REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-8108/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Korana Ferdelji, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 15. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika Korane Ferdelji, odvjetnice iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika MU, odvjetničke vježbenice, dana 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa prvopostavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, isplatiti tužitelju ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.750,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,79 EUR tekućom od 31.01.2008. do plateža,

- na iznos od 5,60 EUR tekućom od 29.02.2008. do plateža,

- na iznos od 13,27 EUR tekućom od 31.03.2008. do plateža,

- na iznos od 8,51 EUR tekućom od 30.04.2008. do plateža,

- na iznos od 6,63 EUR tekućom od 31.05.2008. do plateža,

- na iznos od 8,95 EUR tekućom od 30.06.2008. do plateža,

- na iznos od 5,54 EUR tekućom od 31.07.2008. do plateža,

- na iznos od 5,71 EUR tekućom od 31.08.2008. do plateža,

- na iznos od 7,73 EUR tekućom od 30.09.2008. do plateža,

- na iznos od 23,03 EUR tekućom od 31.10.2008. do plateža,

- na iznos od 12,78 EUR tekućom od 30.11.2008. do plateža,

- na iznos od 27,24 EUR tekućom od 31.12.2008. do plateža,

- na iznos od 29,26 EUR tekućom od 31.01.2009. do plateža,

- na iznos od 30,17 EUR tekućom od 28.02.2009. do plateža,

- na iznos od 27,66 EUR tekućom od 31.03.2009. do plateža,

- na iznos od 30,40 EUR tekućom od 30.04.2009. do plateža,

- na iznos od 26,52 EUR tekućom od 31.05.2009. do plateža,

- na iznos od 23,66 EUR tekućom od 30.06.2009. do plateža,

- na iznos od 24,42 EUR tekućom od 31.07.2009. do plateža,

- na iznos od 25,93 EUR tekućom od 31.08.2009. do plateža,

- na iznos od 25,80 EUR tekućom od 30.09.2009. do plateža,

- na iznos od 24,27 EUR tekućom od 31.10.2009. do plateža,

- na iznos od 27,13 EUR tekućom od 30.11.2009. do plateža,

- na iznos od 29,42 EUR tekućom od 31.12.2009. do plateža,

- na iznos od 32,68 EUR tekućom od 31.01.2010. do plateža,

- na iznos od 31,94 EUR tekućom od 28.02.2010. do plateža,

- na iznos od 36,36 EUR tekućom od 31.03.2010. do plateža,

- na iznos od 35,52 EUR tekućom od 30.04.2010. do plateža,

- na iznos od 37,16 EUR tekućom od 31.05.2010. do plateža,

- na iznos od 51,31 EUR tekućom od 30.06.2010. do plateža,

- na iznos od 48,40 EUR tekućom od 31.07.2010. do plateža,

- na iznos od 57,30 EUR tekućom od 31.08.2010. do plateža,

- na iznos od 54,23 EUR tekućom od 30.09.2010. do plateža,

- na iznos od 49,28 EUR tekućom od 31.10.2010. do plateža,

- na iznos od 59,72 EUR tekućom od 30.11.2010. do plateža,

- na iznos od 73,00 EUR tekućom od 31.12.2010. do plateža,

- na iznos od 63,60 EUR tekućom od 31.01.2011. do plateža,

- na iznos od 67,21 EUR tekućom od 28.02.2011. do plateža,

- na iznos od 63,01 EUR tekućom od 31.03.2011. do plateža,

- na iznos od 63,78 EUR tekućom od 30.04.2011. do plateža,

- na iznos od 81,55 EUR tekućom od 31.05.2011. do plateža,

- na iznos od 83,28 EUR tekućom od 30.06.2011. do plateža,

- na iznos od 98,50 EUR tekućom od 31.07.2011. do plateža,

- na iznos od 90,87 EUR tekućom od 31.08.2011. do plateža,

- na iznos od 82,52 EUR tekućom od 30.09.2011. do plateža,

- na iznos od 81,63 EUR tekućom od 31.10.2011. do plateža,

- na iznos od 80,98 EUR tekućom od 30.11.2011. do plateža,

- na iznos od 84,97 EUR tekućom od 31.12.2011. do plateža,

- na iznos od 88,44 EUR tekućom od 31.01.2012. do plateža,

- na iznos od 88,90 EUR tekućom od 29.02.2012. do plateža,

- na iznos od 86,50 EUR tekućom od 31.03.2012. do plateža,

- na iznos od 88,12 EUR tekućom od 30.04.2012. do plateža,

- na iznos od 89,23 EUR tekućom od 31.05.2012. do plateža,

- na iznos od 87,37 EUR tekućom od 30.06.2012. do plateža,

- na iznos od 87,86 EUR tekućom od 31.07.2012. do plateža,

- na iznos od 86,46 EUR tekućom od 31.08.2012. do plateža,

- na iznos od 83,48 EUR tekućom od 30.09.2012. do plateža,

- na iznos od 86,70 EUR tekućom od 31.10.2012. do plateža,

- na iznos od 88,25 EUR tekućom od 30.11.2012. do plateža,

- na iznos od 87,12 EUR tekućom od 31.12.2012. do plateža,

- na iznos od 81,04 EUR tekućom od 31.01.2013. do plateža,

- na iznos od 86,21 EUR tekućom od 28.02.2013. do plateža,

- na iznos od 86,66 EUR tekućom od 31.03.2013. do plateža,

- na iznos od 84,63 EUR tekućom od 30.04.2013. do plateža,

- na iznos od 78,33 EUR tekućom od 31.05.2013. do plateža,

- na iznos od 78,17 EUR tekućom od 30.06.2013. do plateža,

- na iznos od 79,72 EUR tekućom od 31.07.2013. do plateža,

- na iznos od 82,20 EUR tekućom od 31.08.2013. do plateža,

- na iznos od 83,10 EUR tekućom od 30.09.2013. do plateža i to od 31.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II. Prihvaća se eventualno kumulirani zahtjev 1 koji glasi:

Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, isplatiti tužitelju ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.166,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,81 EUR tekućom od 2.10.2007. do plateža,

- na iznos od 1,82 EUR tekućom od 6.11.2007. do plateža,

- na iznos od 1,83 EUR tekućom od 4.12.2007. do plateža,

- na iznos od 1,84 EUR tekućom od 3.1.2008. do plateža,

- na iznos od 1,85 EUR tekućom od 5.2.2008. do plateža,

- na iznos od 1,90 EUR tekućom od 5.3.2008. do plateža,

- na iznos od 6,45 EUR tekućom od 3.4.2008. do plateža,

- na iznos od 6,29 EUR tekućom od 5.5.2008. do plateža,

- na iznos od 6,30 EUR tekućom od 3.6.2008. do plateža,

- na iznos od 6,32 EUR tekućom od 4.7.2008. do plateža,

- na iznos od 6,22 EUR tekućom od 1.8.2008. do plateža,

- na iznos od 6,23 EUR tekućom od 3.9.2008. do plateža,

- na iznos od 6,32 EUR tekućom od 2.10.2008. do plateža,

- na iznos od 12,78 EUR tekućom od 4.11.2008. do plateža,

- na iznos od 6,56 EUR tekućom od 3.12.2008. do plateža,

- na iznos od 7,60 EUR tekućom od 5.1.2008. do plateža,

- na iznos od 19,07 EUR tekućom od 4.2.2009. do plateža,

- na iznos od 21,04 EUR tekućom od 4.3.2009. do plateža,

- na iznos od 19,54 EUR tekućom od 2.4.2009. do plateža,

- na iznos od 20,66 EUR tekućom od 4.5.2009. do plateža,

- na iznos od 17,04 EUR tekućom od 4.6.2009. do plateža,

- na iznos od 14,39 EUR tekućom od 2.7.2009. do plateža,

- na iznos od 15,63 EUR tekućom od 7.8.2009. do plateža,

- na iznos od 17,25 EUR tekućom od 3.9.2009. do plateža,

- na iznos od 15,38 EUR tekućom od 2.10.2009. do plateža,

- na iznos od 15,42 EUR tekućom od 3.11.2009. do plateža,

- na iznos od 17,77 EUR tekućom od 2.12.2009. do plateža,

- na iznos od 20,06 EUR tekućom od 5.1.2010. do plateža,

- na iznos od 22,27 EUR tekućom od 4.2.2010. do plateža,

- na iznos od 22,45 EUR tekućom od 3.3.2010. do plateža,

- na iznos od 28,85 EUR tekućom od 2.4.2010. do plateža,

- na iznos od 26,54 EUR tekućom od 5.5.2010. do plateža,

- na iznos od 29,06 EUR tekućom od 2.6.2010. do plateža,

- na iznos od 41,20 EUR tekućom od 5.7.2010. do plateža,

- na iznos od 33,83 EUR tekućom od 10.8.2010. do plateža,

- na iznos od 51,35 EUR tekućom od 8.9.2010. do plateža,

- na iznos od 43,76 EUR tekućom od 11.10.2010. do plateža,

- na iznos od 38,82 EUR tekućom od 3.11.2010. do plateža,

- na iznos od 51,56 EUR tekućom od 8.12.2010. do plateža,

- na iznos od 61,24 EUR tekućom od 7.1.2011. do plateža,

- na iznos od 51,29 EUR tekućom od 16.2.2011. do plateža,

- na iznos od 54,00 EUR tekućom od 15.3.2011. do plateža,

- na iznos od 52,29 EUR tekućom od 4.4.2011. do plateža,

- na iznos od 56,18 EUR tekućom od 5.5.2011. do plateža,

- na iznos od 69,06 EUR tekućom od 10.6.2011. do plateža,

- na iznos od 67,52 EUR tekućom od 4.7.2011. do plateža,

- na iznos od 97,57 EUR tekućom od 3.8.2011. do plateža,

- na iznos od 100,19 EUR tekućom od 6.9.2011. do plateža,

- na iznos od 73,87 EUR tekućom od 4.10.2011. do plateža,

- na iznos od 73,40 EUR tekućom od 3.11.2011. do plateža,

- na iznos od 69,52 EUR tekućom od 5.12.2011. do plateža,

- na iznos od 75,01 EUR tekućom od 4.1.2012. do plateža,

- na iznos od 79,10 EUR tekućom od 2.2.2012. do plateža,

- na iznos od 78,38 EUR tekućom od 5.3.2012. do plateža,

- na iznos od 76,27 EUR tekućom od 6.4.2012. do plateža,

- na iznos od 77,02 EUR tekućom od 8.5.2012. do plateža,

- na iznos od 79,75 EUR tekućom od 4.6.2012. do plateža,

- na iznos od 77,29 EUR tekućom od 4.7.2012. do plateža,

- na iznos od 77,75 EUR tekućom od 6.8.2012. do plateža,

- na iznos od 74,79 EUR tekućom od 7.9.2012. do plateža,

- na iznos od 72,85 EUR tekućom od 4.10.2012. do plateža,

- na iznos od 76,64 EUR tekućom od 2.11.2012. do plateža,

- na iznos od 76,00 EUR tekućom od 5.12.2012. do plateža,

- na iznos od 77,61 EUR tekućom od 4.1.2013. do plateža,

- na iznos od 73,47 EUR tekućom od 6.2.2013. do plateža,

- na iznos od 74,70 EUR tekućom od 5.3.2013. do plateža,

- na iznos od 76,98 EUR tekućom od 10.4.2013. do plateža,

- na iznos od 73,08 EUR tekućom od 8.5.2013. do plateža,

- na iznos od 71,66 EUR tekućom od 10.6.2013. do plateža,

- na iznos od 68,68 EUR tekućom od 9.7.2013. do plateža,

- na iznos od 70,77 EUR tekućom od 8.8.2013. do plateža,

- na iznos od 71,84 EUR tekućom od 6.9.2013. do plateža,

- na iznos od 75,57 EUR tekućom od 4.10.2013. do plateža i to od 2.10.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.752,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 19. svibnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se prigovor prijeboja tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12.6.2019. godine navodi da su stranke sklopile ugovor o kreditu. Ugovor sadrži ugovornu odredbu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana slijedom čega je valutna klauzula ništetna. Ugovorom se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate time da kamatna stopa nije određena jer je uglavljena kao promjenjiva i nije odrediva jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Svojim postupanjem tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove te je stoga dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule sa pripadajućom zateznom kamatom od dana stjecanja. Slijedom izloženog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 6.6.2024. godine predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu ističući glavni i eventualno kumulirani zahtjev 1, 2 i 3 sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe i obrazlaže prigovor zastare utuženih tražbina, nepostojanje prava na vraćanje iznosa plaćenih po Ugovoru o kreditu, neosnovanost pozivanja na utvrđenja iz presude iz Kolektivnog spora, valjanost odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, valjanost odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. U prilog svojih stajališta poziva se i citira sudske odluke, odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, ZPP-a, stručne članke, odluke suda Europske unije vezano uz primjenu Direktive 93/13, bilten HNB-a te članke objavljene u novinama vezano uz problematiku predmeta spora. Uzevši u obzir navedeno zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan s obzirom je nastupila zastara navodnih tražbina tužitelja, tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Ugovoru o kreditu obzirom da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem ugovora o kreditu koji je prestao ispunjenjem, otplatom kredita u cijelosti, valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe pa stoga niti ništetne sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku ugovora o kreditu, kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, obavijesti o promjeni kamatne stope po kreditu, početni otplatni plan, pregled uplata, pregled prometa, podneske stranaka, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpić iz tvrtke Darfin d.o.o. te dokaz saslušanjem tužitelja. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka po prijedlogu tuženika BU budući je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

4. Sud je stajališta imajući u vidu predmet spora točnije utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu i traženje stečenog bez osnove uslijed ništetnosti navedene odredbe ugovora da je neosnovan glavni tužbeni zahtjev te smatra osnovanim eventualno kumulirani zahtjev 1 iz razloga navedenih kako slijedi.

5. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda naveo da je predmetni ugovor o kreditu zaključio sa tuženikom 2006. godine i radilo se o ugovoru za kupnju automobila za osobne potrebe u koju svrhu je automobil i korišten. Naveo je da se za valutu CHF odlučio iz razloga budući mu je ta valuta bila ponuđena u autokući. Naveo je da je od strane autokuće upućen na banku tuženika koja je sadržajno pripremila ugovor te mu ga prezentirala na potpis i isti je potpisao. Prije samog zaključenja ugovora od strane djelatnika banke rečeno mu je da se vezano uz valutu CHF nema što brinuti i da se radi o stabilnoj valuti. Radilo se o tipskom ugovoru i isti je pročitao time da mu od strane djelatnika banke nije pojašnjeno značenje odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Mišljenja j da ni na koji način nije mogao utjecati na odredbe ugovora pa tako ni na odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu spotu i valutnu klauzulu. Naveo je da su vrlo brzo nakon zaključenja ugovora rate kredita počele rasti, a ugovor je uredno i u cijelosti otplatio. Naveo je da nije imao mogućnosti niti mu je ponuđen kredit za kupnju automobila u drugoj valuti budući mu je već u autokući rečeno da je kredit u valuti CHF uz napomenu da nije mogao birati niti banku, već je to bila ona banka koju je odredila autokuća.

6. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Isto tako iskaz tužitelja jasno ukazuje da joj je kredit u CHF ponuđen kao jedina opcija te da mu od strane djelatnika banke nije ništa objašnjeno vezano uz kredit pa tako ni vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Ugovor je bio pripremljen od strane banke.

7. Vezano uz navode tuženika koji se odnose na preinaku tužbenog zahtjeva valja reći da je tužitelj nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sukladno nalazu vještaka uskladio tužbeni zahtjev s nalazom što nije mogao do zaključenja prethodnog postupka jer odluka o visini tužbenog zahtjeva ovisi o provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja bez kojeg sud ne može donijeti odluku, to imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 1 i 2 ZPP-a. Pored toga sud je stajališta da je preinaka tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj u konačnici učinio svojim podneskom svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Isto tako valja reći da se početno radilo u konkretnom slučaju o stupnjevitoj tužbi iz čl. 186b st. 3 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP te je tužitelj nakon dostave relevantne dokumentacije sukladno rješenju suda određeno postavio tužbeni zahtjev koji je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uskladio s nalazom vještaka.

8. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 12.6.2019. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu prigovor zatare nije osnovan imajući u vidu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj P-7129/13 od 13.6.2014. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Valja reći i to da se u predmetnom slučaju radilo o tužbi podnesenoj sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3 ZPP-a te se ne može govoriti o zastari na preinačeni tužbeni zahtjev nakon vještačenja prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci posl. broj Rev-406/23.

9. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra osnovanim eventualno kumulirani zahtjev 1.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezano uz ništetnost Ugovora o kreditu.

12. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 016-2254/2006 kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 21.396,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan korištenja kredita na način da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,25% godišnje, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

13. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Sporno je i to da li je naprijed spomenuta odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope.

14. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine među ostalim i u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

16. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

17. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Navedenom presudama u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivom kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka. Isto tako ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 ZOO-a. Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja reći i to da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koji se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

18. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Vezano uz zadatak vještačenja valja reći da je isti određen rješenjem suda vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok nije otplaćen kredit. Neravnotežu nisu prouzročile niti promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope nego ugovorne odredbe. Stoga nisu osnovane tvrdnje tuženika vezano uz metodologiju izračuna i navodi da predmetno vještačenje ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađeno kao da su stranke ugovorile kunski krediti s fiksnom kamatnom stopom iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. U nalazu i mišljenju vještaka sud ne nalazi nejasnoća ni proturječnosti te istome kao stručnom, objektivnom i obrazloženom datom korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna u cijelosti poklanja vjeru. Tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka (ročište 15.4.2025. godine, list 346 spisa). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 23.857,06 kn odnosno eurska protuvrijednost iznosi 3.166,40 EUR. Tijekom otplate kredita kamatna stopa nije bila niža od početno ugovorene stoga manje plaćenih anuiteta s osnove primjene kamatne stope nije bilo. Razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 1.144,49 kn odnosno eurska protuvrijednost manje plaćenog iznosa iznosi 191,73 EUR. Pojedini više plaćeni iznosi iskazani su u tabeli uz nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičan zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a kamata je dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

19. Tuženik je na pripremnom ročištu (14.3.2024., list 285 spisa) istaknuo prigovor prijeboja time da je naveo da će isti precizirati nakon provedenog vještačenja. Rješenjem suda imajući u vidu navedeni istaknut prigovor tuženika sud je prilikom određivanja zadatka vještačenja odredio da vještak imajući u vidu istaknute prigovore tuženika se očituje i uzme u obzir i razdoblja kada je kamatna stopa i tečaj bio niži od početno ugovorene te da u svom nalazu iskaže navedene iznose i to za svaki pojedinačni mjesec. Kao što je ranije navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tijekom otplate kredita kamatna stopa nije bila niža od početno ugovorene te da manje plaćenih anuiteta sa osnove promjene kamatne stope nije bilo dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 1.444,49 kn odnosno eurska protuvrijednost manje plaćenog iznosa iznosi 191,73 EUR (list 306 spisa). Tuženik nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja nije određeno naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci posl.br. Rev 549/23 od 18.12.2023. zauzeo stajalište da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. preplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333 st. 3 ZPP-a kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288a st. 6 ZPP-a. U tom smislu ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333 ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195 i čl. 196 ZOO-a odnosno ako nije podnesena protutužba nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. U ovom konkretnom predmetu tuženik je samo osporio visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF, vještak je sukladno zadatku suda izvršio izračun iznosa koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži međutim tuženik nije stavio prigovor u smislu naprijed navedenog shvaćanja te stoga sud u konkretnom slučaju nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u toč. IV izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i 5 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 100 bodova, podnesak 17.1.2020. 100 bodova, ročište 16.11.2020. 100 bodova, podnesak 7.10.2021. 100 bodova, podnesak 6.6.2024. 100 bodova te ročište 15.4.2025. 100 bodova ili ukupno 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.200,00 EUR te 25% PDV-a 300,00 EUR ili ukupno 1.500,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.752,17 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.