REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-2597/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja IGS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Dora Stažić, odvj. u OD Porobija i Špoljarić iz Varaždina, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa pun. Dajana Čepo, odvj. u OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.575,36 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 platiti tužitelju IGS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.300,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29.06.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 350,47 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je se 26. prosinca 2020. dogodila prometna nesreća u Zagrebu u kojoj su sudjelovali tužitelj kao pješak i osiguranik tuženika IG koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a koje je vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Za nastanak nesreće isključivo je kriv osiguranik tuženika protiv kojeg je vođen kazneni postupak te je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1054/21 od 22. srpnja 2022. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela.

1.1. U prometnoj nesreći tužitelj je zadobio tjelesne ozljede, odnosno razderotinu tjemenog područja uz manji krvni podljev, oguljotinu nosne piramide, prijelom nosnih kostiju te tešku tjelesnu ozljedu, odnosno krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice u oba čeona područja te ozljedu oba koljena koja su natučena u prometnoj nesreći zbog koje je nastupila bolna pokretljivost, a koje su ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Na mjestu događaja tužitelj je osjetio slabost i mučninu, uz bolove od udaraca, osjećao se malaksalo i bilo mu je hladno, imao je tresavicu i sa Schantzovim ovratnikom je dovezen u bolnicu, gdje je liječen od 26.12.2020.g. pa do 28.12.2020.g. konzervativnim putem. Također je u bolnici napravljen CT mozga koji je pokazao manji ekstraaksijalni hematom desno frontalno širine do 4 mm te lijevo frontalno manji hematom do 2 mm i suspektne manje hiperdenzitete.+ Prije otpuštanja iz bolnice ponovno je učinjen kontrolni CT mozga. Nakon toga, podnositelj zahtjeva je upućen na kućnu njegu uz propisanu terapiju (analgetici i dr.) i pozvan na kontrolni pregled neurokirurga i kontrolni CT. U navedenom razdoblju tužitelj je trpio jake glavobolje, imao je vrtoglavice i osjećaj neravnoteže te bolove zbog natučenja u rukama i koljenima. 09.02.2021.godine tužitelj je ponovio CT mozga uz kontrolni pregled neurokirurga te je zbog bolova u koljenu upućen učiniti RTG oba koljena i upućen je na obradu traumatologu. Kontrolni CT mozga od 28.01.2021.g. ukazao je na regresivnu dinamiku hematoma mekog oglavka frontalno desno, dok je intrakranijalni nalaz uredan, a neurokirurg je 09.02.2021.g. na temelju kontrolnog CT- a utvrdio da je nalaz uredan. Ortoped je 24.05.2021.g. našao postojanje stajanja nakon natučenja oba koljena pred šest mjeseci sa znacima obostrane femoropatelarne artroze te hipotrofije oba kvadricepsa (četveroglava opružača koljena) koja su povezana s prekidom aktivnosti nakon nesreće. Tužitelj trpi jake bolove u koljenima nakon natučenja te posljedično nastalom bedrenoivernom artrozom oba koljena te kihpotrofijom oba kvadricepsa (četveroglava opružača koljena) kao posljedicom ozljeđivanja, koji ga onemogućavaju u radnim i slobodnim aktivnostima i zbog čega je tužitelju trajno narušen zdravstveni integritet. Naime, zbog navedene ozljede koljena, tužitelj je prekinuo s normalnim aktivnostima i vježbanjima što je uzrokovalo dodatne tegobe i pogoršanje zdravlja, odnosno slabost muskulature te su tužitelju dane liječničke upute o izbjegavanju čučanja, klečanja te hoda uz i niz stepenice.

1.2. Tužitelj napominje da je do prometne nesreće vodio aktivan život te svakodnevno vozio bicikl, a što nakon prometne nesreće ne može zbog trajnih bolova u oba koljena i upute liječnika da izbjegava opterećenja u savinutom položaju te redovne aktivnosti poput hodanja obavlja uz povećane napore. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio tjelesne bolove (jakog intenziteta, srednjeg intenziteta, manjeg intenziteta i povremene bolove manjeg intenziteta) i strah (primarni strah, sekundarni strah jakog srednjeg i manjeg intenziteta) te je trpio duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Također, tužitelj je nakon nesreće bio hospitaliziran dva dana, odnosno od 26.12. do 28.12.2020. te mu je zbog potrebe mirovanja nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć u obavljanju poslova koje inače u svakodnevnom životu obavlja, a koju pomoć su mu pružali članovi obitelji i to u trajanju od 4 tjedna po 3 sata svakodnevno. Uz navedeno, tužitelj je kao strani državljanin morao platiti participaciju za bolničke troškove, tj. bolničko liječenje.

1.3. Radi navedenog tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev 29.06.2023. kojeg je dopunio 28.07.2023. i kojim je zatražio naknadu štete u iznosu od 6.772,82 EUR, od kojih tužitelj potražuje 772,82 EUR na ime imovinske štete, a 6.000,00 EUR na ime neimovinske štete pri čemu zbog pretrpljenog straha potražuje iznos od 1.800,00 EUR; pretrpljene boli jačeg intenziteta potražuje iznos od 500,00 EUR; pretrpljene boli srednjeg intenziteta potražuje iznos od 600,00 EUR; pretrpljene boli manjeg intenziteta potražuje iznos od 1.300,00 EUR; duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje iznos od 1.800,00 EUR.

1.4. Tuženik je u odgovoru na odštetni zahtjev priznao svoju obvezu na naknadu štete kao pravno osnovanu, međutim osporio je visinu naknade štete koju potražuje tužitelj. Tako je tuženik tužitelju isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 1.897,45 EUR, od kojih se 297,45 EUR odnosi na troškove liječenja, a 1.600,00 EUR na pretrpljenu neimovinsku štetu dok je preostali zatraženi iznos naknade štete osporio.

1.5. S obzirom da je obveza tuženika na naknadu štete nesporna te da je tuženik isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 1.897,45 EUR, tužitelj potražuje isplatu razlike naknade štete do punog iznosa naknade štete, odnosno iznos od 4.875,37 EUR od čega se iznos od 475,36 EUR odnosi na naknadu imovinske štete, odnosno na naknadu troškova liječenja i tuđe pomoći i njege, a iznos od 4.400,01 EUR na naknadu neimovinske štete te isplatu zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u skladu s člankom 12. stavkom 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Za utvrđenje navedenih činjenica prilaže medicinsku dokumentaciju, Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1054/21 od 22. srpnja 2022., Presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Kž-1117/22 od 23. svibnja 2023., račune, odštetni zahtjev upućen tuženiku, ponudu tuženika, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 26.12.2020.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika i nespornih isplata. Osporava visinu neimovinske štete i smatra da je ista previsoko odmjerena uvažavajući težinu povrede i okolnosti slučaja Smatra da je precijenjena i potreba za tuđom pomoći i njegom te se ista osporava u visini, ali čini nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Osporava se da bi tegobe koje se odnose na koljeno a koje se opisuju u medicinskoj dokumentaciji 2 mjeseca nakon štetnog događaja bile u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i iz istog razloga utuženi računi, budući da se odnose na liječenje koljena, nisu posljedica štetnog događaja.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao medicinsku dokumentaciju (list 7, 12-14, 21-30, 37) Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-1117/2022-3 od 23. svibnja 2023. (list 8-11), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. K-1054/2021-12 od 22. srpnja 2022. (list 15-20), račune (list 31-36), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 26.12.2020. (list 38), ponuda tuženika od 16.08.2023. (list 39), zahtjev za naknadu štete (list 40-42), te je izveo dokaz medicinskog vještačenja po vještaku Srećku Vuletiću (list 56-59) i istog saslušao na ročištu od 11. travnja 2025. (list 72).

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju dio štete u iznosu od 1.897,45€, od kojih se 297,45€ odnosi na troškove liječenja, a 1.600,00€ na pretrpljenu neimovinsku štetu, te da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik isplatom iznosa od 1.897,45€ u potpunosti obeštetio tužitelja za nastalu mu štetu u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po mr.sc. FG, dr.med., izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja i račune, te je saslušan vještak.

9. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 17. studenog 2024. navodi da je tužitelj zadobio rezno gnječnu ranu čeono, da je zadobio politraumu sa kraniocerebralnom ozljedom u vidu manjeg nakupljanja krvi između tvrde moždane ovojnice i mozga obostrano, da je došlo do oguljotine nosne piramide, i natučenja oba koljena. Rezno gnječna rana kirurški je zbrinuta – sašivena, tijekom primarnog zbrinjavanja i sada, kao trajnu posljedicu predmetnog ozljeđivanja, nalazi ranije opisani ožiljak. Liječenje je provedeno u skladu s pravilima medicinske struke, konzervativno simptomatskom terapijom i mirovanjem uz opservaciju. Nakon oguljotine u području nosne piramide kliničkim pregledom ne nalazi trajne posljedice, neurocirkulacijski status u tom području je uredan, a prijeloma koštanih struktura nije niti bilo. Glede krvarenje manjeg intenziteta čeono vještak navodi da traumatske promjene nisu kod tužitelja uzrokovale neurološkog deficita niti gubitka svijesti, te da nakon kraniocerebralne ozljede i završenog liječenja kod tužitelja ne zaostaje trajnih posljedica, osim ranije opisanog ožiljka. Navodi da su kod tužitelja sve ozljede objektivizirane kliničkim pregledom i CT dijagnostikom tijekom primarnog zbrinjavanja (neposredno po ozljeđivanju), osim ozljede oba koljenska zgloba. istoj zaključuje ortoped tek u svibnju i lipnju 2021., oko pet, šest mjeseci po ozljeđivanju. Obzirom kod tužitelja tijekom primarnog zbrinjavanja (a i u kasnijem tijeku liječenja) nije utvrđeno prijeloma koštanih struktura u području oba koljenska zgloba, također nije utvrđeno niti ozljede unutarnjih koljenskih struktura (meniska, ligamenata), a RTG dijagnostika od 14. lipnja 2021. govori za očekivane degenerativne promjene oba koljena primjereno dobi, dok sada rezultati pregleda kod vještaka govore za urednu pokretljivost i funkciju oba koljenska zgloba, mišljenja sam da nije moguće tvrditi da bi kod tužitelja, kao trajna posljedica natuka oba koljena iz predmetnog događaja, zaostajala smanjena funkcija koljenskih zglobova ili velikih zglobova uopće, tj. nema trajnih posljedica s ove osnove. Nije sporno da je tužitelj imao prolazne tegobe od strane koljenskih zglobova kroz oko tri mjeseca po ozljeđivanju, dok su sadašnje tegobe uzrokovane degenerativnim promjenama oba koljenska zgloba i drugih velikih zglobova primjereno dobi i nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem. Vještak navodi da je liječenje tužitelja završilo 14. lipnja 2021., te da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nezgode. Sekundarni jaki oscilirajući strah trpio je kroz 2 dana, umjereni oscilirajući strah trpi kroz 5 dana, a slabiji strah kroz ukupno mjesec i pol dana. Pretrpljeni strah nije kod tužitelja uzrokovao trajnih posljedica. Isto tako trpio jr bol jakog intenziteta kroz prvih 2 dana po nezgodi, bol srednjeg intenziteta trpio je kroz 3 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno dva mjeseca (uključene i povremene mučnine i vrtoglavice). Navodi da kod tužitelja nije utvrđeno smanjenja opće životne i radne aktivnosti koje smanjenje bi bilo uzrokovano predmetnim ozljeđivanjem. Glede tuđe pomoći i njega ista mu je bila potrebna (nakon završetka hospitalizacije 28. prosinca 2020.) 3 sata dnevno kroz mjesec dana (za sve radnje van kuće, veći dio radnji vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja) i 1 sat dnevno kroz mjesec dana (za sve radnje koje uključuju jača i duža statodinamička opterećenja tijela).

10. Tužitelj je prigovorio na taj nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na nastale trajne posljedice, odnosno smanjenje opće životne i radne aktivnosti uslijed nastalih ozljeda oba koljena. Stoga predlaže da vještak napravi uvid u medicinski karton kojeg je tužitelj dobio iz Ujedinjenog Kraljevstva i detaljnije se očituje, odnosno izradi dopunu nalaza i mišljenja.

11. Na ročištu od 11. travnja 2025. izveden je dokaz saslušanja vještaka te isti u odnosu na prigovor tužitelja navodi da uvidom u medicinsku dokumentaciju nije točno zaključivanje tužitelja da je u predmetnom štetnom događaju zadobio natuk koljenskih zglobova i da bi ta ozljeda bila zabilježena u medicinskoj dokumentaciji tijekom primarnog zbrinjavanja. Kada bi to i bio slučaj natuk ili natučenje velikih zglobova ne uzrokuju trajne posljedice. Trajne posljedice uzrokovati će možebitna ozljeda ligamenata, tetiva i hrskavičnih struktura, a u svezi čega kod tužitelja nikada nije provedena dijagnostička obrada. Kod tužitelja je oko pola godine nakon predmetne nezgode učinjena RTG obrada koja je otklonila prijelom koštanih struktura, ali nije učinjena niti je postojala indikacija za provođenje MR obrade koja bi onda možebitno pokazala stanje nakon ozljede ligamenata, tetiva ili hrskavice. Slijedom navedenog nije moguće tvrditi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju uopće zadobio bilo kakovu ozljedu koljenskih zglobova, pa tako s tog osnova nisu moguće niti trajne posljedice. Tužitelj je u trenutku pregleda kod vještaka osoba u dobi od 66 godina, koja po vlastitom iskazu nema značajnijih motoričkih ograničenja, te tužitelj navodi da bez ograničenja trči ili vozi bicikl na relacijama od 5 km, ali da se ne usuđuje planinariti kao ranije niti baviti se skijanjem. Istodobno, kliničkim pregledom vještak je utvrdio urednu funkciju i pokretljivost velikih zglobova tužitelja, pa tako i koljenastih zglobova. U odnosu na pribavu osobnog zdravstvenog kartona tužitelja vještak navodi da je istu zatražio a da tužitelj nije dostavio. Međutim i dalje je moguće izvršiti uvid u osobni zdravstveni karton ali da bi podaci prvenstveno mogli potvrditi promišljanje vještaka glede predmetne medicinske problematike i načelno ne bi može govoriti o trajnim posljedicama nakon predmetnog ozljeđivanja, osim u slučaju ako je tužitelj liječen u velikoj Britaniji zbog tih istih posljedica neposrednog po događaju ili unutar par mjeseci po događaju, o čemu nema podataka. Navodi da tužitelj netočno navodi da je vještak neurolog, njegova specijalnost je neurokirurgija i u sklopu svoje edukacije kompetentan je tumačiti jednostavniju traumatološku problematiku velikih zglobova, pa tako i zglobova koljena. Vrlo izvjesno tužitelj točno navodi da mu je tijekom pregleda spomenuta mogućnost vještačenja po traumatologu ili ortopedu, ali, da je bio mišljenja da je to takvo vještačenje nužno, to bi napisao u nalazu.

12. Nakon saslušanja vještaka stranke nisu imale prigovora na očitovanje vještaka, niti drugih dokaznih prijedloga.

13. Vještak je na jasan i logičan način otklonio sve prigovore tužitelja, te posebno prigovor da li je došlo do smanjenja opće životne i radne aktivnosti uslijed nastalih ozljeda oba koljena. Naime, iz iskaza vještaka jasno proizlazi da je učinjena RTG obrada koja je otklonila prijelom koštanih struktura, te da nije niti učinjena niti je postojala indikacija za provođenjem MR obrade koja bi pokazala možebitno stanje nakon ozljede ligamenata, tetiva ili hrskavica. Pa stoga nije moguće tvrditi da je tužitelj zadobio bilo kakvu ozljedu koljenskih zglobova, pa trajne posljedice nisu moguće.

14. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sačinjen na temelju pravila struke i pregleda tužitelja, te dodatnog saslušanja vještaka kojim je otklonio prigovore tužitelja.

15. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), a u vezi čl. 1100. ZOO-a tužitelja ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

16. Člankom 1100. st. 2. ZOO-a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

17. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzeto u obzir ozljede koje je tužitelj zadobio, utvrđeni intenzitet pretrpljenih bolova, kao i pretrpljenog straha, po provedenom liječenju. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći i njege u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban, s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st 1. ZOO-a.

18. Stoga tužitelju, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO-a, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.700,00 eura, a koji iznos treba umanjiti za nesporni uplaćeni iznos od 1.600,00 eura, pa stoga tužitelju pripada iznos od 1.100,00 eura na ime neimovinske štete.

19. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 120 sati (mjesec dana po tri sata dnevno, mjesec dana po jedan sat dnevno). Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 4,00 eura iz čega proizlazi da visina štete za pružanje tuđe njege i pomoći iznosi 480,00 eura.

19.1. Isto tako, tužitelju pripada pravo na naknadu novčane imovinske štete u vidu troškova liječenja sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. ZOO-a u iznosu od 436,81 euro a prema priloženim računima.

19.2. Iako tuženik na ime troškova liječenja platio iznos od 297,45 eura, odnosno nije naknadio troškove liječenja u odnosu na račune vezane uz ozljede koljena, odnosno tuženik osporava da tegobe koje se odnose na koljena a koja se opisuju u medicinskoj dokumentaciji 2 mjeseca nakon štetnog događaja bi bile u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, a iz istog razloga i utuženi računi koji se odnose na liječenje koljena, sud je mišljenja da su navedeni troškovi u vezi s predmetnim štetnim događajem.

19.3. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja nastala trajna posljedica natuka koljena zbog predmetnog događaja, da je tužitelj imao prolazne tegobe od strane koljenskih zglobova kroz oko tri mjeseca po ozljeđivanju, te da je liječenje tužitelja završeno pregledom ortopeda 14. lipnja 2021. Stoga sud smatra da su pregledi i za to izdani sporni računi bili potrebni da bi se navedeno utvrdilo, a sve sukladno odredbi čl. 223. st. 2. ZPP-a.

19.4. Prema tomu, tužitelju bi na ime imovinske štete trebalo ukupno pripasti iznos od 916,81 euro, a koji iznos treba umanjiti za iznos od 297,45 eura koji iznos je tuženik isplatio tužitelju na ime imovinske štete prije utuženja. Stoga tužitelj ima pravo na iznos od 619,45 eura. Međutim tužitelju je određen iznos od 475,36 eura a koji iznos tužitelj potražuje tužbom s obzirom sud ne smije prekoračiti tužbeni zahtjev.

20. Stoga ukupno tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za liječenje i tuđu pomoć i njegu pripada naknada u iznosu od 1.575,36 eura, dok je zahtjev tužitelja u iznosu od 3.300,01 euro odbijen kao neosnovan.

21. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

22. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i troškove liječenja od 29. lipnja 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Naime, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njegovom obujmu.

23. Odluka o kamati se temelji na čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/2015., dalje: ZIDZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

24. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir visinu postavljenog zahtjeva (4.875,37 eura) i iznos koji je tužitelju dosuđen (1.575,36 eura). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove svog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od približno 32%, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 66%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 34%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 32%.

25.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (4.875,37 eura) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 02. listopada 2024. i 11. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 200 bodova, trošak sastava podneska od 13. prosinca 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 800,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 95,21 euro, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 1.095,21 euro. Ovaj iznos umanjen je za 32% uspjeha u sporu, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu od 350,47 eura.

25.2. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a tužitelju je određena naknada u iznosu od 284,75 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

tužitelj po pun.

tuženik po pun.