. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

15. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

16. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., - u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 272. ZOO-a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

17. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa.

18. U odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica, valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužiteljice o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud, dok glede odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa proizlazi da je ista tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa su po ocjeni ovog suda ništetne nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, te na koji način dolazi do promjene kamatne stope. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike, odnosno da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice koji u svom iskazu ističe da mu nitko nije posebno objašnjavao mogućnost tolikog rasta tečaja za CHF.

19. Slijedom svega navedenoga, a imajući u vidu da ni iz iskaza tužiteljice (kojega sud u cijelosti prihvaća) ne proizlazi ništa drugo, utvrđeno je da su predmetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je u odnosu na tužiteljicu ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

20. Budući da je ovaj sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, to tužiteljica sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO/91) ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platio po osnovi tečaja CHF na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike do isplate, kao i razliku iznosa koje je preplatio na ime kamate u odnosu na početno ugovorenu, a sve sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, djelomično nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

21. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po Darfin d.o.o. (list 150-156) koji u svom nalazu zaključuje da je ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope (4.906,51 kunu) i s osnove valutne klauzule (14.407,74 kune) za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 19.314,25 HRK, što preračunato u eure po tečaju od 7,5345 kuna za 1 euro iznosi 2.563,44 eura.

22. Tu je potrebno napomenuti da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 14.139,86 kuna. Čitanjem lista 6 nalaza i mišljenja (list 157 spisa) utvrđeno je da je vještak prilikom određivanja ovog iznosa uzeo u obzir i tzv. „negativnu razliku“, odnosno izračun kada je tečaj bio niži na dan plaćanja od tečaja dan na isplate kredita. Kad se ta tzv. „negativna razlika“ oduzme dođe se do iznosa od 14.407,74 kune. Isto tako, valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužiteljice (pozitivna razlika) iako je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužiteljici ne postoji. Pritom valja napomenuti da, na taj način (eventualno plaćajući manji iznos za vrijeme pada tečaja), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, da bi dovela do ništetnosti Ugovora. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu nije nedopuštena, niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž-299/2020-2 od 06. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

23. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu, a koja proizlazi iz promjene tečaja iznos od 2.563,44 EUR. Na tako dosuđene iznose tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku, sukladno Tabeli nalaza i mišljenja vještaka, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24 Nadalje, valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, odnosno 13.06.2014. godine kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. rujna 2021. godine, tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

25. Neosnovan je i prigovor zastare tuženika na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od 04. studenog 2021. s obzirom je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 27. svibnja 2024. g. zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV-123/2024 prema kojem „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“.

26. Nadalje, u odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je kredit namijenjen za kupnju auta za osobne potrebe tužiteljice, te je stoga prigovor tuženika u tom smjeru neosnovan.

27. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

28. S obzirom na vrijednost predmeta spora (2.563,44 eura) tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 10. prosinca 2020., 11. ožujka 2021., 15. ožujka 2022., 26. studenog 2024. i 14. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 500 bodova, trošak sastava podneska od 8. siječnja 2020., 24. srpnja 2020., 28. prosinca 2020., 02. studenog 2021., 14. studenog 2024. i 11. prosinca 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 600 bodova, sveukupno 700 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.600,00 EUR a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 3.250,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 71,40 eura, trošak sudske pristojbe na presudu od 27. travnja 2022. u iznosu od 72,07 eura, a koje pristojbe je i platila, pa je tužiteljici valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 3.725,27 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

31. Tuženik nema pravo na naknadu troška jer je u cijelosti izgubio spor.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

tužiteljica po pun.

tuženik po pun.