Poslovni broj: Us I-4942/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OPG PONJEVIĆ, HR iz Ivanić-Grada, Tratinska ulica 7, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Rufati j.t.d. u Zagrebu, Ulica Nikole Tesle 15, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 78, OIB 76767369197, radi povrata ostvarene potpore, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, KLASA: UP/II-034-08/24-01/541, URBROJ: 525-04/133-24-2, od 24. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

i  r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za odobrenjem odgodnog učinka u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Odlukom o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/18-06-01-01/0523, URBROJ: 343- 1504/01-24-021, od 8. ožujka 2024. (u daljnjem tekstu Odluka), nalaže se tužitelju da u roku od 30 dana od dana zaprimanja te Odluke, Agenciji vrati iznos od 39.352,32 Eura. Istim rješenjem određuju se način izvršenja Odluke, kao i upozorenja o propuštanju postupanja po nalozima iste.

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena, protiv Odluke, uz obrazloženje tuženika kako tužitelj nije dostavio pravomoćnu uporabnu dozvolu ili drugi odgovarajući dokument, a kojim bi dokazao legalnost objekta čije građenje želi financirati dodijeljenim poticajima, iz kojeg razloga mu je prvotno donesena odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate poticaja i nakon pravomoćnosti te odluke, posljedično Odluka.

3. Osporavajući zakonitost citiranog stava tužitelj navodi kako svojim redovitim izvještajima o napretku, ako i službenim dopisima, u nekoliko navrata upozoravao tuženika o činjenicama koje mogu utjecati na ispunjenje ugovorne obveze, a a na koje činjenice on ne ma utjecaja. S tim u vezi ukazuje kako je 2. studenog 2020. izmijenjen prostorni plan uređenja Ivanić - Grada te da je izmjenama tog plana, nekretnina na kojoj je trebala biti izgrađena štala prenamijenjena iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište, čime je došlo do izmjena uvjeta gradnje. Navodi kako sukladno tim izmjenama više nije bio u mogućnosti izgraditi samostalno štalu, već je ona mogla biti samo pomoćni objekt, a što posljedično znači izgradnju glavnog objekta i tada znatno poskupljenje cijele investicije. Dodaje da je Ministarstvo tijelo koje na prostorni plan daje suglasnost te zaključuje kako je tuženik sudjelovao u kreiranju prostornog plana koje je doveo do nemogućnosti izvođenja predviđenog projekta te ga sada, izvan njegove krivnje, traži povrat danih poticaja. Mišljenja je kako je zbog izmijenjenih okolnosti, a na koje nije mogao utjecati, tuženik, koji je o razlozima kašnjenja bio uredno obavješten, bio u obvezi sklopiti izmjene ugovora i to temeljem Zakona o poljoprivredi, Zakona o općem upravnom postupku i konačno temeljem samog Ugovora o financiranju. Ističe kakao je ponudio da izgradi štalu na drugoj lokaciji u istoj županiji, a sve u cilju ispunjenja ugovora, ali da mu na taj prijedlog tuženik nije odgovorio. Iz opisanog zaključuje kako je tuženik postupao protivno osnovnim načelima obveznih odnosa, konkretno načelu savjesnosti i poštenja, budući da je omogućio izmjene zbog kojih druga strana ne može ispuniti preuzete obveze te i iz razloga što drugoj ugovornoj strani nije ostavio primjeren rok u kojem bi ona mogla ispuniti ugovor. Konačno tužitelj u svojoj tužbi predlaže sudu da donese rješenje kojim će odgoditi izvršenje osporenog rješenja, budući je mišljenja kako će mu izvršenjem osporenog rješenja nastati nenadoknadiva šteta. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je Odluka i temeljem poglavlja 18. točke 1. alineje 3. Natječaja za provedbu tipa operacije - 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima“, iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, za razdoblje 2014- 2020., od 11. travnja 2018., s njegovim izmjenama od 31. srpnja 2018. i 1. ožujka 2019., donosi automatizmom i u situaciji nakon donošenja Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu druge ili treće rate. Ističe kako je u ovom slučaju donesena takva izvršna odluka, odnosno Odluka o odbijanju isplate Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/18-06-01-01/0523, URBROJ: 343-1504/01-23-018, od 8. svibnja 2023., a kojom su već raspravljeni svi prigovori koje tužitelj u ovom sporu ponovno navodi. U odnosu na zahtjev za odgodom izvršenja rješenja navodi kako žalba protiv Odluke nema odgodni učinak, iz kojeg razloga i sukladno članku 42. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, nema mogućnosti određenja takve mjere. Predlaže Sudu da odbije tužbu i na snazi ostavi osporeno rješenje, iz razloga njenog obrazloženja.

5. Sud je 14. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u Prvostupanjsku Odluku te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 144. stavkom 2. alinejom 1. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj 118/18., 42/20., 127/20., 52/21., 152/22.), propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava, po zaprimanju izvješća o kontroli ili sličnog dokumenta u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti te za sva neopravdana plaćanja, u sljedećim slučajevima: kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega te drugih propisa kojima se uređuje provedba Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske i Strateškog plana.

9. Poglavljem 18. točkom 1. alinejom 3. Programa ruralnog razvoja, Natječaja za provedbu tipa operacije 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. –2020., propisano je da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako: se korisniku donese Odluka o odbijanju Zahtjeva za isplatu druge ili treće rate.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelju odbijen zahtjev za isplatu treće rate i to temeljem izvršne Odluke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/18-06-01-01/0523, URBROJ: 343- 1504/01-23-018, od 8. svibnja 2023., a kojom su utvrđene nepravilnosti u postupanju tužitelja. Iz ovog razloga tuženik je, odnosno njegovo prvostupanjsko tijelo, automatizmom i sukladno naprijed citiranim odredbama Zakona i Natječaja, a koje natječajne uvjete je svojom prijavom tužitelj u potpunosti prihvatio, ovlašteno tražiti povrat ranije dodijeljenih sredstava. Slijedom navedenog, Sud osporeno rješenje ocjenjuje na Zakonu osnovanim.

11. U odnosu na prigovore tužitelja, Sud navodi kako u ovom predmetu nije sporno da je tužitelj s Agencijom, sklopio Ugovor o financiranju 9. rujna 2019., nakon čega mu je plaćena prva rata te da je nastavno 31. kolovoza 2020. podnio zahtjev za isplatu druge rate. Iz ovog razloga Sud nalazi kako su oba zahtjeva po kojima je izvršeno plaćanje i čiji povrat se sada traži, podnesena prije izmjena i dopuna prostornog plana, a za koje izmjene sam tužitelj navodi da su objavljene 2. studenoga 2020., dakle znatno nakon sklopljenog ugovora i izvršenog prve uplate. Stoga okolnost da je eventualno promijenjena građevinska namjena nekretnine tužitelja, na kojoj je on planirao izvesti građevinu i bez dokaza da je uopće podnio zahtjev za izdavanje dozvole za odobrenjem građenja, a u kojem slučaju bi ionako važila ranija prostorno planska dokumentacija, na niti jedan način ne dovodi do oslobođenja obveze tužitelja da vrati sredstva koja je primio izvan predviđene namjene. Iz ovog razloga Sud i ne nalazi da bi tuženik svojim postupanjem povrijedio neka od načela Zakona o obveznim odnosima.

12. Budući da niti ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13. Stoga je, temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci ove presude.

14. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, navedenog u njegovoj tužbi od 2. prosinca 2024., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

15. U odnosu na zahtjev za odobrenjem odgodnog učinka tužbe Sud navodi kako je člankom 144. stavkom 6. Zakona o poljoprivredi, ali i u točki IV Odluke izrekom navedeno da žalba ne odgađa njeno izvršenje.

16. Člankom 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak, ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

17. Budući da u je u konkretnom ex lege isključen suspenzivan učinak žalbe koja bi bila izjavljena protiv Odluke i temeljem članka 42. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetničko društvo Pocrnić i Rufati j.t.d., Zagreb, Ulica Nikole Tesle 15,,

2. Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. U spis