Poslovni broj Gž-346/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice HRT, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dariu Vitliću, odvjetniku iz Makarske, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Povrv-2/2024-9 od 20. prosinca 2024., 19. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Povrv-2/2024-9 od 20. prosinca 2024.
2.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ sa sjedištem u Makarskoj posl. br. Ovrv-3887/2023 UPP/OS-Ovrv-970/2023 od 13. prosinca 2023. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da je izreka presude suprotna dokazima provedenim tijekom postupka. Poziva se i na počinjenje relativno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede članka 8. ZPP-a. Tvrdi da je pogrešno zaključio sud prvog stupnja da tuženik nije obveznik plaćanja RTV pristojbe te da je tuženik temeljem zakona obvezan plaćati sudsku pristojbu. Tuženica da je evidentirani pretplatnik HRT pristojbe te da je tužitelj podnio dokaz, prijavu prijamnika potpisanu po tuženici i da bi tuženica trebala dokazati da potpis nije njezin.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je tuženica prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 3. studenog 2023. obveznica plaćanja HRT pristojbe za HRT prijamnik koji se nalazio u stanu na adresi [adresa] i da se dugovanje odnosi na razdoblje od studenoga 2022. do lipnja 2023. i da iznose 84,96 eura,
- da je prebivalište tuženice od rođenja na adresi [adresa] i da uplate za HRT pretplatu za predmetnu televiziju za siječanj i veljaču 2022. iz 2019. kao te kasnije uplate za ožujak 2023. glase na uplatitelja EZ, [adresa],
- da je vlasnica stana u kojemu se nalazi HRT prijamnik ZZ iz [adresa] te da je kupac TV prijamnika Emmezetta. hr od 15. prosinca 2017., marke Samsung koji je postavljen u stan na toj adresi, [adresa]., ĆZ,
- da je prijavu od 23. rujna 2019., potpisala tuženica jer se zatekla u tom stanu u koji je neovlašteno ušao predstavnik tužitelja, ali mu je tom prilikom izričito rekla da ona nije vlasnica ni posjednica tog stana već da živi u [adresa] i naknadno ga i pismeno obavijestila da ista ne posjeduje nikakav TV prijamnik i da ne živi u [adresa] već da živi u [adresa], na adresi [adresa], u kućanstvu gdje postoji TV prijamnik, i koji je uredno pojavljen za kojeg obveznik (DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pretplatnički broj [broj telefona]),
- da tuženica nema prijavljeno prebivalište, ni boravište na predmetnoj adresi [adresa], ... u [adresa] te da nije vlasnica ni posjednica navedenog stana, i da nije vlasnica TV prijemnika koji se nalazi u tom stanu na navedenoj adresi, obzirom da je iz računa i zahtjeva isporuku i montažu artikla od 15. prosinca 2017., razvidno da je vlasnik TV prijamnika koji se na predmetnoj adresi ĆZ, [adresa].
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda zakona. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer presuda sadrži razloge na kojima sud prvog stupnja temelji predmetno utvrđenje i može se ispitati i ti razlozi temelje se na utvrđenim činjenicama.
8. Nije počinio ni relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. jer nije povrijedio članak 8. ZPP-a već je analizom svih provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenih činjenica, koje se u žalbenoj fazi postupka ne mogu preispitivati, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
10. Naime, odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/2010, 76/2012, 78/2016, 46/2017, 73/2017, 94/2018, 114/2022: - dalje-Zakon o HRT) koji je bio na snazi u spornom razdoblju je propisano da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.
11. Pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da tek činjenica da je neka osoba u evidenciji pretplatnika, koja doista predstavlja jednostrani akt tužiteljice, navedena pretplatnicom nije dostatna da bi se tuženica smatrala obveznicom plaćanja potraživanog iznosa po osnovi HRT pretplate.
12. Za istaknuti je da to ne dokazuje ni potpis na prijavi obveznika jer je tuženica sadržajem materijalne dokumentacije, a što je sud prvog stupnja detaljno obrazložio, dokazala u kojim okolnostima je potpisala tu prijavu kao i da u spornom razdoblju nije bila vlasnicom ni posjednica stana u kojem se nalazio televizor kao ni TV prijamnika pa je sud prvog stupnja iz tako utvrđenih činjenica izveo pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
13. Iz navedenih razloga, svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je, primjenom odredbe članka 368. stavak 1.ZPP-a u vezi sa člankom 457. stavak 1. ZPP- a, odlučeno kao u točki 1. izreke.
14. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužitelj nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) i odlučeno kao u točki 2. izreke.
U Rijeci, 19. svibnja 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
