Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-18/2025-7.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plaščar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5.1 Ugovora o kreditu broj: 050822328804 od dana 22. kolovoza 2005. godine, sklopljenog između Nove Banke d.d. kao pravnog prednika tuženika OTP banke d.d. kao kreditora i tužiteljice LM kao korisnika kredita, koja glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci troškove/naknadu za odobravanje kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i reterviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji po kreditu) – jednokratno 0,99 % od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita“.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužiteljici LM na ime plaćene ulazne naknade na kredit iznos od 140,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 25. kolovoza 2005. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje

- 2

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6.3. pod nazivom PRIJEVREMENA OTPLATA Ugovora o kreditu broj: 050822328804 od dana 22. kolovoza 2005., sklopljenog između Nove Banke d.d. kao pravnog prednika tuženika OTP banke d.d., kao kreditora i tužiteljice LM kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita je dužan platiti Banci naknadu za prijevremenu otplatu u skladu s odlukom o tarifi naknada Banke.“

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužiteljici LM na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 262,74 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2012. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužiteljici LM troškove parničnog postupka u iznosu od 1.007,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj je navela da je kao korisnik kredita sa prednikom tuženika

- 3

Nova Banka d.d. kao kreditorom sklopila u [adresa] dana 22. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj: 050822328804 (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kao korisniku kredita kredit u iznosu od 22.500,00 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB s rokom otplate od 120 mjesečnih anuiteta. Navela je da je odredbom članka 5. Ugovora o kreditu pod nazivom Troškovi kredita propisana naknada, koja glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci troškove/naknadu za odobravanje kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i reterviranja sredstava, kao i administrativnih i drugih radnji po kreditu) – jednokratno 0,99 % od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita“, dok je odredbom članka 6.3. pod nazivom PRIJEVREMENA OTPLATA propisano, između ostaloga: „Korisnik kredita je dužan platiti Banci naknadu za prijevremenu otplatu u skladu s odlukom o tarifi naknada Banke.“ Navela je da joj je prilikom isplate kredita dana 24. kolovoza 2005. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.056,85 HRK / 140,27 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) sukladno čl.5. Ugovora o kreditu te da joj je dana 29.11.2012. naplaćena i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.979,59 HRK / 262,74 eura sukladno čl.6.3. Ugovora o kreditu i tada važećim uvjetima tuženika. Navela je da je Ugovor o kreditu sklopljen između nje i tuženika standardizirani (tipski) ugovor, koji je, kao takav, unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, a kojeg tužiteljica kao korisnik kredita može ili potpisati ili ne, da predmetni ugovor sadrži odredbu prema kojoj se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,99 % od iznosa kredita te da Ugovor o kreditu sadrži i odredbu prema kojoj se u slučaju prijevremene otplate kredita tužiteljica obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktom kreditora, bez istovremenog preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu o navedenim odredbama ugovora o naknadi za kredit i naknadi za prijevremenu otplatu kredita jednako kao i o općim uvjetima na koje se iste pozivaju, tuženik ni na koji način nije pružio mogućnost pregovaranja niti su joj iste odredbe predočene uz potrebno razjašnjenje značenja i smisla istih, a sve kako je predmetni ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj navedenih odredbi, niti su joj iste bile objašnjene od strane tuženika, a što je, s obzirom na položaj tužiteljice kao potrošača i apsolutnog laika, nesporno bilo potrebno. Smatra da je takvim postupanjem tuženika prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu. Uz to, plaćanje naknade iz čl.5. Ugovora o kreditu u visini od 0.99 % od iznosa kredita uzrokuje očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu kao potrošača budući da joj je tuženik, nakon terećenja po osnovi ulazne naknade iz odobrenog kreditnog iznosa, obračunavao i zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, iako joj je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita za 0,99 %. Navela je da je odredbom iz čl.6.3. Ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita određeno da ona može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje odredi Kreditor slijedom čega je evidentno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez navođenja bilo kakvih parametara koji će određivati visinu navedene naknade, što čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom, a nju kao korisnika kredita dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika. Smatra da je navedena činidba neodređena i neodrediva te sukladno odredbi članka 270. Zakona o obveznim odnosima ništetna. Smatra da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne i prema odredbi članka 87.

- 4

stavka 1. u vezi odredbi članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača te se pozvala na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Predložila je utvrditi ništetnim navedene odredbe ugovora o kreditu, kao i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 140,27 EUR s osnove naplaćene naknade za obradu kredita zajedno te isplatu iznosa od 262,74 EUR s osnova naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naveo je da je potraživanje tužitelja u zastari, da su tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu neosnovane i neutemeljene te da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno prigovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik je naveo da naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna te je prigovorio postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 050822328804 od 22. kolovoza 2005. (str. 2-12 spisa), potvrdu tuženika (str. 13 spisa) i otplatnu tablicu (str. 14-25 spisa) te je proveo saslušanje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 5.1 Ugovora o kreditu broj 050822328804 od 22. kolovoza 2005. (dalje: Ugovor) u dijelu kojim je ugovorena obveza tužiteljice kao korisnika kredita na plaćanje naknade za odobravanje kredita jednokratno 0,99 % od iznosa odobrenog kredita kao i utvrđenje ništetnosti odredbe članka 6.3 Ugovora u dijelu kojim je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu u skladu s odlukom o tarifi naknade Banke te zahtjev za isplatu iznosa od 140,27 EUR s osnove plaćane naknade za obradu kredita i isplatu iznosa od 262,74 EUR s osnove naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor i to tužitelj kao korisnik kredita, a prednik tuženika Nova banka d.d. kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.500,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (članak 1.2. ugovora), da je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje naknade za odobravanje kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava kao i administrativnih i drugih radnji po kreditu) – jednokratno 0,99 % od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita (članak 5.1. ugovora), da je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke (članak 6.3. ugovora) te da je namjena kredita adaptacija kuće (članak 7.2 ugovora).

7. Među strankama je sporno da li su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne te da li je tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio na ime naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i

- 5

obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

9. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku provedeno je saslušanje tužiteljice koja je u iskazu navela da je predmetni ugovor o kreditu sklopila sa Novom bankom, da se ne sjeća više koje godine i to za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj živi. Navela je da ta kuća nema poslovni prostor te da ona nikada nije bila vlasnik obrta niti firme. U banci su joj rekli samo da joj nude povoljne kamate i ništa drugo. Nisu joj spominjali da mora platiti nekakve naknade. Misli da nije mogla pregovarati o odredbama ugovora. U banci su joj rekli koliko će joj biti početni iznos rate, misli da je poslije ovjerila ugovor kod javnog bilježnika koji joj ništa nije rekao o samom ugovoru. Predmetni kredit otplatila je na način da je u banci podigla drugi kredit s kojim je zatvorila predmetni kredit. Ne sjeća se da li je platila kakvu naknadu kad je prijevremeno zatvarala kredit jer je to bilo stvarno davno.

10. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom, potvrdom tuženika o plaćanju naknada), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. t. 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopila radi adaptacije kuće u kojoj živi i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužiteljice dokazana), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. t. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

11. Iz navoda tužiteljice da su joj u banci rekli samo da joj nude povoljne kamate i ništa drugo, da joj nisu spominjali da mora platiti nekakve naknade te da nije mogla pregovarati o odredbama ugovora, proizlazi da tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama ugovora te da nije bila od strane prednika tuženika informirana o visini naknada vezanih uz sklapanje ugovora niti na što se te naknade točno odnose, a tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.

12. Da je predmetni ugovor sastavljen od strane prednika tuženika na unaprijed formuliranom obrascu na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati proizlazi i iz samog sadržaja ugovora. Tako se u spornoj odredbi o prijevremenoj otplati kredita navodi da

- 6

je korisnik kredita dužan platiti banci naknadu za prijevremenu otplatu kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada banke, a o kojem aktu banke se po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, pa se onda nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim ugovornim odredbama. U ugovoru nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka ugovorenim naknadama podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom tih naknada, što tužiteljicu kao korisnika kredita dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora jer je odluka o visini naknada na samom tuženiku kao kreditoru, a tužiteljica kao korisnik kredita na to nema nikakav utjecaj.

13. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da se o spornim odredbama ugovora o kreditu o naplati naknada nije unaprijed pregovaralo, da tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane prednika tuženika te da tužiteljica nije mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina naknada, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, sud je utvrdio da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita nepoštene, a posljedično i ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

14. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

15. Iz potvrde tuženika priložene tužbi proizlazi da je Banka za uslugu troška kredita teretila tužiteljicu u iznosu od 140,27 EUR dana 24. kolovoza 2005. te da je za naknadu za prijevremeni povrat kredita teretila tužiteljicu u iznosu od 262,74 EUR dana 29. studenog 2012.

16. Stoga je tužiteljici dosuđen traženi iznos naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 140,27 EUR i naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 262,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana koji slijedi danu naplate naknade (25. kolovoza 2005. za naknadu za obradu kredita i 30. studenog 2012. za naknadu za prijevremenu otplatu kredita) do isplate primjenom odredbe članka 1115. ZOO kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda prednik tuženika bio je nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja predmetne naknade.

17. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena

- 7

ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju u odnosu na sporne odredbe o naknadama donošenjem ove presude.

18. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to (VPS: 1.730,37 EUR): za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 18. veljače 2025. 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 16. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 350 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 700,00 EUR, a koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 875,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.007,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 19. svibnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku