K-11/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FT zbog kaznenog djela iz čl. 249. st. 4. u svezi sa st. 1. i 3. Kaznenog zakona/97, nakon održane javne rasprave u nazočnosti okrivljenika te branitelja odvjetnika Predraga Jelavića, te zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu ĆT dana 19. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e :
Temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
OKRIVLJENIK: FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i ET rođene Ć, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], liječnik, specijalist-ginekolog, završio visoku školu, oženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi kao liječnik - ginekolog u Domu zdravlja Imotski, u tijeku praćenja trudnoće sad pok. VT, rođene 1960. godine, u vremenu od 4. travnja 2003., kad ju je posljednji put ultrazvučno pregledao, pa do zadnjeg pregleda obavljenog uoči dana porođaja, 2. lipnja 2003., palpacijom trbuha ili ultrazvučnim pregledom propustio sa sigurnošću se uvjeriti, kako se kod imenovane radi o vrlo krupnom – makrosomnom djetetu, što uz poznate mu okolnosti da se radi o mnogorotkinji koja je do tada imala tri trudnoće, od čega je treća bila blizanačka i da stoga postoji visok stupanj rizika koji prijeti komplikacijama tijekom predstojećeg porođaja i stoga potrebe blagovremene i stručne medicinske pomoći, a što je sve zahtijevalo da imenovanu uputi na intenzivni nadzor u ustanovu s mogućnošću hitne kirurške intervencije, ali je unatoč tome olako držeći da će porod proteći bez komplikacija, a što se nije dogodilo, slijedećeg dana u jutro 3. lipnja 2003., tri sata nakon dolaska VT u rodilište Doma zdravlja u Imotskom, oko 04,30 sati, bez provjeravanja stanja pulsa i krvnog tlaka, imenovanoj probio vodenjak i infuzijom oksitocina pojačao trudove i otpočeo porođaj, u tijeku kojeg je kod imenovane uslijed navedenih propusta i djelovanja opisanih faktora rizika došlo do jakog iskrvarenja u šupljinu nastalog zbog razdora maternice, tako da je unatoč poduzetog hitnog transporta trudnice sanitetskim kolima u bolničko rodilište u Splitu došlo do njezine smrti.
dakle, kao doktor medicine obavljajući svoju djelatnost iz nehaja opće nesavjesno postupao da je zbog toga prouzročena smrt jedne osobe,
čime bi počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, nesavjesnim liječenjem počinio djelo označeno kažnjivo u čl. 249. st. 4. u svezi sa st. 1. i 3. Kaznenog zakona.
Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, dalje: ZKP/08), troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u [adresa] podnijelo je Općinskom sudu u Imotskom optužnicu br. K-DO-81/03 od 30. svibnja 2005. godine protiv okrivljenika FT zbog kaznenog djela iz čl. 249. st. 4. u svezi sa st. 1. i 3. Kaznenog zakona/97. Tijekom postupka, Općinsko državno odvjetništvo u [adresa] je podneskom od 24. studenog 2009. godine izmijenilo činjenični opis optužbe.
2.1. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka Općinski sud u Imotskom je donio presudu br. K-68/05 od 26. studenog 2009. godine kojom je okrivljenik proglašen krivim te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci s time da se temeljem čl. 67. Kaznenog zakona /97 izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik ne počini kazneno djelo u roku od 5 godine od pravomoćnosti presude. Povodom žalbe stranaka Županijski sud u Splitu je rješenjem br. Kž-563/10 od 14. listopada 2010. godine ukinuo presudu prvog stupnja te je predmet vraćen na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju donesena je presuda br. K-96/10 od 25. veljače 2011. godine kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe a navedenu presudu je povodom žalbe državnog odvjetnika Županijski sud u Splitu rješenjem br. Kž-516/11 od 29. rujna 2011. godine ukinuo.
2.2. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je kao ovlašteni tužitelj podneskom br. KO-DO-16/2020 od 27. listopada 2021. godine izmijenilo činjenični opis optužbe.
3.1. Općinski sud u Splitu je u ponovljenom postupku presudom br. K-486/2014 od 14. prosinca 2021. godine oslobodio okrivljenika optužbe da bi Županijski sud u Puli rješenjem br. Kž-217/2022 od 23. studenog 2022. godine ukinulo prvostupanjsku presudu te vratilo predmet ovom sunu na ponovno suđenje i odluku.
3.2. Na raspravi održanoj 28. listopada 2024. godine predstavnik općinskog državnog odvjetništva u Splitu je sukladno uputi drugostupanjskog rješenja izmijenilo činjenični opis kaznenog djela na način da je činjenični vraćen u okvir prije presude Općinskog suda u Imotskom br. K-68/05 od 26. studenog 2009. godine sukladno izmjeni iz podneska od 25. veljače
4. U ponovljenom postupku okrivljenik se očitovao kako nije kriv.
5.1. U dokaznom postupku je pregledan zdravstveni karton broj 114 Doma zdravlja Imotski izdan na ime sada pokojne VT, pročitani su podatci iz temperaturnog lista, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 241894 (list 10- 13), protokol bolesnika DZ Imotski, opis poslova i djelatnih zadataka DZ Imotski (13- 57), medicinska dokumentacija Doma zdravlja Imotski izdana na ime sada pokojne VT (list 61-97), zapisnik o očevidu (list 102-103), izlist telefonskih poziva (list 1-4 istražnog spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju, osobni zdravstveni karton VT broj 1653 s priloženim kartonom "povijest bolesti" od 4. veljače 2003. godine (list 133), stručno mišljenje o tijeku porođaja i uzroku smrti VT i njenog djeteta od Odjela zdravstvene inspekcije Uprave za stručne medicinske poslove Ministarstva zdravlja (list 150-165) zapisnik o zdravstveno-inspekcijskom pregledu Ministarstva zdravstva, zapisnik o obdukciji sačinjen od dr. Antonija Alujevića te izvješće o senkciji broj 114/03 (list 194 spisa).
5.2. Suglasnošću stranaka pročitani su iskazi svjedoka OT, ĐT, LT, ŽT, ET, TT, PT, IT, ŠT, ČT, RT, KT, UT, BT, AT te LT.
5.3. Tijekom postupka provedeno su je sudsko-medicinsko vještačenje koje su sačinili dr. FTO, dr. ĆTO i dr. Antonio Alujević.
5.4. Suglasnošću stranaka pregledan je i pročitan pisani nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 21. svibnja 2009. godine (list 66-70) te je pročitan usmeni nalaz i mišljenje s rasprave 4. rujna 2009. godine (list 76-77), pisani nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Rijeci od 3. ožujka 2014. godine, usmeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. Olega Petrovića dan na raspravi 25. rujna 2015. godine (list 37-38) te dopuna pisanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Rijeci od 28. lipnja 2021. godine (list 82-87).
6. U pisanom i usmenom nalazu i mišljenju kojeg su izradili doc.dr.sc. FTO, mr.sc. Antonio Alujević i mr.sc. HT u bitnom se navodi kako je sada pok. VT umrla u šoku od iskrvarenja radi razdora maternice, a dijete zbog nedostatka kisika. Ističe se kako okrivljenik kao liječnik nije uputio rodilju na intenzivni nadzor iako je prošao termin za porođaj te kako prilikom prihvata rodilje nije učinjena potpuna obrada pacijentice niti prepoznato makrosomno dijete dok tijekom prijevoza od DZ Imotski do KB Split nije mjeren tlak, puls, nije praćen adekvatni ulaz infuzije u venski put niti prepoznat razvoj šoka zbog iskrvarenja. Vještaci su zaključili kako okrivljenik kao liječnik nije poduzeo sve mjere prema pravilima struke, a mjere koje je poduzeo nisu bili podobne za konkretnu situacije ne navodeći pri tome postoji li uzročno posljedična veza između propusta liječnika i smrtnih ishoda rodilje i čeda.
7.1. U nalazu i mišljenju Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu se u bitnom navodi kako nije utvrđen razlog nastanka razdora maternice nije utvrđen. Također, navodi se kako je propuštanje obavljanja UZV pregleda nakon 33. tjedna trudnoće odnosno neuočavanje da se radi o makrosomnom djetetu propust u liječenju kao i okolnost da tijekom transporta nije mjeren puls i krvni tlak rodilje.
7.2. Nadalje u nalazu i mišljenju se navodi kako se hemogranični šok u praksi vrlo rijetko događa te da zbog te činjenice kao i činjenice da se to događa u uvjetima transporta te s obzirom da se radi o unutarnjem krvarenju kako se u tim uvjetima nije moglo poduzeti ništa osim transporta u najbližu kliničku bolnicu.
7.3. Vještaci zaključuju kako je samo vođenje poroda od prvih trudova do trenutka od kada se javila asfikcija djeteta bilo po načelima porodničke struke te se ponovno naglašava kako nije jasan razlog nastanka nastupanja razdora maternice.
7.4. Premda se u nalazu i mišljenju navode koje je propuste napravio dr. FT kao liječnik, u čemu se ovaj nalaz i mišljenje u bitnom ne razlikuje od drugih, ne navodi se postojanje uzročno-posljedične veze između propusta i posljedica, a isto tako se ne očituje što je okrivljenik kao liječnik mogao poduzeti u uvjetima ginekološke ambulante Doma zdravlja u [adresa] te u uvjetima transporta u vozilu hitne pomoći.
8.1. Kako se tijekom postupka kao prijeporno postavilo pitanje postoje li propusti okrivljenika kao liječnika te ukoliko postoje, jesu li ti propusti u uzročno- posljedičnom svezom sa smrti rodilje VT, prvostupanjski sud je sukladno uputi iz ukidnog drugostupanjskog rješenja izdao nalog za vještačenjem Medicinskom fakultetu u Rijeci radi utvrđenja je li okrivljenik od početka praćenja trudnoće sada pokojne VT postupao po načelima porodničke struke te je li mogao prepoznati da je došlo do razdora maternice, a nakon toga i stanja šoka uslijed iskrvarenja zbog razdora maternice odnosno kada je trebao prepoznati hemoragijski šok i što je trebao poduzeti te jesu li postojali izgledi za spašavanje života sada pokojne rodilje VT da je okrivljenik na vrijeme prepoznao nastanak hemoragijskog šoka.
8.2. U pisanom nalazu i mišljenju te dopuni pisanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Rijeci se u bitnom navodi kako je do rupture uterusa došlo u nekom trenutku transporta od DZ Imotski do bolnice u Splitu dok hemoragijski šok nije nastao u jednom trenutku već se razvijao kroz kraće vrijeme nakon što je počelo krvarenje iz rupturirane maternice. U pisanom nalazu i mišljenju se navode načini prepoznavanja odnosno otkrivanja unutrašnjeg krvarenja putem nadzora vitalnih funkcija. Iako je jedan od elemenata utvrđenja nastanka hemoragijskog šoka nadzor moždanih funkcija, prema iskazima svjedoka te okrivljenikovoj obrani rodilja je bila pri svijesti i u trenutku dolaska u bolnicu, dok s druge strane vještak navodi kako je prema iskazima svjedoka pri kraju transporta bili primijećeni stenjanje, bljedilo lica, orošenost hladnim znojem, pospanost i psihomotorni nemir što ukazuje na nastanak opstertičkog šoka te ističe kako tijekom vožnje rodilji nije mjeren krvni tlak i puls te propuštanje ovih radnji ubraja u propuste liječnika. Na pitanje što je liječnik mogao i trebao poduzeti od trenutka da je na vrijeme utvrdio nastanak hemoragijskog šoka do dolaska u bolnicu vještak je naveo kako čak niti da je okrivljenik pravovremeno utvrdio nastanak hemoragijskog šoka u uvjetima ambulantnog transporta kako liječnik ne može puno napraviti te mu preostaje jedino brza naknada cirkulirajućeg volumena infuzijama uz pretpostavku postojanja dovoljne količine kompatibilne krvi u bolničkim uvjetima što u tom trenutku nije bilo moguće.
8.3. U nalazu i mišljenju vještaka je utvrđeno kako je pok. VT preminula od posljedica hemoragijskog šoka, a na izričito postavljeno pitanje postoji li uzročno-posljedična veza između navodnog propusta liječnika, nastanka hemoragijskog šoka te smrtne posljedice vještak je izričito kako ne postoji.
U nalazu i mišljenju vještaka je utvrđeno kako je pok. VT preminula od posljedica hemoragijskog šoka, a na izričito postavljeno pitanje postoji li uzročno- posljedična veza između navodnog propusta liječnika, nastanka hemoragijskog šoka te smrtne posljedice vještak je izričito kako ne postoji.
9. Sukladno uputi višeg suda provedeno je usuglašavanje medicinskih nalaza i mišljenja vještaka.
10. Stalni vještak za sudsku medicinu dr. Antonio Alujević je u bitnom naveo kako u potpunosti ostaje kod pisanog i usmenog nalaza i mišljenja. Istaknuo je kako je suglasan sa zaključkom pisanog nalaza i mišljenja dr. Olega Petrovića u kojem je utvrdio da je do smrti trudnice došlo uslijed hemoraldijskog šoka, koji je posljedica razdora maternice. Iako je obavio obdukciju sada pok. VT, te iz podataka koje je utvrdio tijekom obdukcije ne može utvrditi uzrok nastanka razdora maternice, odnosno hemoraldijskog šoka. Velika je vjerojatnost da je do razdora maternice došlo do većeg opsega glave makrosomnog djeteta, međutim ne može sa sigurnošću tvrditi da je veći promjer glave uzrok razdora uterusa. Skrenuo je pozornost kako je ginekolog u nalazu i mišljenju naveo još neke uzroke kao što je određena terapija koja je pojačavala trudove i navodi neprimjenu terapije koja bi te trudove umanjila.
Šok zbog iskrvarenja nije nešto što je često u porodu, ali on kod potpunog razdora maternice mora nastati.
Na poseban upit vještak je istaknuo kako je u 30 godina prakse a godišnje radi oko 200 obdukcija, vidio je dva puta smrt zbog razdora maternice
.
Veličina djeteta odnosno promjer glavice, plus davanje ili nedavanje određene terapije su uzroci razdora uterusa. Na samoj maternici nije primijetio da je postojala od ranije nekakva slabost na mišiću maternice.
11. Vještakinja za sudsku medicinu dr. Marija Definis je u bitnom istaknula kako u potpunosti ostaje kod ranijeg nalaza i mišljenja. Istaknula je kako je u pisanom nalazu i mišljenju te kasnijim usmenim izlaganijima kao uzrok smrti sada pok. VT naveden unutarnje iskrvarenje zbog spontanog razdora maternice. Uzrok razdora maternice joj nije poznat ali se najvjerojatnije radilo o spontanom razdoru koji je mogao biti prouzročen većim opsegom glave djeteta i to navodi kao najvjerojatniji uzrok, međutim ne može isključiti da se radi i o nekom drugom uzroku, za koji međutim u spisu nema dovoljno podataka.
Vještakinja je istaknula kako se ne može očitovati o tome kako prepoznati prijeteći razdor maternice jer je to je više pitanje za ginekologa.
Tijekom redovitih pregleda trudnice u ambulanti nekoliko dana prije spornog događaja, odnosno iskrvarenja, ovakvu vrstu komplikacije, odnosno nastanka šoka, nije moguće predvidjeti, eventualno je moguće pretpostaviti.
Na poseban upit vještakinja je istaknula kako se tijekom svog radnog vijeka nije nikada susrela sa dijagnozom razdora maternice.
Na upit predstavnice ODO, vještak navodi: ja sam se u više navrata očitovala o mogućem vremenu razdora maternice.
Na poseban upit vještakinja je navela kako se razdor maternice dogodio u vremenu prije dolaska u bolnicu. Po njezinom mišljenju u vrijeme transporta.
12. Stalni sudski vještak-ginekolog dr. ETO je u bitnom naveo kako je u potpunosti ostaje kod ranije pisanog i usmenog nalaza i mišljenja. Istaknuo je kako je uzrok smrti pacijentice pok. VT je iskrvarenje. Međutim, ne može se utvrditi točan razlog razdora maternice ali se može pretpostaviti da je najvažniji čimbenik koji je tome doprinio bila veličina glave djeteta koja je teško mogla proći kroz zdjelicu majke. To tada predstavlja veliko opterećenje za maternicu koja pokušava svojim trudovima izgurati dijete pri čemu može doći do puknuća maternice. Ne postoje podaci da bi postojao neki drugi razlog razdora maternice. Ne može se niti isključiti niti potvrditi da je bio moguć nekakav drugi uzrok nastanka razdora maternice.
Na posebno postavljena pitanja vještak je u bitnom naveo kako je tijekom redovitih pregleda u vrijeme održavanja trudnoće moguće je mjerenje glave putem ultrazvuka utvrditi proporcije djeteta i procijeniti bili dimenzije djetetove glave mogle ugroziti normalan porod. Međutim, proporcije djeteta nisu bile takve da bi se sa sigurnošću mogao pretpostaviti ovakav ishod.
Nije moguće je točno znati u kojem trenutku je došlo do puknuća maternice, jer nema podataka o kliničkom stanju trudnice iz kojih bi to mogli zaključiti. Moguće da je do toga došlo u rađaonici Doma zdravlja Imotski ili u vozilu do bolnice. Svakako je do puknuća maternice došlo prije dolaska u bolnicu, jer je dolaskom u bolnicu stanje trudnice bilo jako loše kao posljedica iskrvarenja. Znakovi prijetećeg razdora maternice su vrlo česti i vrlo jaki trudovi, maternica je jako osjetljiva na dodir, pojava tzv. brazde na maternici. U takvim situacijama je puls normalan do ubrzan, ali tlak je normalan. U trenutku razdora bolovi (trudovi) prestaju, opće stanje trudnice se trenutno poboljšava nakon čega brzo uslijedi pogoršanje stanja, ubrzanjem pulsa, praćenjem tlaka, pojavom bljedila, i znojenjem trudnice i pogoršanjem stanja svijesti.
Da bi se kod sumnje na puknuće maternice pokušalo spriječiti da do dođe do puknuća, potrebno je prekinuti davati infuziju lijeka za stimuliranje trudova, dati u infuziji lijek koji sprječava trudove, dati analgetik i održati venski put i krvotok davanjem fiziološke otopine. U sanitetskom vozilu je potrebno pratiti vitalne pokazatelje trudnice (tlak i puls) dati intravensku infuziju fiziološke otopine, u koju se može dati i lijek za sprječavanje trudova. U slučaju puknuća maternice, jedini način liječenja je operativno dovršenje porođaja otvaranjem trbuha što u imotskom Domu zdravlja nije moguće.
Na poseban upit vještak je naveo kako na području KBC Split gdje ima oko 4.000 porođaja godišnje, ovakvih situacija se dogodi nekoliko godišnje, otprilike 1 na 1.000.
Činjenica da je pok. VT imala četvrtu trudnoću je u svakom slučaju veći rizik nego da bi se radilo o prvoj trudnoći, činjenica da je dijete bilo teže od 4 kg je dodatni rizik, ali ne takav da bi se moralo ići na carski rez, niti da bi se moglo pretpostaviti da se trudnoća neće moći provesti do kraja. Prema medicinskoj dokumentaciji trudnica je bila visoka 164 cm, radi se o visini u okvirima normale, što se tiče stanja zdjelice trudnice, činjenica da je d o sada imala tri porođaja bez dodatne pomoći govori da je zdjelica sasvim u redu.
13. Na kraju dokaznog postupka pregledan se izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.
14. Okrivljenik je u obrani u ponovljenom postupku u bitnom iskazao kako u potpunosti ostaje kod obrana koje je iznio ranije. Naglasio je kako je njegova savjest čista i kako je u ovom razdoblju, čak 18 godina od ovog događaja, koliko traje ovaj postupak, doživio traume i patnju a to se znatno odrazilo i na njegovu obitelj. Istaknuo je kako se čitav sustav se prelomio preko njega i nakon ovog događaja zatvoreno je niz malih rodilišta u malih sredinama kao Đakovo, Makarska pa i [adresa]. Rad u takvih rodilištima je bio takav da bi liječnik bio u pripravnosti i došao bi na poziv sestre. Radilo se sa znatno manje kvalitetne aparature nego je to u velikim bolnicama. U konkretnom slučaju kod rodilje VT, pozvan je i došao je te sam nakon pregleda je odučio hitno voziti za Split. Vožnja prema Splitu išla je starom cestom preko Biska jer nova još nije bila sagrađena. Vožnja je trajala oko 50 minuta, možda i kraće. Sjedio je na prednjem sjedalu i komunicirao sa sestrom i rodiljom. Kad su došli u splitsku bolnicu ostavo je pacijenticu živu i još je mogao s njom pričati. I njegov vozač je pričao s pacijenticom što je naveo u iskazu na sudu. Na povratku, negdje na pola puta kad je prolazio kroz Ugljane javili su mu kako je pacijentica umrla. Dakle, kod takve brze vožnje starom cestom punom zavoja teško je i držati ravnotežu a kamoli imati uvjete liječenja kakve bi to bile ili u nekoj ordinaciji ili bolnici. Međutim, njegov prioritet je bio što prije doći do Splita, a nakon toga tijekom vožnje pružiti pomoć kakvu je zahtijevala situacija. Pored toga niti medicinsko vozilo nije imalo dovoljno medicinske opreme kao što imaju danas tako da smatram kako je pacijentici pružen maksimum u okviru mogućeg. Tijekom vožnje pacijentica je bila orijentirana i pri svijesti. Otvoren je venski put i takvo stanje nije zahtijevalo reanimaciju. U protivnom bi trebalo zaustaviti vozilo i izvršiti reanimaciju. Za vrijeme vožnje komunicirao je i sa sestrom i sa pacijenticom i u takvom stanju pacijentica je dovezena u splitsku bolnicu.
U kasnijem nalazu i mišljenju napisano je kako je pacijentica dovedena u lošem stanju, ali su drugi anamnestički podatci uzeti kao da se radi o pacijentici koja je samostalno došla u bolnicu na pregled i normalno komunicirala sa liječnikom što nije moguće.
Zbog njegove procjene stanja nije stigao niti napisati uputnicu jer je smatrao kako treba dobiti na vremenu kako bi što prije stigli u bolnicu. Možda da je sve uredno školski napisao stvorio bi dojam kako je sve poduzeto. Međutim išao je glavom bez obzira kako bi pacijentica i dijete dobiti odgovarajuću liječničku pomoć u bolnici. U međuvremenu je porodio između 2.500 i 3.000 djece, više nego primjerice kninska bolnica. Dakle nitko od njegovih sumještana ne sumnja da bi bio površan liječnik niti sumnjaju da je kriv za ovaj događaj zbog kojeg se vodi postupak već su mu pacijenti dolazili s punim povjerenjem.
Očitujući se o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenik je istaknuo kako je diplomirao medicinu 1984. godine i ispočetka je imao problema sa nalaženjem posla. Nakon toga je kao liječnik tijekom Domovinskog rata obišao sva ratišta u vojnom sanitetu da bi nakon rata radio kao liječnik opće prakse u Vojniću i tek nakon toga dobio je specijalizaciju. Nakon završene specijalizacije radio je kao ginekolog u rodilištu Doma zdravlja Imotski. Rodilište je zatvoreno prije šest ili sedam godina i od tada radi kao ginekolog u koncesiji Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije u [adresa]. Otac je troje djece, sva su punoljetna i fakultetski obrazovana.
15. Nakon provedenog ponovljenog postupka nije prijeporno kako je okrivljenik dr. FT kao liječnik ginekolog u Domu zdravlja u Imotskom, u tijeku praćenja trudnoće sad pok. VT, nakon dolaska VT u rodilište Doma zdravlja u [adresa], 3. lipnja 2003. godine oko 4,30 sati, bez provjeravanja stanja pulsa i krvnog tlaka, imenovanoj probio vodenjak i infuzijom oksitocina pojačao trudove i otpočeo porođaj, tijekom transporta imenovane u bolničko rodilište u Splitu na koji se odlučio zbog smanjenog broja otkucaja čedinjeg srca u kojem u sanitetskim kolima nije sjedio uz rodilju ni mjerio krvni tlak i puls rodilje, propustio utvrditi kako je kod rodilje VT došlo do razdora maternice i jakog iskrvarenja u trbušnu šupljinu nastalog uslijed navedenih propusta i djelovanja opisanih faktora rizika zbog razdora maternice, te je unatoč dovođenja u KB Split, došlo do njezine smrti.
16. Sukladno uputi iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Puli Sud se u ponovljenom postupku upustio u usuglašavanje nalaza i mišljenja nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Rijeci te tima vještaka za sudsku medicinu koje je izradilo prvi pisani nalaz i mišljenje u ovom postupku kojeg su sačinjavali dr. Marija Definis, dr, Antonio Alujević i dr. ETO radi utvrđivanja uzroka smrti trudnice, medicinskih indikacija koje su tome prethodile te izazvale smrtni ishod, mogućnosti prepoznavanja tih nepovoljnih medicinskih indikacija od strane okrivljenika kao liječnika specijalista-ginekologa te njegovog postupanja prema pacijentici. Pri tome je Sud vodio računa kako ne bi prekršio zabranu reformatio in peius iz čl. 13. Zakona o kaznenom postupku/08 koji propisuje kako se povodom pravnog lijeka kojeg je izjavio samo optuženi, presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu. U tom smislu je i predstavnik ovlaštenog tužitelja izmijenio činjenični opis optužnog akta tako da se i vrijeme postupanja okrivljenika suzilo te završava s ulaskom trudnice i okrivljenika u sanitetsko vozilo radi odlaska u KBC Split.
17.1. Sukladno navedenom, Sud je pokušao uskladiti mišljenja vještaka oko pitanja je li bilo moguće utvrditi trenutak nastanka heporagijskog šoka kod trudnice pok. VT, ukoliko jest, u kojem trenutku je liječnik mogao utvrditi nastanak hemoragijskog šoka kod trudnice, što je liječnik mogao i trebao poduzeti od trenutka da je na vrijeme utvrdio nastanak hemoragijskog šoka do dolaska u bolnicu te postoje li uzročno posljedična veza između navodnog propusta liječnika za utvrđenjem hemoragijskog šoka i smrtne posljedice. U ovom dijelu ne postoje razlike u nalazima mi mišljenjima Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Medicinskog fakulteta u Rijeci dok je Sud ponovno pozvao vještake dr. Antonija Alujevića, dr. Mariju Definis te dr. VTO.
17.2. Nakon usmene dopune nalaza i mišljenja vještaka dr. Antonija Alujevića, dr. Marije Definis te dr. ETO na raspravi, između vještaka ovog stručnog tima vještaka te vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu te Medicinskog fakulteta u Rijeci nije prijeporno kako je sada pok. VT preminula zbog unutarnjeg iskrvarenja odnosno hemoraldijskog šoka koji je posljedica razdora maternice. Vještaci ističu kako je velika vjerojatnost kako je do razdora maternice došlo zbog većeg opsega glave makrosomnog djeteta, međutim ne može se sa sigurnošću tvrditi kako je veći promjer glave razlog razdora maternice. Pored navedenog, vještak- ginekolog dr. ETO je utvrdio kako proporcije djeteta nisu bile takve da bi mogle ugroziti porod. Također, nije moguće utvrditi u kojem trenutku je došlo do puknuća maternice, moguće je da je do toga došlo u rađaonici Doma zdravlja u [adresa] ili u sanitetskom vozilu na putu u bolnicu. Kako je u slučaju puknuća maternice jedini način liječenja operativno dovršenje porođaja otvaranjem trbuha, takva vrsta zahvata nije moguća u Domu zdravlja u Imotskom.
17.3. Također, treba naglasiti kako su vještaci istaknuli kako do razdora maternice vrlo rijetko dolazi, otprilike na jedan porod od tisuću.
17.4. Zaključak sva tri nalaza i mišljenja vještaka nakon usuglašavanja je kako okrivljenik kao liječnik specijalist-ginekolog tijekom vođenja trudnoće, čak niti neposredno prije nastupanja s obzirom na karakteristike čeda i rodilje te njezinog općeg zdravstvenog stanja nije mogao predvidjeti pa niti neposredno pred sam nastanak rupture maternice da će doći do razdora maternice što je uzrok nastanka hemoraldijskog šoka koji je uzrok smrti, a ukoliko je do razdora maternice i došlo u Domu zdravlja u Imotskom, jedini način liječenja je operativni završetak poroda što u Domu zdravlja u Imotskom nije moguće. Zbog navedenog nije utvrđen niti jedan propust okrivljenika kao liječnika specijalista-ginekologa koji bi bio uzrokom nastanka razdora maternice odnosno hemoraldijskog šoka koji je posljedica razdora maternice koji je uzrokom smrti niti je tijekom liječenja propustio poduzeti niti je mogao propustiti poduzeti radnju koja vodi k spašavanju života rodijlje, sada pok. VT i njezinog čeda pa budući da operativni zahvat nije bio moguć u ginekološkoj ambulanti Doma zdravlja u [adresa], poduzeo je jedino što je bilo moguće u tom trenutku, nakon obavljenog pregleda je odučio hitno voziti u bolnicu u Split.
18. Kod takvog stanja stvari, Sud je utvrdio kako je u postojećim uvjetima okrivljenik FT kao liječnik poduzeo mjere liječenja koje su mu bile moguće te stoga nije dokazano kako bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom. Stoga je Sud temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobodio okrivljenika optužbe te je glede navedenog odlučeno kao u izreci presude te je sukladno navedenom temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odredio kako troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Splitu, 19. svibnja 2025. godine
ZAPISNIČAR:
SUDAC:
DINA MADUNIĆ
MARIJO FRANETOVIĆ
POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- okrivljeniku;
- branitelju (odvjetnik Predrag Jelavić);
- opunomoćeniku oštećenika (odvjetnik Vinko Ljubičić);
- ODO Split;
- u spis.