REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
[adresa]
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Gordani Jurinić Manzin, uz sudjelovanje Maje Butigan kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika FK zbog prekršaja iz čl. 149.st.1.t.49. u svezi st.3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i čl.113.st.1.podstavak 14. u svezi st. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 14/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, klasa: 336-02/24-01/8717, ur. broj: 443-02-05-01-25-9 od 8. siječnja 2025., ispitujući optužni prijedlog, 19. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Temeljem čl.161.st.6. Prekršajnog zakona
Okrivljenik PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], vlasnik obrta " [obrt]", sa sjedištem u [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Vlaška 95
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
1. da bi 6. rujna 2024. na području grada Zagreba od Glavnog kolodvora do Zračne luke Franjo Tuđman naplatio uslugu taksi prijevoza od 132,00 EUR po računu 118/P1/1 od 6.9.2024. za udaljenost od cca 15 km, ne iskazujući cjenik usluge, cijenu usluge, koristeći se nepoštenom i zavaravajućom poslovnom praksom, čime bi postupio suprotno odredbama čl. 7.st.1.čl. 9.st.1.čl. 33., čl. 34.st.1.podst.1, čl. 35.st.1.i .2 točka 4. i čl. 36 st.1. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivo po čl. 149.st.1.t.3,10 i 49. u svezi st.3. istog Zakona
2. da dana 6. rujna 2024. u Zagrebu, prilikom pružanja usluge taksi prijevoza od 132,00 EUR po računu 118/P1/1 od 6.9.2024. za udaljenost od cca 15 km nije omogućio korisniku usluge uvid u taksimetar koji nije bio na vidljivom mjestu, niti uvid u cjenik usluga, čime bi postupio protivno odredbama čl. 48.st.2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine br. 14/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), kažnjivo po čl. 113.st.1.podstavak 18. i 19. u svezi st.3. istog Zakona
Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
O b r a z l o ž e n j e
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, klasa: 336-02/24-01/8717, ur. broj: 443-02-05-01-25-9 izdao je dana 8. siječnja 2025 prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude. Sud je po prigovoru okrivljenika navedeni nalog stavio izvan snage dana 19. svibnja 2025. i isti se ima smatrati optužnim prijedlogom.
2.Razmatrajući optužni prijedlog sud je utvrdio da djela koja se stavljaju na teret okrivljeniku po Zakonu nisu prekršaji.
3.Djelo pod točkom 1. dispozitiva presude ne sadrži bitno obilježje djela prekršaja, tj. nije navedeno na koji se način okrivljenik koristio nepoštenom i zavaravajućom poslovnom praksom - na koji način nije iskazao cijenu usluge (ako je naplatio 132,00 EUR) i kome (kojem korisniku usluge (nigdje se ne navode podaci)), na koji način je došao do navedene cijene, po kojoj tarifi, na koji način je i koga doveo u zabludu ukoliko je korisnik usluge sjeo u navedeno vozilo i pristao na vožnju (nije ga prisilio na vožnju), što je bila netočna informacija (nije razvidno da bi se stranka žalila da nije bio istaknut cjenik) i na koji način je zavarao potrošača, budući je istome izdan račun za uslugu (ostali računi koji se odnose na drugi dan (5.9.24) nisu za usporedbu jer se radi o drugim lokacijama, drugoj kilometraži i drugoj dionici puta), te da li se u konkretnom slučaju radilo o nepoštenoj ili zavaravajućoj poslovnoj praksi koja mora biti decidirano opisana u činjeničnom opisu djela prekršaja, što izostaje. Osim toga tužitelj je istog mogao teretiti samo za djelo prekršaja iz čl. 149.st.1.t.49. Zakona o zaštiti potrošača (tj. da se isti koristi praksom koja je nepoštena u smislu čl. 34-40 navedenog Zakona), ali je navedeno trebao dodatno opisati, dok pozivanje na odredbu čl.149.st.1.t.3. i 10. uopće ne stoji. Nigdje ne navodi podatke korisnika usluge, a kako nije predložen, ne može ga se saslušati. Osim toga Zakon dozvoljava vozačima taxi vozila da mogu samostalno formirati cijenu (isti je postupao u skladu s tarifom koju je imao i koja je uredno registrirana). U odnosu na točku 2. dispozitiva presude istog se tereti da nije omogućio korisniku usluge uvid u taksimetar koji nije bio na vidljivom mjestu niti uvid u cjenik, pri čemu se ističe da je bitno obilježje djela prekršaja prema odredbi čl. 48.st.2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu da taksimetar za vrijeme obavljanja usluge u vozilu mora biti uključen (ne da nije bio na vidljivom mjestu), što je isti bio, budući je izdan račun stranci, a na vidljivom mjestu mora imati istaknuti cjenik, a nije bitno obilježje da da na uvid cjenik usluge. Stranka istog nije teretila da nije imao istaknuti cjenik, već je bila nezadovoljna zbog visine izdanog računa (navedeno proizlazi iz sadržaja spisa). Iz odredbe čl. 13.st.2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu proizlazi da Državni inspektorat ne bi bio nadležan za utvrđivanje prekršaja po navedenom Zakonu, jer odredbom čl. 13.st.2.Zakona o prijevozu u cestovnom prometu navedeno je: "Vozila kojim se obavlja autotaksi prijevoz moraju ispunjavati posebne uvjete koji se odnose na izgled vanjskih oznaka, cjenike pružanja taksi usluga koji imaju biti istaknuti na vanjskoj strani vozila i na uređaje vezane za obavljanje autotaksi prijevoza. Čl. 13.st.5. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da inspekcijski nadzor nad ispunjavanjem navedenih uvjeta obavlja inspekcija cestovnog prometa Ministarstva.
Nadalje čl. 47.st.22. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da nadzor nad obavljanjem autotaksi prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu provodi Ministarstvo nadležno za promet, službenici Ministarstva nadležnog za komunalne poslove i Ministarstva nadležnog za financije, službenici Carinske uprave, te komunalni i prometni redari jedinica lokalne samouprave na čijem području se autotaksi prijevoz obavlja. Stavkom 23. istog Zakona propisano je da u obavljanju nadzora iz stavka 22. ovog članka komunalni i prometni redari jedinice lokalne samouprave, službenici MUP-a i Carinske uprave imaju ovlast pregledati dokumentaciju, licencije, dozvole, vozila i vozača. Stoga Državni inspektorat nije ovlašten utvrđivati prekršaje iz oblasti navedenog Zakona.
4.Slijedom iznijetog, okrivljenik je oslobođen optužbi za djela prekršaja koja su mu stavljena na teret.
5. Kako je okrivljenik oslobođen optužbi, to je u skladu s time odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st.2. toč. 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu, 19. svibnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Maja Butigan
Gordana Jurinić Manzin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku: PK, [adresa]
2. Branitelj: Odvjetničko društvo Tin Matić i partneri d.o.o., Vlaška 95, [adresa] Zagreb
3. Tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, Šubićeva 29, 10000 Zagreb
4. spis
