REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-368/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7106/2021-19 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba prvo do treće tužitelja, ukida se u cijelosti presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7106/2021-19 od 15. ožujka 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi naslovljenog suda poslovni broj Ovr-1488/2021 od 12. svibnja 2021. godine, pokrenuta po prijedlogu od 10. svibnja 2021. godine tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, protiv I. tužitelja MV OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se I-tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljici OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužiteljici ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je sud prilikom donošenja predmetne presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, jer nije dao valjane razloge zbog čega nije proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka koji su predlagali, posebno kraj činjenice da su svoj nedolazak na sud opravdali. Neprovođenjem predloženog dokaza da je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, a na taj način sud je povrijedio pravilo jednakost oružja, a koje elementarno pravo je zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda. Obzirom je pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo, što je za posljedicu imalo apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, budući presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi kao i razlozima presude, a u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi očito nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, ogleda se i u činjenici da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠV i izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta te provođenjem građevinskog vještačenja, a sud nije dao valjane razloge za odbijanje tih dokaznih prijedloga. Ističu da je sud prilikom donošenja predmetne presude postupio suprotno odredbi članka 8., kao i članku 338. stavak 4. Zakona o parničnom postupku. Ukazuju kako svrha upućivanja ovdje tužitelja na pokretanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije ocjena postojanja ili nepostojanja osnovanosti ili neosnovanosti tražbine ovrhovoditelja - ovdje tuženika, već sukladno članku 50. Ovršnog zakona u takvoj parnici može se raspravljati jedino o opugnacijskim i opozicijskim razlozima koji su taksativno navedeni u Ovršnom zakonu, a temeljem kojih su razloga iz svoje žalbe ovršenik, ovdje tužitelji i upućeni na pokretanje postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tvrde da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje bespredmetno budući da je ovršni postupak dovršen, jer dovršetak ovrhe ne utječe na tijek predmetne parnice, obzirom da je svrha postupka proglašenje ovrhe nedopuštenom. Drugo tužiteljica ističe kako nekretnina na kojoj je provedena ovrha predstavlja njen dom, a ne poslovni prostor kako je pogrešno utvrđeno presudom suda prvoga stupnja poslovni broj suda poslovni broj Ps-247/2018 od 18. lipnja 2019., pa da je sud trebao provesti test razmjernosti i nužnosti naložene mjere iseljenja, a što nije učinio.

Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuju troškove žalbe.

3. Sa žalbom svih tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba svih tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja MV i ČV da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1488/2021 od 12. svibnja 2021., a koja je pokrenuta po prijedlogu ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja, radi udaljavanja tužitelja i uklanjanja svih njihovih osoba i stvari iz poslovnog prostora na drugom katu ulične građevine površine 54,40 čm u etažnom nacrtu označeno svijetlo plavom bojom, 13. suvlasnički dio: 3/100 etažno vlasništvo (E-13), koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 4, [adresa], kuća br. 4/1,[adresa], zgrada, zgrada, zgrada, zgrada, zgrada i dvorište, površine 1077 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te predajom iste nekretnine slobodne od svih osoba i stvari u posjed ovdje tuženici.

6. Dokazima provedenim tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio činjenično stanje, i to:

- da temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj Ps-247/18-13 od 18. lipnja 2019. naloženo ovdje tužiteljima da isprazne poslovni prostor na drugom katu ulične građevine površine 54,40 čm u etažnom nacrtu označenog svijetloplavom bojom, 13. suvlasnički dio: 3/100 etažno vlasništvo (E-13), koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], kuća pop. broj 182 ulična i dvorišna zgrada, dvorište, vrt u Tomićevoj ul.br. 4 i 2 zida, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da isti slobodan od stvari i osoba predaju u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj;

- da ovdje tužitelji po toj presudi nisu postupili, te je ovdje tuženica pred sudom prvoga stupnja pokrenula ovršni postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr- 1488/2021 a sve u pravcu postupanja po prethodno navedenoj presudi odnosno predajom i ispražnjenjem nekretnine ovdje tuženice od osoba i stvari ovdje tužitelja, kom prijedlogu je sud prvoga stupnja i udovoljio rješenjem od 12. svibnja 2021.;

- da su temeljem zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1488/2021 od 2. kolovoza 2021. ovdje tužitelji upućeni pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga predviđenih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020. - dalje: OZ);

- da je po zaključku prvostupanjskog suda postupljeno te su tužitelji pokrenuli predmetni parnični postupak tužbom od 9. rujna 2021.;

- da je prvostupanjski sud svojim rješenjem poslovni broj Ovr-1488/2021-88 od 16. studenoga 2022. utvrdio da je dovršena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1488/2021 od 12. svibnja 2021., a sve iz razloga što je ovrha provedena 29. rujna 2022. te je nekretnina predana u posjed ovrhovoditelju.

6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan uz obrazloženje u osnovnom, da u situaciji kada je ovršni postupak dovršen, proglašenje ovrhe nedopuštenom je bespredmetno, pa je iz tih razloga tužitelj ovlašten preinačiti tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 56. stavak 1. OZ. Obzirom je predmetni ovršni postupak dovršen za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka, a tužitelji nisu preinačili tužbeni zahtjev u skladu s odredbom članka 56. stavak 1. OZ, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta pružanju pravne zaštite na način kako se traži tužbenim zahtjevom – za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Pritom, sud naglašava da je imao u vidu i činjenicu da je u konkretnom slučaju protekao objektivni rok za podnošenje prijedloga za protuovrhu propisan odredbom člana 62. stavak 5. OZ.

7. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno.

7.1. Naime, ne može se kao pravilan prihvatiti zaključak suda prvoga stupnja da u konkretnom slučaju nema mjesta pružanju pravne zaštite na način kako se traži predmetnim tužbenim zahtjevom, sve to kraj činjenice da je ovrha u predmetu Ovr- 1488/2021 dovršena prije zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, te i kraj činjenice da tužitelji nisu preinačili tužbeni zahtjev u skladu s odredbom članka 56. stavak 1. OZ.

7.2. To stoga što, ni jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena. Ovakav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu izvanredne revizije u odluci Rev-1012/2020. Naime, u toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je slijedeći pravni stav: „Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena.“ Konačno, iz odredbe članka 62. stavak 1. točka 4. OZ proizlazi, da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, pa jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe, odnosno nakon što je ovrha dovršena. Odredba članka 56. stavak 1. OZ razrada je navedene odredbe o protuovrsi, koja omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku već zahtijeva vraćanje onog što je ovršenik ovrhom dobio, time da se o nedopuštenosti ovrhe u parnici dalje odlučuje kao o prethodnom pitanju.

7.3. Slijedom navedenog, tužitelji koji su pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, mogu postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, iako je ovrha dovršena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. i poslovni broj Rev-1604/2018 od 8. siječnja 2019.).

8. Obzirom da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je primjenom odredbe članka 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

9. U ponovnom suđenju će prvostupanjski sud, a s obzirom da tužitelj ima pravni interes voditi konkretni parnični postupak, utvrditi činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom te nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

10. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke.

U Puli-Pola 19. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić