REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-443/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje d.d., Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, protiv tužene DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3120/2022-27 od 8. siječnja 2025., 19. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3120/2022-27 od 8. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužene DI za naknadu troškova datog odgovora na žalbu u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženoj da mu isplati iznos od 44.619,34 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom u točki I. izreke. Osim toga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženoj u ime parničnog troška isplati iznos od 2.000,00 eura u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj i to kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako je sud prvog stupnja neosnovano povjerovao iskazu tužene da je ona predmetno rješenje primila 14. studenog 2018. iz razloga što je ona svojom rukom taj datum napisala te je zanemario poštanski žig na kojem je jasno utisnut datum 13-XII 21-22. Ukazuje još da je na povratnici koja je priložena uz rješenje navedena klasa predmeta kao i da je predmet dostave "rješenje" a da je na povratnici uredski broj omaškom krivo napisan odnosno umjesto broja 18 napisan je broj 17. Nakon donošenja predmetnog rješenja da tuženoj nije dostavljao nikakva druga rješenja. Dodaje još kako je tužena, ukoliko je smatrala da pravomoćnost predmetnog rješenja nije pravilno iskazana, mogla pokrenuti obnovu postupka prema pravilima Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ali drugom sucu pojedincu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.
4. Tužena je dala odgovor na žalbu u kojemu u bitnome navodi da tužitelj nije dokazao visinu i osnovanost svoje tražbine, da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje donio zakonitu odluku, da tužitelj u spis nije dostavio zajedničke isprave odnosno povratnicu o primitku predmetnog rješenja, a da jedina povratnica koja prileži spisu i kojom se dokazuje primitak tog rješenja je ona koju je ona dostavila u spis. Iz te povratnice proizlazi da je rješenje primila 14. studenog 2018. što znači da njegova pravomoćnost nije pravilno utvrđena, a time da je tražbina tužitelja u zastari. Predlaže odbijanje žalbe u cijelosti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova pružene zdravstvene zaštite obzirom da je tužena u razdoblju od 6. studenog 2013. do 31. svibnja 2018. neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja jer tada nije ostvarivala status zdravstveno osigurane osobe, a što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem tužitelja, Klasa: UP/I-503-01/17-01/2119, Ur.broj: 338-21-08- 18-10 od 6. studenog 2018.
7. Nije prijeporno među strankama da se tužena u navedenom razdoblju liječila i da su nastali navedeni troškovi. Nije sporan ni matematički izračun utuženog zahtjeva.
8. Ostaje sporno u ovoj fazi postupka da li je nastupila zastara tužiteljeve tražbine a obzirom na tvrdnje tužene da je sporno rješenje (ono na listu 176 spisa) ona primila 14. studenog 2018. i da to rješenje, na koje se nije žalila, nije moglo postati pravomoćno tek 28. kolovoza 2020.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te pritom nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti one na koje se pazi po službenoj dužnosti.
10. Obzirom je tužena osporila da bi na otisnutom štambilju na rješenju tužitelja Klasa:
UP/I-503-01/17-01/2119, Ur.broj: 338-21-08-18-10 od 6. studenog 2018. pravilno utvrđen datum njihove pravomoćnosti i izvršnosti, a obzirom na njene tvrdnje da je ona to rješenje primila 14. studenog 2018. i da se na njega nije žalila, to je sud prvog stupnja radi utvrđivanja te sporne činjenice izvršio uvid u dostavnicu koju je u spis priložila tužena, onu koju je priložio tužitelj (a koje su stranke dostavile na uvid sudu u izvorniku i čija je autentičnog potvrđena), izvršio uvid u spis tužiteljeva predmeta Klasa:
UP/I-503-01-17-01/2119, Ur.broj: 338-21-08-18-10 te je saslušao i tuženu na te okolnosti.
10.1. Na temelju provedenih dokaza, obzirom da druge dokaze stranke nisu predložile, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj nije s pouzdanom izvjesnošću dokazao kada je rješenje od 6. studenog 2018. dostavio, odnosno nije dokazao da je ono dostavljeno tuženoj dvije godine nakon njegove izrade obzirom da se na dostavnici koju je tužitelj dostavio kao dokaz primitka tog rješenja od strane tužene ne nalazi isti uredski broj, onaj koji odgovara tom rješenju i koji odgovara dostavnici koju je u spis priložila tužena.
10.2. Obzirom da tužitelj nije dokazao kada je izvršena dostava tog rješenja tuženoj a tužena je učinila vjerojatnim da bi istog primila 14. studenog 2018., to je pravilno utvrđeno da je ono postalo pravomoćno 30. studenog 2018. U prilog tome je i nelogičnost da bi se to rješenje dostavilo tuženoj tek nakon dvije godine od njegovog donošenja, a nije dokazano da je prije bila pokušana dostava.
11. Nije sporno da se na konkretan slučaj primjenjuje zastarni rok od tri godine koji je propisan odredbom čl. 147. st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: ZOZO), a koji rok počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja (čl. 147. st.2. toč.1. ZOZO).
12. Da bi se moglo utvrditi da li je prigovor zastare istaknut od strane tužene osnovan, kao i da li su u klauzuli pravomoćnosti i izvršnosti određeni datumi te pravomoćnosti i izvršnosti ispravni ovaj sud ocjenjuje da je bilo relevantno utvrditi, kao prethodno pitanje, da li je ta klauzula pravilno i točno sastavljena te da nije bilo neophodno da za potrebe ovog postupka tužena tu klauzulu poništava u postupku u kojem je ona donijeta i da u tom postupku ispravlja njenu netočnost ili nepravilnost.
13. Odredbom članka 230. ZPP-a propisano je da ispravak koji je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje (st.1.). U stavku 2. propisano je da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. U točki 3. propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
14. Ovaj sud je mišljenja da je u konkretnom slučaju na tužitelju bio teret dokaza da je predmetno rješenje dostavljeno tuženoj kako on tvrdi tek 2020. godine obzirom da je tužena dovela u sumnju tu njegovu tvrdnju.
14.1. Prema njenom iskazu i dostavljenoj dostavnici koja prileži spisu proizlazi da je to rješenje ona primila 14. studenog 2018.
15. Obzirom na to sud je zatražio od tužitelja da dostavi na uvid cjelokupan spis predmeta Klasa: UP/I-503-01-17-01/2119, Ur.broj: 338-21-08-18-10. Uvidom u taj predmet kao i u priloženu povratnicu koju je tužitelj dostavio u spis, sud prvog stupnja je utvrdio, a tužitelj to nije osporio, da u tom upravnom predmetu ne prileži povratnica iz koje bi se vidjelo kada je tužena primila predmetno rješenje, jer ona povratnica koja se nalazi u tom upravnom predmetu identična je onoj koju je tužitelj priložio u ovaj spis, a odnosi se na dostavu rješenja iz tog klasnog broja ali različitog uredskog broja od onog koji je naznačen na tom rješenju i onog naznačenog na dostavnici čiju presliku je u spis priložila tužena.
16. Logično je da je i tužitelj trebao imati dokaz o primitku predmetnog rješenja, onog istog uredskog broja koji je naznačen na dostavnici koju je imala u posjedu tužena i koju je dostavila.
16.1. Valja istaći da uredski broj na toj dostavnici odgovara onom iz predmetnog rješenja (list 176 spisa).
17. Pravilno je cijenjeno da tužitelj nije dao valjano i logično obrazloženje za tu različitost.
18. Osim toga, treba cijeniti i činjenicu da je punomoćnik tužene zatražio od tužitelja uvid u spis tog upravnog predmeta 26. svibnja 2023. kojem traženju nije udovoljeno, a niti mu je na to traženje odgovoreno.
19. Dostavnica o kojoj je riječ smatra se ispravom zajedničkom za obje stranke pa ju je tužitelj bio dužan predati ili dati valjano obrazloženje zbog kojeg to ne može učiniti.
20. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i da tužitelj nije dokazao ili učinio vjerojatnim postojanje opravdanih razloga da rješenje koje je izradio 6. studenog 2018. dostavlja tuženoj tek 28. kolovoza 2020.
21. Slijedom iznijetog ovaj sud ocjenjuje:
- da je bilo opravdanog razloga za ispitivanje da li su u klauzuli pravomoćnosti i izvršnosti na predmetnom rješenju pravilno upisani datumi odnosno da nisu istinito upisani datumi njegove izvršnosti i pravomoćnosti,
- da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je na tužitelju teret dokaza kada je tužena primila to rješenje, da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je to rješenje postalo pravomoćno 30. studenog 2018. obzirom da ga je tužena primila 14. studenog 2018., a nije protiv njega uložila žalbu te da je tražbina tužitelja zastarjela prije podnošenja ove tužbe (31. svibnja 2022.).
22. Tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju navedena utvrđenja. Naime iz poštanskog žiga na dostavnici koju je priložila tužena ne može se jasno isčitati da je na njoj otisnut datum 13. XII (jer je moguće da je to 13.XI), a broj ispod tog datuma "21-22" ne može značiti godinu primitka, barem to nije dokazano, kraj tvrdnje tužitelja da je to rješenje tužena primila 2020. Stoga ovaj sud ne nalazi nikakvu povezanost tog broja "21-22" s godinom u kojoj je dostava predmetnog rješenja tuženoj izvršena ili pokušana.
22.1. Osim toga na povratnici koju je tužitelj priložio kao datum primitka pošiljke je 8. 07. 2021. koji je identičan datumu iz poštanskog žiga, a ti datumi se3 razlikuju od poštanskog žiga na koverti koju je priložila tužena (13.IX. ili 13. XII.), što dodatno povećava sumnju u tužiteljeve tvrdnje.
23. Ni navod tužitelja da nije nikada zaprimio povratnicu s potpisom tužene, pogotovo da bi ona rješenje primila 2018. ili da joj je te godine pokušana dostava nije od utjecaja na ishod ovog postupka obzirom da tužitelj za te svoje tvrdnje nije pružio odgovarajuće dokaze niti je za njih dao uvjerljivo obrazloženje.
24. O žalbi tužitelja je stoga valjalo odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. i čl. 373.a ZPP-a).
25. Zahtjev tužene za naknadu parničnog troška, za sastav odgovora na žalbu odbijen je jer je taj trošak ocijenjen kao nepotreban za odlučivanje o predmetnoj žalbi (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 155. st.1. ZPP-a).
U Puli 19. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Sošić
