REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1751/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika: 1. KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o. za usluge, proizvodnju i trgovinu (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. IŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-157/2024-14 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda u t. II. i IV. Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-157/2024-14 od 14. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se prvotuženiku KARLO GRADITELJSTVO jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, proizvodnju i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina [adresa]), [adresa] da tužitelju RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 6.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 24. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se u tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se drugotuženoj IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina [adresa]), [adresa] naloži da, solidarno sa prvotuženikom KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o., tužitelju isplati plati iznos od 6.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 24. kolovoza 2023. do isplate kao neosnovan.

III. Nalaže se prvotuženiku KARLO GRADITELJSTVO jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, proizvodnju i trgovinu, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina [adresa]), [adresa] da tužitelju RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 667,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. listopada 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u odnosu na drugotuženu IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina [adresa]), Ulica

[adresa], kao neosnovan."

2. Protiv presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj u odnosu na odbijeni dio u t. II. i IV. presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, sve sukladno čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Žalbom, u bitnome, navodi da je neosnovano odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženu, nejasno, obzirom da tuženici nisu sudjelovali ni jednom radnjom u predmetnom postupku, niti odgovorili na tužbu i pojavili se na ročištu, da je upravo 1. tuženik raspolagao sa uplaćenim sredstvima nakon što su uplaćena na račun 2. tužene, odnosno da su ta sredstva prešla isključivo u imovinu 1. tuženika, o čemu ne postoji ni jedan dokaz u spisu. Činjenica da je 1. tuženik obavijestio tužitelja da su sredstva uplaćena, ne znači ujedno i isključivo da je 1. tuženik raspolagao sa tim sredstvima. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda, kako je temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da sredstva uplaćena na račun 2. tužene IŠ nisu prešla u njezinu imovinu jer je ta sredstva primio u ime 1. tuženika njegov direktor VŠ koji je i primitak potvrdio tužitelju. Ističe da je potpuno jasno kako su tuženici zajedno svojim dogovorom i postupanjem oštetili i prevarili ovdje tužitelja, da isti žive u zajedničkom domaćinstvu i da su im poznate sve okolnosti ovog predmeta, te su tužitelja svjesno lažnim prikazivanjem činjenica doveli i održavali u zabludi, te zajedno protupravno pribavili imovinsku korist koristeći račun 2. tužene.

2.1. Žalbeni je prijedlog usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev i naloži tuženicima plaćanje troškova žalbenog postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda a pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je i presuda temeljem provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja pravilna.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, kao naručitelja radova od 1. tuženika, kao izvođača KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o., te 2. tužene IŠ, na čiji je račun uplaćen iznos, povrat uplaćenog cjelokupnog iznosa od 6.500,00 eura, obzirom da 1. tuženik KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o., nije proveo ugovorene radove.

8. U ovoj pravnoj stvari obzirom na sadržaj žalbe tužitelja i predmet spora, valja i navesti da je prvostupanjski sud ovaj pravni odnos stranaka u postupku pravilno raspravio uz primjenu odredaba čl. 368. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) jer iz sadržaja same tužbe i provedenih dokaza jasno proizlazi da je između stranaka u postupku ugovoreno izvođenje određenih građevinskih radova a u odnosu na koji je uplaćen iznos koji se sada zahtjeva tužbom obzirom da isti nisu izvedeni.

9. Sporno je, da li 2. tužena odgovara također za isplatu uplaćenog iznosa obzirom da je na njezin račun i isplaćen iznos za izvođenje građevinskih radova.

10. Tijekom postupka je i utvrđeno:

-da je 1. tuženik KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o. 19. kolovoza 2023. dao ponudu tužitelju kao investitoru za izvođenje radova u odnosu na promjenu krova kuće, kojom ponudom je i ugovoreno da se investitor obvezuje izvođaču platiti 5.000,00 eura ugovorene cijene pri potpisivanju Ugovora, a po završetku radova ostalih 1.500,00 eura, da radovi započinju 2023. godine bez posebnih navoda dana i mjeseca i to je potpisano od strane izvođača kao u odnosu na vlasnika 1. tuženika KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o., VŠ i investitora tužitelja HŠ;

-da je dostavljena potvrda o provedenom nalogu za plaćanje u odnosu na platitelja ČŠ, suprugu tužitelja, u ukupnom iznosu od 6.500,00 eura 23. kolovoza 2023.;

-da je prema podnesku od 05. siječnja 2024., upućen e-mailom 1. tuženiku i poštom preporučeno, isti obaviješten putem punomoćnika tužitelja, da je tužitelj svoje ugovorne obveze ispoštovao i uplatio cjelokupni iznos za radove koji su trebali prema Ugovoru biti započeti tijekom 2023. godine, ali da ugovorna obveza nije ispoštovana, te nikada nisu započeli izvoditi ugovorene radove koje su unaprijed plaćeni, a budući da je tužitelj uzastopno tijekom rujna, listopada, studenog i prosinca 2023., usmenim i pisanim putem tražio naknadni rok za ispunjenje ugovorenih radova na predmetnom krovištu obiteljske kuće i da mu je više puta lažno obećano od strane 1. tuženika kako će započeti radove uz različite izlike, da je tužitelj izgubio povjerenje da će ikada započeti ugovorne radove, čime i raskida predmetni Ugovor sklopljen 19. kolovoza 2023., te poziva da u roku od osam dana od dostave tog dopisa uplati iznos od 6.500,00 eura na račun zajedno sa kamatama od 24. kolovoza 2023. sve sukladno odredbi čl. 368. Zakona o obveznim odnosima. U slučaju da tako ne postupi i ne vrati iznos u roku od osam dana, tada će se podnijeti i kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu zbog počinjena kaznenog djela prijevare, a u slučaju nepostupanja povrata tog iznosa u roku osam dana prema nalogu tužitelja da će se ostvariti predmetno potraživanje prema KARLO GRADITELJSTVO j.d.o.o. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i izmaklom dobiti u parničnom postupku;

-da je iskazom tužitelja utvrđeno, da je sa suprugom na njihovoj nekretnini u [adresa] donesena odluka o zamjeni krovišta na kući, pa je i tražio izvođača te je i prihvatio ponudu 1. tuženika obzirom da je ta ponuda iznosila niži iznos i to od 6.500,00 eura, da je i direktor 1. tuženika VŠ došao pogledati kuću i onda dao tu ponudu i da je isti rekao da će odmah pripremiti ugovor i da će se vratiti, te su istog dana potpisali ponudu koja je i priložena, a isto tako da je prilikom dogovora o izvođenju radova rekao da jednom kada uplata sjedne, da će naručiti materijal i radovi mogu krenuti kroz maksimalno tri tjedna i svakako će biti gotovi do 01. listopada 2023. Pri sklapanju Ugovora da je pitao kako želi da mu se isplati cijena, te je rekao da mu je svejedno ali da nije htio radi vlastite sigurnosti plaćati na ruke, pa je rekao da bi želio platiti na račun, te da ga je on pitao da li bi bio problem da iznos cijene plati na račun njegove supruge, a pošto je bio mlad i želio mu pomoći pristao je na to a na ponudi koju su i potpisali na stražnjoj strani je bio napisan broj računa njegove supruge te je i naplatio cijelu ugovorenu cijenu budući je želio da radovi što prije počnu a njegova supruga i on imaju zajednička sredstva a ona na svom računu ima Internet bankarstvo pa su se dogovorili da ona plati ugovorenu cijenu, da nije smatrao da ima nekakvu osobnu obvezu prema supruzi UŠ, IŠ – 2. tuženoj, kada je izvršena uplata kontaktirao je UŠ, koji je potvrdio da je primio uplatu a nakon toga se nije želio javiti više od mjesec dana, budući da je supruga upoznata sa ovim postupkom, ona je i suglasna da u njegovo ime i ime supruge traži povrat sredstva obzirom se radi o zajedničkim sredstvima.

11. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), i odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja primjenom odredbe čl. 368. i čl. 1111. ZOO-a da su tužitelj i njegova i supruga ugovorenu cijenu isplatili na račun 2. tužene IŠ po uputi VŠ, direktora 1. tuženika, i slijedom toga ispunili obvezu iz sklopljenog Ugovora sa 1. tuženikom, dok je i čl. 368. st. 2. ZOO-a Ugovor sklopljen između tužitelja i 1. tuženika raskinut 05. siječnja 2024. te je 1. tuženik temeljem te odredbe i u obvezi tužitelju vratiti primljeno ispunjenje, odnosno vratiti ono što je primio temeljem tog Ugovora uz plaćanje i zatezne kamate. Da su tužitelj i njegova supruga ugovorenu cijenu za radove isplatili na račun 2. tužene, za ispunjenje svoje obveze i sklopljenog Ugovora sa 1. tuženikom prema uputi direktora 1. tuženika, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je tu uplatu priznao, iz čega da je vidljivo da je upravo 1. tuženik raspolagao sa uplaćenim sredstvima nakon što su uplaćena odnosno da su ta sredstva prešla u njegovu imovinu. Da 2. tužena IŠ nije ugovorna strana Ugovora sklopljenog temeljem ponude od 19. kolovoza 2023., pa stoga da tužitelj nema pravo od nje tražiti povrat uplaćenih sredstava temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a, obzirom da iz navedenih dokaza nije utvrđeno da bi uplaćena sredstva prešla u imovinu 2. tužene, već u imovinu 1. tuženika, pa stoga je u odnosu na 2. tuženu odbijen tužbeni zahtjev.

12. Na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o dijelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Odredbom čl. 368. st. 1. propisano je da su raskidom Ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a st. 2. tog članka propisano je da ako jedna strana je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

13. U slučaju raskida Ugovora, ugovorne strane su prema pravilima o vraćanju primljenog dužne vratiti ono što su jedna drugoj dale u izvršavanju tog ugovora. Između stranaka je i zaključen dvostrano obvezni Ugovor kojim nije ugovoren obvezni odnos i na 2. tuženu. Radi se o Ugovoru između tužitelja i 1. tuženika koji je trebao biti realiziran, pa stoga i 2. tužena nije u posebnom obvezno-pravnom odnosu prema tužitelju, iako je ta uplata izvršena na njezin račun po nalogu 1. tuženika. Ono što u obvezno-pravnim odnosima nije zabranjeno prisilnom pravnom odredbom uvijek je prepušteno autonomiji volje ugovorne strane, ali pri tome i ne proizlazi da bi se radilo i o ugovornom odnosu kojim je i 2. tužena obvezna na povrat uplaćenog iznosa za izvođenje radova koji i nisu izvedeni od strane 1. tuženika. Obzirom je i utvrđeno sukladno odredbi čl. 368. ZOO-a, da postoji krivnja 1. tuženika za raskid Ugovora, stoga je i 1. tuženik kriv za taj raskid i o tom pitanju je i ovisila odgovornost 1. tuženika za povrat uplaćenog iznosa. Svojim iskazom tužitelj je i naveo da nije smatrao da ima nekakvu osobnu obvezu prema supruzi VŠ, IŠ – 2. tuženoj, pa stoga i u odnosu na navedeni iskaz i pravilno je odlučeno da u odnosu na 2. tuženu, ne postoji obveza solidarne isplate navedenog iznosa obzirom ista i nije u ugovornom odnosu tužitelja i 1. tuženika. Time i proizlazi da je u odnosu na učinak raskida Ugovora pravo tužitelja zahtijevati vraćanje danog na temelju ispunjenja obveza iz raskinutog Ugovora.

14. Slijedom navedenog žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena odluka suda prvog stupnja, te je odlučeno temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a , a u odnosu na trošak žalbe u vezi sa odredbom čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 19. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić