REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-405/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, u ostavinskom predmetu iza pokojnog GI, pok. G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući žalbu nasljednice TI iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Rigleru, odvjetniku u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 3. ožujka 2025., poslovni broj: O-1510/2022, 19. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba nasljednice TI i ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru od 3. ožujka 2025., poslovni broj: O-1510/2022, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda prekinut je ostavinski postupak iza pokojnog GI iz [adresa], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2016. (točka I. izreke); nasljednica TI, kao nasljednica iza pokojnog sina ostavitelja AI upućena je pokrenuti parnicu protiv nasljednice GIP radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ulaze uređaji i oprema grobnog mjesta na groblju Belafuža u Zadru, polje A, red VIII, broj 1 (točka II. izreke), zatim je određeno da je nasljednica dužna parnicu pokrenuti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja, da će prekid postupka trajati dok parnica ne bude pravomoćno završena, i da ako nasljednica u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti postupak će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je upućena u parnicu (točke III., IV. i V. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela nasljednica TI zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi ističe kako iz razloga pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud smatra da je među strankama sporna činjenica ulaze li oprema i uređaji groba u ostavinsku imovinu pa na parnicu upućuje stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim a zaključak da se radi o takvoj spornoj činjenici izvodi iz protivljenja nasljednice GIP da se oprema i uređaj groba kao vlasništvo ostavitelja uvrste u sastav ostavine jer da bi eventualni troškovi procjene vrijednosti uređaja i opreme groba nadmašili samu vrijednost obzirom da se radi o standardnom uređaju i opremi groba koji ne predstavljaju značajnu vrijednost. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud zapravo smatra da je sporno ostaviteljevo vlasništvo uređaja i opreme groba, a što očigledno nije sporno niti među strankama. Iz očitovanja nasljednice GIP zapravo proizlazi, kako se navodi u žalbi, da ista ne osporava ostaviteljevo vlasništvo predmetnih uređaja i opreme groba nego se jedino protivi uvrštavanju istog u ostavinsku imovinu obzirom ne želi da se procjenjuje vrijednost te imovine za potrebe odlučivanja o istaknutom prigovoru povrede nužnog dijela. Zaključno se navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o osporavanju ostaviteljevog vlasništva nad predmetnom imovinom, već jedino o protivljenju vrijednosti opreme i uređaja groba zbog čega nije bilo uvjeta za prekid postupka. Predlaže stoga ukinuti pobijano rješenje. Trošak žalbe ne traži.

3. Nasljednica GIP u svom odgovoru na žalbu ističe kako je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku kada je u parnicu uputio nasljednicu TI, radi utvrđenja da u ostavinsku masu ulaze uređaji i oprema groba. Ističe kako se ona usprotivila prijedlogu nasljednice TI da bi u ostavinsku imovinu ostavitelja ulazili oprema i uređaji grobe, jer u ostavinsku masu ulazi samo pravo korištenja grobnog mjesta. Pored toga, istaknula je da bi eventualni troškovi procjene vrijednosti opreme i uređaja predmetnog groba nadmašili samu vrijednost, pa se postavlja pitanje svrsishodnosti. Dalje navodi kako nasljednica TI ničim nije dokazala da bi uređaji i oprema grobnog mjesta bili u vlasništvu ostavitelja u trenutku njegove smrti, a prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako iz rješenja o pravu trajnog korištenja grobnog mjesta donesenog od trgovačkog društva Nasadi d.o.o. Zadar broj 202/14 od 21. veljače 2014. proizlazi da je ostavitelj pravo korištenja grobnog mjesta stekao na temelju izjave o ustupu ZI, a u navedenoj izjavi ista izričito navodi da je ona vlasnica grobnice koju daje na trajno korištenje ostavitelju. Predlaže stoga odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Žaliteljica je žalbu, između ostalog, podnijela i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi o kojim bi se povredama postupka radilo. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 48/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), u vezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je nasljednica TI zatražila da se u sastav ostavinske imovine uvrste oprema i uređaji groba, jer je smatrala da isti predstavljaju vlasništvo ostavitelja, dok se, kako navodi prvostupanjski sud, nasljednica TIP tome usprotivila, jer da bi eventualni troškovi procjene vrijednosti opreme i uređaja predmetnog groba nadmašili samu vrijednost navedenog, zbog čega je prvostupanjski sud, smatrajući da je sporna činjenica ulaze li oprema i uređaji groba u ostavinsku imovinu, odlučio da je pravo nasljednice TI manje vjerojatno, te je ista upućena u parnicu. Prvostupanjski sud pri tome svoju odluku obrazlaže time da oprema i uređaji groba u smislu članka 15. stavka 5. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj 19/1998, 50/2012, 89/2017 dalje: ZOG) mogu biti predmetom prava vlasništva, pa kako iz rješenja o pravu trajnog korištenja grobnog mjesta proizlazi da je ostavitelj pravo korištenja grobnog mjesta stekao na temelju izjave o ustupu od ZI, u kojoj izjavi se navodi da je ona vlasnica grobnice koju daje na trajno korištenje ostavitelju, to prvostupanjski sud očito smatra da je sporno vlasništvo opreme i uređaja groba, zbog čega je nasljednicu TI uputio u parnicu.

7. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

8. Naime, nije sporno da je kao ostavinska imovina na ročištu koje je održano 11. veljače 2025. (strana 212. spisa), između ostalog, konstatirano i pravo korištenja grobnog mjesta na groblju Belafuža u Zadru pod oznakom polje A, red VIII, broj 1, prema rješenju o pravu trajnog korištenja grobnog mjesta od 21. veljače 2014. , broj 202/14.

8.1. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ostavitelj oporučno raspolagao svojom imovinom, tako da je dio imovine ostavio sinu EI, a dio supruzi GIP, s tim da je istoj ostavio i pravo korištenja grobnice.

8.2. Prednik zakonske nasljednice AI (koji je umro tijekom ostavinskog postupka) istaknuo je kako smatra da je oporučnim raspolaganjem ostavitelja povrijeđen njegov nužni dio, a kod ovog prigovora ostala je i njegova nasljednica TI koja je na raspravi od 11. veljače 2025. zatražila da se kao ostavinska imovina ostavitelja utvrde i oprema i uređaji groba, te da se prilikom procjene i popisa dobara ostavitelja utvrdi i njihova vrijednost.

8.3. Iz podneska nasljednice TIP od 25. veljače 2025. (strana 214. spisa) proizlazi da se ista protivi prijedlogu da u ostavinsku imovinu ostavitelja trebaju ulaziti oprema i uređaji groba, smatrajući da bi eventualni troškovi procjene vrijednosti opreme i uređaja predmetnog groba nadmašili samu vrijednost istoga.

9. Člankom 15. stavkom 3. ZOG-a propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta, korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici. Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu, sukladno članku 13. stavku 3. ZOG-a.

9.1. Korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama, a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja, radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik. Dakle, pravo korištenja daje pravo određenoj osobi da koristi grobno mjesto, ali uz određena ograničenja koja postavlja ZOG i pravilnici jedinica lokalne samouprave, koji pobliže mogu odrediti način korištenja grobnog mjesta. Onaj tko ima pravo korištenja grobnog mjesta može ga se odreći i to na način da ga ugovorom ustupi trećim osobama (koji ugovor mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika). Dakle, pravni posao kojim se prenosi pravo korištenja nije ugovor o kupoprodaji grobnog mjesta, jer grobno mjesto nije samostalna stvar sposobna biti predmetom vlasništva, već je pravni posao ustupanje prava korištenja grobnog mjesta. Valja zaključiti da je u pravnom prometu (ustupanja) subjektivno pravo korištenja grobnog mjesta. Korisnik grobnog mjesta može ustupiti svoje pravo besplatno, ali isto tako i naplatno, obzirom ZOG izričito ne zabranjuje naplatu.

9.2. Iz navedenog proizlazi da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Ono se može naslijediti, dakle radi se o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu, a što proizlazi iz odredbe članka 15. stavka 3. i 4. ZOG.

9.3. Oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, sukladno članku 15. stavku 5. ZOG, iz čega proizlazi da je zakonodavac „opremu i uređaj groba" (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) izjednačio s nekretninama, u smislu članka 2. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZV), kojim je propisano da se stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju u pravnom smislu nepokretnima, ako ih zakon izjednačuje s nekretninama. Stoga su oprema i uređaj groba i predmet prava vlasništva, na temelju članka 2. stavka 1. ZV. Oprema i uređaji groba kao predmet prava vlasništva vezani su uz pravo korištenja grobnog mjesta, što u konačnici znači da ako je nasljednik naslijedio pravo korištenja groba, to podrazumijeva da je taj isti nasljednik ex lege naslijedio i opremu i uređaj tog groba. Pravo korištenja groba kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost i ta vrijednost može biti uzeta u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine. (tako i VSRH u odluci Rev-492/2024-2 od 2. srpnja 2024.)

10. U konačnici dakle nije bilo potrebe prekidati ostavinski postupak i nasljednicu TI uputiti na pokretanje parničnog postupka, radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ulaze uređaji i oprema grobnog mjesta jer se, kako je naprijed i navedeno, podrazumijeva da je nasljednik koji je naslijedio pravo korištenja groba ex lege naslijedio i opremu i uređaj tog groba, zbog čega je žalbu nasljednice valjalo prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

11. Slijedom navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak