REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-618/2023-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, te Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice OTP banke d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupana po punomoćniku Luki Buratoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 14. lipnja 2023., poslovni broj: 65 P-896/2022-9., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice OTP banke d.d. Split kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 14. lipnja 2023. poslovni broj: 65 P-896/2022-9.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Proglašava se nedopuštenom izravna naplata te pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po svim njegovim računima prema osobnom identifikacijskom broju, a koja izravna naplata se provodi po zahtjevu za izravnu naplatu od 26.10.2022. godine tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB : 52508873833 temeljem zadužnice od 22.10.2007. godine, ovjerene od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OV-37125/07 od 08.11.2007. godine.
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata br. 61, Split, OIB : 52508873833 naknaditi tužitelju NE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove parničnog postupka u visini od 5.640,72 eura1 / 42.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 14. lipnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom od dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,– dalje: ZPP). U žalbi u bitnom navodi da je 27. travnja 2010. potraživanje u cijelosti dospjelo, jer je otkazan Ugovor o kreditu. Nakon toga ističe da je podnijela ovršni prijedlog na nekretnini koja je predmet zaloga, te je Općinski sud u Valpovu donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-553/11, ali temeljem ovoga rješenja o ovrsi ovrha se nije uspjela provesti, pa je zastara prekidana daljnjim podnošenjem ovršnih prijedloga, a temeljem kojih su donesena i rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-146/14 od 20. veljače 2014., zatim poslovni broj: Ovr-1922/15 od 22. svibnja 2018., te naposljetku poslovni broj: Ovr-539/19 od 31. svibnja 2019. Ovi ovršni postupci su obustavljani, jer se nekretnina nije uspjela prodati. Ističe da je posljednji ovršni postupak obustavljen 28. rujna 2021., pa je mišljenja da od tada teče novi zastarni rok i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prigovor zastare kao osnovan, jer je pokretanjem ovrha pokušala namiriti tražbinu koja je predmet i ovog ovršnog postupka. Nadalje ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ovršni postupci obustavljeni njezinom krivnjom, jer je prvostupanjski sud mišljenja da je mogla kupiti predmetnu nekretninu. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom nakon što drugostupanjski sud sam provede postupak radi otklanjanja nedostataka. Traži trošak prvostupanjskog postupka i trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženica je podnijela žalbu i zbog bitnih povreda parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi o kojoj konkretno bitnoj povredi postupka se radi.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da su prilikom njezinog donošenja počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:
- da je ovršna isprava zadužnica koja je izdana 22. listopada 2007. kao privatna isprava i na kojoj je potpis , tužitelja ovjerio javni bilježnik 8. studenog 2007., pod poslovnim brojem: OV 37125/07, a da je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja naplate tuženičinog potraživanja iz Ugovora o kreditu od 22. listopada 2007.;
- da je 12. travnja 2010. tuženica tužitelju otkazala Ugovor o kreditu od 22. listopada 2007. kao „osnovni pravni posao“, te da je navedeni otkaz kredita stupio na snagu 27. travnja 2010., s kojim danom je u cijelosti dospjela tražbina tuženice prema tužitelju iz predmetnog Ugovor o kreditu;
- da je 26. listopada 2022. tuženica, kao ovrhovoditelj, Financijskoj agenciji protiv tužitelja, kao ovršenika, podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice od 22. listopada 2007.;
- da je tuženica, kao ovrhovoditelj, zbog namirenja potraživanja iz Ugovora o kreditu od 22. listopada 2007. pokretala ovršne postupke protiv SE koja je u tom Ugovoru o kreditu imala položaj založnog dužnika, te da je u tim ovršnim postupcima predmet namirenja bila nekretnina na kojoj je zasnovano založno pravo ;
- ovršni postupci protiv ovršenice SE su vođeni pod poslovnim brojem: Ovr-553/2011, u kojem predmetu je postupak pokrenut 13. svibnja 2011., pod poslovnim brojem: Ovr-146/2014, u kojem predmetu je ovršni postupak pokrenut 19. veljače 2014., pod poslovnim brojem: Ovr-1922/2015, u kojem predmetu je postupak pokrenut 14. studenog 2014., i pod poslovnim brojem: Ovr-539/2019., u kojem predmetu je postupak pokrenut 30. svibnja 2019.
8. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je prigovor zastare potraživanja što ga je istaknuo tužitelj osnovan, budući zadužnica u konkretnom slučaju nije sastavljena u formi javnobilježničkog akta, već se radi o privatnoj ispravi na kojoj je samo ovjeren potpis, pa se na ovu zadužnicu primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 223. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 dalje: ZOO), a koji rok je po ocjeni prvostupanjskog suda istekao u vrijeme podnošenja prijedloga za izravnu naplatu FINA 2022.
8.1. Prvostupanjski sud pri tom smatra da podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv založne dužnice kao ovršenice SE nije došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer je SE treća osoba, a tuženica protiv tužitelja kao dužnika prije 2022. nije pokretala ovršni postupak, niti postupak izravne naplate.
8.2. Nadalje ističe da su sva četiri ovršna postupka obustavljena iz razloga na koje je tuženica kao ovrhovoditelj mogla utjecati, jer u slučaju ako nije bilo kupaca nekretnine, mogla se sama tuženica kao ovrhovoditelj prijaviti kao kupac nekretnine i kupiti nekretninu i na taj način djelomično namiriti potraživanje.
9. Stav prvostupanjskog suda da su ovršni postupci obustavljeni krivnjom tuženice kao ovrhovoditelja je neutemeljen, jer tuženica nije morala kupiti predmetne nekretnine, ali taj zaključak prvostupanjskog suda nije relevantan u ovom postupku.
10. Naime, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje materijalno pravo kada zaključuje da je prigovor zastare osnovan, jer od 2010. do 2022. tuženica nije pokretala ovršni postupak, niti neki drugi postupak, radi namirenja tražbine koja je osigurana predmetnom zadužnicom protiv tužitelja.
11. Naime, člankom 51. stavkom 1. ZOO propisano je ako zastara ne teče ili je prekinuta prema jednom dužniku, ona teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kojem obveza nije zastarjela i koji ju je morao ispuniti, ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika prema kojima je obveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio duga.
12. Člankom 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13. Slijedom navedenog proizlazi da okolnost što je tuženica pokretala postupak protiv SE kao založne dužnice, nije dovelo do prekida zastare u odnosu na tužitelja kao treću osobu.
14. Tuženica žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima parničnog postupka, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, odlučio o troškovima parničnog postupka.
15. Iz navedenih razloga žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
16. Tuženica je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer žalba nije osnovana, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 19. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
