REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1138/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Šljivić, odvjetnik u Rovinju, Augusto Ferri 35, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine na energente, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-01/21-01/399, URBROJ: 513-04-24-3 od 5. lipnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula- Pola, KLASA: UP/I-471-01/21-18/630, URBROJ: 513-02-6025/17-21-1 od 29. srpnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula-Pola, KLASA: UP/I-471-01/21-18/630, URBROJ: 513- 02-6025/17-21-1 od 29. srpnja 2021., tužitelj je obvezan na plaćanje iznosa od 1.023,48 kn, na ime trošarine na energente na trošarinsku osnovicu od 334,47 litara loživog ulja i pripadajuće kamate u iznosu od 124,74 kn. Određeno je da je obveznik plaćanja trošarine dužan platiti i daljnju kamatu za razdoblje od dana donošenja pobijanog rješenja do dana uplate, a u slučaju neplaćanja porezne obveze u zadanom roku, da će se naplata izvršiti ovršnim postupkom uz daljnju naplatu kamata.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-01/21-01/399, URBROJ: 513-04-24-3 od 5. lipnja 2024., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako punomoćniku tužitelja nije uručeno pobijano rješenje, a isto da se može utvrditi i na temelju podneska Carinskog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I-47101/21-18/630, URBROJ: 513-02-6025/1-24-18, od 24. lipnja 2024., kojim se izravno tužitelju dostavlja pobijano rješenje, a ne njegovom punomoćniku, iako je i u samom pobijanom rješenju navedeno da se pobijano rješenje dostavlja tužitelju po njegovom punomoćniku. Navedenim postupanjem da je počinjena bitna povreda odredbi upravnog postupka. Tužitelj smatra da postupak nadzora nije proveden sukladno pozitivnim propisima. Naime ovlašteni inspektori prilikom uzimanja izjave od tužitelja da nisu istog upozorili o njegovim pravima. Naime, pored upozorenja da može angažirati branitelja u tom postupku, inspektori da su bili dužni upozoriti tužitelja i da nije dužan iznositi svoju obranu, odnosno dati svoj iskaz. Propuštanjem navedenih radnji, dijelovi dokaza koji su pribavljeni, a prvenstveno iskaz tužitelja, da ne mogu predstavljati dokaz na temelju koga se može donijeti odluka. Također ni sama izjava koju je bez propisnog upozorenja tužitelj dao, da nije upisana korektno, tj. nije u cijelosti upisana u zapisnik. Iz izjave je ispušten važan dio koji se odnosi na činjenicu da je tužitelj imao peć na lož ulje koja je otuđena znatno kasnije od vremena kada je tužitelj nabavljao gorivo, a što upućuje na zaključak da je predmetno lož ulje tužitelj koristio upravo zbog grijanja s tom peći na lož ulje. Protiv tužitelja da je vođen prekršajni postupak zbog naprijed navedenog djela i isti da je pravomoćno obustavljen primjenom načela in dubio pro reo. Naime, Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Rijeka, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/21-26/2175, URBROJ: 513-02-6001/5-23-13 od 27. listopada 2023. da je utvrđeno da nije dokazano da je okrivljenik u razdoblju od 10.10.2019. do 27.3.2020. nezakonito postupio s loživim uljem. Pogrešno tuženik da zaključuje da nije od utjecaja na ovaj postupak činjenica da u prekršajnom postupku nije utvrđena tuženikova kaznena/prekršajna odgovornost. Za ovakav zaključak tuženik da ne navodi niti jednu zakonsku normu, već uporno drži utvrđenom činjenicom da je tužitelj nezakonito posjedovao trošarinski proizvod. Pri tome svoje utvrđenje tuženik temelji na nezakonitom postupanju službenika u postupku nadzora. Tužitelj ističe da je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja isticao da se kao prethodno pitanje treba riješiti pitanje njegove kaznene/prekršajne odgovornosti. Naime, ako se u prekršajnom postupku ne utvrdi da je tužitelj nezakonito postupao, ne može se ni u ovom postupku utvrditi nešto drugo. U tom pravcu tužitelj da je našao uporište i u odredbi iz članka 55. stavak 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku. Napominje da je žalbu izjavio još 2021., a da je pobijano rješenje doneseno tek nakon tri godine, a sve nakon što je protiv tužitelja obustavljen prekršajni postupak i predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako smatra da ista nije osnovana i u cijelosti ostaje kod navoda i razloga iz osporavanog rješenja KLASA: UP/II-471-01/21- 01/399, URBROJ: 513-04-24-3 od 5. lipnja 2024., i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je provedena rasprava 12. svibnja 2025. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 6. stavak 2. točka 4. Zakona o trošarinama ("Narodne novine" broj: 106/18, 121/19, dalje ZOT), propisano je da osim osoba iz stavka 1. ovoga članka, obveznik plaćanja trošarine je svaka osoba koja nezakonito postupa u primjeni ovoga Zakona, kao i osoba koja sudjeluje u nezakonitom postupanju a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takvo postupanje nezakonito.

9. Odredbom članka 12. stavak 1. i 2. ZOT-a, propisano je da obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: 1. nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, 2. da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te, 3. da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje. U smislu ovoga Zakona nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koje sukladno odredbama ovoga Zakona nije obračunana i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunana i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se i svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano.

10. Odredbom članka 101. ZOT-a, propisano je da se loživo ulje i plavi dizel moraju koristiti i prodavati isključivo u svrhu propisanu ovim Zakonom (stavak 1.). Loživo ulje mora se koristiti samo za namjenu grijanja i ne može se koristiti za druge namjene, uključujući pogon motornih vozila, plovnih objekata, plovila ili drugih motora i strojeva (stavak 2.). Nije dozvoljeno odstraniti sredstva za označavanje loživa ulja i plavog dizela, smanjiti njihove koncentracije ili dodavati supstancije koje onemogućavaju utvrđivanje propisane označenosti (stavak 3). Svako postupanje protivno odredbama ovoga članka smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovoga Zakona (stavak 4.).

11. Odredbom članka 108. ZOT-a, propisano je da nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega obavlja Carinska uprava te druga tijela ovlaštena za obavljanje nadzora sukladno posebnim propisima.

12. Odredbom članka 119. ZOT-a, propisano je da se smatra da su energenti iz članka 96. stavka 2. ovoga Zakona predmet nezakonitog postupanja ako se u provedbi nadzora ili provjere utvrdi da su korišteni kao pogonsko gorivo ili gorivo za grijanje suprotno odredbama ovoga Zakona (stavak 2.). Ako se u provedbi nadzora ili provjere, temeljem knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija, uzimanjem uzoraka za analizu i ispitivanje ili na drugi način, utvrdi nezakonito postupanje s energentima, nastaje obveza obračuna i plaćanja trošarine na količine za koje se utvrdi da su bile predmet nezakonitog postupanja. Carinska uprava će procjenom utvrditi količinu koja je bila predmet nezakonitog postupanja ako se ta količina ne može utvrditi na temelju knjigovodstvenih, prijevoznih, komercijalnih i drugih isprava te evidencija (stavak 4.). U slučaju iz stavka 2. ovoga članka trošarina se plaća prema iznosu propisanom za jednakovrijedno pogonsko gorivo, ovisno o vrsti energenta koji je bio predmet nezakonitog postupanja, osim ako osoba koja je nezakonito postupala ne dokaže da su energenti bili korišteni za grijanje (stavak 5.).

13. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 10. listopada 2019. podnio zahtjev Carinskom uredu Pula-Pola, za upis u registar kupaca loživa ulja, iz kojeg zahtjeva je vidljivo da je isti prethodno kupovao određene količine loživog ulja kako je to opisano na str. 2. obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Stoga je 24. veljače 2021. kod tužitelja započela provjera i nadzor u provođenju Zakona o trošarinama i Pravilnika o trošarinama. Tužitelj je lož ulje nabavljao od prodavatelja trgovačkog društva Petrol d. o. o., na posebno utvrđenom prodajnom benzinskom mjestu u [adresa]. U zahtjevu je naveo da na adresi prebivališta ([adresa]) ima sustav za grijanje loživim uljem. U trenutku provjere od strane nadležne službe, tužitelj na adresi prebivališta nije raspolagao sustavom grijanje na loživo ulje i nije dokazao eventualnu prethodnu uporabu istoga. Prilikom dolaska na prijavljenu adresu, tužitelj je izjavio da više nema staru peć naziva "naftarica" namijenjenu za grijanje jer je istu poklonio zbog starosti, a tom prilikom nije zatečena niti neka druga peć koja služi za zagrijavanje prostora na lož ulje.

14. Tužitelj ističe kako rješenje tuženika nije dostavljeno njegovom opunomoćeniku Goranu Šljiviću, već njemu osobno i smatra da je time počinjena bitna povreda odredbi upravnog postupka. Ispravno je navedeno tumačenje tužitelja, međutim time nisu nastale štetne posljedice za tužitelja obzirom da je u roku podnesena tužba na rješenje tuženika. Također su neosnovani navodi da je postupak proveden suprotno pozitivnim propisima.

15. Dakle, iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da tužitelj loživo ulje nije koristio sukladno podacima danim kod upisa u Registar korisnika loživog ulja, niti je koristio loživo ulje u sustavu za grijanje na loživo ulje na adresi prebivališta budući je nesporno utvrđeno da adresi stanovanja nema sustav za grijanje loživim uljem, te kako u upravnom postupku nije priložio dokaze o zakonitom korištenju nabavljenog loživog, to je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je nezakonito postupao- raspolagao sa nabavljenom količinom loživog ulja. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-2541/2023- 2 od 30. studenog 2023.

16. Tužitelj navodi da je protiv njega vođen prekršajni postupak zbog istog djela i da je obustavljen primjenom načela in dubio pro reo. Ovaj Sud ističe da prekršajni postupak koji se spominje nije pravomoćno dovršen, a u istom postupku se utvrđivalo da li su u postupanju i radnjama tužitelja ostvarena obilježja prekršaja za koje se tužitelj teretio, dok su se upravnom postupku utvrđivale činjenice bitne za utvrđivanje trošarine i da li je temeljem činjenica utvrđenih u prethodnom postupku, tužitelj treba biti trošarinski obveznik. Svrha kažnjavanja u prekršajnom postupku je generalna i specijalna prevencija tj. odvraćanje svih potencijalnih počinitelja ali i samog tužitelja da ne bi ponovo činili isti prekršaj, dok trošarinu plaća osoba koja nezakonito raspolaže trošarinskim proizvodima, bez obzira na njenu krivnju i utvrđenu odgovornost u prekršajnom postupku. Obračun i naplata trošarine po svojoj osnovi nije kazna, već javno davanje i prihod Državnog proračuna, a koja obveza je propisana Zakonom. Navedeno proizlazi iz odredbe članka 31. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, te odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maresti protiv Hrvatske (presuda od 25. lipnja 2009., zahtjev br. 55759/07) i odluke u predmetu Ruotsalainen protiv Finske (presuda od 16. rujna 2009., zahtjev br. 13079/03), gdje se iznosi stav da bi se radilo o „kaznenoj“ trošarini samo u slučaju kada bi osoba po istom događaju (istom činjeničnom osnovu), uz obračun trošarine od strane upravnog/poreznog tijela već pravomoćnom odlukom bila obvezana na plaćanje novčane kazne npr. prekršajnom postupku, jer bi u tom slučaju došlo do povrede načela ne bis in idem sadržanom u članku 31. stavak 2. Ustava RH-a, odnosno da bi trošarina utvrđena od strane upravnog/poreznog tijela se mogla smatrati „kaznenom“ trošarinom.

17. Sukladno prethodnom, Sud je utvrdio da su javnopravna tijela u predmetnom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, iz čega je izveden pravilan zaključak, te je pravilno primijenjen materijalni propis, slijedom čega je pravilno prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena predmetna obveza, što je tuženik pravilno potvrdio odbivši žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, jer njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika i prvostupanjskom tijela ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a kojom je propisano da u upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove.

U Rijeci 19. svibnja 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Goranu Šljiviću, odvjetniku u Rovinju, Augusto Ferri 35

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb