REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-64/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika NEXI CROATIA d.o.o. (OIB:63558150971) iz Zagreba, Slavonska avenija 1A, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-358/2021-17 od 27. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-358/2021-17 od 27. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Nexi Croatia d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1A, OIB: 63558150971 kao poslodavcu, isplatiti tužiteljici RV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime menadžerskog bonusa za 2019. godinu ukupan bruto iznos koji će se odrediti nakon dostave obračuna pripadajućeg menadžerskog bonusa ili nakon provedenog financijskog vještačenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom pobija tužiteljica, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom se navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužiteljica 21. listopada 2019. pisanim putem na službeni e-mail člana uprava R i na e-mail PV, voditeljice kadrovske službe tuženika izjavila pisani raskid (otkaz) Ugovora o radu uz prethodno dogovoreno kraće trajanje otkaznog roka od onoga ugovorenog sukladno čl. 15. st. 3. Menadžerskog ugovora o radu, koji pisani otkaz tužiteljica nikada nije povukla i na koji je e-mail porukom djelatnica tuženika ŽV od 24. listopada 2019. odgovoreno da kompanija prihvaća zatraženi datum raskida Ugovora. Obzirom na izjavljeni pisani jednostrani otkaz, iako druga strana nema ovlasti ili mogućnosti taj otkaz prihvatiti, odnosno neprihvatiti, tužiteljica smatra da je bez ikakvog pravnog učinka naknadno sklopljen pisani Sporazum o prestanku radnog odnosa, temeljem kojega je prvostupanjski sud ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, obzirom na pravo tužiteljice da jednostrano otkaže Ugovor o radu bez navođenja bilo kakvog razloga. U provedenom postupku propušteno je utvrditi da je tužiteljica pisano obavijestila tuženika da joj tekst Sporazuma nije prihvatljiv jer joj u slučaju ispunjavanja pretpostavki iz internih akata tuženika pripada pravo na menadžerski bonus obzirom je u 2019. godini punih 11 mjeseci svojim radom sudjelovala u tuženikovom programu nagrađivanja menadžera a na koji e-mail joj je odgovorila PV, voditeljica kadrovske službe iz kojeg proizlazi da tuženik smatra da spomenuta isplata bonusa predstavlja buduće neizvjesno potraživanje a i nema potrebe to utvrđivati u Sporazumu, budući se interni akti neće primjenjivati na tužiteljicu, već samo na one zaposlenike koji u to vrijeme budu zaposlenici tuženika. Propušteno je od strane prvostupanjskog suda utvrditi da je potraživanje predmetnog bonusa u trenutku prestanka radnog odnosa tužiteljice predstavljalo buduće neizvjesno potraživanje, koje još nije bilo dospjelo u trenutku sklapanja spornog naknadnog Sporazuma, radi se o obvezi nastaloj krajem ožujka ili do sredine travnja 2020. godine, nakon utvrđivanja financijskih rezultata tuženika i ocjene postavljenih individualnih zahtjeva, pa su u tom trenutku to bile buduće i neizvjesne okolnosti, u odnosu na koje tužiteljica nije ni mogla se valjano odreći spornim Sporazumom, dok se i pismeno u e-mail poruci od 13. studenog 2019., očitovala svoju volju da se ne namjerava odreći tog potraživanja. Na okolnosti prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika i na sve druge navode, tužbom je i predloženo provođenje dokaza i to prvenstveno njeno saslušanje, saslušanje svjedokinje PV i člana uprave tuženika RVZ, uz dostavu podataka o ocjeni njene radne uspješnosti. Prvostupanjski sud je na drugom pripremnom ročištu na kojem je isto zaključio prihvatio sve dokazne prijedloge tužiteljice i tuženika obvezao na dostavu podataka o ocjeni radne uspješnosti tužiteljice za 2019. godinu, obračun visine pripadajućeg bonusa dok je usprkos već donesenom rješenju o provođenju svih predloženih dokaza tužiteljice, na prvom ročištu za glavnu raspravu odlučeno da se već usvojeni dokazi neće provoditi, nakon čega je i zaključena glavna rasprava. Takvu odluku prvostupanjski sud je mogao donijeti već na prvom pripremnom ročištu jer je raspolagao sa svim materijalnim dokazima koje je naveo obrazloženjem, pa se postavlja pitanje iz kojega je razloga nastavio voditi ovaj postupak, tijekom kojega nije izveden ni jedan predloženi personalni i drugi dokaz, čime je neekonomičnim vođenjem izazvao nepotrebne troškove na strani tužiteljice. Kako su u postupku dosuđeni troškovi koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a predlaže priznanje samo onih troškova potrebnih za vođenje ove parnice. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog nedostataka presude zbog kojih se ista ne može ispitati.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz zahtjev troška žalbe.

3. Po žalbi tužiteljice postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužiteljice, smatrajući da navodi žalbe nisu osnovani obzirom da su nebitne okolnosti vezane za prestanak Ugovora o radu i dokazi na koju okolnost je tužiteljica predložila provođenje dokaza. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom menadžerskog bonusa za 2019. godinu. Spornim se ukazuje da li su na strani tužiteljice prilikom potpisivanja Sporazuma o prestanku Ugovora o radu postojali uvjeti da se odrekne od tog zahtjeva.

7. Tijekom postupka utvrđeno je slijedeće :

-da je tužiteljica sa prednikom tuženika Mercury Processing Services International d.o.o. 13. srpnja 2018. sklopila Menadžerski Ugovor o radu koji zamjenjuje Menadžerski Ugovor o radu R5135/16 od 16. prosinca 2016. i Aneks Ugovora o radu broj R5135/16/2 od 09. svibnja 2018. za obavljanje poslova na radnom mjestu direktorice za upravljanje proizvodima u organizacijskom odjelu pod nazivom "inženjering proizvoda";

-da je zbog ponuđene druge poslovne prilike odlučila dati zahtjev za raskid Ugovora o radu;

-da iz e-mail poruke od 21. listopada 2019. upućene CV tužiteljica i navodi da službeno obavještava da je donijela konačnu odluku i time upućuje zahtjev za raskid Ugovora o radu, a otkazni rok da počinje 21. listopada i završava 30. studenog te će tijekom otkaznog roka u dogovoru sa njim prenijeti i predati svoje zadatke i odgovornosti, a e-mail porukom od ŽV **.**.2019., odgovoreno da je kompanija prihvatila zatraženi datum raskida 30. studeni 2019., uz pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora od 10 dana, a sljedeći tjedan da će je pozvati da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa i da se dogovore oko ostale dokumentacije, uz zamolbu da ne iznosi službeni laptop van i obrati pažnju na upozorenje neovlaštenog kopiranja podataka u vlasništvu kompanije, uz ostale zamolbe bez konzultacije sa nadređenim;

-da je e-mail porukom tužiteljica 13. studenog 2019. upućeno CV i kao predmet u istom navedeno da je primila sporazumni raskid Ugovora kako bi ga potpisala, a da joj nije prihvatljiva ta inačica sporazumnog raskida Ugovora, te ga ne može potpisati, a razlog je to što je 11 mjeseci tijekom 2019. godine sudjelovala u programu menadžerskih bonusa a prema Pravilniku o upravljanju radnoj uspješnosti ima pravo na menadžerski bonus nakon što završi potvrda financijskog rezultata društva za 2019. godinu, što znači da osim plaće za studeni 2019. godine ima novčano potraživanje prema društvu na ime menadžerskog bonusa za 2019. godinu;

-da je na tu poruku odgovorila PV, koja je i upućena tužiteljici i CV, prema kojoj je navedeno između ostalog, da pravo na bonus za radnu uspješnost za 2019. godinu ovisi o nekoliko okolnosti koje se trebaju dogoditi u budućnosti, financijski rezultati društva trebaju biti potvrđeni početkom 2020. godine a isplatu trebaju odobriti nadležna tijela Društva na temelju tih rezultata i da godišnja radna uspješnost tužiteljice treba biti procijenjena kao radna uspješnost na razini koja bi rezultirala isplatom bonusa a isto tako i u trenutku kada do navedenih okolnosti dođe interni akti MPSI-ja primjenjivati će se samo na zaposlenike MPSI-ja, tako da se tužiteljicu ne bi smatralo djelom skupine zaposlenika koji imaju pravo na navedeno i iz tog razloga nije izrađena nova verzija sporazumnog raskida Ugovora, te je aktualni sporazumni raskid Ugovora i dalje onaj koji je Društvo dostavilo prema zahtjevu tužiteljice za raskid radnog odnosa;

-da je između tužiteljice i poslodavca zaključen Sporazum o prestanku Menadžerskog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojim je čl. 3. tog Ugovora i suglasno utvrđeno da se redovna obveza isplate pripadajuće plaće za studeni 2019. obvezuje od strane poslodavca podmiriti zaključno do 15. prosinca 2019. i da za 2019. godinu zaposlenica ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora koji iznosi 28 dana i kojega će iskoristiti u cijelosti, uz suglasno utvrđenje da zaposlenica, osim gore navedenog, nema nikakvih daljnjih novčanih ili drugih potraživanja prema poslodavcu koja bi proizlazila iz radnog odnosa ili bila u vezi sa radnim odnosom kod poslodavca, niti poslodavac, sa svoje strane ima ikakvih daljnjih novčanih ili drugih potraživanja prema zaposlenici.

8. Prvostupanjski sud je osnovom navedenog, ne cijeneći e-mail poruke, zaključio da zahtjev tužiteljice nije osnovan, obzirom da je ugovoreno da tužiteljica osim isplata pobrojanih u predmetnom Sporazumu, nema daljnjih novčanih ili drugih potraživanja prema poslodavcu koja bi proizlazila iz radnog odnosa ili bila u vezi sa radnim odnosom, iz kojega proizlazi da se tužiteljica odrekla bilo kakvih daljnjih potraživanja, uključivo i potraživanje s naslova bonusa, što potražuje u predmetnom postupku. Nisu prihvaćene tvrdnje tužiteljice da bi se odreknuće odnosilo samo na dospjela potraživanja, budući da je iz sadržaja Sporazuma vidljivo, da takvo ograničenje nije ugovoreno a niti proizlazi iz bilo kojeg propisa, s time da je i za postojanje bonusa tužiteljica znala. Nisu odlučni navodi tužiteljice iz tužbe, da je tuženik inzistirao na sklapanju Sporazuma i da je na nju "vršen pritisak" da sklopi takav Sporazum i da je njezin potpis na Sporazumu bio "isforsiran", budući je vidljivo da je taj Sporazum ipak potpisala i on proizvodi pravne učinke, sve dok na zakonom propisani način eventualno ne bude stavljen van snage, što nije učinjeno. Nezadovoljstvo tužiteljice vezano za pojedine dijelove sadržaja Sporazuma ne utječu na okolnost da je isti sklopljen i proizvodi pravne učinke upravo na način kako je napisan i potpisan, a izneseno od strane tužiteljice bi se moglo smatrati ukazivanjem na moguće mane volje jer tada postoji i mogućnost pobijanja takvog ugovora, za što su propisani i odgovarajući rokovi i način postupanja (glava V. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05 i čl. 330. Zakona o obveznim odnosima) što tužiteljica ne tvrdi da je zatražila. Stajalište i tvrdnje koje su izneseni u prepisci elektroničke pošte, što spominje i tužiteljica, konkretno vezano za mogući bonus, nisu sastavni dio Sporazuma, te isti navodi ne utječu na sadržaj Sporazuma i posljedično njegovu primjenu, odnosno pravne učinke. Obzirom da se tužiteljica Sporazumom odrekla bilo kojeg daljnjeg potraživanja koji nije obuhvaćen tekstom Sporazuma, a predmetni Sporazum nije stavljen van snage, te proizvodi pravne učinke, uključuje i nemogućnost da tužiteljica ostvaruje dodatna potraživanja s osnova radnog odnosa kod tuženika, obzirom da je iz nalaza postojanjem bonusa, odnosno morala znati te je i mogućnost dobivanja bonusa trebalo uključiti u sadržaj Sporazuma ako je željela koristiti to pravo. Uz to, u odnosu i na tvrdnje tuženika da dobivanjem bonusa ovisi o odlukama poslodavca o čemu poslodavac u odnosu na tužiteljicu za 2019. godinu uopće nije odlučivao, te uvjeti za isplatu nisu ostvareni tako da i iz tog razloga nije bilo osnovano potraživanje tužiteljice. Time je i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Suprotno žalbeni navodima tužiteljice, presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja opravdano upućuju na zaključak da su u postupku utvrđene sve pravno relevantne činjenice na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se žalbom ukazuje, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su jasne i ne proturječni a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika te samih tih isprava slijedom čega se isto može ispitati.

10. Prvostupanjski sud je ovlašten temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Upravo je u tom smislu postupio prvostupanjski sud kada je i odlučio o navedenom zahtjevu. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučne činjenice, a u ovom sporu sud je odlučio da neće provesti saslušanje tužiteljice, kao i predloženih svjedoka PV i ŠV, obzirom i da je utvrđenje zasnovao i na dostavljenom Ugovoru o radu i Sporazumu o prestanku Ugovora o radu. Obzirom se ne radi o utvrđenju da bi taj Sporazum bio sklopljen pod pritiskom, odnosno o njegovoj valjanosti, kada je i nesporno prihvaćen i potpisan od strane tužiteljice. Stoga, obzirom i na nesporno zaključen Sporazum, nije bilo osnove provođenja posebnog saslušanja vezano za isplatu menadžerskog bonusa.

11. Sukladno odredbi čl. 112. st. 1. t. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR) sporazum radnika i poslodavca je dvostrani građanski ugovor koji podrazumijeva suglasnu volju poslodavca i radnika u pogledu svih okolnosti vezanih uz prestanak ugovora o radu, pri čemu je irelevantno na čiji je zahtjev (radnika ili poslodavca) taj sporazum sklopljen. Vezano za taj članak, sporazum je prestanak ugovora o radu i jedan od načina prestanka radnog odnosa u kojem se zaposlenik i poslodavac dogovaraju o načinu prestanka ugovora o radu i po svojoj pravnoj prirodi je dvostrani građanski ugovor. Sporazum mora biti u pismenom obliku, odlukom o prestanku ugovora koja proizlazi iz sporazuma iz ugovorene odredbe ima i deklaratorni karakter i potvrđuje sporazum, vezano i za utvrđenje o nepostojanju nikakvih novčanih ili drugih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa ili bila u vezi sa radnim odnosom kod poslodavca. Time i proizlazi da je i ukoliko se radi o menadžerskom bonusu, koji je i dio isplate iz radnog odnosa, prema ugovoru i tužiteljica pristala da nema nikakvih daljnjih potraživanja osim isplate plaće.

12. Sukladno odredbi čl. 331. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje ZOO) ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Obzirom taj ugovor je i dalje na snazi i proizvodi pravne učinke, tada i od strane prvostupanjskog suda nije se moglo zaključiti suprotno od onoga što se žalbom navodi.

13. Obzirom na navedeno u cijelosti se prihvaćaju utvrđenja prvostupanjskog suda, iz kojega i proizlazi da je tužiteljica znala što potpisuje, znala je i koje su posljedice Sporazuma o prestanku radnog odnosa, kao i činjenica da i na njezin prigovor koji se odnosi da joj se tim Sporazumom ne priznaje menadžerski bonus, se nije zaključio odnosno dopunio posebno Sporazum o raskidu Ugovora o radu, time i da je i suglasno svojom voljom potpisala navedeni Sporazum i pristala na istog. Izjavljenom žalbom kojom se osporava zaključak prvostupanjskog suda, ti se navodi i ne mogu prihvatiti, obzirom da i nije suprotno utvrđeno. Time što menadžerski bonus dospijeva nakon što se utvrdi financijska uspješnost tuženika početkom iduće godine, isto predstavlja pravo iz radnog odnosa koje nije utvrđeno Sporazumom. Obzirom na utvrđeno u postupku pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljica odbijena sa tim tužbenim zahtjevom, te je i o istom pravilno odlučeno.

14. U pogledu odluke o parničnom trošku isti je priznat za sastav odgovora na tužbu, te tri obrazložena podneska od 15. prosinca 2021. i 17. lipnja 2024. te podnesak od 19. rujna 2024. za svaki po 100 bodova, kao i zastupanje na ročištima 20. travnja 2023., 16. svibnja 2024. i 27. studenog 2024. za svako po 100 bodova što ukupno iznosi 700 bodova odnosno 1.400,00 eura uz PDV ukupno 1.750,00 eura. Obzirom su u okviru Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika i priznati troškovi, tada je i odluku o trošku valjalo priznati, te je i time u odnosu na trošak također i pravilno odlučeno.

15. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u t. I. izreke presude. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka, odlučeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom da nije uspjela sa žalbom. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka, obzirom da odgovor na žalbu nije bio potreban odlučeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a.

U Puli - Pola 19. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić