REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-621/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Matulić, U iz [adresa] protiv tužene NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tadiši Miloševiću, odvjetniku u Splitu, radi raskida predugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1527/2020-30 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održane 19. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tužene NI ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1527/2020-30 od 21. veljače 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužene NI za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je da se raskida Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. veljače 2020.godine sklopljen između tužiteljice kao kupca i tužene kao prodavateljice, koji je tog istog dana ovjeren kod javne bilježnice Mile Čipčić, u Splitu, pod brojem OV-1558 /2020 (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 20.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2020. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.638,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. veljače 2025. godine do isplate, a u točki IV. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom parničnog troška.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužena VI iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Ističe da bi se obveznik ugovora oslobodio njegove obveze radi promjenjivih okolnosti nakon sklapanja ugovora mora dokazati da su te okolnosti utjecale na mogućnost ispunjenja njegovih obveza, da je to ispunjenje postalo nemoguće ili pretjerano otežano odnosno da bi prouzročilo značajne gubitke za obveznika. Tužiteljica da u ovom postupku nije predložila dokaze na okolnosti smanjene zarade, a što predstavlja odlučnu činjenicu za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije dokazala da je epidemija utjecala na nju osobno i na njenu kupovnu moć u tolikoj mjeri da nije mogla izvršiti obvezu isplate kupoprodajne cijene. Dodaje kako tužiteljica nije dokazala da su joj roditelji odbili sudjelovati u podmirenju kupoprodajne cijene. Na te okolnosti nije predložila njihovo saslušanje. Žalbeni je prijedlog preinačenje presude na način da se tužiteljici tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tužene NI je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na raskid Predugovora o kupoprodaji nekretnine (dalje: Predugovora) kojeg su stranke sklopile 20. veljače 2020. i to tužiteljica kao kupac, a tužena kao prodavatelj, a pozivom na odredbu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO).

7. Tužiteljica tvrdi da je nakon sklapanja ugovora proglašena epidemija bolesti izazvana korona virusom – COVID 19 zbog koje je uvedeno niz mjera opreza koje su između ostalog uključivale zabranu rada tužiteljici, izolaciju, smanjenje socijalnih kontakata, a što je kod nje stvorilo nesigurnost i nemogućnosti plaćanja kredita. Osim toga da su joj njeni roditelji odbili dati obećanu novčanu pomoć u plaćanju dijela kupoprodajne cijene upravo zbog straha od posljedica COVID-19.

7.1. Predmet spora je i zahtjev za povrat iznosa od 20.000,00 eura kojeg je ona kod sklapanja ugovora nesporno predala tuženoj po osnovi kapare koja se ima smatrati (odustaninom).

8. Obzirom na prigovore tužene da se u vrijeme sklapanja predmetnog Predugovora već znalo za pojavu COVID-19 i da tužiteljica nije imala opravdanog razloga za traženje raskida Predugovora zbog promijenjenih okolnosti to je sud prvog stupnja raspravljao o spornom pitanju da li tužiteljica ima pravo na raskid Predugovora pozivom na odredbu čl. 369. ZOO-a i da li s tim u svezi ima pravo na povrat iznosa od 20.000,00 eura kojeg je platila tuženoj po osnovi kapare - odustatnine.

9. Nije sporno da su stranke sklopile Predugovor 20. veljače 2020., da je ugovorena kupoprodajna cijena za kupnju predmetne nekretnine u iznosu od 220.000,00 eura, da je tužiteljica isplatila na ime kapare tuženoj iznos od 20.000,00 eura koji se ima smatrati odustaninom, da se preostali iznos kupoprodajne cijene tužiteljica obvezala platiti po sklapanju glavnog ugovora i to dijelom iz kredita (150.000,00 eura) a dijelom iz vlastitih sredstava (50.000,00 eura) te da je u Predugovoru određeno da će se glavni ugovor sklopiti 18. svibnja 2020. ali da se taj rok može produžiti radi opravdanih razloga banke najkasnije do 31. lipnja 2020.

9.1. Nije sporno da se tužiteljica obratila tuženoj prije roka za sklapanje glavnog ugovora s namjerom da zbog nastalih izvanrednih okolnosti (COVID-19) sporazumno raskinu ugovor i da joj tužena zbog toga vrati iznos isplaćene kapare.

9.2. Nije sporno da je tužena tada tužiteljici ponudila izmjenu ugovora na način da je umanjila kupoprodajnu cijenu za 20.000,00 eura i da joj je predložila da joj po realizaciji kredita odmah isplati dobiveni iznos od 150.000,00 eura, a ostatak od 30.000,00 eura da joj plati u roku od godine dana, a koju izmjenu tužiteljica nije prihvatila iz razloga što je smatrala da joj je i tako umanjena cijena previsoka obzirom na promijenjene okolnosti.

10. Sud prvog stupnja je svoju odluku temeljio na utvrđenju da je notorno kako je pandemija uzrokovana korona virusom dovela do osjećaja izvjesne nesigurnosti u društvu, da su nastupile promjene okolnosti koje je tužiteljica navela, a koje okolnosti na konkludentan način, time što je tužiteljici ponudila značajno smanjenje kupoprodajne cijene, priznala tužena, da su se ostvarile zakonom propisane pretpostavke za raskid ugovora, da ponuda tužene sa smanjenjem kupoprodajne cijene za 20.000,00 eura ne predstavlja valjan razlog za eventualnom izmjenom Predugovora u opisanim okolnostima u kojima je kupoprodaja nekretnine za tužiteljicu postala pretjerano otežana zbog čega je izgubila svaki daljni smisao, napose iz razloga što je realizacija kupoprodaje na strani tužiteljice kao kupca u velikoj mjeri ovisila o privoli njenih roditelja da je sufinanciraju, a koja je zbog okolnosti vezanih za COVID pandemiju otpala. S tim u svezi da je pozivom na odredbu čl. 368. st.1. i 2. ZOO-a tužiteljica ima pravo na povrat isplaćenog iznosa od 20.000,00 eura.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Odredbom čl. 369. st.1. ZOO-a propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjene obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak raskine (st.1.). U stavku 2. te odredbe propisano je da izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. U stavku 3. propisano je da strana koja zahtjeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. U stavku 4. propisano je kada jedna strana zahtjeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene dok je u točki V. izreke propisano da ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

13. Tužiteljica tvrdi da joj je bilo otežano ispunjenje predmetnog Predugovora time što je ocijenila da će joj zbog pandemije COVID-19 biti znatno otežano ispunjenje ugovora odnosno isplata kupoprodajne cijene, a i podmirenje kreditnih obveza koje bi preuzela kada bi tuženoj isplatila kupoprodajnu cijenu.

14. Protivno žalbenim navodima ocjena je ovoga suda da u trenutku sklapanja Predugovora tužiteljica nije mogla imati saznanja o posljedicama koje nosi COVID-19 u Republici Hrvatskoj obzirom da je prvi slučaj oboljenog od te virusne bolesti u Republici Hrvatskoj zabilježen 25. veljače 2020. i da je broj oboljenih nakon toga počeo brzo rasti kao i broj smrtnosti od te bolesti.

15. Ovaj sud prihvaća navode tužene da je u datoj situaciji ona osjećala strah od te bolesti, njenog razvoja, njenog utjecaja na obavljanje posla i ostvarivanje zarade. Brzo nakon pojave te bolesti u Republici Hrvatskoj su uvedene znatne restrikcije i mjere sve s intencijom smanjenja zaraze, a koje su između ostalog ograničile kretanje ljude, njihovo druženje, zabranu rada određenih poslova …

15.1. Međutim omogućen je rad od kuće - online onim osobama koje to priroda posla omogućava.

16. Tužiteljica koja je, prema njenom iskazu, imala svoju firmu koja se bavila nutricionizmom po ocjeni ovog suda u to je vrijeme mogla obavljati svoj posao online i mogla je ostvarivati zaradu.

17. Prema njenom iskazu u to vrijeme je došlo do smanjenja pružanja njenih usluga a time i smanjenja zarade, za što je predložila (u podnesku od 20. ožujka 2023.) pregled dokumentacije za tvrtku Nutricionist d.o.o. i po potrebi i financijsko-knjigovodstveno vještačenje te dokumentacije, koji dokazni prijedlog je sud prvog stupnja prihvatio i odredio izvesti, ali to nije učinio.

18. Ocjena je ovoga suda da se taj dokaz trebao izvesti obzirom na sporne činjenice postojanja promijenjenih okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja Predugovora i da li su one bile takve da čine ispunjenje obveze tužiteljice pretežano otežanim ili bi joj izazvale pretjerani veliki gubitak, takav da se ne može ostvariti svrha ugovora.

19. Prema navodima i iskazima tužiteljice proizlazi da je ona kupoprodajnu cijenu (220.000,00 eura) imala namjeru isplatiti djelom iz dobivenog kredita (150.000,00 eura) i dijelom od novaca koji bi joj dali roditelji (50.000,00 eura), obzirom da je već uplatila tuženoj po sklapanju Predugovora iznos od 20.000,00 eura za koji je dogovoreno da predstavlja kaparu koja se ima smatrati odustaninom i koja će se uračunati u kupoprodajnu cijenu. Osim toga proizlazi da se ona obratila tuženoj radi raskida ugovora zbog navedenih promijenjenih okolnosti i da je tom prilikom tražila od nje povrat uplaćenog iznosa od 20.000,00 eura. Ugovorne stranke su pokušale održati na snazi kupoprodajni ugovor pa je tako tužena predložila smanjenje cijene za 20.000,00 eura, znači ona bi iznosila 200.000,00 eura za kupnju predmetne nekretnine, time da joj se 150.000,00 eura plati po realizaciji dobivenog kredita, a preostali dio od 30.000,00 eura unutar godine dana, dok je tužiteljica bila spremna isplatiti samo još 150.000,00 eura, onaj iznos kojeg bi mogla dobiti od banke.

20. Kada se ima u vidu da je tužiteljica imala mogućnost pored isplaćenog iznosa od 20.000,00 eura isplatiti po osnovi kupoprodajne cijene još i iznos od 150.000,00 eura, to proizlazi da bi trebalo unutar godine dana, znači negdje do lipnja 2021., isplatiti još 30.000,00 eura.

21. Imajući u vidu navedeno ocjena je ovoga suda da je trebalo raspraviti da li bi tužiteljici bilo pretežito otežano održati ugovor na snazi zbog pojave COVID-19.

22. Upravo stoga sud je trebao provesti predložene dokaze radi utvrđenja te sporne činjenice. Naime prema odredbi čl. 369. st.4. ZOO-a ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmjene.

23. Tužiteljica, kako to žaliteljica navodi, za sada nije dokazala da su joj njeni roditelji odbili pomoći u isplati kupoprodajne cijene nakon pojave pandemije COVID-19, iako su joj prije toga to obećali i ona je na njihovu pomoć računala.

24. Kako je navedeno, tužiteljica je predložila provođenje dokaza na okolnosti da li je u spornom razdoblju ostvarivala zaradu iz koje bi mogla podmiriti kreditne obveze i ostatak kupoprodajne cijene, koje dokaze je sud odlučio provesti ali to nije učinio.

25. Slijedom iznijetog, kako sve relevantne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene to je temeljem čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

26. Nakon što se provedu svi relevantni dokazi pa i po potrebi ponovno sasluša tužiteljica, ponovno će se odlučiti o tužbenim zahtjevima. Valjalo bi ispitati da li su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih se taj ugovor ne bi mogao održati na snazi i kada su te okolnosti nastupile.

27. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Puli 19. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić