REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-672/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Pažin, odvjetnik u Zlataru, protiv tuženog Solida Konjščina d.o.o., Ivanec, Trg Hrvatskih Ivanovaca 9A, OIB 53402945676, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franja Šebijana i Mihaele Carović Rukavine, odvjetnici u Varaždinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-91/2024-16 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-91/2024-16 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se da tužiteljica UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] oranica Lasača u Velikoj Lasači, pov. 205 čhv-a (737 m[2] ), upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] oranica Lasača u Velikoj Lasači, pov. 206 čhv-a (741 m[2] ), upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] A k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženiku Solida Konjščina d.o.o. Trg hrvatskih Ivanovaca 9A, Ivanec, OIB 53402945676 izdati tužiteljici UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na njezino ime, u roku od 15 dana, koju ispravu će u suprotnom zamijeniti ova presuda.

III Nalaže se tuženiku Solida Konjščina d.o.o. Trg hrvatskih Ivanovaca 9A, Ivanec, OIB 53402945676 da tužiteljici UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.389,73 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga. Ističe da je ista nepravilna i protivna zakonu jer sud utvrđuje da tužiteljica ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] A k. o. [katastarska općina], a da u izreci rješenja ne navodi o kojem bi se to pravnom osnovu radilo. Samo iz obrazloženja rješenja moglo bi se dokučiti da bi se radilo o dosjelosti. U takvoj slučaju (dosjelost), izdavanje tabularne isprave, shodno relevantnoj sudskog praksi ne može se ni tražiti, pa je već iz tog razloga tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Tuženik ima valjani Kupoprodajni ugovor od 13. kolovoza 2018. na kojem je propisno ovjeren potpis prodavateljice (tabularne vlasnice) ZL, te kao takav predstavlja ovjerovljenu privatnu ispravu. Valjanost tog pravnog posla tužiteljica ni ne dovodi u pitanje. Po tom je ugovoru tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Doista je neprihvatljivo da bi tuženik kao iskusni gospodarstvenik zaključio Kupoprodajni ugovor, k tome još i isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, a da je a priori znao da prodavateljica nije vlasnica nekretnine. U tom kontekstu tuženik drži kako je prodavateljica ZL neistinito izjavila na ročištu održanom 17. listopada 2024. „kako je prodavateljima rekla da je ta zemlja zamijenjena i da nije njezina“, samo iz razloga kako bi od sebe otklonila bilo kakvu obvezu, a moguće je iskaz dan uz nagovor. Ista je iskazala da je općinskoj službenici JL rekla da su te čestice njezini zamijenili s NL, a ne s nekim od UL. Po tome, u vrijeme zaključenja ugovora nikako nije znala da bi U polagali na predmetne nekretnine bilo kakva prava. Na istom ročištu, svjedokinja SL je izričito izjavila da joj je zemljišnoknjižna vlasnica ZL rekla da „..je to njezina zemlja pa su s njom i sklopili ugovor o kupoprodaji“. Tuženik se 24. kolovoza 2018. uknjižio kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i kao suvlasnik nekretnine označene kao k.č.nr. 579/25 u ½ dijela, a pojedinačni ispravni postupak vodio se samo u odnosu na ½ dijela k. č. br. [katastarska čestica] iza pokojne OL. Ovaj suvlasnički dio prodavateljica ZL kupoprodajnim ugovorom od 13. kolovoza 2018. prodala je kao vanknjižno vlasništvo. Stoga je tuženik, koji je predmetni suvlasnički dio stekao temeljem pravnog posla, u dobroj vjeri, legalno i legitimno pokrenuo zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak. Tužiteljica ili njezin suprug, ako su smatrali da imaju kakva stvarna prava na ovoj nekretnini trebali su u zemljišnoknjižnom postupku staviti prigovor, a o pokrenutom postupku i opciji stavljanja prigovora, bili su obaviješteni na zakonom predviđeni način. U svom stranačkom iskazu tužiteljica je izjavila kako su oni u zadnjih 15 godina nekretninu samo obilazili. Ako su je i obilazili, mogli su obilaziti samo šikaru. Predlaže da se prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže istu na snašanje prouzročenog parničnog troška.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tužiteljica u svom odgovoru na žalbu ističe da je ista u svim svojim materijalno- pravnim i procesno pravnim prigovorima, kao i u činjeničnim tvrdnjama i navodima, neutemeljena i promašena te da istu valja odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da tužiteljica ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], oranica Lasača u Velikoj Lasači, površine 205 čhv-a (737 m[2] ), upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], oranica Lasača u Velikoj Lasači, površine 206 čhv-a (741 m[2] ), upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] A k. o. [katastarska općina], te naložio tuženiku da joj izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na njezino ime, s obrazloženjem da je Kupoprodajnim ugovorom od 7. listopada 1965. svekar ZL prodao djedu tužiteljice BL sporne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojne EL i HL sud je utvrdio da su navedene čestice iza BL pripale njegovoj supruzi EL, koju ja naslijedila njihova kći HL, a koja je umrla **.**.2022. te je istu naslijedila njezina kćer, tužiteljica. Također, da tuženik prilikom kupnje spornih nekretnina od ZL nije postupao u dobroj vjeri, jer je svjedokinja ZL, koja je bila upisana zemljišnoknjižnom vlasnicom k. č. br. [katastarska čestica] i suvlasnicom k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], prije prodaje rekla JL koja je za tuženika pripremala realizaciju kupoprodajnih ugovora, da predmetne nekretnine nisu njezine, na što joj je JL rekla da ako u gruntovnici glase na nju, da ih može prodati. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen pozivom na članak 122. i članak 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP).

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. I činjenično je stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 7. listopada 1965. svekar ZL prodao djedu tužiteljice, BL, sporne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a da je djeda nasljedila tužiteljica,

- da je tuženik Kupoprodajnim ugovorom od 13. kolovoza 2018. kupio od ZL k. č. br. [katastarska čestica], oranica Lasača u Velikoj Lasači, površine 206 čhv-a, koja je tada bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo prodavateljice ZL, te da je kupio i k. č. br. [katastarska čestica], površine 205 čhv-a, oranica Lasača u Velikoj Lasači, koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo OL (pok. svekrve prodavateljice ZL) i prodavateljice ZL, svake u ½ dijela,

- da su predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 13. kolovoza 2018. bile upisane u posjedovni list 177 k. o. [katastarska općina] na ime posjednika HL, majke tužiteljice, što je bilo i naznačeno u članku 1. Kupoprodajnog ugovora,

- da je ZL prilikom prodaje predmetnih nekretnina tuženiku, istome rekla da nije stvarna vlasnica tih nekretnina.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, da je prednik tužiteljice kupio predmetne nekretnine, ali ugovor nije proveo u zemljišnim knjigama, a da je te iste nekretnine kupio i tuženik, znajući da ih kupuje od nevlasnika, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev, temeljem članka 122. ZVDSP-a, kojim je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, te se prema stavku 3. istog članka nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

10. Žalitelj u žalbi neosnovano navodi da je u izreci presude trebao biti naveden pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužiteljice, jer navedeno nije ničim propisano, i neosnovano navodi da je taj osnov dosjelost, s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ima samo pravni osnov za stjecanje prava vlasništva- Kupoprodajni ugovor njenog pravnog prednika, te zato potražuje od tuženika kao upisanog, a nesavjesnog vlasnika izdavanje tabularne isprave.

11. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi da nije znao da prodavateljica nije bila vlasnica predmetnih nekretnina, iako je bila upisana u zemljišnim knjigama, jer suprotno proizlazi iz rezultata dokaznog postupka u kojem je prodavateljica, saslušana kao svjedok iskazala da je rekla predstavnici kupca da te nekretnine nisu njene, ali da je ista rekla da su njene činjenicom da je na njima upisana.

12. Neosnovano žalitelj navodi da je tužiteljica trebala u zemljišnoknjižnom postupku staviti prigovor, a o pokrenutom postupku i opciji stavljanja prigovora da je bila obaviještena, jer iz uvidom u rješenja poslovni broj Z-6617/2022 i Z-4793/2023 utvrđeno je da ni tužiteljica, a ni njezina pokojna majka HL nisu bile obaviještene o vođenju tih postupaka, niti im je dostavljeno rješenje poslovni broj Z- 4793/2023 od 6. travnja 2023.

13. Irelevantno je isticanje žalitelja da tužiteljica nije bila u posjedu navedenih nekretnina, jer prvostupanjski sud se u presudi nije pozvao na dosjelost kao način stjecanja vlasništva, već na članak 166. stavak ZVDSP-a o pravu predmijevanog vlasnika.

14. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je žalba žalitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 19. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić