Poslovni broj Gž-1041/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Svea ekonomi d.o.o. iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Branku Škarica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri u Zagrebu, protiv tuženice RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 64 Povrv- 3324/22-10 od 04. travnja 2024., 19. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 64 Povrv- 3324/22-10 od 04. travnja 2024. u točki I i III izreke.
2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke presude održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-576/2022 od 14. svibnja 2022., kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 66,06 Eur-a sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-576/2022 od 14. svibnja 2022., u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju zateznu kamatna navedene iznose. Točkom III izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 163,15 Eur-a sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke
2. Protiv te presude žali se tuženica ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da isprave koje je izdao tužitelj, a na kojima temelji osnovanost tužbenog zahtjeva i odgovornost tuženika nemaju značaj javnih isprava i da ne opravdavaju osnovanost tužbenog zahtjeva.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da tuženica ne spori da je bila u ugovornom odnosu s društvom Tele 2 (kasnije Telemach d.o.o.), a ne spori ni da je Ugovor o cesiji sklopljen između toga društva i tužitelja i da je priloženim računima obračunata potraživana naknada za pretplatnički broj [broj telefona] i za pretplatnički broj [broj telefona] te da tuženica po primitku istih nije osporila njihov sadržaj ni dokazala da bi podmirila predmetnu tražbinu,
- da nije osnovan prigovor zastare jer da od dospijeća najstarije tražbine, kolovoza 2021., do dostave prijedloga za ovrhu 11. travnja 2022., nije protekao rok od jedne godine, u smislu odredbe čl. 232. ZOO-a,
- da je potraživanje iz najstarijeg računa dospjelo 15. kolovoza 2021., a iz preostala dva 15. rujna 2021., tako da je zahtjev za isplatom zatezne kamate prihvaćen s tijekom na iznos od 21,96 Eur od 16. kolovoza 2021., a na iznos od 44,10 Eur od 16. rujna 2021., sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
8. Sukladno tome, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao je na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti iznos od 66,06 Eur sa zateznom kamatom koja na iznos od 21,96 Eur teče od 16. kolovoza 2021. do isplate, a na iznos od 44,10 Eur od 16. rujna 2021. do isplate. U preostalom dijelu, sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 21,96 Eur teče od 31. srpnja 2021. do 15. kolovoza 2021. i na iznos od 44,10 Eur od 31. srpnja 2021. do 15. rujna 2021., predmetni platni nalog je ukinuo.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda zakona.
10. Odredbom članka 467. ZPP-a propisano je kako se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 3. toga Zakona. Dakle, presuda se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.
11. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje koje se u žalbenoj fazi postupka ne može preispitivati primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
12. Sud prvog stupnja je analizom materijalnih dokaza koje tuženica bitnim žalbenim tvrdnjama tijekom postupka nije ni osporila izveo zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Uopćenom tvrdnjom tuženice iznesenom u prigovoru da nema dugovanje prema tuženiku ne dovodi se u pitanje vjerodostojnost sadržaja priloženih računa pa je sud prvog stupnja opravdano prihvatio istinitim njihov sadržaj kao i sadržaj ostale dokumentacije dostavljene po tužitelju, (zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa) kojom se dokazuje da je tuženica bila u pretplatničkom odnosu sa tužiteljem i da je imala dugovanje prema tužitelju i temeljio osnovanost zahtjeva na toj dokumentaciji. Pri takvom utvrđenju sud prvog stupnja nije izveo zaključak da bi ta dokumentacija imala značaj javne isprave pa neosnovano tuženik na to poziva u žalbi.
13. Kako je tužitelj sadržajem dokumentacije dokazao osnovanost tražbine, a tuženica nije dokazala da bi ju podmirila, pravilno ju je sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) i čl. 295. st. 2. ZOO-a, obvezao na isplatu glavne tražbine, kako je odlučeno u točki I izreke.
14. Tužitelju koji je uspio u cijelosti u parnici u dijelu glavnog zahtjeva, pravilno su dosuđeni opravdani troškovi postupka, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 154. ZPP-a i ta odluka suda određenim žalbenim navodima nije ni dovedena u pitanje.
15. Zbog svega navedenog, žalba tuženice je odbijena i presuda suda prvog stupnja je potvrđena, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. ZPP-a, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a).
16. Nepobijani dio točke II izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 19. svibnja 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
