Poslovni broj Gž-832/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja ALFA KOIĆ j.d.o.o. iz Starigrada, Alojzija Stepinca 4, OIB: 18621019754, zastupana po direktoru GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] a ovaj po punomoćniku Trpimiru Kučini, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika 1. NN sina G iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PN pok. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-69/2020-3 od 28. veljače 2022. , 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-69/2020-34 od 28. veljače 2022.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tuženici NN, sin G i ŠN pok. N smetali tužitelja Alfa Koić j.d.o.o., OIB: 18621019754 u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnina na predjelu Velebita, zvano ..., oznake č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], tako što su u drugoj polovici mjeseca studenoga 2020. na predmetnim nekretninama pregradili pristupni put nabacanom hrpom kamenja te onemogućili tužitelja prolazu do svojih nekretnina u predjelu Velebita i stoke te su primjenom sile zaustavili izvođenje građevinskih radova te razbacali građevinski materijal i oštetili miješalicu za beton, te su 07.siječnja 2021.g. ,na kući u kojem tužitelj skladišti hranu za krave nasilno otvorili vrata , te izbacali bale sijena , pa se tuženicima nalaže uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju omoguće nesmetano korištenje predmetnih nekretnina te da uklone nabacanu hrpu kamenja i pijeska na pristupnom putu, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetnih nekretnina pod prijetnjom novčanog kažnjavanja, te im se nalaže nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženicima NN, sinu G i ŠN, pok. N da odmah po primitku prijepisa ovog Rješenja prestanu s ometanjem izvođenja građevinskih radova na nekretninama oznake č. zgr. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], č.z. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te da omoguće tužitelju nesmetan prilaz radi hranjenja stoke na predmetnim nekretninama te im se zabranjuje bilo kakav pristup predmetnim nekretninama te izvođenje bilo kakvih radova kojim bi se mijenjalo postojeće stanje ili bi onemogućavalo tužitelja u skrbi i hranjenju svojih životinja na predmetnim nekretninama.

2. Za slučaj da tuženici postupe suprotno zabrani iz toč. 1. zapriječuje im se novčana kazna u iznosu od 10.000,00 Kn.

3. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti Rješenja o smetanju posjeda u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda.

III Podnesak tužitelja od 12. siječnja 2022. godine, kojim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, smatra se povučenim.

2.Protiv tog rješenja žali se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da zahtjev za smetanje posjeda ne mora imati sva tri elementa

– utvrđenje smetanja, uspostava prijašnjeg stanja i zabrana budućih smetanja, jer u situaciji kada je iz bilo kojeg razloga drugo navedeni element nemoguće zadovoljiti, preostaje mogućnost podnošenja tužbe zbog prevencije daljnjih samovlasti. Navodi da obrazloženje suda je kontradiktorno kad navodi kako je tužitelj u ovom slučaju mogao zahtijevati nalaganje prestanka uznemiravanja posjeda (s obzirom da je već samostalno uspostavio prijašnje posjedovno stanje), međutim upravo to spočitano prestajanje uznemiravanja ne bi u sebi sadržavalo ništa drugo nego da to uznemiravanje izostane u budnosti. Uznemiravanje o kojemu govori dogodilo se prije podnošenja tužbe i kao takvo je bilo povod pokretanju predmetnog postupka, ono nije trajalo cijelo vrijeme do donošenja odluke (a i da jest, o njemu se ne bi moglo raspravljati, jer se u ovakvoj parnici raspravlja samo o onome što se dogodilo prije pokretanja postupka, te se isto ne bi moglo restitucijom poništiti. Stoga, zahtjev tužitelja je mogao biti usvojen i bez toga što je tužitelj samopomoći uspostavio prijašnje posjedovno stanje, u opsegu u kojem je to objektivno mogao učiniti. Na opisani način sud je tužitelju oduzeo mogućnost zaštite i prevencije od eventualnih budućih smetanja tuženika, te je na određeni način dao nezakonitu prednost tuženicima, iako iz njihovih iskaza vidi niz neistina kojima su paušalno pokušali osporiti tužiteljeve navode. Upravo iz paušalnosti kojima isti obiluju, jasno je da ne može biti sumnje u istinitost navoda tužbe, a koje sud ne osporava s obzirom na potonje priznato pravo na zaštitu putem samopomoći. Također da je trebalo prihvatiti i prijedlog za određivanje privremene mjere jer je tužitelj dokazao svoju tražbinu i opasnost koja zbog njenog izostanka prijeti njegovoj imovini. Podredno ističe, da se ne može nalagati elektronička dostava podneska koji je predan neposredno na raspravi, nego samo podnesak koji bi sudu bili predani poštanskim putem neposredno u sudskoj pisarnici. Zbog navedenog prigovara i o odluci o parničnom trošku.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i prijedlog za određivanje privremene mjere podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Prvotuženik i 2. tuženik u odgovoru na žalbu navode da su svi navodi tužitelja neistiniti te predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda p4rvog stupnja potvrditi.

5.1. Žalba nije osnovana.

6. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 381.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP ) budući da je odvjetnik sukladno čl. 106. a st. 5. ZPP- a obvezn dostavljati pismena u elektroničkom obliku, pa kada na taj način nije postupio u roku koji mu je dodijelio sud, time što se podnesak predan na ročištu smatra povučenim nije počinje bitna povreda.

6.1.Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke od bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

7.Predmet spora u ovoj posjedovnoj parnici je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na predmetnim nekretninama na način da tužitelj tvrdi da su tuženici pregradili pristupni put nabacanom hrpom kamenja te onemogućili tužitelja prolazu do svojih nekretnina u predjelu Velebita i stoke te su primjenom sile zaustavili izvođenje građevinskih radova te razbacali građevinski materijal i oštetili miješalicu za beton, te su 7.siječnja 2021.g. ,na kući u kojem tužitelj skladišti hranu za krave nasilno otvorili vrata , te izbacali bale sijena .

8. U provedenom postupku je utvrđeno :

-da Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 22. siječnja 2021. odlučeno da se temeljem odredbe čl. 206. st. 1. toč.1. i 4. Zakona o kaznenom postupku odbacuje kaznena prijava protiv osumnjičenika NN i PN zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i članka 235. stavak 1 . KZ/11,

- da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 07. travnja 2021. odlučeno da na temelju čl. 98.st.1. i st.5. u svezi s čl. 123. st.1. toč.3. Zakona o kaznenom postupku osumnjičenom GN, nalaže se mjera opreza zabranom približavanja određenoj osobi, zabranom uspostavljanja i održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP-a, i to: oštećeniku NN, kojem se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 50 metara, niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s istim.

-da je rješenja Općinskog suda u Zadru posl.br. K-498/21 od 10. studenog 2021. odlučeno da se odbija prijedlog za zamjenom mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i st.2. toč. 4. i 5. ZKP/08 izrečenim okrivljeniku GN istražnim zatvorom po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st.1. toč.3. ZKP/08, te je na temelju odredbe čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4. i 5. u svezi sa čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku prema okrivljeniku GN produljena mjera opreza i to:-zabrane približavanja oštećeniku NN, na udaljenost manju od 50 metara, kao i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa oštećenikom NN,

-da je tužitelj sam maknuo " prije nabacano kamenje", pa posjed koji je tužitelju bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut, budući da je tužitelj, kao posjednik, služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda putem samopomoći ponovno ga uspostavio,

-da je tužitelj na opisani način pravo na zaštitu posjeda ostvario putem samopomoći, pa stoga isti neosnovano traži zaštitu posjeda u sudskom postupku zbog smetanja posjeda,

-da tužitelj uz navedeno traži da se utvrdi da su tuženici smetali tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina tako da su primjenom sile zaustavili izvođenje radova te razbacali građevinski materijal i oštetili miješalicu za beton, te su 7. siječnja 2021., na kući na koju tužitelj skladišti hranu nasilno otvorili vrata, te izbacili bale sijena, pa tužitelj traži zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja, dok tužbom ne traži da sud utvrdi i uspostavi posjedovno stanje kako je bilo u času smetanja.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj sam maknuo prije nabacano kamenje na koji način je pravo na zaštitu posjeda ostvario putem samopomoći, pa stoga nema pravo na zaštitu posjeda u sudskom postupku. Što se tiče zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da su tuženici primjenom sile zaustavili izvođenje građevinskih radova, razbacali građevinski materijal, i oštetili miješalicu te na kući u kojoj tužitelj skladišti hranu za krave nasilno otvorili vrata te izbacili bale sijena, utvrđuje da je tužitelj samo zahtijevao da se utvrdi čin smetanja posjeda i zabrani takvo ili slično smetanje, ali ne i uspostavu prethodnog posjedovnog stanja odnosno prestanak uznemiravanja, pa tužitelju niti u tom dijelu ne pripada posjedovna zaštita.

10. Također odbija i prijedlog za određivanje privremene mjere, jer smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24 - dalje OZ) budući da tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine, obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen. Također iz činjeničnih utvrđenja slijedi da nije učinjena ni vjerojatnost opasnosti da bi bez predložene mjere tuženici spriječili i znatno otežali ostvarenje tražbine, ni je učinjena vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete.

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ali iz razloga koji slijede.

12. Naime, odredbom čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/08., 153/09., 143/12. i 152/14. -dalje ZV) propisano je da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (stavak 1.), Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2.).

13. Prema odredbi čl. 22. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.), sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda,) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.).

14. Tužitelj u tužbi tvrdi da su tuženici na predmetnim nekretninama pregradili pristupni put nabacanom hrpom kamenja, te onemogućili tužitelju prolaz do svojih nekretnina, da su primjenom sile zaustavili izvođenje građevinskih radova te razbacali građevinski materijal i očistili i oštetili mješalicu za beton, i na kući u kojoj je tužitelj skladištio hranu za krave, nasilno otvorili vrata te izbacili sijeno.

15. Tuženici to osporavaju i tvrde da nisu počinili ni jednu od navedenih radnji.

15.1. Na navedene okolnosti tužitelj je predložio saslušanje svjedoka MN, međutim iz njegovog iskaza proizlazi da ne zna čije je zemljište gdje se nalaze odležene daske, šljunak i pijesak, ne zna čiji je materijal, ne zna da bi to netko pomicao, nije vidio da bi itko bacao bilo kakvo sijeno iz objekta u njegovom suvlasništvu.

16.Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. To znači da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, u posjedovnoj parnici mora dokazati čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, svoj posljednji mirni posjed te identitet osobe osoba koja je smetala posjed. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

17. Budući da tužitelj nije dokazao čin smetanja na način i na mjestu opisanom u tužbi, te identitet osobe osoba koja je smetala posjed, nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice odbijen.

18.U podnesenoj žalbi tužitelj u bitnome iznosi tvrdnje prema kojima iz provedenih dokaza proizlazi drugačiji zaključak, tj. da je tužitelj dokazao da su tuženici počinili smetanje posjeda kako je navedeno u tužbi, međutim, na ovakav se način zapravo drugačije ocjenjuju izvedeni dokazi. Naime, tuženice tvrde da nisu počinili radnje navedene u tužbi, dok svjedok MN o tome nema saznanja. S obzirom na te tvrdnje tuženika i svjedoka, tužitelj je morao dokazati sve pretpostavke za posjedovnu zaštitu, što međutim nije.

19.S obzirom na žalbene navode tužitelja valja dodati, iako to nije od utjecaja na odluku, da bi bilo osnovano udovoljiti dijelu zahtjeva za zaštitu posjeda kojim je tražio izricanje zabrane u buduće takvog ili sličnog smetanja njegovog posjeda jedino u situaciji da je do uspostave ranijeg posjedovnog stanja došlo nakon pokretanja posjedovne parnice bilo na način da je uspostavu ostvario sam tužitelj posluživši se institutom samopomoći u okviru rokova propisanih odredbama ZV-a ili pak na način da su to učinili tuženici, i to samo ukoliko je moguće istim učinom ostvariti ponovno smetanje posjeda. U situaciji kad je ranije posjedovno stanje uspostavljeno prije podnošenja tužbe radi posjedovne zaštite, za slučaj ponovnog smetanja posjeda na predmetnim nekretninama istim ili sličnim smetanjem, ostaje jedina mogućnost podnošenja nove tužbe radi posjedovne zaštite u odnosu na taj čin smetanja.

20. Budući da je sud prvog stupnja pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi posjedovne zaštite, pravilno je odbio kao neosnovan njegov prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja te nenovčane tražbine, pa u tom dijelu žalba tužitelja nije osnovana.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara

.