Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-1/2017-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Višnji Babić odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika ANDRITZ Termo Energetska Postrojenja d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 84, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o., Slavonski Brod, Dr. Mile Budaka 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Brandt, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, podredno poništenja ugovora, nakon održane glavne rasprave 10. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Višnje Babić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Željke Brandt, odvjetnice, a presude javno objavljene 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. godine a koji glasi:

"Za vrijeme obavljanja poslova iz članka 2.i 3.ovog Ugovora, Poslodavac i Radnik se sporazumijevaju da će Radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u RH. Poslodavac može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz. Uvjeti pod kojima Radnik prepušta, a Poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza bit će uređeni posebnim ugovorom između Radnika i Poslodavca" pa stoga isti ne proizvode nikakve pravne učinke.

2.Utvrđuje se ništetnim u cijelosti Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014.godine pa stoga isti ne proizvode nikakve pravne učinke.

3.Utvrđuje se ništetnim u cijelosti Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010.godine sačinjen 24. siječnja 2014.godine pa stoga isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

4.Obvezuje se tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak po odluci suda sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja pa do isplate a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

ili podredno da sud donese nakon provedenog postupka sukladno članku 335.Zakona o obveznim odnosima

"1.Poništava se članak 5 Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. godine

2. Poništava se u cijelosti Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014. godine

3.Poništava se u cijelosti Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010.godine sačinjen 24. siječnja 2014. godine

4.Obvezuje se tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak po odluci suda sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja pa do isplate a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ŽB OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Ć OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.625,22 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništavosti ugovora, podredno poništenja ugovora. U tužbi navodi da je protiv njega tuženik pokrenuo postupak kod ovog suda, pod poslovnim brojem: Povrv-808/16 kojim potražuje iznos od 228.462,34 kn. Navedeni iznos potražuje s osnove obračuna troškova organizacije smještaja i prijevoza za projekt "Ferrybridge", Velika Britanija. Kao osnov potraživanja u tom postupku, tuženik je priložio Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. godine, Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza, ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014. godine, te Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010.godine sačinjen 24. siječnja 2014. godine. Nije sporno, niti se osporava da je bio zaposlenik tuženika, da je boravio na gradilištu izvan Republike Hrvatske, da je obavljao poslove zavarivača, kao i ostale poslove prema nalozima poslodavca. Međutim, pregledom priloženih Ugovora vidljivo je da nije vlastoručno potpisao te Ugovore te isti ne odražavaju njegovu pravu volju. Također, nije pročitao niti je upoznat sa sadržajem navedenim Ugovora, niti je ikada Ugovore zaprimio. Iako je faktično radio za tuženika na navedenom gradilištu, te je za svoj rad primio plaću, nije preuzeo bilo kakve obveze u odnosu na snošenje troškova smještaja i prijevoza za vrijeme obavljanja rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u Republiku Hrvatsku, niti je dao suglasnost da poslodavac u njegovo ime i za njegov račun organizira smještaj i prijevoz, a uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza da će biti uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavca. U postupku koji se vodi pod brojem Povrv-808/2016 prvi puta je zaprimio navedene Ugovore i od tada ima saznanja o tim Ugovorima, ali ti Ugovori ne odražavaju njegovu volju jer iste nije potpisao, s odredbama Ugovora nije se suglasio kao niti s ostalim aktima koji su priloženi i koji su predmet tog postupka. S obzirom da su odredbe navedenih akata u cijelosti u suprotnosti s moralom, Ustavom Republike Hrvatske, Općem poreznom zakonu, kao i s odredbom članka 13.stavak 2.točka 16.Pravilnika o porezu na dohodak, te kako je došlo do neravnopravnosti stranaka, ali i počinjenja kaznenog djela falsifikata njegova potpisa na predmetnim aktima koje je počinio tuženik, to tužbenim zahtjevom predlaže, sukladno odredbama članka 322., članka 324. i članka 328. Zakona o obveznim odnosima, 1) utvrđenje ništetnim odredbe sadržane u članku 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. godine, pa stoga ne proizvode nikakve pravne učinke, 2) utvrđenje u cijelosti ništetnim Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014. godine, pa stoga isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, 3) te Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010.godine sačinjen 24. siječnja 2014. utvrđenje ništetnim u cijelosti pa stoga isti ne proizvodi pravne učinke, uz naknadu nastalih troškova postupka, podrednim tužbenim zahtjevom predlaže se 1) poništenje članka 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014., 2) poništenje u cijelosti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014. 3) utvrđenje ništetnim u cijelosti Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010.godine sačinjen 24. siječnja 2014. , pa stoga isti ne proizvodi pravne učinke, uz naknadu nastalih troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori činjenične navode o vođenju postupka pod brojem Povrv-808/16, radi naplate novčane tražbine koju potražuje od tužitelja kao tuženika u tom postupku, temeljem računa broj 27-01-1. Osporavaju se navodi i poslovno je neprihvatljivo da je tužitelj kao radnik upućen na rad izvan Republike Hrvatske da bi obavljao bilo kakve poslove za poslodavca, tuženika, a da nije zaključio ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, osobito da tužitelj ne bi znao za takav ugovor. Tužitelj prvo navodi da nije potpisao nikakve ugovore niti je znao za njih, a tužbenim zahtjevom zahtijeva djelomično utvrđenje ništavosti Ugovora o upućivanju u inozemstvo, i to odredbe članka 5. Ugovora. Navodi tužitelja su kontradiktorni i nejasni. Ukoliko tužitelj prihvaća ostale članke Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, te je u skladu s istima i obavljao poslove za tuženika i primao plaću, to su nelogični i neosnovani njegovi navodi kako nije znao za predmetni Ugovor, kao i za ostale Ugovore. Tužitelj nadalje tvrdi kako je iz priloženih Ugovora očito da iste nije potpisao i da ne odražavaju njegovu stvarnu volju, a uz to dostavlja presliku osobne iskaznice iz čega bi proizlazilo da je netko drugi umjesto njega potpisao Ugovore. Tužitelj nadalje navodi da je došlo do neravnopravnosti stranaka i počinjenja kaznenog djela falsifikata potpisa tužitelja na predmetnim aktima, te navode tuženik smatra klevetom te ih drži netočnim i neistinitim budući je sve isprave o radnom odnosu tužitelja potpisivao jedino i isključivo tužitelj, bez Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, tužitelj ne bi mogao obavljati rad u inozemstvu niti bi mogao primati plaću koju je primio za obavljeni rad u inozemstvu. Tužitelj osporava da je preuzeo bilo kakve obveze u odnosu na snošenje troškova smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu te da navedeni Ugovori ne odražavaju njegovu volju jer iste nije potpisao niti se s istima suglasio. Tuženik ove navode u cijelosti smatra neosnovanim s obzirom da Zakon o radu propisuje da radnik kojeg se namjerava poslati na privremeni rad u inozemstvo mora imati zaključen ugovor o radu, koji mora sadržavati posebne odredbe, pa je tako člankom 16.ZR-a propisano da "ako se radnik privremeno upućuje na rad u inozemstvo, pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora sadržavati, osim podataka iz članka 13.ZR-a (kojim je propisan obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu) i dodatne podatke (uglavke) vezano za trajanje rada u inozemstvu, raspored radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanu jedinicu u kojoj će se isplaćivati plaća, drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu te uvjetima vraćanja u zemlju. Slijedom navedenog, tuženik je s tužiteljem sukladno obvezama koje su normirane Zakonom o radu, sklopio Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. Člankom 5.navedenog Ugovora, regulirano je da će za vrijeme obavljanja poslova na navedenom gradilištu radnik, u konkretnom slučaju tužitelj, snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u Republiku Hrvatsku. Stavkom 2.istog članka ugovoreno je da poslodavac može uz suglasnost i za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz te da će uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza biti uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavca. Sukladno navedenom, tužitelj i tuženik su zaključili Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishođenja radnih dozvola 24. siječnja 2014. U preambuli navedenog Ugovora konstatira se da je tužitelj prihvatio predložene uvjete izaslanja u Veliku Britaniju, na gradilište Ferrybridge, te da se navedenim Ugovorom utvrđuju međusobna prava i obveze glede organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. Iz prethodno navedenog proizlazi da je tužitelj bio upoznat sa svim okolnostima upućivanja na rad u Ujedinjeno kraljevstvo, na projekt Ferrybridge, kao i sa sadržajem svih Ugovora. Stoga su neosnovani navodi tužitelja da isti Ugovori ne odražavaju njegovu pravu volju s obzirom da je prema tim Ugovorima obavljao rad za tuženika i za taj tuženik isplatio plaće tužitelju. Nadalje, tužitelju je poznato da je kod tuženika osnovano i da djeluje radničko vijeće i sindikat, te i da su radničko vijeće i sindikat, koji više od 20 godina brine o zaštiti prava radnika, a koji su bili upoznati sa svim činjenicama oko upućivanja radnika na rad na navedeni projekt, na što nisu imali primjedbi, a svoja saznanja su prenijeli svojim članovima. Dakle, tuženik je u cijelosti ispunio svoje obveze u skladu sa zaključenim ugovorima, isplatio plaće i sve poreze i doprinose i u Republici Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji, dok tužitelj svoje obveze iz ugovora nije izvršio, slijedom čega ne postoje razlozi za ništetnost spornih Ugovora, pozivajući se pri tome na odredbu članka 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO), kojom je određeno da je ništetan onaj pravni posao koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. S obzirom da tužitelj u tužbi ne navodi razloge ništetnosti niti navodi konkretnu odredbu Ustava Republike Hrvatske, niti konkretnu odredbu prisilnog propisa, a koje bi predmetnim Ugovorima bile povrijeđene, niti je dokazao zbog čega bi navedeni Ugovori bili protivni moralu društva. Također, ne postoje niti razlozi za poništaj navedenih Ugovora, budući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 330.ZOO- a za pobojnost navedenih ugovora s obzirom da navedene ugovore nije sklopila strana ograničene poslovno sposobna, niti je pri njegovu sklapanju bilo manje volje. Tužitelj nije ničim dokazao da bi predmetni ugovori bili ništetni ili pobojni.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj i nadalje navodi da nije potpisnik Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, kao niti Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja te Aneksa 1 Ugovora o radu, tako da nije upoznat sa sadržajem tih Ugovora, pa je za ništetnost Ugovora mogao saznati tek zaprimanjem tužbe za naplatu troškova organizacije smještaja i prijevoza, i to putem svog punomoćnika. Nakon što je vidio i saznao za ove Ugovore, isto je i osporavao. Nadalje, uvidom u način obračuna i naplate potraživanja poslodavca, kao i načina djelovanja poslodavca, smatra poslovno neprihvatljivo njegovo ponašanje prema radnicima i tužitelju. Nakon saznanja za navedene Ugovore i upoznavanjem sa sadržajem istih, ove Ugovore osporava i traži utvrđenje ništetnosti članka 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo iz razloga što isti ne odražava njegovu pravu volju. Točno je da je od strane poslodavca upućen na gradilište Ferrybridge s čime se složio, ali nije potpisao navedene Ugovore i nije bio upoznat s troškovima smještaja, organizacije istog, prijevoza, kako od strane poslodavca, tuženika, niti od ostalih udruga, te imajući u vidu ustaljenu praksu poslodavca smatralo se da navedene troškove plaća i podmiruje poslodavac, osim ako nije drugačije ugovoreno, što u ovom slučaju nije bilo. Tužitelj ponavlja kako se složio da obavlja rad za poslodavca na navedenom gradilištu, prema uputama i nalozima koje je izdavao poslodavac – tuženik, ali se nije složio da snosi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme boravka i vrijeme boravka u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u RH, niti je dao suglasnost poslodavcu da za njegov račun organizira smještaj i prijevoz kako je to u članku 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo navedeno. Iz Ugovora koje je zaključio s tuženikom od 2008., 2009. i 2010. vidljivo je da su na im Ugovorima isti potpisi te usporedbom potpisa s potpisima na Ugovorima koji su predmet ovog postupka, vidljivo je da su različiti, kao i usporedbom s potpisom na osobnoj iskaznici. Stoga ne opstoji tvrdnja da se različito potpisuje na Ugovorima. Smatra da se provedenim grafološkim vještačenjem može utvrditi da on nije potpisnik navedenih Ugovora. Nadalje, nije bio član sindikata tako da nije od strane sindikata upoznat o uvjetima pod kojima se radnici upućuju na gradilišta izvan Republike Hrvatske i nije kontaktirao s direktorom CB. Nakon povratka s gradilišta Ferrybridge, ponovno je bio upućen na gradilište Willton u Engleskoj, od srpnja do listopada 2014.i u tom razdoblju poslodavac nije potraživao nikakva plaćanja s osnove troškova smještaja i prijevoza. Pretpostavka valjanosti svih pravnih osoba je u tome da je ugovor sklopljen suglasnošću volja obiju stranaka, ukoliko to nije slučaj, tada se radi o neskladu između stranačke volje i očitovanja – mana volje. Kako je nesporno da nije potpisnik Ugovora već je tuženik falsificirao njegove potpise, to ima pravni interes tražiti pobojnost odnosno ništetnost navedenih akata. Tužbenim zahtjevom zahtijeva se utvrđenje ništavosti odnosno poništenje samo članka 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, iz razloga što su ostale odredbe navedenog Ugovora faktično realizirane, a nesporno je da je samo stvarna suglasnost izjava volja ugovornih strana koja je izražena slobodno, bez prijetnje, zablude ili prijevare proizvodi i može proizvoditi relevantne pravne učinke, što u ovom slučaju se nije dogodilo već je tuženik imao namjeru stjecanja velike imovinsko pravne koristi na prijevarni način. Stoga se postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora i da ne proizvode pravne učinke, sukladno odredbama članka 322., 324., 328.i 335. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, svojim ponašanjem tuženik je postupio suprotno, kako odredbama pozitivnih zakonskih propisa, tako i suprotno odredbama Ustava Republike Hrvatske koje odredbe ukazuju da stranke odnosno sudionici u poslovanju moraju se ponašati odgovorno, moralno, zakonito, a tuženik je postupao suprotno tim načelima bez obzira što se poziva na dugogodišnje poslovanje. Osporava se da je tuženik izvršio sve svoje obveze u skladu sa zaključenim Ugovorima. Tuženik svojim ponašanjem i potraživanjem povrata sredstava od radnika ostvaruje kazneno djelo evazije poreza. Tužitelj kao porezni obveznik Republike Hrvatske platio je porez na dohodak koji je ostvario svojim radom u inozemstvu. Nakon plaćenog poreza tuženik prisilno potražuje trošak smještaja i prijevoza radnika koje radnik nije morao niti bio u obvezi plaćati već je to dužnost poslodavca te samim time poslodavac izbjegao plaćanje poreza tako da je umanjio svoju dobit prikazavši trošak smještaja i prijevoza koje je plaćao za radnike kao svoj trošak, čime si je smanjio osnovicu za porez da bi u Republici Hrvatskoj sveukupni trošak smještaja i prijevoza zajedno s porezom ponovno potraživao od radnika te je time oštetio Republiku Hrvatsku za navedenu razliku. Tužitelj je svoju obvezu izvršio prema Republici Hrvatskoj i tuženiku prema uputama i nalozima koje je primio i kojih je bio svjestan. Za postojanje navedenih ugovora nije znao do primitka tužbenog zahtjeva u predmetu Povrv-806/16. Nadalje, prema NAECI sporazumu tuženik je bio dužan isplatiti radnicima naknadu za prijevoz i smještaj, a ukoliko to ne izvrši, dužan je navesti druge alternative kojima će radnicima biti plaćen smještaj i prijevoz, što tuženik nije učinio.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu o uvjetima i načinu izaslanja radnika na rad na gradilište Ferrybridge, te dodatno ističe da tuženik ima dugogodišnju poslovnu tradiciju rada na inozemnom gradilištu, da zapošljava oko 870 radnika i da su radnici izaslani na različitim inozemnim gradilištima pa tako i na dva gradilišta u Ujedinjenom kraljevstvu. Zakonski zastupnik tuženika je u vrijeme upućivanja radnika na rad na projekat Ferrybridge bio zakonski zastupnik i član uprave društva tuženika, tako da je u potpunosti upoznat s okolnostima i načinom rada na tom gradilištu te uvjetima izaslanja radnika, a predsjednica radničkog vijeća i glavna sindikalna povjerenica DB da su radnici bili upoznati s uvjetima upućivanja na rad, posebice na gradilište Ferrybridge. Ovo iz razloga jer sindikat tuženika je sklopio Kolektivni ugovor koji se svake godine obnavlja i pregovara sa sindikatom i Kolektivni ugovor se primjenjuje na sve radnike tuženika, a ne samo na članove sindikata pa su neosnovani navodi tužitelja da on s obzirom na činjenicu da nije član sindikata, nije znao za stajališta radničkog vijeća i sindikata tuženika. Radničko vijeće i sindikat participiraju u poslovanju tvrtke, posebice u aktivnostima vezanim za položaj radnika, stoga tuženik i ističe da su sva sindikalna tijela i sami radnici bili upoznati s uvjetima izaslanja. Osporavaju se navodi tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o neskladu između stranačke volje i očitovanja – mana volje. Upravo suprotno, tužitelj je slobodnom voljom i bio svjestan svojih prava i obveza, prilikom potpisivanja ugovora i odlaska na rad u inozemstvo, pa se ne može govoriti o neskladu volje i njegova očitovanja. Tuženik ističe kako je u cijelosti ispunio svoje obveze u skladu sa zaključenim ugovorima, organizirao smještaj i prijevoz, isplatio plaće i sve poreze i doprinose u Republici Hrvatskoj i Velikoj Britaniji, dok tužitelj nije ispunio svoje obveze preuzete zaključenim ugovorima, iako je u potpunosti s istima bio upoznat, potpisao ih, a sada zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kako bi izbjegao izvršenje preuzete obveze. Nadalje, od radnika koji su bili izaslani na gradilište Ferrybridge pod istim uvjetima prema zaključenim ugovorima kao i tužitelj, 65 radnika izvršilo je preuzetu obvezu i u cijelosti isplatilo dug, 16 radnika isplaćuje dug u mjesečnim obrocima, 6 radnika je priznalo dug jer su rješenja o ovrsi pravomoćna i ovršna, 1 radnik je preminuo, a 24 radnika nisu izvršila svoju obvezu i protiv njih poslodavac vodi sudski postupak. Smatra da nisu ispunjeni razlozi za utvrđenje ništetnosti ugovora kako je to tužbenim zahtjevom postavljeno kao i podrednim tužbenim zahtjevom za poništenjem pobojnog ugovora, a posebice da je nastupila prekluzija prava u smislu odredbe članka 335.Zakona o obveznim odnosima.

5. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. godine, Ugovor o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014. godine, Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010.godine sačinjen 24. siječnja 2014. godine, presliku osobne iskaznice, presliku spisa Povrv-808/2016, Ugovor o radu od 6. listopada 2008., Ugovor o radu od 1. listopada 2009., Ugovor o radu od 20. rujna 2010. , Kolektivni ugovor od 21.ožujka 2014., izvornu dokumentaciju – ugovore, saslušani su svjedoci BB, GB, RB i JB DB, NB, ĆBLU i OB tužitelj u svrhu dokazivanja i zakonski zastupnik tuženika CB. Provedeno je grafološko vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić.

6. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u članku 5.Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo od 24. siječnja 2014. godine utvrđenje u cijelosti ništetnim Ugovor o organizaciji i podmirenja troškova smještaja i prijevoza i ishodovanja radnih dozvola od 24. siječnja 2014. godine, utvrđenje ništetnim u cijelosti Aneks II ugovora o radu kojim se mijenja ugovor o radu od 1. listopada 2010. godine sačinjen 24. siječnja 2014. godine pozivajući se na odredbe članka 322., članka 324.i članka 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15., 29/18 - dalje: ZOO). Uz glavni zahtjev postavljen je i podredni zahtjev za utvrđenje pobojnosti navedenih ugovora i Aneksa II ugovora sukladno članku 335.ZOO-a, kojim se poništava članak 5. Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, pobojnost Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja, prijevoza i ishodovanja radnih dozvola te poništenje u cijelosti Aneksa II.

8. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je:

-tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na određeno vrijeme prema Ugovoru o radu od 6. listopada 2008., zbog privremenog povećanja opsega poslova, za obavljanje poslova zavarivanja, te Ugovorom o radu od 1. listopada 2009. ponovno zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova cjevarsko – bravarske, kao i temeljem ugovora o radu na neodređeno od 20. rujna 2010. za obavljanje poslova cjevarsko – bravarske

- da je tužitelj bio upućen na rad u inozemstvo na gradilište u Ferrybridge, Velika Britanija, u razdoblju od 1. velajče 2014.do predvidivo 31.srpanj 2014.,

- da je tuženik tužitelju za rad na gradilištu u Ferrybridge, Velika Britanija, isplatio plaću tužitelju u EUR-ima na njegov devizni račun, platio poreze i doprinose u

Republici Hrvatskoj,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio protiv tužitelja kao ovršenika prijedlog zao vrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 228.462,34 kn, koji se odnosi na troškove smještaja i prijevoza tužitelja na gradilištu u Velikoj Britaniji, te da je temeljem tog prijedloga javni bilježnik donio Rješenje o ovrsi, poslovni broj: Ovrv-4099/2016

- da je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage po prigovoru ovršenika, sada tužitelja, i nastavljen postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pod poslovnim brojem Povrv-808/2016, i prekinut rješenjem suda od 1.prosinca 2017.do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-Pr-1/2017 (preslik spis Povrv-794/2016)

9. Iz Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, zaključenog između Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja d.o.o. poslodavca i MB, radnika, zaključen 24. siječnja 2014. proizlazi da je tužitelj, upućen na rad na gradilište u Ferrybridge, Velika Britanija, u periodu od 1. veljače 2014.do predvidivo 31.srpanj 2014. (članak 2.), za obavljanje poslova bravara, a po potrebi i ostale poslove u skladu s nalozima poslodavca (članak 3.). Člankom 4.ugovoreno je radno vrijeme. U okviru utvrđene plaće radnik se obvezuje i po potrebi raditi prekovremeno, odnosno onoliko koliko je potrebno za pravovremeno izvršenje svojih radnih obveza. Naknada za sate ostvarene prekovremenim radom se neće isplaćivati nego će radnik isto koristiti kao plaćene slobodne dane po povratku iz Velike Britanije. Prema stavku 3.članak 4.poslodavac se obvezuje isplatiti radniku za posao koji obavlja temeljem članka 2.i 3.ovog ugovora mjesečnu plaću propisanu u NAECI Kolektivnom ugovoru, a u skladu sa zakonom Velike Britanije. Plaća će se isplaćivati na devizni račun, u valuti EUR, najkasnije do kraja mjeseca za rad u prethodnom mjesecu. Za vrijeme trajanja ovog rada poslodavac se obvezuje radniku plaćati doprinos u RH.

10. Prema članku 5.Ugovora, za vrijeme obavljanja poslova iz članka 2.i 3.ovog Ugovora, poslodavac i radnik se sporazumijevaju da će radnik snositi troškove smještaja i prijevoza za vrijeme rada u inozemstvu, kao i troškove putovanja iz i u RH. Poslodavac može uz suglasnosti za račun radnika organizirati smještaj i prijevoz. Uvjeti pod kojima radnik prepušta, a poslodavac prihvaća organizaciju smještaja i prijevoza, bit će uređeni posebnim ugovorom između radnika i poslodavaca. Trajanje ugovora i njegov prestanak normiran je odredbom članka 7. Između ostalog, sva prava i obveze radnika te povratak u RH i nadalje će biti regulirano njegovim osnovnim Ugovorom o radu od 24. siječnja 2014. Člankom 9.ugovoreno je da je ugovor sastavljen u dva primjerka, od kojih svaka ugovorna strana zadržava po jedan primjerak, ugovori su potpisani od strane poslodavca i radnika.

11. Iz Ugovora o organizaciji i podmirenju troškova smještaja prijevoza i ishodovanja radnih dozvola, zaključen između tužitelja i tuženika, od 24. siječnja 2014.proizlazi da su ugovorena prava i obveze ugovornih strana vezano za upućivanje radnika na rad na inozemno gradilište na projekat Ferrybridge (dalje: gradilište). Iz preambule Ugovora proizlazi da zaključenjem Ugovora o upućivanju, radnik je prihvatio predložene uvjete slanja na rad u Veliku Britaniju na navedeno gradilište, a ovim Ugovorom utvrđuju se međusobna prava i obveze glede organizacije i plaćanja troškova organizacije izaslanstva, smještaja i prijevoza radnika. Člankom 1.ovog Ugovora poslodavac prihvaća obvezu organiziranja i plaćanja troškova: prijevoza radnika od Slavonskog Broda do gradilišta i nazad, primjerenog smještaja radnika tijekom cijelog vremena rada na gradilištu, svakodnevnog prijevoza od mjesta boravka na i sa gradilišta. Člankom 2.Ugovora, radnik prihvaća obvezu naknade troškova poslodavca koji su nastali iz aktivnosti navedenih u prethodnom članku (članak 1.) i to: prijevoz od Slavonskog Broda do gradilišta i nazad u iznosu od 330,00 EUR/povratku, smještaj u iznosu od 121,00 EUR po danu proveden na gradilištu, svakodnevni prijevoz na i sa gradilišta u iznosu od 8,00 EUR po radnom danu na gradilištu. U slučaju da poslodavac bude imao obvezu nadoknade troškova smještaja i prijevoza prema Tarifama definirani u NAECI Kolektivnom ugovoru, poslodavac ima pravo radniku obračunati samo razliku troškova. Prema članku 3., za naknadu troškova iz članka 2.ovog Ugovora poslodavac će uzeti račun (s uključenim PDV-om) nakon završenog projekta. Navedenu naknadu iz članka 2.radnik će izvršiti uplatu u HRK na žiro račun poslodavca najkasnije 10 dana od ispostave računa poslodavca kako je definirano u članku 3.ovog Ugovora. Ugovor je potpisan od strane ugovornih stranaka (list 8 i 9 spisa).

12. Aneksom II. Ugovora o radu od 24. siječnja 2014. ugovorne strane su se sporazumjele o mijenjanju odredbe ugovora o radu vezano za plaću radnika (članak 1.) Člankom 2.ugovoreno je izmjena članka 9. osnovnog Ugovora o radu, na način: "Za obavljeni posao iz članka 3.ovog Ugovora, koji je obavljen u redovitom radnom vremenu poslodavac će radniku isplaćivati zakonom propisanu minimalnu plaću i dodatke na plaću određene Kolektivnim ugovorom. Poslodavac će isplaćivati plaću i dodatke na plaću najkasnije petnaestog dana nakon isteka razdoblja za koje se plaća isplaćuje." Članom 4.Aneksa ugovoreno je da Aneks stupa na snagu danom povratka radnika s terena iz Velike Britanije, odnosno s datumom 1.srpanj 2015. Po isteku ovog Aneksa radnik će ostvarivati plaću u iznosu koji je ostvarivao prije Aneksa.

13. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je kao radnik Đure Đakovića prijavio se na teren u Lucern koji je bio neposredno prije Feribridgea, međutim na ovaj teren nije pozvan. U mjesecu siječnju 2014. ZB ga pozvao i rekao da se javi u kadrovsku službu zbog odlaska na teren. ZB drugih informacija o terenu nije imao, međutim informacije o terenu se dobivaju u kadrovskoj službi. U kadrovskoj službi LB ih je upoznala s uvjetima odlaska na teren, odnosno gdje idu i na koliko dugo, a radilo se o terenu Feribridge na koji su trebali ići 2-3 tjedna i to kao ispomoć jer je španjolska firma koja je obavljala taj posao propala pa su radnici tuženika trebali premostiti ovo vremensko razdoblje dok belgijska firma Fabriko ne pronađe nove radnike. Osim toga IB je rekla da će raditi za dosta veću plaću nego ranije i da idu na putne naloge jer se za ništa drugo nema vremena. Dakle, oni su dobili putne naloge i nisu ništa potpisali te su u Veliku Britaniju otišli misli 22.01.2014. U kombiju je otišlo njih 10 ili 12. S njima su išli i menadžer UB i voditelj gradilišta SB jer imaju puno iskustva u ovom poslu. Kad su došli na teren prošli su sve obuke zaštite na radu te ih je nakon toga SB upoznao da moraju otići na predavanje s engleskim sindikatom NAECI i striktno je zabranjeno da se itko učlani od radnika u ovaj sindikat. Razgovor sa sindikatom se morao održati jer je ovo gradilište s posebnim uvjetima. Ž je održao predavanje koje je sadržavalo i visinu plaće kolika mora minimalno biti i koje sve uvjete radnici moraju imati, isto tako su nas upoznali što se točno dogodilo sa španjolskom firmom koja je na ovom gradilištu započela raditi 2013. Prema njihovim navodima ova španjolska firma nije isplaćivala plaće po NAECI- u pa je sindikat stopirao rad i otjerao španjolce s gradilišta, uslijed čega je Fabrico ostao bez radne snage. S obzirom da je Hitači bio naručitelj radova, a oni su pokazali znanje, iskustvo i brzinu u radu, Hitači je tražio da se boravak produži, a sve u cilju što ranijeg završetka radova. On je stanovao sa UB koji je inače uvijek radnike redovno o svemu obavještavao pa odatle ima ova saznanja. S njim je stanovao od početka do kraja rada u Velikoj Britaniji i zna za svaki sastanak i svaki razgovor koji se odvijao u vezi ovog terena. S obzirom da je SB na sastanku rekao da tuženik ne može plaćati tolike plaće radnicima, Hitači, Fabrico i Đuro Đaković su postigli sporazum da će Hitači snositi sve troškove razlike plaće radnika. Ovaj prijedlog je Đuro Đaković prihvatio nakon čega su počeli u Veliku Britaniju dolaziti i drugi radnici tuženika. S obzirom da je on kao i drugi radnici imao saznanja da su za teren u Lucernu radnici morali vratit plaće stalno je ispitivao i provjeravao i to svakodnevno hoće li morati vratiti plaće za ovaj teren jer u tom slučaju ne bi ostao na terenu i ne bi si stvarao dug. UB i SB su ih uvjeravali da su to njihove plaće te da ih nitko ne može uzeti i da za to nema pravnog osnova. Svaka njihova tvrdnja bila je takva. Napominje da radnici koji su radili u Lucernu upravo zbog ovog povratka novca nisu htjeli ići u Ferigridge tek kad im je naknadno obećano da novac u Feribridgeu neće morati vratiti došli su na teren u Veliku Britaniju. Ističem da novac koji se uplati na račun radnika smatra se daje radnika i da zbog ovog radnici gube dječji doplatak i druge povlastice što umanjuje njihove primanja, a onda još u konačnici moraju primljenu plaću vratiti. U 4-tom ili 5-tom mjesecu saznali su da u Feribridge dolaze HB i LB kako bi radnici potpisali nekakve papire, navodno za zaštitu na radu. Preko ovog radnika zaposlenog u Hitačiju javili su to engleskom sindikatu. Po dolasku HB i LB nekoliko radnika je došlo u kancelariju gdje im je pokazano samo mjesto na papirima gdje se trebaju potpisati bez pokazivanja i saznanja o sadržaju dokumenta i bez uvida u isti dokument. Ubrzo nakon njihovog dolaska došao je engleski sindikat u kancelariju provjeriti što to radnici potpisuju gdje su im imenovane osobe rekle da su to papiri za zaštitu na radu, nakon čega ih je sindikat potjerao. Engleski sindikat je također tražio da im se dostavi taj papir, međutim vrlo brzo je sastavljen nekakav dokument o opremi i sl. što je poslano engleskom sindikatu. Nakon ovog on je s UB otišao kući a idućeg dana su saznali da je bio organiziran nastavak potpisivanja pred jednim hotelom u kombiju. Dakle nisu svi radnici ove papire i potpisali jer se tuženik bojao sindikata i radili su na tome da bilo koga uspiju uhvatiti da potpiše. On je i tada pitao UB šta se to potpisivalo a on je rekao da su to papiri za zaštitu na radu i da mu je tako rečeno. Što znači da niti on nije znao o čemu se radi. On nije potpisao ništa prije odlaska u Feribridg niti u Feribridgu niti nakon odlaska. Ugovori koje je predao tuženi i temeljem kojih je pokrenuo postupak su falsificirani. On je 2-3 mjeseca prije odlaska na teren dobio novu iskaznicu i na njoj se vidi potpis. Upravo je i HB na raspravi rekao da su prvi radnici otišli na teren bez potpisivanja bilo kakve dokumentacije što je potvrdio i zakonski zastupnik, a osim toga u firmi se zna tko je ove ugovore potpisao umjesto radnika. Kada mu se predočava originalna dokumentacija Aneks 2 i Ugovori o upućivanju na rad u inozemstvo i o organizaciji i podmirenju troškova smještaja izjavljuje da na ovim ugovorima nisu njegovi potpisi.

14. Iz iskaza svjedoka zakonskog zastupnika tuženika CB, PB, DB, ĐB, ČB i TB u bitnom proizlazi da su radnici upoznati o okolnostima i načinu rada i upućivanje na rad na inozemna gradilišta usmeno i pisanim putem, sklapanjem Ugovora o upućivanju na rad u inozemstvo, pa tako i za gradilište u Ferrybridgu u Engleskoj. Radnici su upoznati također s organizacijom i načinom smještaja i prijevoza na gradilištu, a prve grupe radnika koje su upućene na gradilište u Ferrybridge nisu odmah potpisali ugovor o upućivanju na rad na to gradilište jer su ti poslovi trebali biti privremenog karaktera, no nakon što je tvrtka Fabricon napustila gradilište, tada je tuženik angažirao svoje radnike kako bi završili započeti projekt na gradilištu i tada su dostavljeni ugovori neposredno na gradilište u Engleskoj za one radnike koji nisu bili potpisali ugovore o izaslanstvu. Na gradilištu je bilo oko 114 radnika, od kojih je većina radnika podmirila troškove organizacije i smještaja, dio radnika je otkazalo ugovore o radu i n isu podmirili troškove, dok dio radnika, prema iskazu zakonskog zastupnika (23) su započeli sudske postupke. Nadalje, na ovom gradilištu kao i na gradilištu u Švicarskoj, Lucern, važio je poseban Kolektivni ugovor s određenim uvjetima zbog kojih je ukazana potreba za drugačijom organizacijom rada i upućivanja radnika za rad u inozemstvo, o čemu je bio upoznat sindikat i radnici. Plaća i na tom gradilištu je iznosila kao i za druga gradilišta prema postignutom dogovoru između 2.400,00 do 2.500,00 EUR. Prilikom odlaska na rad na gradilište Ferrybridge radnici su upoznati s uvjetima i načinom rada kao i visinom plaće da će plaća iznositi 60,00 EUR po danu i dodatno plaća koja se isplaćuje u RH, tako da su radnici ostvarivali plaću između 2.200,00 do 2.400,00 EUR, ovisno o koeficijentu koji je bio ugovoren za svakog radnika.

15. Iz iskaza svjedoka ĐB, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja pogona proizvodnje proizlazi da nije bio nazočan niti jednom prilikom kada su radnici tuženika potpisivali sporne ugovore, te stoga ne zna na koji način su ih radnici potpisali. Što se tiče projekta Ferrybridge, iskazao je da je tuženik morao na gradilište pod hitno poslati radnike, što je i učinio, a ti radnici prethodno nisu potpisali ugovor mada su svi znali pod kojim uvjetima idu raditi u Veliku Britaniju, a to mu je poznato iz razloga što su rukovoditelji pogona dobili od uprave nalog i upute da pronađu dobrovoljce koji će pod hitno otići na bauštelu, međutim ti ljudi su odmah pitali za koje novce idu raditi, te im je od njihovih poslovođa preneseno da će im dnevnica iznositi 60,00 eura i da će dobiti plaću po koeficijentu koju imaju kod tuženika. Nakon njihovog odlaska, tadašnji direktor AB i šefica kadrovske službe izradili su ugovore i odnijeli ih u Englesku, gdje su radnici te ugovore potpisali. Svjedok je iskazao da radnike nitko nije prisiljavao niti im prijetio, da radnici nisu morali ugovore potpisati, te da tu nije bilo niti prijevare. Iskazao je i da su radnici znali da će snositi troškove smještaja i prijevoza, a na minimalnu plaću su pristali, a radilo se o dogovoru između firme i radnika koji je dugovao novac, odnosno povrat isplaćenog novca na ime organizacije smještaja i prijevoza. Nadalje je svjedok iskazao da i danas ima radnika koji kroz primanje minimalne plaće vraćaju novac. Iskazao je i da je u Ferrybridgu radilo više od 100 radnika, te da je većina podmirila svoje obveze prema tuženiku, kao i da je tuženik radnicima isplatio sve ugovorene plaće, te platio poreze i doprinose. Što se tiče NAECI sporazuma, iskazao je da se u konkretnom slučaju primjenjivao NAECI sporazum, radnici tuženika su dobivali veću plaću za rad u Engleskoj, ali su se ugovorom obvezali da će tuženiku nadoknaditi troškove organizacije smještaja i prijevoza. Na posebno pitanje je iskazao da je radnicima na projektu Ferrybridge isplaćena ugovorena plaća u iznosu dnevnice plus plaća u TEP-u, a visina plaće je ugovorena ugovorom. Nadalje je iskazao da mu je poznato da radnike nitko nije prisiljavao na potpis ugovora iz razloga što je rukovoditelj, te da kada pošalje poziv da se ide na teren da se uvijek javi više radnika nego što može ići, te je tako bilo i u ovome slučaju, a od strane radnika je bilo samo pritužbi u tome pravcu, tj. zašto neki idu, a neki ne mogu ići.

16. Svjedok DB je u vrijeme spornog rada u inozemstvu bila zaposlenica tuženika kod kojega je radila do 29. svibnja 2015., a bila je i predsjednica Radničkog vijeća i sindikalna povjerenica. Poznato joj je da su radnici tuženika 2014., radili na gradilištu Ferrybridge. Prije odlaska na rad u inozemstvo, kod tuženika je održan sastanak na kojem je bio nazočan direktor proizvodnje HB, šef proizvodnje BB, ona, te kolegica iz pravne službe FB, kao i grupa radnika koji su znali da odlaze na teren i pod kojim uvjetima tamo idu. Na sastanku je radnicima rečeno da će im dnevnica biti 60,00 eura po danu plus neto plaća, te su radnici znali da će dobiti više novca na isplati vezano za organizaciju posla i prijevoza i stanovanja, a znali su i da će kada se vrate u RH, temeljem sačinjenog obračuna, morati višak novca vratiti poslodavcu. Radnici su upoznati da taj novac mogu vratiti jednokratno ili u ratama, a za vrijeme dok budu novac vraćali u ratama da će primati minimalnu plaću. Iskazala je da se vrlo dobro sjeća da je radnike još jednom pitala da li su svjesni sa tim uvjetima rada, te im je napomenula da nitko nije prisiljen ići raditi na teren i da prije odlaska dobro razmisle da li žele ići. Svjedokinja se ne sjeća tko je točno od radnika bio na tome sastanku, međutim iskazala je da je činjenica da su se sve informacije o uvjetima odlaska radnika u inozemstvo međusobno prenosile i da su radnici znali pod kojim uvjetima idu raditi, jer je bila velika potražnja radnika da tamo idu raditi, otimali su se tko će ići. Gdje su pojedini radnici potpisali sporne ugovore, nije joj poznato, ali je vidjela puno radnika koji su stajali u redu ispred pravne službe čekajući na potpisivanje ugovora. Nikada nije čula da bi radnicima koji su radili na navedenom gradilištu netko prijetio, ili ih prisiljavao da idu raditi, čak naprotiv, čula je da je velik broj radnika bio zainteresiran, jer su htjeli što više zaraditi pa je radničko vijeće tražilo od direktora da vrši "rotaciju" ljudi, kako bi što više radnika tamo radilo. Iskazala je i da se nitko od radnika nije došao kod nje žaliti zbog primanja minimalne plaće. Na posebno pitanje je iskazala da su radnici tuženika znali da će se nakon povratka u RH raditi obračun plaće i da će poslodavcu vratiti višak novca, zatim je iskazala da je za radnike u Ferrybridgu bila ugovorena plaća u visini dnevnica u iznosu od 60,00 eura, plus plaća koju su primali kod tuženika u Hrvatskoj. Kada su se radnici vratili sa terena, radio se obračun i svaki radnik je dobio obračun koliko im novca treba vratiti na ime organizacije puta, smještaja i ostaloga što je stajalo u ugovoru.

17. Iz iskaza svjedoka GB, NB, KB, ČB, ŠB, između ostaloga proizlazi da su potpisivali neku dokumentaciju kada su odlazili na rad u inozemstvo, no nisu upoznati o kojoj dokumentaciji se radi, smatrali su da se isto odnosi na osposobljavanje za rad na siguran način. Plaća je na gradilištu u Ferrybridgu bila veća u odnosu na ostala gradilišta i iznosila je između 4.000,00 do 4.500,00 EUR, no smatrali su da im pripada ta plaća s obzirom da je na tom gradilištu važio Kolektivni ugovor inozemnog sindikata s većom satnicom. Njima nitko nije obećao da će imati tu plaću, a na drugim inozemnim gradilištima plaća je iznosila oko 2.500,00 EUR. Nakon povratka s gradilišta u Ferrybridgu saznali su da trebaju vratiti određeni novčani iznos i dobivati minimalne plaće, što osporavaju, ali je u odnosu na njih pokrenut sudski postupak.

18. Na okolnost utvrđenja je li tužitelj potpisnik predmetnih ugovora provedeno je grafološko vještačenje po vještaku Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić". Iz Nalaza i mišljenja vještaka od 14. travnja 2021. proizlazi da tužitelj vjerojatno nije ispisao sporne potpise na svoje ime na predmetnim dokumentima ( ugovorima).

19. Kako tuženik u podnesku od 12. prosinca 2022. nije prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka naovdeći kako je tužitelj nedvojbeno potpisao sporne ugovore kao što su to učinili i ostali radnici koji su upućeni na rad u inozemstvo te da nitko drugi to nije mogao uraditi umjesto njega. Vještak je dao mišljenje da tužitelj ŽB vjerojatno nije ispisao sporne potpise na svoje ime na predmetnim dokumentima. Međutim, u dostavljenom nalazu, vještak navodi kako za vještačenje nije dostavljen u potpunosti prilagođen nesporni materijal te da je u eventualnoj nadopuni nespornog materijala potrebno dostaviti što veću količinu nespornih potpisa tužitelja, na izvornicima raznih dokumenata iz vremenskog perioda od 2011. godine do 2017. godine. Stoga tuženik predlaže nadopunu vještačenja te dostavlja izvornike dokumenta koje je tužitelj potpisao, a koje tuženik posjeduje u svojoj kadrovskoj evidenciji radnika i to iz perioda kako je naveo vještak.

20. Rješenjem od 25. svibnja 2023. na navedeni prijedlog tuženika određena se dopuna grafološkog vještačenja izvršenog dana 19. travnja 2021. od strane vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Zagreb, Klasa: NK 235-01/21-02/1138, Ur.broj: 511-01-114-21-2 od 14. travnja 2021. na temelju nadopune nespornog materijala pribavljenog od tuženika (originalni ugovori o radu, aneks ugovora o radu i izvanredni otkaz ugovora o radu – str. 105 spisa).Prema nalazu i mišljenju vještaka od 3. kolovoza 2023. utvrđeno je kako ŽB nije ispisao sporne potpise na svoje ime na predmetnim dokumentima.

21. Člankom 322.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15. - dalje: ZOO) određuju se pretpostavke ništetnosti. Ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, i to pod uvjetom ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

22. Odredbom čl. 324. ZOO-a, regulirana je djelomična ništetnost, a čl. 328. ZOO- a je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Nevaljanost pravnih poslova dijeli se na teži i lakši oblik. Za teži oblik-ništetnost (apsolutna ništetnost), karakteristično je da nastupa po samom zakonu (ex lege), pa prema tome pravni odnos koji je trebao nastati na temelju ništetnog pravnog posla uopće nije ni nastao. Ništetnost ima za posljedicu jedino nenamjeravane pravne učinke. Ništetne pravne poslove ne pobija se niti ih se poništava, pa se stoga ništetnost može samo konstatirati deklaratornom presudom. Institut pobojnosti (relativna ništetnost) kao lakši oblik nevaljanosti pravnih poslova različit je u odnosu na apsolutnu ništetnost, već u samom nazivu kao i određivanju pojma pobojnih pravnih poslova. Relativna ništetnost odgovara pojmu ništetnosti, ali je krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost znatno ograničen, što znači da ništetnost može isticati jedino osoba u čiju je korist ništetnost ustanovljena. Pobojni pravni poslovi, pobijaju se konstitutivnom tužbom.

23. Ocjenjujući izvedene dokaze, posebice navode tužitelja da nije potpisnik spornih ugovora kao i provedeno grafološko vještačenje, odnosno nalaze i mišljenja vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i stalnog sudskog vještaka, da tužitelj nije potpisnik ugovora, to se u konkretnom slučaju ne radi o razlozima za ništetnost ugovora, jer ugovor koji nije potpisan, nije niti nastao, pa se tužbenim zahtjevom ne može osnovano zahtijevati utvrđivanje ništavosti takvog ugovora, odnosno ugovora kako je glavnim tužbenim zahtjevom postavljeno (pravno shvaćanje zauzeto u odlukama Rev-156/13 od 7.svibnja 2014., Rev-253/15 od 19.siječnja 2016., Gž R-75/2019 od 20.veljače 2019.) Imajući u vidu prethodno navedeno, to je glavni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

24. Tužitelj je postavio i podredni tužbeni zahtjev za utvrđenje pobojnosti istih ugovora pozivajući se na razloge pobojnosti mana volje. Prema odredbi čl. 330. ZOO-a, ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to tim Zakonom ili posebnim propisima određeno. Pri tome ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi, što je propisano odredbom čl. 331. st. 1. ZOO-a i to u rokovima propisanim odredbom čl. 335. ZOO-a, koji su prekluzivne naravi. Pravni učinci mana volje mogu se podijeliti u tri skupine, a to su mane volje koje uzrokuju ništetnost pravnog posla (školski primjer i šala, simulacija, nesporazum i sila) mane volje koje uzrokuju pobojnost pravnog posla, a to su bitna zabluda, prijevara, neznanje i prijetnja, te treću skupinu koja se odnosi na mentalnu rezervaciju. Ocjenjujući dokaze provedene u postupku, sud je utvrdio da sporni ugovori nisu ništetni niti pobojni, obzirom da ih tužitelj nije osobno potpisao, već se u konkretnom slučaju radi o nepostojećim ugovorima.

25. Imajući u vidu odredbe čl. 12. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), kojima je propisan oblik i sadržaj ugovora o radu iz čl. 13. istoga Zakona, te činjenicu da je odnos između poslodavca i radnika ugovorni odnos, svaka izmjena ugovora o radu valjana je i proizvodi pravne učinke ako je izmijenjena na način na koji je ugovor sklopljen tj. u pisanom obliku i potpisan od obiju ugovornih stranaka, što ovdje nije slučaj jer tužitelj predmetne sporne ugovore nije osobno potpisao. U konkretnom slučaju, ugovorne strane i to tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac, nisu se suglasili o bitnim sastojcima ugovora kako je to propisano odredbama čl. 247. i 249. ZOO-a. Tužitelj je u postupku isticao i da su sporni ugovori prividni ugovori koji ne proizvode pravne učinke. Prividni ugovor nema učinka među ugovornim stranama, te je on nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO-a, a obzirom da se u konkretnom slučaju ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora, tužitelj ne može tražiti da se takvi nepostojeći ugovori utvrde ništavim ili ponište. Tužitelj je prema mišljenju ovoga suda krivo postavio tužbeni zahtjev, obzirom da nije postavio samostalni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da sporni ugovori ne proizvode pravne učinke. Vezano za navedeno, nije od značaja za predmet ovoga spora pozivanje tužitelja na povredu odredbe čl. 56. Ustava Republike Hrvatske, povredu morala društva, povredu Opće poreznog zakona, te čl. 13. st. 2. toč. 16. Pravilnika o porezu na dohodak, zabludu i prijevaru. Dakle, u postupku je utvrđeno da tužitelj nije osobno potpisao sporne ugovore, slijedom čega uopće nije došlo do njihovog sklapanja.

26. Tužitelj nesporno konstatira da je tužbu u ovomu postupku podnio 03.01.2017. godine vezano za utvrđenje ništetnosti odnosno pobojnosti ugovora sklopljenih 24.01.2014. godine te Aneksa II sklopljenog 24.01.2014. godine te sukladno članku 335. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima nije u prekluziji jer rokovi za traženje poništaja pobojnih predmetnih akata prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

27. U konkretnom slučaju nužno je uočiti razliku između ništetnih i nepostojećih ugovora. Kod ništetnih ugovora ispunjene su pretpostavke za nastanak ugovora (postoje ugovorne strane, izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze činidbe, osnova, oblik ugovora), te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, ali ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku. Kod nepostojećih ugovora, kao što je u ovoj parnici slučaj, uopće nisu ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Nepostojeći ugovor uopće ne postoji za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno, pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako ugovor ne postoji tada se ne može osnovano zahtijevati utvrđivanje njegove ništetnosti (VTSRH, Pž-2945/07-4 od 26. veljače 2008., VSRH Revt 156/2013-2 od 7. svibnja 2014.). Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela VSRH od 14. studenog 2013. (Su- IV-127/13). Slijedom navedenoga, ne može se utvrđivati ništetnost ugovora koji ne postoji i nije protivan javnom poretku. Neosnovani su navodi tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o zabludi i prijevari jer ako ugovor netko sklopi u ime drugoga bez njegova ovlaštenja, a neovlašteno zastupani, naknadno ne odobri ugovor, ugovor također niti tada nije sklopljen pa ne može biti ništav, već je nepostojeći i bez pravnih učinaka. Pobojan ugovor je ugovor koji ne proizvodi pravne učinke sve dok se ne poništi konstitutivnom odlukom suda na zahtjev ovlaštene osobe ili u zakonom propisanom roku, a okolnosti konkretnog slučaja su takve da sporni ugovori nisu niti nastali, jer nije bilo suglasne volje ugovornih strana, pa se isti ne mogu niti poništiti. (VSRH Rev 207/2010-2 od 24. veljače 2010., VSRH Revr 253/15-2 od 19. siječnja 2016.). Uvažavajući naprijed navedeno, nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnosti, niti za poništenje spornih Ugovora, pa je valjalo odbiti i prvo postavljeni tužbeni zahtjev, te alternativno, eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u izreci.

28. Prema mišljenju ovoga suda rezultati dokaznog postupka potvrđuju da su stranke sklopile usmeni ugovor, pored neprijepornih utvrđenja da je isti u cijelosti realiziran. Naime, tužitelj je neprijeporno kao i ostali radnici tuženika upućen na rad u inozemstvo, obavio posao na gradilištu tuženika, a ovaj mu je za odrađeni posao isplatio naknade i plaću te podmirio troškove smještaja i prijevoza za vrijeme rada i boravka u inozemstvu, kao i svim ostalim radnicima. Stoga ne proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da se stranke nisu dogovorile o bitnim sastojcima ugovora pa da ugovor nije niti nastao.

29. Tužitelj je kao i ostali radnici bio upoznat sa svim uvjetima vezanim uz boravak i obavljanje rada u inozemstvu. Naime, utvrđeno je da je na gradilište Ferrybridge bilo upućeno 114 radnika tuženika, jedan dio nije potpisao ugovore prije odlaska već su im naknadno doneseni na potpis tako da su ugovore potpisivali na gradilištu. Ugovor te Aneks ugovora koji se odnose na tužitelja identični su prema sadržaju onima za koje je utvrđeno da su ih potpisali ti radnici (i koji također vode identične sporove protiv tuženika). Iz navedenog proizlazi da su svi radnici tuženika poslove u inozemstvu obavljali pod istim uvjetima pa je logično da su sa istima bili upoznati, kao i tužitelj. Stoga je logično da je imao saznanja o uvjetima vezanim uz boravak i rad na gradilištu, unatoč tome što proizlazi da na ugovorima koje je priložio tužitelj nisu njegovi potpisi. Kako je ugovor odnosno Ankes ugovora u cijelosti ili u pretežnom dijelu izvršen to isti obvezuje ugovorne strane sukladno odredbi čl. 294. ZOO

30. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je uspio u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan i potreban tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr.7.točka 1.Tarife 150,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 10. travnja 2017., 10. svibnja 2017., 19. lipnja 2017., 29. rujna 2017., 4. siječnja 2018., 5. rujna 2024. i 10. travnja 2025. u iznosu od po 150,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1., za ročište od 6. ožujka 2017. u iznosu od po 75,00 EUR, za ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 EUR, te za sastav podnesaka od 16. ožujka 2017., 12. prosinca 2022., 11. rujna 2023. u iznosu od po 150,00 EUR te za trošak podneska od 26. listopada 2023. u iznosu od 75,00 EUR, za PDV iznos od 506,25 EUR i troškove grafološkog vještačenja u iznosu od 93,97 EUR, odnosno ukupno 2.625,22 EUR, koji trošak je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 19. svibnja 2025.

Sutkinja:

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA: tužitelj, po pun.Višnji Babić, odvjetnici

tuženik, po pun. Željki Brandt, odvjetnici