REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-325/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja LIBERTAS KONZALTING d.o.o., OIB: 44031401746, Dubrovnik, Generala Janka Bobetka 7A, zastupan po punomoćniku Vlahu Hrdalu, odvjetniku u HRDALO & KRNIC odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica fra. Filipa Grabovca 1, protiv tuženika AGRO INŽENJERING d.o.o., OIB: 07843407006, Zagreb, Bogovićeva ulica 5, zastupan po punomoćniku Marku Aniću, odvjetniku u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić, Rudeška cesta 173, Zagreb, poslovni broj: Ovrv-115381/2022 od 13. siječnja 2023. u kojem je tuženiku AGRO INŽENJERING d.o.o., OIB: 07843407006, Zagreb, Bogovićeva 5, naloženo platiti tužitelju LIBERTAS KONZALTING d.o.o., OIB: 44031401746, Dubrovnik, Generala Janka Bobetka 7A, iznos od 32.250,00 kn/4.280,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 18.02.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 50-1-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 2.062,50 HRK / 273,74 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 50-1-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 889,25 eura, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-115381/2022 od 13. siječnja 2023. radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 4.280,31 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je tuženik, tada ovršenik, pravovremeno izjavio prigovor, rješenje o ovrsi je, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ) rješenjem Povrv-325-24-4 od dana 10. svibnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu dijela iznosa računa br. 50-1-1 naslovljenog na tuženika koji glasi na iznos od 82.050,00 kuna, i to isplatu u iznosu od 4.280,31 eura (tadašnjih 32.250,00 kuna), budući navodi da je preostali iznos prema tom utuženom računu plaćen.

3. Tuženik u prigovoru ističe da je plaćanje ugovorenog iznosa od 144.00,00 kuna predviđeno u obrocima, a koji je iznos, sukladno međusobnim dogovorima, bilo potrebno umanjiti za 11.250,00 kuna te da je na taj način ukupno ispostavljeni račun u iznosu od 168.400,00 kuna veći od ugovorenog iznosa od 132.750,00 kuna. U prigovoru je istaknuo da je tuženik tužitelju isplatio iznos od ukupno 136.200,00 kuna te da tužitelj netočno prikazuje stanje uplaćivanih iznosa od 28.800,00 kuna i 21.000,00 kuna jer su to samo posljednje dvije uplate, dok je izostavio ranije uplate u iznosima od 14.400,00 kuna i 72.000,00 kuna.

4. U podnesku od 3. lipnja 2024. tužitelj iznosi kronologiju stanja stvari na način da osporava tuženikove tvrdnje iz prigovora te ističe da su parnične stranke u poslovnom odnosu na temelju prihvata ponude br. 18-301-rev1/P od 5. travnja 2018. u ukupnom iznosu od 144.000,00 kuna, i to povodom revidirane ponude kojom je tužitelj pristao na sniženje inicijalne cijene od 160.000,00 kuna u iznosu od 10% na iznos od 144.000,00 kuna. Ističe da je ugovoreni iznos od 144.000,00 kuna uvećan za 24.450,00 kuna na ime dodatnih poslova, što ukupno iznosi 168.450,00 kuna. Navodi da je tuženikova konstatacija o suglasnom umanjenju cijene za iznos od 11.250,00 kuna neistinita. Obrazlaže da se ugovorena cijena od 144.000,00 kuna odnosila na tri dijela i to idejno rješenje, glavni projekt i izvedbeni projekt pa je tako za idejno rješenje izdan račun broj 29-1-1 na iznos od 14.400,00 kuna, a za glavni projekt je izdan račun 42-1-1 na iznos od 72.000,00 kuna te je nesporno da su ta dva računa plaćena. Ističe da je za predmetni spor od važnosti da se predmetni račun broj 50-1-1 odnosi na izvedbeni projekt koji je iznosio 57.600,00 kuna, no došlo je do povećanja opsega posla i višestrukih izmjena glavnog projekta fontane i bazenske tehnike, odnosno do povećanja tog računa u iznosu od 24.450,00 kuna. Stava je da je u ovom predmetu tuženik priznao dug i to davanjem otplate. Referira se na e-mail korespondenciju smatrajući ih dostatnim dokazom za svoje tvrdnje. Ističe da je tuženikova intencija bila nametnuti tužitelju obveze iz ugovora koji je tuženik sklopio s investitorom, a to nije opravdano jer tužitelj nije ugovorna stana tog ugovora.

5. Tuženik u podnesku od 11. studenog 2024. ističe da ponuda za iznos od 24.450,00 kuna koju je tužitelj uračunao u tuženikovo dugovanje nikada nije prihvaćena te ističe da nije došlo do povećanja obujma ugovorenog posla. U tom podnesku ističe okolnosti ugovorenog posla s investitorom pa tako i okolnost da je glavni dizajner bio iz Italije, da su se tražile razne varijante projektnih rješenja uz uvažavanje svih uvjeta javnopravnih tijela, a da je tužitelj kao izvođač trebao biti upoznat s kompleksnošću takvog posla.

6. Spisu prileže još tužiteljev podnesak od 14. studenog 2024., tuženikov podnesak od 22. studenog 2024., tužiteljev podnesak od 6. prosinca 2024. i tuženikov podnesak od 9. siječnja 2025.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis (račun s lista 28 spisa, izvadak o stanju prometa s lista 29-30 spisa, ponude s lista 82-90 spisa, idejni projekt s lista 91 – 103 spisa, e- mail korespondenciju s lista 104-114 spisa, idejni arhotektonski projekt s lista 115 – 142 spisa, glavni strojarski projekt bazenske tehnike s lista 143 -321 spisa, račune za druge usluge s e-mail korespondencijom s lista 322 – 333 spisa) te je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) s obzirom na to da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka.

8. Budući da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, primjenom članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a ovaj sud nije uzimao u obzir navode iz podnesaka koje je tužitelj podnio nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja o stavljanju van snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao ni navode iz podnesaka koje je tuženik podnio nakon proteka roka od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 6. tog članka zakona, posebice iz razloga što se ne radi o navodima koje stranke nisu mogle iznijeti bez svoje krivnje.

9. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

10. Između parničnih stranaka je nesporno da se predmetni utuženi račun, odnosno predmetni tužbeni zahtjev, odnosi na poslove na objektu Villa Sheherezade na lokaciji u Dubrovniku, za koje poslove je tuženik, kao glavni arhitekt za investitora AHL – DUBROVNIK, angažirao tužitelja kao krajnjeg izvođača konkretnih radova, a koji su se sastojali u izradi elektrotehničkih projekata. Između stranaka je sporno je li predmetni posao od strane tužitelja u cijelosti izvršen, odnosno u kojem obuhvatu je predmetni posao izvršen, kao i je li vrijednost predmetnog posla u cijelosti plaćena.

11. Stoga je, u ovom predmetu bilo potrebno utvrditi je li tužitelj izvršio poslove za koje ga je tuženik angažirao, odnosno je li ih izvršio u cijelosti. U konkretnom predmetu parnične stranke nisu imale pisani ugovor o poslovnoj suradnji, no iz utvrđenih činjenica s parničnim strankama proizlazi da su imale usmeni dogovor o predmetnim poslovima. Predmetni poslovni odnos između stranaka je valjalo podvesti pod odredbe ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

12. Prema članku 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Prema članku 597. stavku 1. ZOO-a izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (stavak 2.). On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja (stavak 3.).

14. Prema članku 612. ZOO-a naručitelj je dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke. Prema članku 613. stavku 1. ZOO-a naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (stavak 2.). Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno (stavak 3.). Isto vrijedi ako je ugovoreno obavljanje i predaja djela u dijelovima (stavak 4.).

15. U ovom predmetu sudu je, u skladu s člankom 250. ZPP-a, bilo potrebno stručno znanje sudskog vještaka, a radi utvrđenja činjenica jesu li predmetni radovi u cijelosti izvršeni. Naime, iz cjelokupne dokumentacije spisa predmeta proizlazi da svaka parnična stranka ustraje u svojim stajalištima, i to tužitelj tvrdi da su predmetni radovi izvršeni, a tuženik osporava tužiteljeve tvrdnje i ističe da predmetni radovi nisu u cijelosti izvršeni. Budući da u konkretnom predmetu tužitelj tvrdi da se predmetni utuženi račun broj 50-1-1 odnosi na izvedbeni projekt koji je iznosio 57.600,00 kuna i da je došlo do povećanja opsega posla i višestrukih izmjena glavnog projekta fontane i bazenske tehnike, odnosno do povećanja tog računa u iznosu od 24.450,00 kuna, a da se pritom radi, kako su same stranke navele na pripremnom ročištu, o poslovima koji obuhvaćaju elektrotehničke projekte i radove na objektu Villa Sheherezade, ovaj sud bez stručnog mišljenja stalnog sudskog vještaka elektrotehničke i građevinske struke, a iz svih dokaza koji prileže spisu, nije mogao nedvojbeno utvrditi jesu li predmetni ugovoreni poslovi zaista i u cijelosti izvršeni, odnosno je li zaista došlo do povećanja opsega posla na način kako to tužitelj tvrdi. Stoga, nije bilo činjenične osnove usvojiti tužbeni zahtjev na način kako ga je tužitelj postavio.

16. Na pripremnom ročištu održanom 4. ožujka 2025. sud je sa strankama raspravio činjenična i pravna utvrđenja te u skladu s člankom 288.a ZPP-a je postavljanjem pitanja i na svrsishodan način nastojao da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za donošenja odluke ili eventualnog postizanja mirnog rješenja spora. Parnične stranke su na tom ročištu iznijele svoj suglasan stav da ne predlažu izvođenje dokaza vještačenjem jer za navedeno ne vide potrebe.

17. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti.

18. Na temelju pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Izričitim tuženikovim osporavanjem osnovanosti tužbenog zahtjeva, tuženik je prebacio teret dokazivanja odlučnih činjenica na tužitelja. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2025. iskazao da nema drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj ovom sudu nije dostavio ni predložio dokaze radi utvrđenja činjenica o povećanju opsega posla kao i jesu li predmetni poslovi u cijelosti izvršeni.

19. Pravila dokaznog postupka propisuju da su stranke u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Tuženik je u svom podnesku od 22. studenog 2024. predložio izvođenje dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika parničnih stranaka, no taj prijedlog sud nije prihvatio iz razloga ranije navedenih u obrazloženju ove presude, u skladu s člankom 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a.

21. Slijedom svega navedenog, a u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

22. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). Tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 22. studenog 2024., pristupa ročištu od 4. ožujka 2025. i pristupa ročištu od 29. travnja 2025., svako u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 800,00 eura. Tuženik je zatražio i naknadu troška podnesaka od 9. travnja 2024. koji mu nije priznat jer tim podneskom samo dostavlja potvrdu o uplati sudske pristojbe te je zatražio trošak za podneske od 11. studenog 2024., 22. studenog 2024. i 9. siječnja 2025. za koje mu trošak nije priznat jer te podneske sud nije uzimao u obzir iz u ovoj presudi iznesenih razloga, odnosno jer su dostavljeni van roka iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a. Trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 89,25 eura je priznat tuženiku jer mu je taj trošak nastao te je sudu dostavio dokaz o tome da ga je podmirio. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak od 889,25 eura.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku