REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1790/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić- Sirotić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ĐG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku u Samoboru, radi predaje-povrata, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: P- 314/2021-40 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 1. tužene ĐG i 2. tuženika ŽG, te se ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj: P-314/2021-40 od 15. ožujka 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. 1. Nalaže se I i II -tuženiku da predaju tužiteljici u posjed nekretninu katastarski identificiranu kao čest. br. 2362/49, k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Samobor slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Nalaže se I i II - tuženiku da predaju tužiteljici sve ključeve zgrada / objekata koje su izgrađene na nekretnini katastarski identificiranoj kao čest. br. 2362/49, k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Samobor, a u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

II. Nalaže se tuženicima ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KG iz [adresa] B 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno naknade tužiteljici AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.198,05 Eura sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude tj. od 15. ožujka 2024. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnose 1. tužena ĐG (dalje 1. tužena) i 2. tuženik ŽG (dalje 2. tuženik), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupovnog prava. Žalbom, ističe spornu aktivnu legitimaciju tužiteljice, obzirom da je upisana kao suvlasnica nekretnine kč. [katastarska čestica] a preostali suvlasnici nekretnine su također navedeni u većim suvlasničkim dijelovima nego tužiteljica, pa pojedini suvlasnik može tražiti od trećih osoba predaju stvari samo suvlasnicima zajedno ako je od ostalih suvlasnika ovlašten za njih primiti taj posjed. Tuženik od početka postupka traži i predlaže prekid radi rješavanja prethodnog pitanja vezano za vođenje postupka P-403/2021 u kojem tuženici, tamo tužitelji, traže utvrđenje svojeg prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao što je i predloženo naslovnom sudu uvid u navedeni spis što je odbijeno raspravnim rješenjem 22. veljače 2022., a dok presudom nije obrazložena odluka o odbijanju prekida ovog postupka, kao ni u obrazloženju presude kako bi se tuženici mogli na to očitovati. U ovosudnom predmetu pod poslovnim brojem P-164/2022 koji se vodi između istih stranaka, tužiteljica tužbom potražuje od ovdje tuženika, isplatu iznosa na ime koristi koju bi oni imali temeljem korištenja predmetne nekretnine, a isti sud je u tom predmetu donio rješenje kojim se prekida postupak radi utvrđenja tko je vlasnik predmetne nekretnine, koje je i potvrđeno od strane Županijskog suda u Zagrebu. U ovosudnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-403/2021 dio suvlasnika i to SG, NG i JG priznali su tuženicima pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini, čime će i postati oni suvlasnici i imaju pravo na suposjed nekretnine, što je naslovni sud u cijelosti izgubio iz vida. Tužiteljica i konstatira kako Ugovor o kupoprodaji nije realiziran niti valjan te da ne predstavlja pravni osnov za posjed predmetne nekretnine što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-1819/19, pa slijedom navedenog kako su tuženici predmnjevani vlasnici i pokrenuli postupak na utvrđenje svojeg prava vlasništva i upis svojeg vlasništva u zemljišne knjige, imaju pravni osnov posjedovanja iste te pravo na posjed dok je isti posjed pošten, zakonit i istinit. Sporan je i dosuđeni parnični trošak koji su dosuđeni troškovi pogrešno i previsoko odmjereni uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora.

2.1. Žalbeni je prijedlog ukidanje pobijane presude a tužbu i tužbeni zahtjev da se odbaci podredno odbije, odnosno da pobijanu presudu ukine i postupak vrati na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem uz obveznu uputu za prekidom ovog postupka do pravomoćnog rješavanja postupka pod poslovnim brojem P- 403/2021 sve uz naknadu troškova ovog postupka.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tuženika tužiteljica istu smatra potpuno neosnovanom pozivajući se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uz navod da je neistinita i neosnovana tvrdnja da bi u postupku P-403/2021 dio suvlasnika SG, NG i JG priznali ovdje tuženicima pravo suvlasništva, obzirom na izjave da nisu potpisali odgovor na tužbu kojim se priznaje tužbeni zahtjev, niti su isti nikad vidjeli i predlaže sudu da odbije/odbaci žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu uz dosudu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba 1. i 2. tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao suvlasnice nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] da joj 1. i 2. tuženici predaju u posjed predmetnu nekretninu uz sve ključeve zgrada/objekata izgrađenih na toj nekretnini.

7. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

-da su 1. i 2. tuženi zaključili Ugovor o kupoprodaji 25. svibnja 1995. za kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. Rakitje, kao kupci, sa prodavateljima SG, EG i UG, kojim čl. 3. tog Ugovora prodavatelji jamče kupcima da je predmetna nekretnina, iako je uknjižena na njihova pokojnog oca MG, njihovo isključivo vlasništvo, slobodna od bilo kojeg tereta i da nema trećih osoba koje bi na predmetnoj nekretnini polagale bilo koje pravo i u tom smislu solidarno odgovaraju kupcima za sve pravne nedostatke Ugovora;

-da se 1. i 2. tuženici nisu upisali kao vlasnici – suvlasnici predmetne nekretnine;

-da je u vrijeme zaključenja tog Ugovora o kupoprodaji 25. svibnja 1995. i bio upisan kao vlasnik MG, otac tužiteljice, koji je umro 1984. godine;

-da su rješenjem o nasljeđivanju O-90/13 od 10. svibnja 2014. koje je pravomoćno 04. siječnja 2016., upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini i to tužiteljica u suvlasničkom udjelu 5548/100000, te ostali suvlasnici u svojem suvlasničkom dijelu od 2948/100000 MG AG, Đ Ž, MG NG, JG, u suvlasničkom udjelu 8848/100000 ZG, u suvlasničkom dijelu 5548/100000 GG, suvlasničkom udjelu 29482/100000 GG SG, u suvlasničkom udjelu 6248/100000 Miklac Verica, u suvlasničkom udjelu od 8948/100000 ŠG;

-da je tužiteljica uknjižila svoje pravo suvlasništva 22. ožujka 2016.;

-da je saslušan SG koji je iskazao da je majka sklopila Ugovor sa ĐG i K (1. i 2. tuženicima), da nije dobro vidjela, pa su umjesto nje, on i braća EG i UG potpisali Kupoprodajni ugovor, nije siguran tko je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a ŽG (2. tuženik), majci je isplatio kupoprodajnu cijenu;

-da je NG – sin EG koji je jedan od prodavatelja zaključio predmetni Ugovor, naveo da je tada imao 10 godina i ne zna ništa o tome,

-da je svjedok IG koji poznaje 2. tuženika od 1994. godine naveo, da mu je poznato da je tamo počeo graditi sportski centar 2. tuženik '94. jer je on 1995. godine osvojio teniski turnir, pa mu je to neka orijentacija ali ne zna da li je to ta kč. [katastarska čestica], kao što je i svjedok ĆG koji je u prijateljskim odnosima sa 2. tuženikom naveo, da se doselio u Svetu Nedelju 1995. godine i poznato mu je da je 2. tuženik tamo izgradio teniske terene i da se tamo nalazi teniski klub;

-da je tužiteljica AG svojim iskazom navela, da je suvlasnica na kč. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] kojim je postala temeljem rješenja o nasljeđivanju iza svojeg pok. oca MG a osim nje ima još osam suvlasnika na toj predmetnoj nekretnini a nekada je to bila livada a danas je teniski teren i šator;

-da je 2. tuženik ŽG naveo, da je sklopio Ugovor sa braćom Čačković koji su mu prezentirali dokument gdje je pisalo da je njihov otac vlasnik zemljišta ali pokojni, Kupoprodajni ugovor sačinio je odvjetnik i nije imao pojma tko je upisan u zemljišnim knjigama, novac se isplatio majci, vidio je da je otac umro i ostavio oporuku što su mu braća MG i rekli da imaju još braće i sestara, da je doveo geodeta radi utvrđenja što je njegovo;

-da je i proveden očevid na licu mjesta kojim je i utvrđeno da predmetna parcela 2362/49 u naravi predstavlja dio dva teniska igrališta, dio balona – nogometnog igrališta, postrojenje za balon, dio slijepe ulice, dio parkinga i dio nogostupa k. o. [katastarska općina].

8. Prvostupanjski sud i zaključuje da su osnovane tvrdnje tužiteljice da navedeni Ugovor nikada nije ispunjen/realiziran, budući prodavatelji nisu mogli prodati nekretninu jer u trenutku sklapanja Ugovora nisu bili vlasnici iste, pa su navedene tvrdnje tuženika da je Ugovor realiziran i da sve proizlazi iz sadržaja samog Ugovora u potpunosti neosnovane jer se Ugovor može smatrati realiziranim ukoliko su ispunjene pretpostavke za sklapanje istog, te ukoliko je proveden u zemljišnim knjigama u kojem su kupci i upisani kao vlasnici nekretnine. Izuzev neosnovanih navoda o neispunjenoj tabularnoj izjavi da tuženici ne dokazuju realizaciju Kupoprodajnog ugovora jer nisu dostavili ni jedan dokaz da su se prodavatelji naknadno uknjižili na spornoj nekretnini kao vlasnici – suvlasnici a što bi bio temelj za naknadnu uknjižbu prava vlasništva što je i vidljivo i iz povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka. Navodi da tužiteljica nije bila ugovorna stranka spornog Kupoprodajnog ugovora, niti je za njegovo sklapanje znala, pa navodi tuženika o nepoštenju tužiteljice i prebacivanju tereta jamstva za pravne nedostatke na tužiteljicu ne mogu se smatrati odgovornošću tužiteljice, obzirom su tuženici znali za pravni nedostatak sklapanja Ugovora i preuzeli rizik sklapanja istog, dok tužiteljica i nije bila stranka tog spornog Ugovora. Time da su tuženici u zakonitom, nepoštenom i neistinitom posjedu sporne nekretnine te tužiteljici onemogućuju posjed iste, kao i njezino gospodarsko iskorištavanje obzirom i da je razvidno da nemaju valjani pravni osnov za posjed. Cijeneći i čl. 5. Ugovora kojim je 1. i 2. tuženicima prodana predmetna nekretnina i kojim se prodavatelji obvezuju da će u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo vlasništva na spomenutoj nekretnini uz ovlaštenje kupca da nakon toga temeljem tog Ugovora i bez ikakvog daljnjeg pitanja ili privole zatraže i ishode u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva, razvidno je da se isti ne može smatrati valjanom tabularnom izjavom jer je razvidna nemogućnost realizacije spornog Kupoprodajnog ugovora. Cijeneći odredbu čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 161. tog Zakona smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovani imajući u vidu da je tužiteljica upisana kao suvlasnica na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kao vlasnica ima pravo zahtijevati od tuženika da joj predaju u posjed predmetnu katastarsku česticu.

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama navoda žalbe, te pazeći dodatno, po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje da se pobijana odluka ne može, ipak, prihvatiti kao pravilna i zakonita uslijed i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nema nepravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP-a jer sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno na koji način je i postupio sud prvog stupnja. No, u ovom postupku nije pravilno cijenjeno materijalno pravo.

11. Odredbom čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 171/18, 94/17 – dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed stvari. U čl. 46. st. 2. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik glede cijele stvari ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno- pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), propisuje da kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

12. Kako iz navedenih zakonskih odredba čl. 46. st. 2. ZV-a i čl. 64. st. 2. ZOO-a proizlazi da jednom suvlasniku, vjerovniku u nedjeljivoj obvezi na predaju stvari u posjed od osobe kod koje se stvar nalazi i koja nema temelj za posjed, proizlazi i da se takav zahtjev mora postaviti uz ovlaštenje ostalih suvlasnika da tuženici ispune obvezu isključivo jednom suvlasniku, dok i kada jedan od suvlasnika nedjeljive obveze nema suglasnost ostalih suvlasnika, vjerovnika nedjeljive obveze, tada i suvlasnik tužbom mora zahtijevati da tuženik, odnosno dužnik, obvezu ispuni svim suvlasnicima. Na taj način da se obveza ispuni svim suvlasnicima nije zatraženo, dok tijekom postupka nije utvrđeno da li su i ostali suvlasnici dali suglasnost da se podnese tužba radi predaje u posjed od jednog suvlasnika. Time je i osnovan žalbeni navod u odnosu na postojanje aktivne legitimacije tužiteljice da li se može zatražiti predaja stvari od trećih osoba, odnosno da li je ista tužiteljica ovlaštena od ostalih suvlasnika za zahtjev na predaju stvari. To se i odnosi na utvrđenu činjenicu da su osim tužiteljice u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine i ostali suvlasnici kojima pripada pravo zajedno da na temelju odredbe čl. 46. st. 1. u vezi odredbe čl. 161. ZV-a od tuženika zatraže predaju predmetne nekretnine.

13. Uz to, u tijeku je i parnični postupak P-403/2021 utvrđenja prava vlasništva 1. i 2. tuženika, o kojoj nisu dani razlozi, pa je stoga i potrebno utvrditi da li je donesena odluka kojom bi se i moglo uskratiti tužiteljici ovlaštenje na predaju posjeda.

14. U takvoj situaciji i dokaz da bi tužiteljica imala ovlaštenje od ostalih suvlasnika zatražiti predaju u posjed predmetne nekretnine, na koje se u tom postupku ni ne poziva da ima to ovlaštenje, da se obveza ispuni samo njoj, potrebno je i utvrditi tu suglasnost obzirom da i tužbom nije zatražena predaja svim suvlasnicima.

15. Stoga je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a i valjalo odlučiti kao u izreci. U ponovljenom postupku, radi pravilnog i potpunog utvrđenja bitnog činjeničnog stanja, potrebno je i utvrditi da li postoji ovlaštenje ostalih suvlasnika za predaju u posjed odnosno da li je i na neki način među suvlasnicima podijeljeno izvršavanje istog koja podjela (sporazum makar i konkludentni) je rezultirala time da tužiteljica može samostalno zatražiti predaju. Nakon toga sud prvog stupnja donijeti će novu valjano obrazloženu odluku zajedno sa odlukom o troškovima postupka.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli - Pola 19. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić